„Osjećam se kao da imam klompe na nogama ko neki pijani Nizozemac!“ namršeno sam prokomentirala.
Evan, koja je stajala pored mene, okrenula je očima. Zurila sam u ogledalo ispred sebe s otvorenim ustima kako bi izrazla svoje čuđenje činjenicom da je moj odraz na stopalima imao – marte. Ja, koja nikad nisam voljela tu vrstu obuće i bila sam vjerna svojim šarenim cipelicama i starkama, sada sam se dala nagovoriti da ih obujem. Vani je kiša lijevala kao iz kabla pa bi sva moja obuća promočila sekundu nakon što bi nogom promolila izvan stana. Tako da mi nije bilo druge nego da zamolim Evan da mi ustupi svoje marte ukoliko sam željela na utakmicu suhih stopala.
Još jednom sam uzdahnula i zagledala se u ogledalo. Na sebi sam imala crnu tuniku te trobojne tajice s vertikalnim prugama u zelenoj, bijeloj i narančastoj boji – baš kao irska zastava. Uz nebrojeno mnogo narukvica na obje ruke, oko vrata mi je visio lančić s privjeskom djeteline. Kosu sam svezala u konjski rep i ukrasila je zelenom vrpcom.
„Doći će svaki tren“, podsjetio me Bradin iz ležećeg položaja na kauču ispred TV – a.
„Znam“, odbrusila sam mu nervozno.
Od ranog jutra bila sam skroz nabrijana i širila uzbuđenje stanom. Evan se smirivala pušenjem, a Bradin preslušavanjem Vana Morrisona iako mu to nije naročito pomagalo – žudio je da i on ode na tu utakmicu.
Začulo se zvono na vratima i potrčala sam da ih otvorim, pritom se popiknuvši. Podigla sam glavu i zaderala se: „Nije mi ništa!“
Ustavši, odjurila sam do vrata i otvorila ih. „Misty, Semmy, Mickey!“
Najprije sam skočila na Seamusa i luđački ga zagrlila, a potom izljubila Doru. Na kraju sam cmoknula gospodina Finnigana u oba obraza. Svo troje su mi djelovali dobro raspoloženi.
„Uđite“, osmjehnula sam se.
„Michael!“ iznenadio se Bradin, vidjevši Seamusova oca.
„Bradin, lijepo te vidjeti“, gospodin Finnigan se nasmiješio i pristojno kimnuo glavom, rukovavši se s Bradinom.
„Vaša Honda još uvijek vozi?“ Bradin je upitao svojim stručnim glasom, držeći se isključivo profesionalno.
„Otkako si je podmazao, brunda ko gladni grizli!“ Michael mu je namignuo.
„Gospon Finn, vi vozite motor?!“ zaprepašteno sam uzdahnula.
„Recimo“, procijedio je kroz zube. „Fidelma to baš i ne dopušta pa ga držim kod starog Lyncha u radioni.“
Bubnula sam Seamusa u rame. „Nisi mi rekao da ti je stari motorist!“
„To je zato što ni ja nisam znao!“ branio se, trljajući bolno rame. „Ovo mi je prvi glas!"
Bacila sam brzinski pogled prema Misty. Odmjeravala je Michaela Finnigana kao predator koji će svaki čas skočiti na njega i gladno ga proždrti.
Nakon što je Bradin upoznao Seamusovog oca s Evan, a on joj je uputio par komplimenata te su otkrili da oboje dijele ljubav prema grungeu, Bradina je okupirao razgovor sa Seamusom. Semmy je upijao svaku Bradinovu riječ kao spužva, a ovaj mu je prenosio svoju dugogodišnu stečenu mudrost.
Kad se ponovno oglasilo zvono na vratima, ponovno sam ih ja morala otvoriti. Svi ostali su bili zauzeti razgovorom.
„Blaise!“ i njemu sam skočila u zagrljaj, pritom udišući njegov parfem sa zelene palestinke koju je imao oko vrata.
Nasmiješio mi se. „Bok Alexis!“
Pustivši ga u stan, morala sam na sve moguće načine odvratiti pažnju Dori i Seamusu koji me nisu šljivili ni pol' posto. Stavila sam prste u usta i fućnula. Konačno je nastao muk.
„Moramo ići“, podsjetila sam ih i okrenula očima.
„Kako ćete uopće dospjeti u Wales?“ sumnjičavo je upitao gospodin Finnigan.
„Autom“, objasni Zabini. „Moj bratić Alec nas vozi.“
Razrogačila sam oči. „Alec? Alec Zabini?!“
Balise se zločesto nasmijao. Bradin je sumnjičavo podigao obrvu. „Tko je taj?“
„Bradin, mani se tog zaštitničkog stava“, prezrivo sam ga upozorila. „Nije silovatelj ili tako nešto.“
„Ne, ali je napaljeni tinejdžer kojem divljaju hormoni i kojemu se digne na sve što hoda i ima sise“, Bradin je mračno prokomentirao.
„Odbij!“ izbeljila sam mu se, a potom se okrenula prema Zabiniju. „Možemo krenuti? Ipak imamo tri i pola sata vožnje do tamo.“
Blaise je kimnuo glavom. Zgrabila sam svoj ruksak i brzo cmoknula Bradina i Evan, a zatim potrčala za ostalima niz stubište. Vani, ispred zgrade, bio je parkiran sivi Talbot Avenger iz osamdesetih. Alec Zabini, koji je sjedio za volanom, potrubio nam je dva puta. Blaise je stavio naše ruksake u prtljažnik i smjestio se na suvozačko mjesto. Misty, Seamus i ja morali smo se stisnuti zajedno na stražnje sjedalo.
„Društvo – Alec, Alec – Dora i Seamus“, predstavio ih je Zabini. „Pretpostavljam da Alexis poznaješ.“
Alec se okrenuo prema nama i zločesto mi se iscerio. „Zdravo Parkerice!“
Zahihotala sam se. „Bok Alec!“
Misty me sumnjičavo promatrala, odmjeravajući Aleca pogledom dok je palio auto i polako kretao niz kišnu cestu. „Otkud se vas dvoje znate?“
Ulovio me napad hihotanja pa nisam bila u mogućnosti odgovoriti joj na pitanje. Alec se opet okrenuo preko sjedala i nacerio mi se. „Koliko vidim, nisi se promijenila.“
„Okreni se naprijed i gledaj kud voziš!!“ zaurlala je Dora, pokazujući na cestu. Alec je okrenuo prema naprijed i usredotočio na vožnju. Misty je to iskoristila da mi ponovi pitanje.
„Upoznali smo se jednom kod Zabinija“, nedužno sam slagnula ramenima.
„Zašto mi se čini da to nije cijela priča?“ Dora je sumnjičavo podigla obrvu.
Zasmijuljila sam se. „Zato što cijela ta priča ima pozadinu koju mi se ne da sad prepričavati.“
Ovog puta se Blaise okrenuo preko sjedala. „Stavili su vreću punu mrtvih žaba Filchu ispod kreveta. On se tjednima čudio zašto mu soba tako smrdi.“
Seamus se puknuo smijati. „Trebali bi tu foru iskušati i sa starim Lynchom.“
„Uuu, sviđa mi se kako razmišljaš, Semmy!“ namignula sam mu.
„Opustite se ekipa, pred nama je duga vožnja“, zijevnuo je Zabini. „Stat ćemo za kojih sat i pol da ispraznimo mjehure, a do tad nađite nešto da vas zabavlja.“
Alec je ubacio CD u stereo i kratko se okrenuo prema meni da mi se naceri. Potom se brzo okrenuo prema naprijed, bojeći se Mistyna prijezirnog pogleda. Ona je pak izvukla od nekud Kingovu knjižurinu i udubila se u čitanje. Seamus joj se naslonio na rame u nadi da će dremuckati u toj pozi, no čim joj je počeo sliniti po majici, premjestila mu je glavu na moje rame.
„Alexis, kako si ti?“ konačno je Alec promrmljao tiho kad su svi zaspali. Osim pjesma Jacka Johnsona i Seamusovog hrkanja, u autu je vladala zaglušujuća tišina. Vozili smo po pustoj cesti koju su okruživale livade s ovcama. Nebo iznad nas uskovitlalo se sivim oblacima.
