Borba s Bogom
Jakov se hrvao s čovjekom, koji je ustvari bio Bog, i svladao ga. Tada mu Bog reče:
„«Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.» Onda zapita Jakov:»Reci mi svoje ime!» Odgovori on:»Za moje me ime ne smiješ pitati!» I tu ga blagoslovi.“
Dakle, Bog je blagoslovio prevaranta, sina Izakovog. Blagoslovio ga je zato što se hrabro borio s ljudima i Bogom (Kako je mogao nadvladati Boga?). Dakle, Bog voli snažne ljudi, pa makar bili i prevaranti.
Osramoćena Dina
„Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, izađe da posjeti neke žene onoga kraja. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi.“
Još jedan primjer silovanja žene.
„Uto dođe Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest , ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio – legavši s Jakovljevom kćeri – u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. Hamor im Reče:»Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! Oprijateljite se s nama: dajte nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi. Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!»“
Prilično poštena ponuda Šekemova oca Habora, s obzirom na to da je njegov sin silno zgriješio silujući Jakovljevu kćer.
„Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru – govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu – te im rekoše:»Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. Jedino ćemo je dati ako postanete kao mi, ako obrežete sve svoje muškarce….»“
Tako Jakovljevi sinovi postupiše podmuklo. Kao uvjet za njihov pristanak na Hamorovu ponudu, traže da se svi muškarci u Hamorovu kraljevstvu moraju obrezati.
„Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac – svako koji ima pravo izaći na gradska vrata.“
Hamor pristade čak i na taj uvjet samo da udovolji Jakovu i njegovim sinovima i da spere ljagu sa imena svoga sina.
Osveta Šimuna i Levija
„A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce…… opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene – sve što je bilo po kućama – odvedu u roblje.“
No, tada Jakovljevi sinovi iskoristiše trenutak i provedu svoj plan u djelo: pobiju sve muškarce u Hamorovu kraljevstvu a njihove žene i djecu odvedu u roblje. Grozan čin. Zar su ti ljudi, žene i djeca krivi za ono što je učinio jedan čovjek?
Po ovom primjeru se vidi još i to da obrezanje čini bol čak i trećeg dana nakon obrezanja ljudi nisu sposobni i zdravi. Ponovo pitanje: Zašto je Bog zapovjedio obrezanje?
Bog je za ovaj grozni čin u Hamorovu kraljevstvu znao ali je samo naredio Jakovu:
„Bog reče Jakovu:»Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!»“
„Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. Bog mu reče:»Ime ti je Jakov, ali se od sad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.» Tako ga prozva Izraelom.“
Ne samo da je Bog znao za ono što su Jakovljevi sinovi učinili i ne samo da ih nije kaznio za takvo zlodjelo, nego je njihovog oca blagoslovio i promijenio mu ime u Izrael, tako da zavara tragove zločina. Istim tim imenom kasnije će nazvati svoj odabrani narod – narod Izraela.
Dakle, narod Izraela potječe od sinova zločinaca – Izraelovih sinova.
Josip prodan u Egipat
„Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njegov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.“
Nije dobro da otac voli neko svoje dijete više od ostale djece. Zar Izrael nije razlikovao dobra od zla? On je također potomak Adama i Eve a oni su kušali plod sa stabla spoznaje dobra i zla.
„Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna, nije bilo u njoj vode. Potom sjednu da ručaju.
Kada podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći:»Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.» Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa odvedu u Egipat.“
Ovo što su učinila Josipova braća je groznije od groznog – lošije od najlošijeg. Zar oni nisu razlikovali dobro od zla? Učiniše veliko zlo, no Bog ih ipak ne kažnjava.
Post je objavljen 13.02.2007. u 20:45 sati.