Nisam očekivala da će rušenje mog osobnog svemira doći tako brzo. Na filmovima obično znate kad dolazi promjena – uvijek je neki predznak najavi. Bilo da se radi o čudnoj muzici koja iznenada zasvira ili o otvaranju škripavih vrata kojima se zapravo nitko nije ni približio ili o jatu vrana koje počne oblijetati sivo uskovitlalo nebo. Promjena je tu i osjećate je.
I zato je ovog puta moj vječni optimizam bio najveća glupost koja mi se mogla dogoditi. Čvrsto uvjerena da će sve biti dobro, namjeravala sam se sa svime suočiti sa smješkom kao i obično. Umjesto toga, osmjeh se pretvorio u grimasu. Ne, nisam plakala. Istina, duboko u sebi lijala sam suze, ali one prave nisu željele poteći. I bolje. Barem nitko nije vidio što osjećam – mogli su samo nagađati.
Sve se zbilo kasno uvečer te kobne srijede kad smo se Matt i ja došuljali u gryffindorsku društvenu prostoriju k Seamusu i Dori. Nijedno od njih nije bilo oduševljeno što vidi Matta iako se Seamus već polako navikavao na njega pošto smo u zadnje vrijeme stalno bili zajedno, ruku pod ruku, k'o Stanio i Olio. Misty je, kao i obično, glumila uvrijeđenost što mora udisati isti zrak kao i onaj mali balavac, kako je nazivala Matta u njegovoj odsutnosti.
Vidjevši da nijedno od njih dvoje nije raspoloženo za brbljanje, nagovorila sam Seamusa za partiju šaha. Mist mu je sa strane morala asistirati jer, kad je u pitanju šah, Seamus je gori čak i od mene. Matt se na cijelu situaciju samo slatko smješkao i jeo Mars čokoladicu koju sam jutros ukrala Malfoyju.
Baš kad sam se spremala povući sudbonosni potez kojim bi završila igru i izreći šah – mat, Mist je pokazala na prozor na kojem je sjedila siva sova i kljunom kuckala po staklu. Matt se ustao da pusti sovu unutra i, začudo, ona je doletjela k meni. Pruživši mi desnu nogicu za koju je bio svezan komadić izgužvanog pergamenta, tresla je svoje perje od snijega koji ju je hladio.
„Od Bradina je!“ iznenađeno sam izustila, nasmješivši se.
„Što kaže?“ odmah upita Seamus, pokazujući očito zanimanje za svog osobnog heroja.
Tmurno sam podigla pogled. „Kaže da će me sutra dočekati na King's Crossu i da me mora odvesti na jedno mjesto.“
„I to je sve?“ razočarano će Seamus, vireći mi preko ramena kako bi sam pročitao poruku.
Prožeo me čudan osjećaj i sledila sam se. Trnci su mi kliznuli niz kralježnicu i podigli dlake na šiji. „Ti ideš sa mnom.“
Matt iznenađeno razrogači oči. „Misliš k Bradinu?“
„Da“, odgovorila sam glasom za koji nisam ni bila sigurna da mi pripada. „Ne mislim se sama suočiti s njim.“
„Suočiti s čim? O čemu pričaš?“ Seamus je znatiželjno podigao obrvu.
„Ne znam što se dogodilo, ali očito je nešto veliko“, sanjivo sam kimala glavom. „Inače me ne bi dočekao na kolodvoru. Sumnjam da žudi za tim da s njih provedem božićne praznike.“
„Rekao je da te negdje želi odvesti. Možda ti želi predati uranjeni božićni poklon“, reče Matt i slegne ramenima.
Frknula sam nosom. „Golvorimo o Bradinu. Švorc je, oženjen i ima dijete na putu. Sumnjam da si može priuštiti koricu kruha, a kamoli da meni kupuje božićne poklone.“ Opet sam pogledala Matta. „Ideš sa mnom.“
„Alexis, tvoj brat me ne trpi“, posprdnim tonom je rekao. „Žudi za tim da mi zavrne vratom.“
„Ja ću te braniti“, obećala sam, iako posve nesvjesna njegovih riječi. Druge su mi misli strujile kroz glavu.