Uzdahnula sam. „Guram nekako, Alec. Znaš mene, nikad se ne predajem.“
„Ovo ljeto ćeš biti debitantica“, podsmjehnuo se. „Uzbuđena?“
Frknula sam nosom. „Razbaštinjena sam. Ništa od moje turbo mega zabavne debitanske žurke.“
„Ah da, zaboravio sam koliko voliš nositi formalnu odjeću“, tiho se zahihotao. „Još uvijek imaš onu majicu koju sam ti poklonio?“
„Onu na kojoj piše OPREZ: LUDI IRAC NA SLOBODI?“ zasmijuljila sam se.
„E baš tu!“ kimnuo je glavom.
„Imam“, odgovorila sam uz osmijeh. „A ti?“
„Oooh, ništa ti ne brini“, kratko se okrenuo da mi namigne. „Još uvijek čuvam onaj kilt na kojem debelim masnim slovima piše ŠKOTSKA MRCINA.“
„Čula sam da imaš curu“, prošaputala sam u slučaju da se netko od uspavanih ljepotica samo pravi da spava.
„Ja sam čuo da ti imaš dečka“, nasmijao se i prošao prstima kroz kosu. „Je l' zgodniji od mene?“
„Pa kako bi mogao biti?“ glumeći zgroženost sam upitala. „Nitko nije ljepši od tebe, Alec.“
„Ako te to išta tješi, ni ti nisi loša, Parkerice“, opet mi je namignuo.
Slegnula sam ramenima. „Znam Alec, znam.“
„Jesmo l' v'ć d'šli?“ frfljao je Seamus u polusnu.
Nacerila sam se. „Ne. Spavaj dalje.“
Prebacila sam mu glavu u Dorino krilo i nekon što je zamljackao, nastavio je spavati. „Ah, djeluje tako milo dok spava“, zatreptala sam očima.
„Jesu se puknuli on i Mist?“ upitao je Alec za volanom.
Namrštila sam se, prisjećajući se scene koja mi se (nažalost) urezala u pamćenje. „Pucaju se oni stalno. Ako tako nastave, ponestat će im municije.“
Alec se nasmijao i prebacio na sljedeću pjesmu na stereu.
„Sviraš još uvijek?“ upitala sam uz zijevanje. Sad se i meni već polako spavalo.
„Ponekad“, slegnuo je ramenima. „Teško mi se zbuksati k nekome, kužiš.“
„Još nemaš bend, je l'?“ uzdahnula sam.
Nacerio se. „Ako ti naučiš svirati gitaru, a Finnigan pristane pjevati, imat ću.“
„Bili bi najgori bend – IKADA!“ napravila sam grimasu.
„Ma ne bi“, nasmijao se. „Svaka roba ima svog kupca.“
„Odjednom si postao strašno pametan“, namrštila sam se.
„Šuti i spavaj, Alexis“, namignuo mi je u retrovizoru. „Probudit ću te kad stignemo."
Izbeljila sam mu se, naslonila na Seamusa i sklopila oči.

Iako sam se iz trgovine vratila s osam do vrha punih vrećica, ni Evan ni Bradin nisu mrdnuli prstom da mi pomognu. Naravno, nisam imala pravo prigovarati jer sam obećala da imaju potpuno pravo glumiti nadurenost dok ja u njihovu stanu stvaram božićno ozračje. Obećala sam sama sebi da ću im vratiti za to: otišla sam i kupila najveću moguću jelku za koju sam znala da će stati u stan. Evan je frknula nosom kad je vidjela dvojicu radnika kako mi pomažu dok sam im davala upute kako ne bi nešto oštetili prilikom unosa drvca u dnevnu sobu.
Nakon što su ga dečki smjestili, a ja ih ponudila hladnom pivom u znak zahvale i otpratila ih, bacila sam se na spremanje večere i pečenje kolača. Evan je to išlo na živce pa joj je Bradin predložio da odu negdje. Nisam pitala gdje jer sam pretpostavila da odlaze na motoru, a u ovom trenutku sam prezirala ta vozila.
Ostavili su me samu u praznom stanu. Nekad sam to smatrala blaženstvom, ali u ovo blagdansko doba bilo mi je jezivo peći kolače, u obliku malih čovječuljaka, bez popratnih pjesama. Pošto sam odbila sama sebi pjevati, znajući koliko loše zvučim (iako sam to odbijala javno priznati, glumeći kako sam uvjerena da imam glas ko Janis Joplin), namučila sam se paleći onu odvratnu kutiju koju bezjaci nazivaju TV. Od svih tih silnih tipki, pojma nisam imala koja zapravo pokreće tu stvar.
Nakon što sam postiskala svaku tipku po redu, a jedna od njih je uključila tu stvarčicu, zadovoljno sam se nacerila vidjevši da se TV upalio baš na nekom muzičkom kanalu gdje je Shakin Stevens maskiran u Djeda Božićnjaka pjevao Merry Christmas. Zaključivši da se snalazim sasvim dobro za jednu vješticu koja nikad nije izučavala Bezjačke studje, vratila sam se kuhanju.
Znajući da je Evan vegiterjanka, kupila sam kuharicu 25 božićnih jela za vegiterjance. Gadilo mi se svako od navedenih delikatesa jer je sadržavalo povrće koje ja, blago rečeno, nisam podnosila, no odlučila sam se žrtvovati, kao i uvijek, za svoju voljenu šogoricu. Kolačiće sam pripremila po bakinom receptu jer sam znala da ih Bradin samo takve voli, no muffine sam začinila po vlastitu ukusu. Znala sam da će sve biti pun pogodak, pogotovo s obzirom da sam ja glavni (i jedini) kuhar.
Jelku sam okitila s kuglicama na kojima je bio motiv djeteline ili pak irske državne zastave, a na vrh bora sam, umjesto tradicionalne zvijezde, stavila lutku s likom Svetog Patricka. Čak sam si dala truda da napravim i jaslice, a na kamin nisam objesila čarape, nego lanac napravljen od čepova Guinessa. Sve je bilo gotovo u vrijeme kad su se Evan i Bradin vratili.
„Zdravo“, samodopadno sam ih pozdravila, vadeći lazanje za sutra iz pećnice.
Evan se osvrnula po stanu. „Ovdje izgleda kao da se Djed Božićnjak pobljuvao.“
Namrštila sam se. „Goni se Evan! Pa pogledaj malo bolje!“
Evan se približila jelki i promotrila kuglice. Tek tad se izvijeno nasmijala. „Mogla sam si i misliti! Irski ponos!“
Za to vrijeme, Bradin je njuškao po kuhinji i gurnuo nos na svaki pladanj. Zbog toga sam ga ritnula nogom u guzicu, ali nije primjetio jer se upravo divio bakinim keksićima.
„Čak nisi tako loša kuharica“, s nezadovoljstvom je morao primjetiti. „Da muškarci nisu gamad, rekao bi ti da si spremna za udaju.“
Podigla sam obrvu. „Ti su muškarac.“
Privukao je stolicu bliže sebi i naopačke sjeo. „Ko što rekoh, svi smo mi gamad.“
Nasmijala sam se i zagrlila ga. Iako je ukočeno stajao, emotivno nesposoban da uzvrati normalan zagrljaj, barem me na brzinu poljubio u vrh glave i odmaknuo se od mene.
„Nemoj mi se sad tu raspekmeziti“, zamolio me. „Usput, Bailee me zamolila da ti kažem kako će nam se i ona pridružiti.“
Zapljeskala sam rukama. „Super! Imat ćemo pravu večeru! Poslije možemo i na polnoćku, a poslije...“
Nisam uspjela dovršiti rečenicu jer me prekinulo gromoglasno smijanje Evan i Bradina. Izbeljila sam se i pohitala u sobu da se presvučem. Tad sam se sjetila onih poklona namjenjenih Bradinu i Evan što sam ih sakrila na dno mog putnog kovčega. Praktički sam odskakutala s njima do jelke i stavila ispod. Nijedno on njih nije trzalo što me stvarno počelo živcirati. Ako uskoro netko ne počne dijeliti moj božićni entuzijazam, lupit ću glavom o zid.
„Samo da znaš“, iznenada se sjetio Bradin. „Bailee je budist, tako da ne očekuj od nje štovanje božićnih običaja.“
„Pa zašto onda dolazi ovamo ako ne slavi Božić?“ namršteno sam upitala, tek tad se sjetivši kako je Bailee praktički stalno ovdje u stanu.
Bradin je slegnuo ramenima. „Da se dobro najede. Baš kao Evan i ja.“
Oglasilo se zvono na vratima i taman sam imala vremena da Bradinu napravim grimasu prije no što sam otišla pustiti Boi u stan. Došla je odjevena u žutu tuniku s motivom suncokreta i žutim martama koje su se sjajile. Ponosno mi ih je pokazivala, skidajući kaput.
