Pozvonila sam. Vrata je, naravno, otvorio Seamus. Isprva je bio iznenađen što me vidi, ali uskoro mu se lice izobličilo u grimasu. Bila mi je dovoljna samo sekunda da ocjenim kako je ljut i razočaran.
Uzdahnula sam. „Semmy, upravo sam se izderala na Bradina, starce poslala Bogu iza nogu, a ni za Matta nisam imala najljepše riječi. Gladna sam, umorna i kučkasta. Sve što želim je provesti mirnu večer i dobro se naspavati. Jesi mi u stanju oprostiti pa da ne moram spavati pod mostom skupa s punoglavcima i žabama?“
Seamus trzne glavom. „Daj uđi unutra, puštaš mi hladnoću u kuću!“
Zapljeskala sam dlanovima i doplesala preko njegovog kućnog praga ravno u predvorje kuće. Seamus je zatvorio vrata i stavio ruke na bokove.
Osvrnula sam se oko sebe. „Je l' i Misty tu negdje?“
„Gore u mojoj sobi“, Seamus trzne glavom prema stubama. „Proučava moju kolekciju navijačkih šalova.“
Nacerila sam se. „Imaš li još onaj koji sam ukrala Betty O'Connor? Znaš onaj koji vrijedi koliko i šaka galeona.“
I Seamus se nacerio. „Aha. Čuvam ga ko moja majka moje djevičanstvo.“
Zatreptala sam očima i pukla se smijati. Seamus je frknuo nosom, ali ni on se nije mogao oteti malenom smješku.
„Ideš direktno gore ili ćeš najprije pozdraviti mog starog?“ upitao je, oslonjen na drvenu ogradu stepeništa.
„Najprije želim pozdraviti dobrog starog Mike“, zahihotala sam se, spuštajući svoje kovčege na pod.
„Jesi znala da nas je stari Lynch tužio mom starom?“ rekao je Seamus dok smo zajedno hodali prema radnoj sobi njegova oca.
„Ta prapovijesna budaletina!“ prosiktala sam bijesno. „Vidjet će on što ću mu napraviti kad naučim rukovati motornom pilom!“
Seamus je podrugljivo otpuhnuo, ali je odlučio prešutjeti tu moju opasku. Odrastajući u čistokrvnoj čarobnjačkoj obitelji, jedini doticaj s bezjacima sam imala preko Seamusovog oca Michaela. Iako sam uvijek bila više privrženija njegovoj majci Fidelmi jer me, blago rečeno, obožavala, Michael me oduvijek podsjećao na mog najboljeg prijatelja i to ne samo zahvaljujući činjenici da je izgledao kao njegova starija verzija. Mogla sam se kladiti da je Misty počela hiperventilirati kad je napokon upoznala Semmyjevog starog.
„Kuc – kuc“, odrecitirala sam stojeći na vratima radne sobe Michaela Finnigana.
Njegov ured je zapravo više podsjećao na knjižnicu. Praktički sva četiri zida bila su prekrivena visokim policama prepunim knjiga. Na podu je bio fino lakirani parket kojeg je Fidelma obožavala laštiti, a u kutu pisaći stol s antiknom zelenom svjetiljkom.
Seamusov otac sjedio je upravo za tim stolom i čitao novine. Na licu je ima veliku boru od mrštenja koja bi mu se uvijek stvorila kad bi bio duboko koncentriran na nešto. Kladila bih se da kad bi gurnula kovanicu u tu boru, Mike bi mi kroz usta ispljunuo limenku Coca Cole.
„Mickey! Kako ste?“ zasmijuljila sam mu se, dok je Seamus pored mene nervozno cupkao nogom.
Michael Finnigan je spustio novine na pisaći stol ispred sebe te su mu naočale pritom spuzale s nosa. Licem mu se proširio veliki osmjeh, tvoreći tako dvije rupice u njegovim neobrijanim obrazima.
„Alexis, lijepo te vidjeti!“
Dotrčala sam do njega i zagrlila ga. Čovjek je mirisao neodoljivo. Smatrala sam da je nepristojno upitati miriše li tako svi bezjaci ili to varira od osobe do osobe. Rukom mi je pokazao na stolicu ispred sebe te sam sjela. Prekrižila sam noge i zanjihala stopalo.