„A što ću ti ja?“ zanimalo ga je. „Bradin je rekao da se želi vidjeti s tobom, a ne sa mnom.“
Ošinula sam ga pogledom. „Bradin ne mari za moje želje. Zašto bi ja morala mariti za njegove?“
„O čemu pričaš?“ zbunjeno upita Matt. „Sad te više ništa ne razumijem.“
Uzdahnula sam. „Gle, želim da ideš sa mnom. I onako si mislio ostati preko praznika tu u Hogwartsu. Dogodit će se neko sranje – osjećam to, a ja to ne želim proživljavati sama. Prošli put je bilo jako gadno i ne želim ponavljati to iskustvo. Treba mi neki oslonac.“
Matt zatrepće očima. „Dramatiziraš. Napravila si strku oko najobičnijeg pisma.“
Skupila sam noge kao pingvin, nagnula glavu na stranu i pogledala ga pogledom tužnog šteneta. „Hoću da ideš sa mnom.“
Još se malo nećkao, no naposljetku uzdahnuo. „U redu.“
„Pička“, Mist je podrugljivo promrmljala. „Cura te obrađivala, a ti si tako brzo popustio. Pičko!“
Ošinula sam je hladnim pogledlom i povela Matta iz društvene prostorije. Zbilja mu je bilo nelagodno što se mješa u nešto što je zapravo obiteljska situacija, ali trebao mi je. Moje šesto čulo govorilo mi je da ću se uskoro raspasti u komadiće, kao brod kad se sudari sa stijenom, ako ne pronađem neki svjetionik da me spasi.
Cijelim putem do Londona u Hogwarts expressu bila sam šutljiva. Prilično netipično za mene. Robin je opet dovukla Diggoryja k nama u kupe, ali sam bila posve nesvjesna njegove prisutnosti. Samo sam zurila kroz prozor i gledala kako se krajolici oko nas pune snijegom.
„Zašto si njega dovukla?“ zarežao je Bradin, dočekavši me na kolodvoru.
„Pa bok i tebi“, mrzovoljno ga pozdravih. Propela sam se na prste i poljubila ga u obraz. On je pak i dalje piljio u Matta. Uzdahnula sam. „Tu je jer sam ga ja pozvala. Htjela sam s njim provesti praznike koji počinju od ovog trenutka pa te molim da mi ih ne upropaštavaš svojim glupim izjavama na račun mog dečka.“
Bradin je frknuo nosom na posljednje dvije riječi. „Bok Matt!“
Matt je kimnuo glavom i prihvatio Bradinovu ispruženu ruku. Kladim se da mu je Bradin pokušao polomiti sve kosti u šaci prilikom stiska, ali Matt nije izustio ni riječi. Šutio je i smješkao se, kao da je očekivao nešto ovakvo.
Bradin je duboko uzdahnuo i još jednom frknuo nosom. Potom nam je nijemo dao do znanja da ga slijedimo. Pomogao mi je s prtljagom, tako da sam za razliku od Matta, teglila samo ruksak na leđima. Na parkiralištu ispred King's Crossa nas je dočekala Bailee. Široko se osmjehnula vidjevši nas, a potom uputila značajan pogled Bradinu koji joj je uzvratio frktanjem. To ju je još više nasmijalo.
„Ej Parkerice!“ namignula mi je kad smo joj se približili. „Dovela si gosta?“
„Bok Boi“, nasmješila sam joj se. „Ovo je Matt.“
Bailee mu je kimnula glavom i Matt je odzdravio. „Onda, kamo ćemo B.?“ upitala je Bradina.
„Izvest ćemo dvojnu aparaciju“, naredio joj je, vidno loše raspoložen. „Ja ću s Alexis, a ti povedi malog pizd... Matta.“
Ispravio se u zadnji čas, susretnuvši se s mojim ogorčenim pogledom. Nedužno je slegnuo ramenima i pružio mi ruku. Nevoljko sam ga primila pod lakat i duboko udahnula.