Uputila sam je, kao i Bradina i Evan, do svečano postavljenog stola. Bila sam razočarana jer nitko nije pohvalio moju dekoraciju, no morala sam se zadovoljiti njihovim mljackanjem kao odgovorom na to je li večera ukusna. Pošto sam sama bila naviknuta na moje genijalno kuhanje, nisam se toliko gutila u prežderavanju kao ostali. Bradin i Evan, koji većinu vremena ionako žive od dostave, ovo su smatrali gozbom. Bailee je pak pojela sedam muffina za redom prije no što sam je morala nagovoriti da uzme preostala dva. Živciralo me Evanino hladno držanje, ali nastojala sam to zatomiti. Nisam željela da mi išta pokvari Božić.
„Je l' možemo sad otvoriti poklone?“ napravivši facu tužnog šteneta, zatreptala sam očima i upitala molećiva glasa.
Bradin je zijevnuo. „Šta se to ne radi na božićno jutro?“
Namrštila sam se. „S obzirom da sam ja jedini vjernik u prostoriji, mislim da si mogu dopustiti malo luksuza.“
Skočila sam sa stolice i doskakutala do jelke te zgrabila tri poklona. Potom sam pažljivo doplesala do stola, pazeći da nešto ne razbijem. Prvi poklon sam pružila Bradinu. Polako ga je odmotao, bez pokazivanja ikakvih emocija.
„Van Morrison?“ iznenađeno je izustio, a potom okrenuo CD koji je držao u rukama na njegovu poleđinu. „U razdoblju od 65. do 88.?!“
Izvijena osmijeha sam zakimala glavom. „Sjetila sam se da si jednom spomenuo da je to najbolje razdoblje njegova stvaralaštva.“
„Da, ali to sam rekao samo jednom i to prije mnogo godina“, Bradin je i dalje djelovao iznenađeno što je bilo pravo osvježenje s obzirom da je on rijetko pokazivao bilo kakve emocije osim flegmatičnosti.
Slegnula sam ramenima. „Za razliku od tebe, ja obraćam pozornost na to što ljudi pričaju.“
Ostavila sam svog brata da se i dalje divi unikatnom CD – u koji je dugo priželjkivao i pružila sam Bailee njezin poklon.
„Ja ne slavim Božić“, podsjetila me.
„Nema veze“, nacerila sam se. „Ja jednostavno volim kupovati pokone.“
Bailee je slegnula ramenima i otvorila svoj poklon i to s malo više žara od Bradina. Slijedeće čega se sjećam nakon toga jest da mi se zacrnilo pred očima od jačine njezina zagrljaja. Naime, njezin poklon je sadržavao dvije ulaznice za koncert Boba Dylana. I dok je ona izražavala svoje oduševljenje hiperventiliranjem, duboko sam udahnula i pružila treći poklon osobi za koju sam znala da će ga prihvatiti s najviše negodovanja.
Evan je svoj poklon otvorila jako sporo. „Ovaj...hvala.“
„Jim Morrison: Divljina?“ Bailee je upitala, čitajući naslov s knjige koju je Evan držala u rukama.
Bradin se namrštio. „Kako to da svake godine Evan pokloniš neku knjigu?“
Slegnula sam ramenima. „Eto tako. Ali mislim da će joj se ovogodišnja sviđati.“
„Hvala Alexis“, još se jednom zahvalila.
Pljesnula sam rukama. „Dakle, sad bi bio red da i vi mene darujete!“
Bailee se nasmijala i otišla do stalka za jakne te iz svog kaputa izvadila lijepo umotani paketić. Stavila ga je ispred mene.
„Od svih nas je“, napomenula je. Frknula sam nosom. Kladim se da su Bradin i Evan bili prelijeni sjetiti se kupiti mi išta pa im je Bailee odlučila napraviti uslugu dopustivši im da dijele s njom njezin poklon meni.
Protresla sam kutiju i začula zvuk iznutra. Malko sam izbeljila jezik i prislonila kutiju desnom uhu. „Je l' nešto jestivo unutra?“
„Provjeri“, Bailee mi je namignula.
Poskočila sam na stolici, ciknuvši poput miša. Papir je odletio na sve strane, a mašnu sam šutnula u najzabačeniji kut stana. Sve, samo da bi se dokopala one predivne, obilne, masne, debele i velike kutije mojih najdražih pralina. Sekundu poslije, lice mi je bilo umrljano čokoladom, a Bradin me gledao s izrazom gađenja i nevjerice.
„Tražit ću DNK potvrdu da smo nas dvoje zapravo u rodu“, prokomentirao je, gledajući kako doživljavam nirvanu sa svakim komadićem pralina.
„Kad završiš s objedavanjem, ostalo ti je još poklona ispod jelke“, podsjetila me Bailee, staviši noge na stol i prekriživši ih. Na taj način je dobila dobar pogled na svoje sjajne žute marte koje su se caklile pod svjetlošću lampe.
Ispostavilo se da je čak i bilo onih ljudi koje je briga za mene, za razliku od Bradina i Evan. Maggie i Draco su mi poslali srebrni privjesak u obliku zmije – simbol Slytherina uz poruku kako i oni uživaju u svojim praznicima u Finskoj; Roxy mi je poslala kutiju pralina (još jedna!) te Museov logo, Robin me uspjela razveseliti papučama u obliku čupavih ovca koje su izgledale identično kao moja pernica, Misty mi je, uz Engleski pravopis (ha – ha, jako duhovito), poslala i majicu s otisnutom djetelinom, a moj najdraži Semmy se isprsio najviše od svih. On mi je, naime, uz starke s irskim motivima poslao i uvećanu sliku njega i mene kako goli trčimo po njegovu dvorištu i vičemo: „Nudisti su zakon!“.
Posljednji je poklon bio Zabinijev. On se čak potrudio da mi napiše i poruku: Ej Alexis! Želim ti sretan Božić i sve što ide uz to, bla bla bla... Uglavnom, pogodi što! Nećeš vjerovati, ali moja mila majčica je uspjela od dobrog starog Bagmana izmusti karte za uobičajenu starogodišnju utakmicu i to u SVEČAJNOJ LOŽI! Zvao sam Roxy da ide sa mnom, ali je Amelija ne pusti. Očito drži do tradicionalnih blagdana ili čega već. U svakom slučaju, šaljem ti tri ulaznice. Jedna za tebe, a dvije možeš nekome darovati. Dolazim po tebe 31. rano ujutro pa budi spremna. I ponesi rekvizite: kad Irska razvali Britancima guzice, trebat će ti nešto čime ćeš pokazati ponos. Vidimo se! Blaise.
Zurila sam u pismo s izrazom šoka i nevjerice na licu. Potom sam odložila pergament i zavirila u omotnicu u kojoj je pismo stiglo. U njoj su se, kao što je Zabini napomenuo, nalazile tri ulaznice. Ciknula sam od sreće i zapljeskala rukama. Potom sam ustala i dotrčala do Bradina te mu zamahnula s ulaznicama pred očima. Odmah ih je razrogačio.
„Odakle ti to?!“
Ponosno sam se isprsila. „Nisam ovlaštena da odam svoje veze.“
„Alexis, ozbiljno te pitam“, Bradin je suzio oči, pogledom prateći ulaznice s kojima sam plesala po prostoriji.
Prekinula sam svoj pobjednički ples i uzdahnula. „Zabini mi ih je darovao.“
„O čemu se radi?“ upitala je Bailee, ustiju punih čokoladnih muffina.
„Ići ću na utakmicu Irska protiv Engleske!“ pobjedonosno sam uzviknula. „Znaš onu koja se tradicionalno održava svake godine na Staru godinu u humanitarne svrhe. Ove godine iznos prikupljen od ulaznica ide Bolnici Svetog Munga.“
„Ali te su ulaznice rasprodane istog dana kad su puštene u prodaju!“ zaprepastila se Bailee.
„Točno tako. Odakle ih je Zabini nabavio?“ Bradin je i dalje djelovao sumnjičavo.