„Dugo te nisam vidio“, prijazno mi se nasmiješio, namještajući naočale. „Jesi opet bila nestašna?“
Rumeno sam se osmjehnula. „Ma znate mene...uvijek vražićak!“
„Bit će da je tako“, složio se kimanjem glave. „Hoćeš li ostati na večeri? Pretpostavljam da ti je Seamus rekao da je Fidelma u Londonu ovih par dana, ali nam je zato ostavila neograničene količine hrane.“
„Naravno da ću ostati!“ odmah sam spremno prihvatila. „Znate da ja nikad ne odbijam hranu!“
Michael Finnigan se nasmiješio i opet privio novine k sebi. Shvatila sa mto kao znak da odem. Ustala sam i otišla iz sobe, zatvarajući vrata za sobom. Seamus je kolutao očima.
„Proždrljivice jedna!“
Izbeljila sam mu se na tu opasku.
„Ajde idemo, odnijet ću ti kovčege u tvoju sobu!“ frknuo je nosom i ponio oba moja kovčega uz stepenice.
Bilo ga je smiješno gledati kako se muči, ali pošto je odbio popustiti i dati mi da ja ponesem dio prtljage, nisam mu nikako mogla pomoći. Već sam toliko puta spavala kod Finniganovih da je njegova majka uredila jednu sobu samo za mene unatoč tome što sam uvijek spavala u Seamusovoj sobi kad bi mu došla u posjet.
„Zna li tvoja majka uopće da će Mist biti kod tebe ovih par dana?“ upitala sam ga nenadano.
„Ovaj...pa baš i ne“, nervozno je promrmljao, brišući znoj sa čela. „Stari i ja smo se dogovorili da ne želimo toliko riskirati.“
„Jesi ti svjestan da će ona to prije ili poslije saznati?“ rekla sam tonom glasa koji je jasno upućivao na to da me sve ovo zabavlja.
„Mda, znam da hoće“, odgovorio je odjednom loše raspoložen. Pojam njegove majke u njemu nije izazivao pretjerani entuzijazam. „Ali se nadam da ću ja u tom trenutku biti jako daleko od kuće!“
Zasmijuljila sam se i otvorila mu vrata moje sobe. Vidjela sam da su unutra i Dorine stvari što je očito značilo da će i ona prespavati ovdje. Nije mi smetalo. I onako sam planirala sutra ujutro otići do Londona pa će Seamus i ona imati obje sobe samo za sebe. Naravno, to je značilo da više nikad neću moći spavati u nijednoj od tih dviju soba zbog mogućih trauma koje bi u meni izazvale misli o tome što su Misty i Seamus radili dok me nije bilo.
Semmy je spustio moje kovčege na pod i izvalio se na krevet. „Dakle, kako je Bradin?“
Uzdahnula sam i izvalila se do njega. U kratkim crtama i bez nevažnih detalja sam mu prepričala što se sve dogodilo poslije mog odlaska s King's Crossa. Izgledao je zapanjen činjenicom da Bradina nije nimalo pogodio Evanin pobačaj, ali je to u njemu izazvalo još veće samopoštovanje prema mom bratu. Čini se da će Seamus u njemu dovijek vidjeti superheroja.
„No stvarno krasno!“ Mist se stvorila na vratima. „Vas dvoje se tu izležavate dok ja sama trunem u onoj vražjoj sobi, okružena posterima golih trebica!“
Zahihotala sam se. „Hej Semmy, je l' imaš još uvijek onaj mega poster Adriane Lime?“
Misty je podrugljivo otpuhnula. „Naravno da ima! I to točno iznad kreveta!“
Seamus je okrenuo očima. „I što onda? Iznad mog kreveta barem nije ogromna Kalamarkova slika!“
Izbeljila sam mu se. „Kalamarko je baš sexy.“
„I Adriana isto“, proturiječio mi je Seamus, ali je brzo skrenuo pogled prema Misty da vidi njezinu reakciju. Očito je očekivao prijekoran pogled ili udarac u glavu.