„Jesi dobro?“ zabrinuto me upitao, vidjevši kako pohlepno hvatam zrak nakon što smo uspješno izveli aparaciju.
„Ma odlično!“ sarkastično sam mu odbrusila, uspravivši se. „Gdje smo to?“
Bradin se nasmijao, a potom otvorio škripava vrata. Svjetlost koja je dopiraala izvana osvjetlila je prostorijicu u kojoj smo se nalazili i zaključila sam da smo usred skladišta za metle. Slijedila sam Bradina i izašla van, a potom zgroženo uzdahnula.
„O ne! Što se dogodilo?“ Nalazili smo se usred iste one bolnice u koju sam odvela Evan na ultrazvuk. Opet je sve vrvilo od doktora u bijelim kutama. „Tko je nastradao?“
„Sve će biti dobro“, smireno i samouvjereno je rekao Bradin, kao da stvarno vjeruje u to. „Samo nemoj paničariti. Idem vidjeti je li budna. Tu pričekaj.“
Evan. Radilo se o Evan. Nešto joj se dogodilo. Opet sam osjetila onaj čudan osjećaj u dnu želudca. Opet su mi trnci kliznuli niz leđa. Progutala sam knedlu. Znala sam da se nisam smjela vratiti u Hogwarts. To se ne bi dogodilo da sam ostala. Ona i Bradin su tako neozbiljni, nespremni za samostalan život, a ja glupača nisam ostala s njima.
Lecnula sam se čuvši prasak iz onog skladišta u koje smo se aparatirati. Sekundu poslije, iz njega su izašli Bailee i Matt. Ona se više nije onako široko smješkala, ali je djelovala opušteno. S druge strane, Matt je bio jednako ukočen kao i ja.
Čula sam Bradinov glas iz sobe u koju je ušao. „Ej, kako si?“
„U kurac, Bradine! Nemoj me više tako plašiti!“ zarežala je glasno. „Mislila sam da si jedna od sestara. Te me guske drže ovdje kao zatvorenicu! Ni pušiti ne smijem!“
Bradin se zacerekao. „Vidim da te to ipak ne sprječava.“
„Ma nek se jebu!“ otresito je rekla. „Jesi je doveo?“
„Čeka pred vratima“, glasio je Bradinov odgovor.
Evan je uzdahnula. „Dovedi je pa da i to prebrodimo.“
„Znaš da će šiznuti“, opet se zacerekao Bradin i poljubio Evan u čelo. Potom je viknuo: „Alexis!“
Smrzla sam se. Zaboravila sam kako pokrenuti noge. Ščepala sam Matta za rukav, ali on je polako odmaknuo moju ruku sa svoje i odmahnuo glavom.
„Ja ne idem unutra, Alexis.“
„Oh da ideš!“ brzo sam se naljutila. „Zato sam te i dovela. Da mi budeš podrška.“
„I jesam, stvarno jesam!“ nastojao me uvjeriti. „Ali ovo je između vas. To moraš sama s njima riješiti. Ja te čekam tu vani.“
Vidjela sam mu odlučnost u očima, onu koje nije bilo kad sam ga morala nagovoriti da dođe sa mnom. Uzdahnula sam i kimnula glavom, a potom ušla u bolesnički sobu.
Evan je ležala na krevetu u crnoj čipkastoj spavaćici, jednoj od onih kakvu stavljaju na naslovnicu Victoria's Secreta. Bradin je sjedio na stolici pored nje i izgledao kao da se dosađuje – bilo je očito da on jedva čeka da ovo završi.
„Evan, kako si?“ pažljivo sam je upitala, najsporijim mogućim koracima joj se približavajući.
„Odlično sam Alexis“, Evan se posprdno nasmijala. „Ne moraš se držati kao da si progutala metlu!“
„Ako si dobro, zašto si onda ovdje?“ sumnjičavo upitah, prešutjevši njezinu sarkastičnu opasku.