Ruke sam stavila na bokove. „Njegova stara je podsjetila Bagmana da joj je još uvijek dužan tri vreće galeona“, zasmijuljila sam se. „Obećala je da će mu produžiti rok za isplatu ako joj nabavi karte.“
„Pa“, polako reče Bradin, pažljivo ustajući sa stolice. „Tri su ulaznice. Jedna je tvoja. Kome ćeš dati druge dvije?“
Polako sam mu se približila i primakla ulaznice njegovu licu. „Dvjema osobama koje volim skoro jednako kao i praline“, zaigrano sam prošaptala i udaljila se od njega za korak, a potom se zaderala: „Misty i Seamusu!“
Bailee se pukla smijati, a sekundu poslije i ja skupa s njom. Izraz razočarenja na Bradinovu licu bio je poražavajuć. Vjerojatno je smatrao da sam mu uskraćivanjem ovakve prilike nanijela osobnu nepravdu.
„Ne brini se, braco! Toliko ćemo se slikati da će ti se činiti kao da si cijelo vrijeme bio s nama“, zadirkivala sam ga, nastavljajući svoj ples po sobi.

Vrata njihova stana dočekala su me otvorena. Evan je ležala na kauču s glavom položenom u Bradinovo krilo. On joj je prstima micao kosu s lica, tiho pjevušeći pjesmu kojom je mene nekad uspavljivao nakon što bi mu dotrčala u krevet, vrišteći da je čudoviše ispod mog kreveta. Oboje su okrenuli glavu prema meni, čuvši da sam ušla u stan.
Nijemo sam ih pozdravila blijedim osmijehom i svukla jaknu sa sebe. Potom sam se dovukla do kauča na kojem su se nalazili, osjećajući kako ostavljam mokre tragove za sobom. Po turski sam sjela na pod ispred njih i izula starke, cjedeći vodu iz njih. Oni su i dalje samo šutjeli, držeći se normalno kao i uvijek. Pritom mislim na to da su i dalje bili nevjerojatno staloženi i kul untoč svojoj distanciranosti.
Uzdahnula sam. „Kako ste znali gdje treba poslati Bailee po mene?“, zaključila sam da je najbolje započeti razgovor rješavanjem nepoznanica.
Bradin je glavom trznuo prema niskom stoliću u kutu sobe na kojem se nalazio vlažni smotuljak. „Mama mi je jučer poslala pismo. Rekla je da si se posvađala s njima i otišla od kuće.“
Razrogačila sam oči. „Naša majka koja nas se oboje odrekla ti je poslala pismo?“
„Ne, ne“, Bradin je odmahivao glavom. „Mene se odrekla, ali si se ti nje odrekla, a ne obrnuto.“
„Bila je zabrinuta za mene?“ zapanjeno sam upitala, oblikovavši usta u savršeno začuđeni O.
„Pretpostavila je da ćeš doći k meni ili biti kod Finniganovih“, slegnuo je ramenima. „Očito je pogodila.“
Kimnula sam glavom. „Očito je.“
Neko smo vrijeme samo šutjeli. Nije se čula ni muha u zraku osim Baileenog udaranja po nečemu u kuhinji. Da situacija nije bila tako napeta, vjerojatno bi otišla pogledati kojeg to vraga radi. Međutim, pošto se napetost mogla rezati kuhinjskim nožem, bilo je bolje da ostanem mirno sjediti.
„Ok, i što sad?“ nervozno sam se promeškoljila.
„Ništa“, Bradin je ležerno odgovorio. „Odnesi kovčege u našu sobu i raspakiraj se, ali morat ćeš spavati ovdje na kauču. Ili bi se radije gurala između Evan i mene?“
„Kauč!“ hitro sam se zaderala. Evan je na licu zatitrao maleni osmjeh. Opet sam uzdahnula. „Onda, hoćemo li porazgovarati o onome što se dogodilo ili ćemo se praviti da ničeg nije bilo?“
„Alexis, ničeg ni nije bilo“, smireno je rekao Bradin. „Ti si planula i rekla svoje mišljenje, a sad ti je žao zbog toga jer se grizeš da smo mi možda povrijeđeni.“
„Ne, nimalo se ne grizem zbog onog što sam rekla“, odvratila sam spokojno. „Stojim iza svake svoje riječi. Ali mi nije jasno kako to da me i nakon svega možete normalno tretirati.“
„Zato što smo to čuli isto puta koliko je zvijezda na nebu“, Bradin hladnokrvno slegne ramenima. „A čak iako stojiš iza svega što si rekla i smatraš da smo toliki probisvijeti, zašto si se onda odrekla svega razumnoga u svom životu zbog nas?“
„Jer vas volim“, zbunjeno sam odgovorila, smetena kako to da me uopće može pitati takvo apsurdno pitanje. Pa očito je, zar ne? „Mislila sam da to znate. Mislila sam da znate da vas unatoč svim sranjima volim. Jer bez obzira na to što je vama stalo samo do vas, ja se i dalje nadam da ćete jednog dana pronaći mjesta u svojim smežuranim srcima za mene.“
Tad se i Evan po prvi puta oglasila. „Alexis, bili bismo ludi kad te ne bi voljeli.“
„A da? Pa ako me toliko voliš, zašto si ikad sjela na onaj glupi motor i otišla se utrkivati?“ glas mi je počeo pucati.
Evan slegne ramenima. „Kakve to veze ima s tobom? Išla sam se utrkivati jer sam to zbilja željela. Ne znam kako da ti opišem. Evo, u bajci, ja bih bila ptica, a dijete kavez. Ja nisam bila spremna odreći se svoje slobode...niti ću ikada biti.“
„Mogla si poginuti!“ planula sam.
„Ne započinji opet svađu“, mrko me opomenuo Bradin. „Gle, poanta je da i mi tebe volimo. Zar ti to nije dosta?“
„Dosta mi je zasad“, prihvatila sam, znajući da bolju ponudu neću dobiti. „Ali kasnije ću vjerojatno zahtjevati nešto više.“
Bradin prekriži ruke. „Kasnije ćemo mi već biti daleko od tebe.“
„Ne bih se baš na to kladila“, namrštila sam se. „Slijedit ću vas i na kraj svijeta ako treba.“
„Nikad nećemo imati mira, Bradine“, Evan je tužno uzdahnula.
„Hoćemo“, frknuo je on nosom. „Nagurat ćemo je u neku konzervu i baciti niz rijeku. Premala je da bi se bunila.“
Djetinjasto sam mu se izbeljila. „Doplivat ću do vas.“
Bailee se javila iz kuhinje. „Čovječe, je l' imate vi ovdje išta za jesti?!“
Ošinula sam ih pogledom. „Vjerojatno nisu ništa jeli od zadnjeg puta kako sam ja bila ovdje.“
Evan okrene očima. Ustala sam i otišla do kuhinje. Iz hladnjaka je virila Baileena guzica, a kad sam je potapšala po leđima, uspravila se do pune visine.
„Ništa“, mrko je rekla. „Oni očito preživljavaju od zraka.“
„Ili seksa“, odvratila sam zgroženo.
„Mda...idem ja“, rekla je, navlačeći crnu kožnu jaknu na sebe. „Moram popiti barem kavu kad ne mogu ništa pojesti.“ Mahnula nam je prije no što je pri izlasku iz stana zalupila vratima.
„Pa dobro!“ pljesnula sam rukama. „Onda ću nam ja morati pripraviti božićnu večeru!“
Evan se u trenutku smrknula. „O čemu govoriš?“
„O Božiću“, slegnula sam ramenima, sjednuvši za stol i počevši stastavljati popis onog što moram kupiti. „Danas je Badnjak, za Boga miloga! Kad već moram biti ovdje za praznike, stvorit ću pravi božićni ugođaj.“
„Nisi nas pitala za dopuštenje“, Evan mi je proturiječila.
Podigla sam pogled popisa namirnica. „Nisam znala da mi treba.“
„E pa ja ne želim da mi pretvoriš stan u Djedovo božićno selo“, sarkastično i mračnog izraza lica mi je odbrusila moja draga šogorica.
Nadurila sam se. „Dužna si mi! Ubila si mog nerođenog nećaka ili nećakinju!“
„Ne igraj na kartu samilosti“, okrenula je očima. „Neće ti upaliti!“
Izbeljila sam joj se. „Branila sam vas pred roditeljima...“
„Nitko te nije tjerao na to“, prekinula me Evan.
„...i odrekla se svega samo zbog vas!“ nastavila sam, ignorirajući njezinu opasku. „Najmanje što možeš je dopustiti mi da imam pravi Božić!“ Potom sam se okrenula prema Bradinu. „Daj joj nešto reci! Brat si mi i Irac si! Trebao bi znati da je Božić drugi najvažniji blagdan poslije Uskrsa!“
„I sama znaš da nikad nisam bio religijska osoba“, Bradin je zijevnuo od dosade.