Međutim, Mist se izvalila potrbuške na krevet između Seamusa i mene i napaljeno uzdahnula. „Što god vi rekli, na skali najsexy osoba, Owen potuče i Adrianu i Kalamarka!“
*****
Michael Finnigan nas je gledao preko novina s onom svojom poznatom borom nasred čela. Opet je imao rupice u obrazima od smijanja jer nas je svo troje promatrao sa smiješkom.
Dora je sjedila na solici pored Seamusa, odjevena u njegov dres irske reprezentacije. Kosa joj je bila rasčupana i imala je ogromni čuperak nasred glave, ali nije marila. Grickala je prepečenac, glave oslonjene o lijevu ruku. Pokušavala je natjerati svoje oči da ostanu otvorene i odupru se iscrpljenim kapcima koji su se sklapali.
Seamus je pak svako malo zijevnuo izmađu dva zalogaja svog sendviča. Izgledao je kao da je divovski glečer pao na njega i to ne jednom, nego više puta.
Ni ja se nisam mogla pohvaliti besprijekornim jutarnjim izgledom. Po turski sam sjedila na stolici pored Seamusovog tate, žlicom mješajući po tanjuru sa žitnim pahuljicama i svako malo zadrijemavši. Potajno sam ispod stola bacala komadiće kruha Seamusovom psu.
„Vidim da ste noćas jako tulumarili“, prokomentirao jeMichael, odloživši novine na stol ispred sebe. „Što ste točno radili?“
Nitko se nije ni potrudio da mu odgovori. Umor nas je savladavao i naš otpor je sve više popuštao. Budimo realni, trebalo bi mnogo energije da se opiše naša jučerašnja večer. Nakon trosatne partije pokera na skidanje uz ispijanje Guinessa i slušanja irskih narodnih pjesama, prešli smo na smišljavanje uvreda na račun britanske metlobojske reprezentacije i povremeno pjevanje uvredljivih pjesmica koje su se sastojale i od poneke psovke na irskom. Sve u svemu, cijela večer je protekla u nacionalnom duhu.
„Današnji dan planirate prespavati ili će mi netko pomoći oko kićenja?“ opet nam se obratio Michael, ispivši dug gutljaj jutarnje kave.
„Meni je žao, ali ja odlazim“, odgovorila sam uz zijevanje. „Prepuštam vas Semmyju i Misty.“
„Mi – smo – krepani“, kroz zijevanje je odgovorio Seamus. „Ne znam za vas, ali ja sam danas dostupan samo u krevetu.“
Ustao je, a Dora odmah za njim. Na brzinu sam stavila još dvije žlice žitnih pahuljica u usta i potrčala za njima. Trebala mi je dosta vremena da se spremim. Nakon tuširanja i dugoročog rasčešljavanja kose te sporog odijevanja, uzela sam svoje kovčege i odnijela ih u prizemlje. Seamus i Misty su cijelo to vrijeme spavali kao crknuti zečevi.
„Gdje ćeš sada?“ upitao me Michael, ispračujući me iz kuće.
Tek što sam prešla kućni prag, ugledala sam Bailee kako mi maše ispred kuće Finniganovih. Nasmiješeno sam uzdahnula. „Idem u London. Moram rasčistiti neke stvari s bratom.“
„Pozdravi mi Bradina“, Michael je zakimao glavom.
Nacerila sam se. „Drž' te se gospon Finn!“
Potrčala sam prema Bailee. Kao i obično, namignula mi je kad me vidjela. „Osjećam se ko tvoj osobni taxi.“
„Ne brini: ja te doživljavam kao nešto mnogo više!“ zagrlila sam je.
„Spremna?“ upitala me uz smješak.
Duboko sam udahnula i primila je pod ruku. Nisam ni stigla zažmiriti, a ona me već aparatirala. Od tolikih aparacija u posljednje vrijeme, već mi je prestalo biti mučno za vrijeme puta.
Post je objavljen 08.01.2009. u 09:57 sati.