Evan je uzdahnula. „Ja sam dobro Alexis, ali fetus nije.“
Razrogačila sam oči. „Beba?! Što joj je?“
„Nema je više“, smireno odgovori Evan.
„Pobacila si?!“ zarežala sam srdito.
„Tako nekako“, Evan slegne ramenima. „Sjedi da ti objasnim.“
„Stajat ću“, odbrusila sam joj nadureno, prekriživši ruke na prsima. „Hajde, pričaj! Hoću čuti razlog zašto si ubila svoje dijete!“
„Alexis!“ opomenuo me Bradin kao što to čine očevi kad im sin uradi nešto loše.
„Začepi Bradine!“ odbrusila sam mu ogorčeno. „Ovo je između Evan i mene!“
„Alexis, nisam ga namjerno pobacila“, glasno reče Evan da nadglasa moje deranje. „Bila je to nesreća!“
„Kakva?“ odmah upitah.
Evan uzdahne. „Pala sam s motora.“
Progutala sam knedlu i oštro se okrenula prema Bradinu. „Dao si joj da vozi?! Dao si joj da vozi u ovom stanju?“
„Odjebi Alexis“, zijevnuo je Bradin i dalje izgledajući kao da mu je dosadno. „Isto tako joj se mogla dogoditi nesreća i da sam ja vozio.“
„Ne krivi njega“, mračno reče Evan. „On nije ni znao da sam otišla na vožnju. Gle, trebala sam se malo opustiti. Trudnoća mi ne stoji dobro. Stalno mi je mučno, gležnjevi su mi natečeni, pušim što je moguće minimalno cigareta... Trebala sam nešto da me barem nakratko oslobodi cijelog tog pritiska!“
„Pa si se otišla provoziti na motoru?!“ i dalje sam urlala.
„Ne baš“, Evan frkne nosom, a potom se zločesto osmjehne. „Otišla sam se utrkivati. Prošlo je tako mnogo vremena odkako sam zadnji put dala potpuni gas na motoru!“
Sad sam stvarno morala sjesti. Držala sam se za srce, koje je luđački udaralo, kako mi ne bi ispalo iz prsa. „Išla si se utrkivati na motoru? Jesi ti normalna?!“
„Alexis, radila sam to dok nisam bila trudna, a kanim i nastaviti s tim“, Evan ravnodušno slegne ramenima. „To je nešto u čemu uživam i to je jedini užitak koji mi ta jebena trudnoća još nije uzela!“
„Istina, umjesto toga uzela je život tvome dijetetu!“ zarežala sam frustrirano.
„Prestati govoriti o njemu kao o dijetetu!“ sad je i Evan počela vikati. „To je bio fetus!“
Naglo sam ustala. „Ubila si svoje dijete, Evan. Ubila si ga.“
„Začepi Alexis!“ naredio mi je Bradin, zvučeći ogorčen mojim ponašanjem prema Evan.
„Ne Bradine, ti začepi!“ smirenim tonom, ali bijesnog izraza lica, mu se obratih. „Sad ću vam nešto reći, a tiče vas se oboje. Neozbiljni ste i neodgovorni. Prvo dopustite da vam se dogodi trudnoća, a zatim niste dovoljno pazili da je očuvate.
Ti se, Bradine, ponašaš kao najveća bitanga na cijelome svijetu. Ne daj Bože da pronađeš neki pravi posao i uradiš nešto sa svojim životom!
A ti Evan...svojim ponašanjem ne samo da si ugrozila svoj život i ubila drugi, već si ugrožavala i živote ostalih sudionika tog natjecanja.