Smrknula sam se. „To je zato što si pod misama bario časne sestre u ispovjedaonici umjesto da si slušao propovijed s nama ostalima.“
Bradin je podignuo vrhove usnica, zagledavši se u daljinu, ali ga je Evan puknula po ruci i oštro pogledala.
„Onda, što kažete?“ molećivo sam ih zamolila, kleknuvši na koljena ispred kauča na kojem je ležala Evan s glavom u Bradinovu krilu. „Mooooooolim vas!“
„Pa dobro“, konačno je popustila, a ja sam pobjednosno skočila i pljesnula rukama. „Smiri se! Smiješ napraviti to sranje pod uvjetom da ja ne moram u ničem sudjelovati. I naravno, javno ću pokazivati svoj jad uzrokovan tim tvojim božićnim ugođajem.“
Okrenula sam se na prstima poput balerine, a potom cmoknula Evan u obraz. „Jadikuj koliko hoćeš, boli me briga.“
Evan je suzila oči. „Patit ću svake sekunde Alexis i ti ćeš biti zaslužna za to.“
„A-a“, nacereno sam odmahnula glavom. „Uživat ćeš kad vidiš poklon koji sam ti kupila.“
„Ne valjda i pokloni“, namrštila se.
„Ako je Isus mogao dobiti poklone, možeš i ti!“ usprostivila sam se, stavivši ruke na bokove.
„Ti nisi nijedan od sveta tri kralja“, Evan je podrugljivo otpuhnula.
„Hvala Bogu na tome“, frknula sam nosom. „Ta trojica stvarno ne znaju odabrati poklone.“
„Samo te molim bez glupih darova kao prošle godine“, prekrižila je ruke na prsima. „Ne želim drugi nastavak prošlogodišnje knjige.“
„Kupila ti je knjigu? Tebi?!“ zgrozio se Bradin, a potom se okrenuo prema meni. „A kažeš da ovi mudraci nisu znali odabrati poklone! Ha!“ Okrenula sam očima. „Bili su kraljevi, a ne mudraci. Osim toga, Priručnik za nimfomane: Kako se odviknuti od seksa mi se činio kao savršeno logičan poklon za Evan.“
„Možda je stvarno dobra ideja o nedarivanju“, Bradin se namrštio. „Zbilja se ne želim opterećivati mišlju o tome što tebi pokloniti.“
„Kutija pralina bit će dovoljna, hvala na pitanju“, požudnog pogleda sam se nacerila.
„Kao da si je nećeš sama kupiti sad kad odeš u dućan“, Evan je frknula nosom i uspravila se iz ležećeg u sjedeći položaj.
„Hoću“, zakimala sam glavom. „Ali draže mi je kad je od nekog drugog. Tad znam da je kupljena s ljubavlju.“
„Mi ne volimo praline“, podsjetio me Bradin.
„Ne, ali volite mene“, umiljato sam rekla, neodoljivo zatreptavši očima.
Evan je pogledala Bradina. „Nismo joj to trebali priznati. Sad će nas ucjenjivati time.“
Iscerila sam se. „Ma neću!“ Još jednom sam zaplesala ko balerina, a potom uzela popis namirnica iz kuhinje i zgrabila jaknu. „Dolazim brzo!“
„Svaka sekunda bez tebe bit će nam vječnost“, Evan je sarkastično izgovorila.
Nasmiješila sam se i odmahnula rukom. „Znam to!“

Kao i uvijek, London je ponovno zjapio vlažnošću i kišom koja je lijala iz siva uskovitlala neba. Vjetar koji je popuhnuo, gotovo je odnio crvenu francusku kapu s moje glave, ali sam je uspjela uloviti u posljednji tren. Podigla sam pogled prema prozoru za koji sam znala da pripada Bradinovu i Evaninu stanu. Stajale smo ispred njihove zgrade, iako još uvijek nisam imala pretjeranu namjeru da uđem i suočim se s njima.
Bailee je uzdahnula. „Očekuju te.“
Zakimala sam glavom. „Znam to. Ne bi te poslali po mene da me ne očekuju.“
„Hoćeš li ući?“ upitala je, otvorivši svoj žuti kišobran s motivom suncokreta.
Sakrila sam se skupa s njoj pod kišobran i ugrizla se za usnu. „Hoću. Ali ne još.“
„Kamo ćeš?“ Bailee je sumnjičavo podigla obrvu.
Osvrnula sam se oko sebe i za oko mi je zapeo neki majušni kafić, uguran između dvije visoke stare zgrade, oronula izgleda. „Ondje“, kimnula sam glavom u tom smjeru.
„Hoćeš da idem s tobom?“ blago je nagnula glavu i uputila mi srneći pogled.
Odmahnula sam glavom. „Ne treba. Radije odi do njih i reci im nek me još malo pričekaju.“
Bailee je kimnula glavom i otvorila vrata zgrade.
„Hej Bailee?“ zaustavila sam je taman prije no što je zatvorila vrata.
„Ne moraš mi zahvaljivati Alexis, sve je ok“, toplo se nasmješila i ponovno mi namignula onako vragolasto kako samo ona zna. „Usput, Matt je dobro.“
Zahvalno sam kimnula glavom. Nije mi bilo jasno kako je točno pogodilo što mi je u tom trenutku bilo u mislima, ali već sam se polako navikavala na Baileenu promućurnost.
Kafić u koji sam se sklonila od kiše nalikovao je na jednu od onih kavana iz prošlog stoljeća. Naručivši šalicu toplog čaja, sjela sam za stol u kutu i svukla jaknu za sebe. Sva sreća što je Bailee ponijela moje kovčege sa sobom pa nisam i njih morala tegliti sa sobom.
Oslonila sam glavu na dlanove i u tišini ispijala čaj. Par nasuprot mene je izmjenivao slinu i još neke tjelesne tekućine. Dečko je izgledao kao da će progutati cijelo lice svoje partnerice prilikom jednog zijevanja. Iznenadilo me kako to da joj tona njegove sline po cijeloj faci ne smeta, pogotovo zato što joj se i maskara razmazala. Cijeli taj prizor podsjetio me na jučerašnju večer i scenu koju su mi priuštili Seamus i Dora.
Nakon nebrojeno mnogo partija pokera na skidanje i otpjevanih pjesama posvećenih irskom domoljublju, otišla sam na WC da ispraznim svoj naduti mjehur koji samo što nije eksplodirao. Pritom sam se zadržala, sretnuvši Seamusovog oca. Rekao je da ide na spavanje i poželio nam lijep ostatak večeri.
Nije mi promaklo da ga je Misty pritom škicala kroz poluotvorena vrata Seamusove sobe i pohotno skidala pogledom. Nisam znala koja od dviju činjenica je više napaljuje: da je on Seamusov otac i da mu je udjelio isti DNK ili pak da nosi izgled kojim će njegov sin biti obdaren u starosti. U svakom slučaju, po izrazu njezina lica, dalo se naslutiti da ne bi imala ništa protiv da je Michael Finnigan siluje.
Osjetivši golemu žeđ i prisjetivši se da u sobi nemamo ništa za popiti osim Guinessa, sišla sam u kuhinju da popim čašu hladne vode. Naravno, ja ne bi bila ja da pritom nisam istu tu čašu razbila i uspjela se porezati na staklo. Pokupivši krhotine čaše i bacivši to u smeće, otišla sam u kupaonu da operem ranu i stavim flaster. Napokon, nakon dobrih pola sata izbivanja, mogla sam se vratiti u sobu. Istog trena sam zažalila što rana nije nešto ozbiljnija pa da moram na hitnu po par šavova. Sve, samo da nisam morala vidjeti scenu koja me dočekala.
S obzirom da mi je Bradin brat, a Evan šurjakinja, bila sam naviknuta na njihove seksualne igrice, nemogućnost savladavanja u javnosti ili pak skrivanje golotinje preda mnom. Međutim, u trenutku kad sam zatekla najboljeg prijatelja u krevetu s njegovom curom, pomislila sam da će mi oči izgorjeti i da ću oslijepiti. Vrisak panike prešao mi je preko usana, ali ih je Seamus prekrio dlanom i povukao me u sobu. Naravno, bio je polumrak.
Nakon što mi je maknuo dlan s usana, počela sam duboko disati na usta, osjećajući kako hiperventiliram. Rukama sam se primila za grudi, spriječavajući srce da mi iskoči iz prsnog koša. Pogled mi je slučajno zalutao nešto niže i to je opet uzrokovalo još jedan vrisak. Naime, Seamus je stajao ispred mene kao od majke rođen. On mi je ponovno dlanom prekrio usta, ali sam ga ugrizla za prst.
