Kao i uvijek, London je ponovno zjapio vlažnošću i kišom koja je lijala iz siva uskovitlala neba. Vjetar koji je popuhnuo, gotovo je odnio crvenu francusku kapu s moje glave, ali sam je uspjela uloviti u posljednji tren. Podigla sam pogled prema prozoru za koji sam znala da pripada Bradinovu i Evaninu stanu. Stajale smo ispred njihove zgrade, iako još uvijek nisam imala pretjeranu namjeru da uđem i suočim se s njima.
Bailee je uzdahnula. „Očekuju te.“
Zakimala sam glavom. „Znam to. Ne bi te poslali po mene da me ne očekuju.“
„Hoćeš li ući?“ upitala je, otvorivši svoj žuti kišobran s motivom suncokreta.
Sakrila sam se skupa s njoj pod kišobran i ugrizla se za usnu. „Hoću. Ali ne još.“
„Kamo ćeš?“ Bailee je sumnjičavo podigla obrvu.
Osvrnula sam se oko sebe i za oko mi je zapeo neki majušni kafić, uguran između dvije visoke stare zgrade, oronula izgleda. „Ondje“, kimnula sam glavom u tom smjeru.
„Hoćeš da idem s tobom?“ blago je nagnula glavu i uputila mi srneći pogled.
Odmahnula sam glavom. „Ne treba. Radije odi do njih i reci im nek me još malo pričekaju.“
Bailee je kimnula glavom i otvorila vrata zgrade.
„Hej Bailee?“ zaustavila sam je taman prije no što je zatvorila vrata.
„Ne moraš mi zahvaljivati Alexis, sve je ok“, toplo se nasmješila i ponovno mi namignula onako vragolasto kako samo ona zna. „Usput, Matt je dobro.“
Zahvalno sam kimnula glavom. Nije mi bilo jasno kako je točno pogodilo što mi je u tom trenutku bilo u mislima, ali već sam se polako navikavala na Baileenu promućurnost.
Kafić u koji sam se sklonila od kiše nalikovao je na jednu od onih kavana iz prošlog stoljeća. Naručivši šalicu toplog čaja, sjela sam za stol u kutu i svukla jaknu za sebe. Sva sreća što je Bailee ponijela moje kovčege sa sobom pa nisam i njih morala tegliti sa sobom.
Oslonila sam glavu na dlanove i u tišini ispijala čaj. Par nasuprot mene je izmjenivao slinu i još neke tjelesne tekućine. Dečko je izgledao kao da će progutati cijelo lice svoje partnerice prilikom jednog zijevanja. Iznenadilo me kako to da joj tona njegove sline po cijeloj faci ne smeta, pogotovo zato što joj se i maskara razmazala. Cijeli taj prizor podsjetio me na jučerašnju večer i scenu koju su mi priuštili Seamus i Dora.
Nakon nebrojeno mnogo partija pokera na skidanje i otpjevanih pjesama posvećenih irskom domoljublju, otišla sam na WC da ispraznim svoj naduti mjehur koji samo što nije eksplodirao. Pritom sam se zadržala, sretnuvši Seamusovog oca. Rekao je da ide na spavanje i poželio nam lijep ostatak večeri.
Nije mi promaklo da ga je Misty pritom škicala kroz poluotvorena vrata Seamusove sobe i pohotno skidala pogledom. Nisam znala koja od dviju činjenica je više napaljuje: da je on Seamusov otac i da mu je udjelio isti DNK ili pak da nosi izgled kojim će njegov sin biti obdaren u starosti. U svakom slučaju, po izrazu njezina lica, dalo se naslutiti da ne bi imala ništa protiv da je Michael Finnigan siluje.
Osjetivši golemu žeđ i prisjetivši se da u sobi nemamo ništa za popiti osim Guinessa, sišla sam u kuhinju da popim čašu hladne vode. Naravno, ja ne bi bila ja da pritom nisam istu tu čašu razbila i uspjela se porezati na staklo. Pokupivši krhotine čaše i bacivši to u smeće, otišla sam u kupaonu da operem ranu i stavim flaster. Napokon, nakon dobrih pola sata izbivanja, mogla sam se vratiti u sobu. Istog trena sam zažalila što rana nije nešto ozbiljnija pa da moram na hitnu po par šavova. Sve, samo da nisam morala vidjeti scenu koja me dočekala.