Nikad ne razmišljate o posljedicama i boli vas za čitav svijet. Ja sam cijelo vrijeme mislila da je to jako cool, ali zapravo tek sad shvaćam koliki ste propaliteti. Za vas nema nade ako se ne sredite i to odmah!“
Suze su mi potekle niz lice, a šake sam čvrsto stisnula u džepovima jakne. „No unatoč svim tim vašim sranjima, ja vas volim. Za oboje bi se bacila pod vlak i prošla kroz svih devet krugova pakla. No vama to očito nije dovoljno. Jer ne činite ništa čime bi mi uzvratili svu tu ljubav i dokazali da vam je barem upola stalo do mene. Što je najgore, nije vam stalo do ikoga osim do vas samih. Pretpostavljam da bi vi bili najsretniji kad bi cijelo čovječanstvo pocrkalo, a vas dvoje jedini preživjeli. I zato vam želim reći samo jedno...GONITE SE I SRETAN BOŽIĆ!“
Okrenula sam se na peti i odmarširala iz sobe. U hodu sam rukavom brisala suze. Zaletjela sam se u Matta i zagrlila ga. Potom sam se okrenula prema Bailee.
„Možeš nas aparatirati k meni doma?“
Bailee kimne glavom. „Dublin, Irska?“
Uzdahula sam i potvrdila. Bailee nam je dala znak da je slijedimo te smo se opet svi troje nagurali u majušno skladište melta.

Iako sam trčala tako uspuhano da mi se činilo kako će mi prsni koš eksplodirati, a ni činjenica da sam se stalno popikavala o vlastite noge nije pomagala, nisam popustajala. Prolazila sam dobro poznatim hodnicima bez zastajkivanja kako bi popričala s nekim od ljudi koji su me u prolazu pozdravili. Uletjela sam u Veliku dvoranu, izdišući na usta. Pogled mi je užurbano prelazio preko četiri domska stola. Okom sokolovim nastojala sam među mnogima licima spaziti ono za kojim sam žudjela, a onda kad sam uhvatila njegov pogled, opet sam potrčala.
Zaboravila sam zakočiti na vrijeme pa sam ga srušila sa stolice, oborivši ga na tlo. Zajedno smo odletjeli u zid, popraćeni cerekanjem oko nas. Otpuhnula sam kosu s lica i sretno se iscerila.
„Matty!“
„Jet!*“ nasmijao se šokirano, ali i ozareno kad me vidio.
Cmoknula sam ga u obraz i brzo poskočila s njega. Primio me za ruku da lakše ustane. Ljudi su nam se i dalje smijuljili.
„Falio si mi“, sjetno sam mu rekla, osjećajući da mi se obrazi žare.
„Nije te bilo samo tri dana, breskvice!“ zagrlio me i poljubio u rumeni obraz.
„To je čitava vječnost!“ frknula sam nosom i namjestila lice pregaženog psića. „Zar ja tebi nisam falila?“
„Ma jesi!“ opet se nasmijao. „Čak imam i nešto za tebe!“
Poskočila sam od sreće i zapljeskala dlanovima. „Poklon!“
Izvadio je iz džepa malu kutijicu i pružio mi je na dlanu. „Jel ti to mene prosiš?“ zgroženo sam rekla.
„Ma daj šuti i pogledaj unutra!“ namignuo mi je.
Drhtavim sam prstima otvorila kutijicu, kao da očekujem da iz nje izleti jato divljih šišmiša. Umjesto toga, na malom crvenom jastučiću se nalazio srebrni lančić s privjeskom u obliku crne kuglice. Oči su mi zasvjetlile od radosti.
„Džet!“ uzviknula sam oduševljeno. „Crni jantar! Hvala!“
Objesila sam mu se oko vrata i poljubila ga, pritom se opet spotakvuši o vlastite toge. Srušili smo se ko dva čunja na tlo. Ponovno popraćeni smijehom, ustali smo držeći se za ruke.
„Pomogneš mi?“ upitala sam ga, petljajući oko lančića.
„Dopusti meni, prije nego potrgaš“ zamolio je usrdno. Stavio mi je oko vrata i pričvrstio kopčom.
„Hvala“, ponovno sam se nasmješila.