„Ne diraj me tim rukama!“ bijesno sam prosiktala. „Tko zna gdje su sve bile!“
Rukama sam prekrila oči i udaljila se od njega sve do zida. Iako to nisam vidjela u tom trenutku, Seamus je okrenuo očima.
„Već si me vidjela golog, Alexis“, morao me podsjetiti.
Zacvilila sam. „Da, ali kad si imao pet godina i kad sam ja mislila da su dječaci nešto najodvratnije na svijetu.“
„Daj se smiri“, konačno se oglasila i Misty. Zvučala je nakako prpošno i samodopadno. „Shvatila bi da moraš žmiriti jer ti se gadi ono što vidiš, ali s obzirom na proporcije Seamusovog tijela, trebala bi buljiti.“
Osjetila sam mučninu. „Mislim da ću povratiti.“
Začulo se kucanje na vratima i Michael Finnigan se oglasio: „Klinci, jel sve u redu unutra? Čuo sam vrisak.“
Mist me ošinula mračnim pogledom. „Da, da tata, sve je ok“, progovorio je Seamus, brzo oblačeći majicu. „Sve po starom.“
„Kako to misliš?“ upitao je njegov otac sumnjičavo.
„Ma znaš...Alexis je udarila glavom u zid“, Seamus se izvlačio.
„Oh“, Michael je odgovorio s olaknjašnjem. „Da, to sve objašnjava. Dobri budite!“
„Nismo li uvijek?!“ sarčastično je promrmljao Seamus.
Čuli smo zatvaranje vrata njegove spavaće sobe i konačno smo mogli odahnuti. „Tvoje kokodakanje nas je skoro koštalo života“, Seamus mi je prigovorio.
„Da se vi niste išli seksati dok su i drugi ljudi u kući, možda ja ne bi morala vrištati!“ opet sam bijesno prosiktala kroz zube.
Mist je ponovno okrenula očima. „Dodaj mi majicu.“
Zgrabila sam prvi odjevni predmet koji sam našla na podu i bacila joj. Sudeći po onom što sam vidjela, i ona je bila gola, ali je barem imala dovoljno pristojnosti da se pokrije do glave kako ja ne bi imala traume do kraja života.
„Daj idemo nešto raditi inače ću morati primjeniti Heimlichov zahvat na Alexis“, Misty se opet prpošno zacerekala i po turski sjela na pod.
Par ispred mene je konačno prekinuo s međusobnom operacijom mandula jer su platili konobarici svoja pića i otišli. Pogledavši na ručni sat s likom Minnie Mouse, zaključila sam da sam dovoljno odgađala susret s Bradinom i Evan. Plativši, izašla sam van na kišu i uzdahnula. Pritisnula sam njihov spikerfon i bez ikakvog potrebnog objašnjavanja, Bradin mi je odgovorio: „Alexis, otključano ti je. Uđi.“

Pozvonila sam. Vrata je, naravno, otvorio Seamus. Isprva je bio iznenađen što me vidi, ali uskoro mu se lice izobličilo u grimasu. Bila mi je dovoljna samo sekunda da ocjenim kako je ljut i razočaran.
Uzdahnula sam. „Semmy, upravo sam se izderala na Bradina, starce poslala Bogu iza nogu, a ni za Matta nisam imala najljepše riječi. Gladna sam, umorna i kučkasta. Sve što želim je provesti mirnu večer i dobro se naspavati. Jesi mi u stanju oprostiti pa da ne moram spavati pod mostom skupa s punoglavcima i žabama?“
Seamus trzne glavom. „Daj uđi unutra, puštaš mi hladnoću u kuću!“
Zapljeskala sam dlanovima i doplesala preko njegovog kućnog praga ravno u predvorje kuće. Seamus je zatvorio vrata i stavio ruke na bokove.
Osvrnula sam se oko sebe. „Je l' i Misty tu negdje?“
„Gore u mojoj sobi“, Seamus trzne glavom prema stubama. „Proučava moju kolekciju navijačkih šalova.“
Nacerila sam se. „Imaš li još onaj koji sam ukrala Betty O'Connor? Znaš onaj koji vrijedi koliko i šaka galeona.“
I Seamus se nacerio. „Aha. Čuvam ga ko moja majka moje djevičanstvo.“
Zatreptala sam očima i pukla se smijati. Seamus je frknuo nosom, ali ni on se nije mogao oteti malenom smješku.
„Ideš direktno gore ili ćeš najprije pozdraviti mog starog?“ upitao je, oslonjen na drvenu ogradu stepeništa.
„Najprije želim pozdraviti dobrog starog Mike“, zahihotala sam se, spuštajući svoje kovčege na pod.
„Jesi znala da nas je stari Lynch tužio mom starom?“ rekao je Seamus dok smo zajedno hodali prema radnoj sobi njegova oca.
„Ta prapovijesna budaletina!“ prosiktala sam bijesno. „Vidjet će on što ću mu napraviti kad naučim rukovati motornom pilom!“
Seamus je podrugljivo otpuhnuo, ali je odlučio prešutjeti tu moju opasku. Odrastajući u čistokrvnoj čarobnjačkoj obitelji, jedini doticaj s bezjacima sam imala preko Seamusovog oca Michaela. Iako sam uvijek bila više privrženija njegovoj majci Fidelmi jer me, blago rečeno, obožavala, Michael me oduvijek podsjećao na mog najboljeg prijatelja i to ne samo zahvaljujući činjenici da je izgledao kao njegova starija verzija. Mogla sam se kladiti da je Misty počela hiperventilirati kad je napokon upoznala Semmyjevog starog.
„Kuc – kuc“, odrecitirala sam stojeći na vratima radne sobe Michaela Finnigana.
Njegov ured je zapravo više podsjećao na knjižnicu. Praktički sva četiri zida bila su prekrivena visokim policama prepunim knjiga. Na podu je bio fino lakirani parket kojeg je Fidelma obožavala laštiti, a u kutu pisaći stol s antiknom zelenom svjetiljkom.
Seamusov otac sjedio je upravo za tim stolom i čitao novine. Na licu je ima veliku boru od mrštenja koja bi mu se uvijek stvorila kad bi bio duboko koncentriran na nešto. Kladila bih se da kad bi gurnula kovanicu u tu boru, Mike bi mi kroz usta ispljunuo limenku Coca Cole.
„Mickey! Kako ste?“ zasmijuljila sam mu se, dok je Seamus pored mene nervozno cupkao nogom.
Michael Finnigan je spustio novine na pisaći stol ispred sebe te su mu naočale pritom spuzale s nosa. Licem mu se proširio veliki osmjeh, tvoreći tako dvije rupice u njegovim neobrijanim obrazima.
„Alexis, lijepo te vidjeti!“
Dotrčala sam do njega i zagrlila ga. Čovjek je mirisao neodoljivo. Smatrala sam da je nepristojno upitati miriše li tako svi bezjaci ili to varira od osobe do osobe. Rukom mi je pokazao na stolicu ispred sebe te sam sjela. Prekrižila sam noge i zanjihala stopalo.
„Dugo te nisam vidio“, prijazno mi se nasmiješio, namještajući naočale. „Jesi opet bila nestašna?“
Rumeno sam se osmjehnula. „Ma znate mene...uvijek vražićak!“
„Bit će da je tako“, složio se kimanjem glave. „Hoćeš li ostati na večeri? Pretpostavljam da ti je Seamus rekao da je Fidelma u Londonu ovih par dana, ali nam je zato ostavila neograničene količine hrane.“
„Naravno da ću ostati!“ odmah sam spremno prihvatila. „Znate da ja nikad ne odbijam hranu!“
Michael Finnigan se nasmiješio i opet privio novine k sebi. Shvatila sa mto kao znak da odem. Ustala sam i otišla iz sobe, zatvarajući vrata za sobom. Seamus je kolutao očima.
„Proždrljivice jedna!“
Izbeljila sam mu se na tu opasku.
„Ajde idemo, odnijet ću ti kovčege u tvoju sobu!“ frknuo je nosom i ponio oba moja kovčega uz stepenice.
Bilo ga je smiješno gledati kako se muči, ali pošto je odbio popustiti i dati mi da ja ponesem dio prtljage, nisam mu nikako mogla pomoći. Već sam toliko puta spavala kod Finniganovih da je njegova majka uredila jednu sobu samo za mene unatoč tome što sam uvijek spavala u Seamusovoj sobi kad bi mu došla u posjet.
