Najprije vam želim svima predivan Božić. Neka vam ovaj bude najbolji dosad. Grlite se, volite i ljubite, a onda se opet vratite na staro! Zapamtite, Božić je samo jednom u godini pa ga provedite što je ljepše moguće. Znam da ja hoću. I voljela bi da vas sve mogu zagrliti i dati vam veliku božićnu pusu kakvu samo ja mogu, ali pošto je to nemoguće, znajte da ste u mojim mislima i molitvama. Puno mi značite i u svakom mom osmjehu ima barem dijelića vas. Sretan Božić!
Iako sam trčala tako uspuhano da mi se činilo kako će mi prsni koš eksplodirati, a ni činjenica da sam se stalno popikavala o vlastite noge nije pomagala, nisam popustajala. Prolazila sam dobro poznatim hodnicima bez zastajkivanja kako bi popričala s nekim od ljudi koji su me u prolazu pozdravili. Uletjela sam u Veliku dvoranu, izdišući na usta. Pogled mi je užurbano prelazio preko četiri domska stola. Okom sokolovim nastojala sam među mnogima licima spaziti ono za kojim sam žudjela, a onda kad sam uhvatila njegov pogled, opet sam potrčala.
Zaboravila sam zakočiti na vrijeme pa sam ga srušila sa stolice, oborivši ga na tlo. Zajedno smo odletjeli u zid, popraćeni cerekanjem oko nas. Otpuhnula sam kosu s lica i sretno se iscerila.
„Matty!“
„Jet!*“ nasmijao se šokirano, ali i ozareno kad me vidio.
Cmoknula sam ga u obraz i brzo poskočila s njega. Primio me za ruku da lakše ustane. Ljudi su nam se i dalje smijuljili.
„Falio si mi“, sjetno sam mu rekla, osjećajući da mi se obrazi žare.
„Nije te bilo samo tri dana, breskvice!“ zagrlio me i poljubio u rumeni obraz.
„To je čitava vječnost!“ frknula sam nosom i namjestila lice pregaženog psića. „Zar ja tebi nisam falila?“
„Ma jesi!“ opet se nasmijao. „Čak imam i nešto za tebe!“
Poskočila sam od sreće i zapljeskala dlanovima. „Poklon!“
Izvadio je iz džepa malu kutijicu i pružio mi je na dlanu. „Jel ti to mene prosiš?“ zgroženo sam rekla.
„Ma daj šuti i pogledaj unutra!“ namignuo mi je.
Drhtavim sam prstima otvorila kutijicu, kao da očekujem da iz nje izleti jato divljih šišmiša. Umjesto toga, na malom crvenom jastučiću se nalazio srebrni lančić s privjeskom u obliku crne kuglice. Oči su mi zasvjetlile od radosti.
„Džet!“ uzviknula sam oduševljeno. „Crni jantar! Hvala!“
Objesila sam mu se oko vrata i poljubila ga, pritom se opet spotakvuši o vlastite toge. Srušili smo se ko dva čunja na tlo. Ponovno popraćeni smijehom, ustali smo držeći se za ruke.
„Pomogneš mi?“ upitala sam ga, petljajući oko lančića.
„Dopusti meni, prije nego potrgaš“ zamolio je usrdno. Stavio mi je oko vrata i pričvrstio kopčom.
„Hvala“, ponovno sam se nasmješila.
„Nema na čemu“, namignuo mi je i zagrlio me. „Idi do prijatelja. Očito se ljute što njih nisi išla prve pozdraviti!“
Dok se on cerekao, pogledala sam za slytherinski stol. Matt je bio u pravu. Nitko od mog društva nije izgledao sretno što sam najprije pohrlila k Mattu, zaboravivši na njih. Okrenula sam se prema njemu i još ga jednom cmoknula u obraz, a onda poskočila i vrteći se na prstima dolepršala do svog uobičajenog mjesta za slytherinskim stolom. Čas poslije došla je i Robin.
„Hood!“ nasmješila sam joj se.
„Hej! Došla si konačno?“ Robin se široko iscerila.
„Aha, Lassie se vratio kući“, zahihotala sam se.
„Ovaj...Jet?“ nakašljala se Maggie pored mene.
„Mags!“ opet sam ozareno uzviknula, zadavivši je svojim zagrljajem.
„A-Alexis...ne – mogu – disati!“ Maggie je hroptala.
„Ups!“
„Uh, sad je lakše“, odahnula je nakon što sam je pustila. „Dakle...zašto te mali balavac zove Jet?“
Zacerekala sam se. „Zbog kose.“
Maggie je okrenula očima i nastavila jesti. Opet sam se zahihotala i cmoknula je u obraz. Potom sam ponovno ustala i ugurala se na mjesto između Zabinija i Roxy. Oboje sam ih obgrlila istovremeno, svakog jednom rukom.
„I vi ste mi falili!“ priopčila sam im, poljubivši ih u tjeme.
„I ti nama, mačkice“, zagrlila me Roxy. „Kako je Evan?“
„Vjenčano“, iscerila sam se.
Zabini, koji je u tom trenutku ispijao sok od đumbira, ispljunuo ga je čuvši moj odgovor i pritom popljuvao Malfoyja koji je sjedio nasuprot njega.
„Udala se za Bradina?“ Roxy je zabezeknuto zatreptala očima.
„A za koga bi drugog?“ okrenula sam očima, a potom se ponosno nasmijala. „Bila sam joj kuma!“
„Hm“, tupo je odgovorila u nemogućnosti da smisli nešto pametnije. Nije bila jedina koju je vijest potresla.