„Nema na čemu“, namignuo mi je i zagrlio me. „Idi do prijatelja. Očito se ljute što njih nisi išla prve pozdraviti!“
Dok se on cerekao, pogledala sam za slytherinski stol. Matt je bio u pravu. Nitko od mog društva nije izgledao sretno što sam najprije pohrlila k Mattu, zaboravivši na njih. Okrenula sam se prema njemu i još ga jednom cmoknula u obraz, a onda poskočila i vrteći se na prstima dolepršala do svog uobičajenog mjesta za slytherinskim stolom. Čas poslije došla je i Robin.
„Hood!“ nasmješila sam joj se.
„Hej! Došla si konačno?“ Robin se široko iscerila.
„Aha, Lassie se vratio kući“, zahihotala sam se.
„Ovaj...Jet?“ nakašljala se Maggie pored mene.
„Mags!“ opet sam ozareno uzviknula, zadavivši je svojim zagrljajem.
„A-Alexis...ne – mogu – disati!“ Maggie je hroptala.
„Ups!“
„Uh, sad je lakše“, odahnula je nakon što sam je pustila. „Dakle...zašto te mali balavac zove Jet?“
Zacerekala sam se. „Zbog kose.“
Maggie je okrenula očima i nastavila jesti. Opet sam se zahihotala i cmoknula je u obraz. Potom sam ponovno ustala i ugurala se na mjesto između Zabinija i Roxy. Oboje sam ih obgrlila istovremeno, svakog jednom rukom.
„I vi ste mi falili!“ priopčila sam im, poljubivši ih u tjeme.
„I ti nama, mačkice“, zagrlila me Roxy. „Kako je Evan?“
„Vjenčano“, iscerila sam se.
Zabini, koji je u tom trenutku ispijao sok od đumbira, ispljunuo ga je čuvši moj odgovor i pritom popljuvao Malfoyja koji je sjedio nasuprot njega.
„Udala se za Bradina?“ Roxy je zabezeknuto zatreptala očima.
„A za koga bi drugog?“ okrenula sam očima, a potom se ponosno nasmijala. „Bila sam joj kuma!“
„Hm“, tupo je odgovorila u nemogućnosti da smisli nešto pametnije. Nije bila jedina koju je vijest potresla.
„Trudna je, zar ne?“ odmah je Maggie ispalila ko iz topa. „Trudna je!“
„Pa ovaj...da jest, ali nisu se zbog toga vjenčali“ nastojala sam ih obraniti. „Jednostavno se poklopilo da ju je Bradin odlučio zaprositi baš u trenutku kad je zatrudnjela.“
„Kladim se da će djetetu dati ime Damien“, Maggie se zločesto iscerila. „Bit će to pravo sjeme zla. Nosi Bradinov i Evanin DNK.“
„E baš neće!“ ljutito sam joj odbrusila. „Bit će anđelak. Imat će tetu koja će se pobrinuti da ne bude nadrogirano ko njegovi roditelji.“
„Ne, nego će biti retardirano jer nema šanse da se Evan odvikne pušenja tijekom trudnoće“ dometnuo je Malfoy mrzovoljno, brišući papirnatom maramicom svoju mokru pelerinu.
„Otuđila sam joj sve cigarete“, ponosno sam se nasmješila.
Maggie je frknula nosom. „K'o da je teško kupiti novu šteku!“
Izbeljila sam joj se i okrenula glavu od nje. Tad mi je nešto sinulo. „Je li netko od vas vidio Finnigana?“
Zabini i Malfoy su razmjenili značajan pogled, prije no što su obojica pogledali u stranu suzdržavajući se od smijeha.
„Možda bi ga trebala posjetiti u bolnici“, zavjernički mi je namignuo Blaise. „Mislim da on više nije u stanju hodati.“
„Što mu se dogodilo?“ sumnjičavo i zabrinuto upitah.
„Dora mu se dogodila, eto što!“ Zabini se izvijeno iscerio.
„Pretukla ga je jer nije ispravio ocjene?“ bolno sam pretpostavila.