„Zna li tvoja majka uopće da će Mist biti kod tebe ovih par dana?“ upitala sam ga nenadano.
„Ovaj...pa baš i ne“, nervozno je promrmljao, brišući znoj sa čela. „Stari i ja smo se dogovorili da ne želimo toliko riskirati.“
„Jesi ti svjestan da će ona to prije ili poslije saznati?“ rekla sam tonom glasa koji je jasno upućivao na to da me sve ovo zabavlja.
„Mda, znam da hoće“, odgovorio je odjednom loše raspoložen. Pojam njegove majke u njemu nije izazivao pretjerani entuzijazam. „Ali se nadam da ću ja u tom trenutku biti jako daleko od kuće!“
Zasmijuljila sam se i otvorila mu vrata moje sobe. Vidjela sam da su unutra i Dorine stvari što je očito značilo da će i ona prespavati ovdje. Nije mi smetalo. I onako sam planirala sutra ujutro otići do Londona pa će Seamus i ona imati obje sobe samo za sebe. Naravno, to je značilo da više nikad neću moći spavati u nijednoj od tih dviju soba zbog mogućih trauma koje bi u meni izazvale misli o tome što su Misty i Seamus radili dok me nije bilo.
Semmy je spustio moje kovčege na pod i izvalio se na krevet. „Dakle, kako je Bradin?“
Uzdahnula sam i izvalila se do njega. U kratkim crtama i bez nevažnih detalja sam mu prepričala što se sve dogodilo poslije mog odlaska s King's Crossa. Izgledao je zapanjen činjenicom da Bradina nije nimalo pogodio Evanin pobačaj, ali je to u njemu izazvalo još veće samopoštovanje prema mom bratu. Čini se da će Seamus u njemu dovijek vidjeti superheroja.
„No stvarno krasno!“ Mist se stvorila na vratima. „Vas dvoje se tu izležavate dok ja sama trunem u onoj vražjoj sobi, okružena posterima golih trebica!“
Zahihotala sam se. „Hej Semmy, je l' imaš još uvijek onaj mega poster Adriane Lime?“
Misty je podrugljivo otpuhnula. „Naravno da ima! I to točno iznad kreveta!“
Seamus je okrenuo očima. „I što onda? Iznad mog kreveta barem nije ogromna Kalamarkova slika!“
Izbeljila sam mu se. „Kalamarko je baš sexy.“
„I Adriana isto“, proturiječio mi je Seamus, ali je brzo skrenuo pogled prema Misty da vidi njezinu reakciju. Očito je očekivao prijekoran pogled ili udarac u glavu.
Međutim, Mist se izvalila potrbuške na krevet između Seamusa i mene i napaljeno uzdahnula. „Što god vi rekli, na skali najsexy osoba, Owen potuče i Adrianu i Kalamarka!“

*****

Michael Finnigan nas je gledao preko novina s onom svojom poznatom borom nasred čela. Opet je imao rupice u obrazima od smijanja jer nas je svo troje promatrao sa smiješkom.
Dora je sjedila na solici pored Seamusa, odjevena u njegov dres irske reprezentacije. Kosa joj je bila rasčupana i imala je ogromni čuperak nasred glave, ali nije marila. Grickala je prepečenac, glave oslonjene o lijevu ruku. Pokušavala je natjerati svoje oči da ostanu otvorene i odupru se iscrpljenim kapcima koji su se sklapali.
Seamus je pak svako malo zijevnuo izmađu dva zalogaja svog sendviča. Izgledao je kao da je divovski glečer pao na njega i to ne jednom, nego više puta.
Ni ja se nisam mogla pohvaliti besprijekornim jutarnjim izgledom. Po turski sam sjedila na stolici pored Seamusovog tate, žlicom mješajući po tanjuru sa žitnim pahuljicama i svako malo zadrijemavši. Potajno sam ispod stola bacala komadiće kruha Seamusovom psu.
„Vidim da ste noćas jako tulumarili“, prokomentirao jeMichael, odloživši novine na stol ispred sebe. „Što ste točno radili?“
Nitko se nije ni potrudio da mu odgovori. Umor nas je savladavao i naš otpor je sve više popuštao. Budimo realni, trebalo bi mnogo energije da se opiše naša jučerašnja večer. Nakon trosatne partije pokera na skidanje uz ispijanje Guinessa i slušanja irskih narodnih pjesama, prešli smo na smišljavanje uvreda na račun britanske metlobojske reprezentacije i povremeno pjevanje uvredljivih pjesmica koje su se sastojale i od poneke psovke na irskom. Sve u svemu, cijela večer je protekla u nacionalnom duhu.
„Današnji dan planirate prespavati ili će mi netko pomoći oko kićenja?“ opet nam se obratio Michael, ispivši dug gutljaj jutarnje kave.
„Meni je žao, ali ja odlazim“, odgovorila sam uz zijevanje. „Prepuštam vas Semmyju i Misty.“
„Mi – smo – krepani“, kroz zijevanje je odgovorio Seamus. „Ne znam za vas, ali ja sam danas dostupan samo u krevetu.“
Ustao je, a Dora odmah za njim. Na brzinu sam stavila još dvije žlice žitnih pahuljica u usta i potrčala za njima. Trebala mi je dosta vremena da se spremim. Nakon tuširanja i dugoročog rasčešljavanja kose te sporog odijevanja, uzela sam svoje kovčege i odnijela ih u prizemlje. Seamus i Misty su cijelo to vrijeme spavali kao crknuti zečevi.
„Gdje ćeš sada?“ upitao me Michael, ispračujući me iz kuće.
Tek što sam prešla kućni prag, ugledala sam Bailee kako mi maše ispred kuće Finniganovih. Nasmiješeno sam uzdahnula. „Idem u London. Moram rasčistiti neke stvari s bratom.“
„Pozdravi mi Bradina“, Michael je zakimao glavom.
Nacerila sam se. „Drž' te se gospon Finn!“
Potrčala sam prema Bailee. Kao i obično, namignula mi je kad me vidjela. „Osjećam se ko tvoj osobni taxi.“
„Ne brini: ja te doživljavam kao nešto mnogo više!“ zagrlila sam je.
„Spremna?“ upitala me uz smješak.
Duboko sam udahnula i primila je pod ruku. Nisam ni stigla zažmiriti, a ona me već aparatirala. Od tolikih aparacija u posljednje vrijeme, već mi je prestalo biti mučno za vrijeme puta.

Odjeknuo je prasak i našli smo se na ulazu u prednje dvorište velebne kuće obitelji Parker. Kameno zdanje ove ljepotice prekrivao je bršljan, dok se cijela kuća krila u hladu visokog crnogoričnog drveća. Uzdahnula sam. Ovo mjesto sam oduvijek nazivala domom, ali sada mi je više izgledalo kao najobičnija nastamba bez imalo duše u sebi. Više me nisu preplavljivale uspomene niti sam čula zidove kako prepričavaju zgode iz mog djetinjstva.
Osjetila sam da mi je Matt pustio ruku. „Alexis, ja ne bi trebao biti ovdje.“
U čudu sam ga pogledala. „O čemu pričaš?“
„Gle, samo nemoj opet planuti, okej?“ Matt je uzdahnuo. „Ovo je obiteljska situacija. Ja nisam obitelj. Ne bi se trebao miješati.“
„Koješta!“ otpovrgnula sam. „Pa ja sam te dovela!“
„Znam, ali to je od početka bila loša ideja kao što sam i govorio“, Matt je polako rekao, zvučeći nekako suosjećajno. „Već sam ti rekao da sam uz tebe, ali i dalje ne mislim da bi trebao biti ovdje.“
„Pa dobro!“ zaderala sam se srdžbeno. „Onda idi. Marš! Da te više nisam vidjela! Goni se!“
„Alexis, daj se smiri! Možemo...“
„NE DIRAJ ME!“ zavrištala sam bijesno kad me pokušao pomilovati po obrazu. „Bailee, vodi ga kući. Makni mi ga s očiju.“
Kao i obično, Bailee je bila puna razumijevanja. Bez ikakvog nepotrebnog zapitkivanja, kimnula je glavom i primila Matta pod ruku. Sekundu poslije, oboje su mi isčeznuli iz vida. Bailee mi je postajala sve draža. Nikad nije postavljala suvišna pitanja i znala je točno kad treba zašutjeti ili pak, suprotno tome, nešto reći.
„Alexis?“ čula sam majčin glas kako me doziva s trijema.