S obzirom da mi je Bradin brat, a Evan šurjakinja, bila sam naviknuta na njihove seksualne igrice, nemogućnost savladavanja u javnosti ili pak skrivanje golotinje preda mnom. Međutim, u trenutku kad sam zatekla najboljeg prijatelja u krevetu s njegovom curom, pomislila sam da će mi oči izgorjeti i da ću oslijepiti. Vrisak panike prešao mi je preko usana, ali ih je Seamus prekrio dlanom i povukao me u sobu. Naravno, bio je polumrak.
Nakon što mi je maknuo dlan s usana, počela sam duboko disati na usta, osjećajući kako hiperventiliram. Rukama sam se primila za grudi, spriječavajući srce da mi iskoči iz prsnog koša. Pogled mi je slučajno zalutao nešto niže i to je opet uzrokovalo još jedan vrisak. Naime, Seamus je stajao ispred mene kao od majke rođen. On mi je ponovno dlanom prekrio usta, ali sam ga ugrizla za prst.
„Ne diraj me tim rukama!“ bijesno sam prosiktala. „Tko zna gdje su sve bile!“
Rukama sam prekrila oči i udaljila se od njega sve do zida. Iako to nisam vidjela u tom trenutku, Seamus je okrenuo očima.
„Već si me vidjela golog, Alexis“, morao me podsjetiti.
Zacvilila sam. „Da, ali kad si imao pet godina i kad sam ja mislila da su dječaci nešto najodvratnije na svijetu.“
„Daj se smiri“, konačno se oglasila i Misty. Zvučala je nakako prpošno i samodopadno. „Shvatila bi da moraš žmiriti jer ti se gadi ono što vidiš, ali s obzirom na proporcije Seamusovog tijela, trebala bi buljiti.“
Osjetila sam mučninu. „Mislim da ću povratiti.“
Začulo se kucanje na vratima i Michael Finnigan se oglasio: „Klinci, jel sve u redu unutra? Čuo sam vrisak.“
Mist me ošinula mračnim pogledom. „Da, da tata, sve je ok“, progovorio je Seamus, brzo oblačeći majicu. „Sve po starom.“
„Kako to misliš?“ upitao je njegov otac sumnjičavo.
„Ma znaš...Alexis je udarila glavom u zid“, Seamus se izvlačio.
„Oh“, Michael je odgovorio s olaknjašnjem. „Da, to sve objašnjava. Dobri budite!“
„Nismo li uvijek?!“ sarčastično je promrmljao Seamus.
Čuli smo zatvaranje vrata njegove spavaće sobe i konačno smo mogli odahnuti. „Tvoje kokodakanje nas je skoro koštalo života“, Seamus mi je prigovorio.
„Da se vi niste išli seksati dok su i drugi ljudi u kući, možda ja ne bi morala vrištati!“ opet sam bijesno prosiktala kroz zube.
Mist je ponovno okrenula očima. „Dodaj mi majicu.“
Zgrabila sam prvi odjevni predmet koji sam našla na podu i bacila joj. Sudeći po onom što sam vidjela, i ona je bila gola, ali je barem imala dovoljno pristojnosti da se pokrije do glave kako ja ne bi imala traume do kraja života.
„Daj idemo nešto raditi inače ću morati primjeniti Heimlichov zahvat na Alexis“, Misty se opet prpošno zacerekala i po turski sjela na pod.
Par ispred mene je konačno prekinuo s međusobnom operacijom mandula jer su platili konobarici svoja pića i otišli. Pogledavši na ručni sat s likom Minnie Mouse, zaključila sam da sam dovoljno odgađala susret s Bradinom i Evan. Plativši, izašla sam van na kišu i uzdahnula. Pritisnula sam njihov spikerfon i bez ikakvog potrebnog objašnjavanja, Bradin mi je odgovorio: „Alexis, otključano ti je. Uđi.“

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.