„Upravo suprotno“, Blaise se pukne smijati. „Dečko je ispravio ocjene pa mu se posrećilo.“
Nonšalantno sam podigla pogled prema gryffindorskom stolu, pazeći da ne ulovim Dorin pogled. Razgovarala je s Lanom, djelujući pomalo samodopadno. Nije se to jako primjećivalo, ali uspjela sam primijetiti mahnit pogled u njezinim očima. Zasmijuljila sam se.
„Jadan Semmy!“ tiho sam se hihotala. „Iskusio je čari sado – mazo seksa!“
Malfoy okrene očima. „Da, baš mu je grozno u životu!“, bacio je prezriv pogled prema Maggie i nastavio mrcvariti jaja na svom tanjuru s velikim žarom.
Jedva sam čekala poslijepodnevni sat Čarobnih napitaka da se sretnem sa Seamusom. Željela sam detalje iz prve ruke. Čim je zvonilo, bila sam među prvima koji su uletjeli u učionicu, što sam inače činila jako rijetko. Izvadila sam svoju ovca pernicu iz torbe i školske knjige koje su mi služile kao jastuk pod nastavom te pričekala ostale da dođu.
Tek što je Seamus promolio glavom kroz vrata, ščepala sam ga za ruku i posjela na stolicu pored sebe. Djelovao je zatečeno, ali susrevši se s mojim luđački nacerenim licem, sve mu je postalo jasno. Toliko smo se dugo poznavali da smo sad već mogli komunicirati i neverbalno.
„Finn!“ cmoknuh ga u obraz. „Kako tvoje prepone?“
Samodopadno se nasmijao, prošavši prstima kroz kosu. Došlo mi je da okrenem očima, ali me taj njegov čin još više nasmijao.
„Gospođice Parker, umirite se!“ dreknuo je Snape iza svoje katedre.
Poskočila sam na stolici i ušutjela na sekundu. Potom sam se opet okrenula prema Seamusu.
„Čujem da je Dora bila nemilosrdna prema tebi!“ namignula sam mu, govoreći kroz šapat.
„Pa čuj...može se reći da sam dobio što sam tražio“, Seamus se i dalje šepurio ko puran.
Ovog puta se nisam suzdržala od okretanja očima. „Je l' koristila bič?“
Seamus mi nije odgovorio nego si je opet razbarušio kosu prstima. Zaključila sam da je bolje da taj podatak ne znam. Mogle bi mi se javiti svakakve slike u glavi.
„Doći će k meni“, promrmljao je tiho nakon pet minuta. „Dora. K meni. Za praznike.“
Buljila sam u njega oko minutu, a onda namjerno gurnula pernicu pod stol kako bi se morala sagnuti i dobro nasmijati izvan dometa Snapeovog pogleda. Kad sam se sabrala, ponovno sam se uspravila na stolici, posvetivši se napitku ispred sebe koji je ključao u kositrenom kotliću.
„Gospođa Finn će je oderati kao božićnu puricu i poslužiti s umakom“, zločesto sam se smijuljila, mješajući napitak u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.
Seamus se namrgodio. „Mame nema taj dan kad ona dolazi. U Londonu je.“
„Nisi fora!“ izbeljila sam mu se. „Bilo bi baš super gledati kroz prozor moje sobe kako tanjuri lete u vašoj kući kao frizibiji.“
„I ti nam se slobodno pridružiš“, dometnuo je Seamus, prešutjevši moju opasku. „Možemo raditi svo troje nešto. Bit će zabavno.“
Uzdahnula sam. „Neće. Zabava će biti u Londonu s gospođom Finn.“
„Moja mama te previše tetoši“, namrgodio se Seamus. „Ponekad mi se čini da te voli više nego mene.“
„Ma to ti se samo čini!“ iscerila sam se. „Ali nek te to ne brine. Pa mene svi vole!“
Seamus je okrenuo očima baš u trenutku kad nas je Snape opet opomenuo da se stišamo.

*Jet = džet = crni jantar