Blago sam se osmjehnula. „Hej mama!“ mahnula sam joj i potrčala prema kući.
Mama se sagnula i primila me u zagrljaj. „Ej mala, dugo se nismo vidjele! Gdje si bila? Zabirnula si oca i mene. Čekali smo te na kolodvoru, ali te nije bilo.“
„Mama, smiri se. Diši“, rekla sam joj kako bi je zaustavila prije nego što počne s očitavanjem bukvice. „Bradin je došao po mene. Najprije me želio odvesti...negdje prije nego odem kući na praznike.“
Mama je zatreptala. „Bradin kažeš? Ha!“
„Što pak sad to treba značiti?“ sumnjičavo sam upitala, podigavši obrvu.
„Ništa zlato“, mama se neuvjerljivo osmjehnula. „Daj uđu unutra da umirimo tvog oca. Dobit će preuranjene sijede od toliko brige.“
Tatu sam zatekla u dnevnom boravku kako šetkara gore – dolje s rukama prekriženim na leđima. Kamen mu je pao sa srca kad me vidio.
„Gdje si bila? Imaš li ti ikakvog pojma što sam sve...“
„George, smiri se“, upozorila ga je mama. „Sjeti se da imaš povišeni krvni tlak.“
Kimnula sam glavom. „Da tata, tako je. Ne moraš se brinuti. Bradin me pokupio na kolodvoru.“
„Bradin kažeš? Ha!“ tata je podrugljivo otpuhnuo.
„Baš čudno“, zbunjeno sam nagnula glavu na stranu. „Točno je tako i mama malo prije reagirala na spomen njegova imena.“
„Pa kako i nebi kad nam je sin bitanga!“ osorno je rekao tata, kao da govori o blatu sa svojih cipela.
Oteo mi se glasan uzdah. Moji roditelji nikad nisu tako pričali o Bradinu. Obožavali su ga. Bio je iznimno talentiran i unatoč brojnim kaznama i markiranjima, u Hogwartsu je bio među najboljim učenicima na godini. Kad se osamostalio i otišao živjeti u London, tata se mjesec dana svima hvalio kako je njegov sin konačno postao muškarac. Svi su planirali veliku budućnost za njega, ali Bradin je imao svoje ideje. Možda je to promjenilo njihovo mišljenje.
„Tata, što se dogodilo?“ upitala sam polako, sjednuvši na zeleni antikni kauč kojeg je moja majka obožavala.
Tata je upalio lulu i otpuhnuo velik kolut dima. „Pa čini mi se da ti znaš bolje od mene, Alexis.“
„Nisam sigurna o čemu to točn...“
Tata se držao napuhano i nadmoćno. „Je li istina da se Bradin oženio?“
„Da“, kratko sam odgovorila, smetena takvim pitanjem.
„Je li istina da se oženio onom malom Riddleovom?“
„Da.“
„A je li istina da si ti prisustvovala cijelom tom cirkusu?“
„Da.“
Tata je frknuo nosom. „Eto vidiš, mišice, da si ti puno bolje upućena nego mi!“
Samo sam sjedila i promatrala golemu žilu na tatinu čelu kako počinje sve jače titrati. Izgledala je poput požara koji se rasplamasava.
„Kao da nije dovoljno grozno što se odrekao magije i živi kao jebeni bezjak!“ otac se počeo derati, bijesno ushodan prostorijom, i dalje pušeću lulu. „Ne, to nije bilo dovoljno! Kao šlag na torti, morao je oženiti ono kopile!“
„Tata!“ bijesno sam ga prekinula, naglo ustavši. „Ne govori tako o Evan!“
Tata me gledao kao državnog neprijatelja broj jedan. „Govorit ću o njoj kako budem htio! Odvela nam je sina na krivi put! Da ga ta mala nije smela, mogao je biti dužnosnik u Ministarstvu.“
Cinično sam se nasmijala. „Ti se šališ, zar ne?! Bradin Parker kao dužnosnik u Ministarstvu? To se ne bi dogodilo čak ni da Bradin nikad nije upoznao Evan. A ako vi stvarno vjerujete u to, onda ste budale!“
„Alexis!“ sad se i moja majka uključila u raspravu. „Odkud ti pravo da tako razgovaraš s ocem i sa mnom?“
„Smiri se Alice, to je sve Bradinova krivica“, odmahnuo je moj otac rukom. „On utječe na nju.“
„Zajebi to, starče!“ opsovala sam mu iživcirano. Otac me frustrirano pogledao. „Bradin na mene ne utječe nikako. Ja sam ta koja pokušava utjecati na njega, ali ne uspjevam.“
„Pa naravno kad je ološ! Baraba! Gamad!“ tata se i dalje urlačio, a majka je pružala podršku njegovim riječima nijemim kimanjem glave.
„Odjebi!“ ušutkala sam ih oboje. „Sad me dobro slušajte, oboje. Bradin nije tako loš kako vi mislite. Ja to najbolje znam. Danas sam mu očitala bukvicu o odgovornosti i čisto sumnjam da mu je doprlo do mozga, ali Bradin nije glavni negativac. I ne tata, nije ni Evan. Oni su jednostavno takvi: mladi, neodgovorni, nafiksani i trudni. Dobro, sad više nisu trudni kad...“
„Trudni?!“ zavrištala je moja mama histerično i srušila se na stolicu pored sebe, rashlađujući se lepezom. „Evan je trudna?“
„Pa to onda objašnjava brak!“ s olakšanjem je rekao tata. „Sad barem znamo da ona nije njegov osobni izbor. Već sam se uplašio da mi je sin na niske grane spao.“
„Ma daj me slušajte što vam govorim, snobovi umišljeni!“ rekla sam, a iznenada mi je doletjela majčina pljuska. Piljila je u mene, glasno izdišući na usta. Okrenula sam očima i nastavila. „Evan nije trudna. I nisu se vjenčali zbog trudnoće, nego ljubavi.“
Moj otac i majka izgledali su kao da će povratiti svakog trenutka. „Ovo postaje sve gore i gore“, rekao je tata.
„Alexis, ne želim da se više viđaš s Bradinom“, izrekla je moja majka naglas riječi koje su mi došle kao kiselina na otvorenu ranu. „Previše je negativnog utjecaja u njemu. Pred tobom je budućnost, a on je svoju odbacio. Ne želim da i ti učiniš isto.“
Piljila sam u nju kao tele u šarena vrata. Potom sam zatreptala i pukla se smijati. Majka me gledala kao kroničnog bolesnika. „Vi ste ludi. Oboje. Pa zar stvarno mislite da bi se ikad odrekla rođenoga brata ma kakav god on bio?“
„Alexis, činimo to za tvoje dobro“, otac je kimnuo glavom, primivši majku na ruku. Ona je stisla usnice u ravnu crtu.
„Bradin i Evan su neodgovorni. Briga ih za cijeli svijet i stalo im je jedino do njih dvoje. Nikad ne mare za posljedice i žive samo za sadašnjost. Ali uz to su oboje vrlo talentirani i pametni. Bradin toliko voli Evan da bi za nju podnio Kristove muke, a Evan bi zbog njega i u đavolje ždrijelo otišla. To je nešto što vi nikad nećete moći razmjeti“, sa strašću sam im govorila, shvaćajući da za njih te riječi nemaju smisla, ali da unatoč tome meni ipak nešto znače.
A tad je moj otac uzdahnuo. „U redu onda. Tada se odluči, Alexis. Mi ili oni. Nema ti druge.“
Zatreptala sam. „Oni“, odgovorila sam u hipu, bez imalo razmišljanja, dok mi s licem širio mahniti cerek.
Majka se odmah pobunila. „Nepromišljena odluka. Promisli malo bolje, dušice.“
Odmahivala sam glavom, nasmiješena od uha do uha. „Ja sam svoju odluku već odavno donijela.“
„Znaš li što to znači, Alexis?“ gromko me upitao otac.
Još sam se šire nacerila. „Aha. Službeno me se odričete i više nisam dio Parkerovog obiteljskog stabla. I oh da, više nisam u oporuci. Službeno gubim pravo na nasljeđe.“
„Spremna si se odreći toga zbog brata koji će i onako umrijeti od predoziranja prije tridesete?!“ moja majka se zgroženo držala za srce.
„Ooo da!“ zakimala sam glavom. „Doviđenja starci! Vidimo se...a možda i ne!“
Poskakujući prema izlazu iz kuće, glasno sam se smijala izrazima lica svojih, do nedavno zvanih, roditelja.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.