„Trudna je, zar ne?“ odmah je Maggie ispalila ko iz topa. „Trudna je!“
„Pa ovaj...da jest, ali nisu se zbog toga vjenčali“ nastojala sam ih obraniti. „Jednostavno se poklopilo da ju je Bradin odlučio zaprositi baš u trenutku kad je zatrudnjela.“
„Kladim se da će djetetu dati ime Damien“, Maggie se zločesto iscerila. „Bit će to pravo sjeme zla. Nosi Bradinov i Evanin DNK.“
„E baš neće!“ ljutito sam joj odbrusila. „Bit će anđelak. Imat će tetu koja će se pobrinuti da ne bude nadrogirano ko njegovi roditelji.“
„Ne, nego će biti retardirano jer nema šanse da se Evan odvikne pušenja tijekom trudnoće“ dometnuo je Malfoy mrzovoljno, brišući papirnatom maramicom svoju mokru pelerinu.
„Otuđila sam joj sve cigarete“, ponosno sam se nasmješila.
Maggie je frknula nosom. „K'o da je teško kupiti novu šteku!“
Izbeljila sam joj se i okrenula glavu od nje. Tad mi je nešto sinulo. „Je li netko od vas vidio Finnigana?“
Zabini i Malfoy su razmjenili značajan pogled, prije no što su obojica pogledali u stranu suzdržavajući se od smijeha.
„Možda bi ga trebala posjetiti u bolnici“, zavjernički mi je namignuo Blaise. „Mislim da on više nije u stanju hodati.“
„Što mu se dogodilo?“ sumnjičavo i zabrinuto upitah.
„Dora mu se dogodila, eto što!“ Zabini se izvijeno iscerio.
„Pretukla ga je jer nije ispravio ocjene?“ bolno sam pretpostavila.
„Upravo suprotno“, Blaise se pukne smijati. „Dečko je ispravio ocjene pa mu se posrećilo.“
Nonšalantno sam podigla pogled prema gryffindorskom stolu, pazeći da ne ulovim Dorin pogled. Razgovarala je s Lanom, djelujući pomalo samodopadno. Nije se to jako primjećivalo, ali uspjela sam primijetiti mahnit pogled u njezinim očima. Zasmijuljila sam se.
„Jadan Semmy!“ tiho sam se hihotala. „Iskusio je čari sado – mazo seksa!“
Malfoy okrene očima. „Da, baš mu je grozno u životu!“, bacio je prezriv pogled prema Maggie i nastavio mrcvariti jaja na svom tanjuru s velikim žarom.
Jedva sam čekala poslijepodnevni sat Čarobnih napitaka da se sretnem sa Seamusom. Željela sam detalje iz prve ruke. Čim je zvonilo, bila sam među prvima koji su uletjeli u učionicu, što sam inače činila jako rijetko. Izvadila sam svoju ovca pernicu iz torbe i školske knjige koje su mi služile kao jastuk pod nastavom te pričekala ostale da dođu.
Tek što je Seamus promolio glavom kroz vrata, ščepala sam ga za ruku i posjela na stolicu pored sebe. Djelovao je zatečeno, ali susrevši se s mojim luđački nacerenim licem, sve mu je postalo jasno. Toliko smo se dugo poznavali da smo sad već mogli komunicirati i neverbalno.
„Finn!“ cmoknuh ga u obraz. „Kako tvoje prepone?“
Samodopadno se nasmijao, prošavši prstima kroz kosu. Došlo mi je da okrenem očima, ali me taj njegov čin još više nasmijao.
„Gospođice Parker, umirite se!“ dreknuo je Snape iza svoje katedre.
Poskočila sam na stolici i ušutjela na sekundu. Potom sam se opet okrenula prema Seamusu.
„Čujem da je Dora bila nemilosrdna prema tebi!“ namignula sam mu, govoreći kroz šapat.
„Pa čuj...može se reći da sam dobio što sam tražio“, Seamus se i dalje šepurio ko puran.
Ovog puta se nisam suzdržala od okretanja očima. „Je l' koristila bič?“
Seamus mi nije odgovorio nego si je opet razbarušio kosu prstima. Zaključila sam da je bolje da taj podatak ne znam. Mogle bi mi se javiti svakakve slike u glavi.
„Doći će k meni“, promrmljao je tiho nakon pet minuta. „Dora. K meni. Za praznike.“
Buljila sam u njega oko minutu, a onda namjerno gurnula pernicu pod stol kako bi se morala sagnuti i dobro nasmijati izvan dometa Snapeovog pogleda. Kad sam se sabrala, ponovno sam se uspravila na stolici, posvetivši se napitku ispred sebe koji je ključao u kositrenom kotliću.
„Gospođa Finn će je oderati kao božićnu puricu i poslužiti s umakom“, zločesto sam se smijuljila, mješajući napitak u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.
Seamus se namrgodio. „Mame nema taj dan kad ona dolazi. U Londonu je.“
„Nisi fora!“ izbeljila sam mu se. „Bilo bi baš super gledati kroz prozor moje sobe kako tanjuri lete u vašoj kući kao frizibiji.“
„I ti nam se slobodno pridružiš“, dometnuo je Seamus, prešutjevši moju opasku. „Možemo raditi svo troje nešto. Bit će zabavno.“
Uzdahnula sam. „Neće. Zabava će biti u Londonu s gospođom Finn.“
„Moja mama te previše tetoši“, namrgodio se Seamus. „Ponekad mi se čini da te voli više nego mene.“
„Ma to ti se samo čini!“ iscerila sam se. „Ali nek te to ne brine. Pa mene svi vole!“
Seamus je okrenuo očima baš u trenutku kad nas je Snape opet opomenuo da se stišamo.