"Dovraga, šta nismo malo prestari za ovakva sranja?" prosiktao je tiho Seamus kroz zube.
Stavila sam dlan preko usta kako bi prigušila smijeh. "Ma daj priznaj da ti je nedostajalo ovo!"
"Što točno?!" na trenutak je Seamus zaboravio da moramo biti tiho. Udarila sam ga po glavi kako bi ga na to podsjetila. "Nadrapat ćemo zato što se tebi jedu jabuke!"
"Nemoj biti takva pičkica, Sem!" cerekao sam prošaptala.
Seamusovo lice se smrknulo. "Ne zovi me tako! Znaš da mrzim taj nadimak!"
"Joj dobro, ohladi malo!" smirivala sam ga. "Jesi spreman?"
"Ne", odmahnuo je Seamus glavom.
"Dobro, onda idemo!" nasmijala sam se i povukla ga za nadlakticu.
Skočivši s krošnje u kojoj smo dosad bili iskriveni, otkotrljali smo se niz brijeg i zamalo završili u jarku. Seamus mi je pomogao da se uspravim te smo potrčali kroz voćnjak, ubirući svaku jabuku koja nam se našla na putu. Cilj je bio izvesti to što brže i efikasnije. Međutim, nakon što smo ugledali starog Lyncha kako trči prema nama s vilama u rukama i dere se psovke na sav glas, potrčali smo u posve drugom smjeru.
"Spašavaj živu glavu Semmy!" viknula sam mu nacereno dok mi je hrpa jabuka ispadala iz ruku.
"Ne-zovi-me-Semmy!" ljutito mi je Seamus doviknuo, usput mi presječući put. Skočili smo u obližnji grm, zadihano hvatajući zrak.
"Gamad jedna bezobrazna! Bando nasilnička! Derišta neodgojena! Zločinci neotesani!" čuli smo starog Lyncha kako se dere trčeći pored grma s vilama u rukama. Nije nas opazio. "Dopast ćete se vi mojih šapa! U ćeliju vas treba staviti! U moje vrijeme se nije tako postupalo sa starijima..."
"To je zato što su u njegovo vrijeme postojali samo on i dinosauri!" pukla sam se smijeti.
Lynch se okrenuo prema grmu. "Tu ste znači!" zarežao je oštro i šepajući potrčao prema nama.
"Ma bravo Alexis!" namrštio se Seamus i povukao me za rukav.
Igra lovice se nastavila. Iako smo Seamus i ja bili u dalekom vodstvu, Lynch se nije predavao unatoč vjerojatnoj boli u njegovoj ranjenoj nozi. Urlajući se, trčao je prema nama prijetivši nam svojim vilama.
Došli smo do vrha brijega. "I što sad?" zauralao je Seamus.
Zločesto sam ga pogledala dok su mi oči zasvjetlile. "Imaš li nešto protiv da se malo uprljaš?"
Ne čekajući njegov odgovor, ščepala sam ga za ramena i oborila na tlo. Strmoglavili smo se niz padinu, kotrljajući se prema podnožju brijega. Lynch je ostao na vrhu, mašući vilama i ustrajno urlajući. Vjerojatno bi pošao za nama da mu noga nije bila posve skršena.
"Mislim da sam udario glavom o kamen", Seamus se s grimasom na licu se češkao po potiljku.
"Prestani stalno kukati", nacerila sam se naglo ustajući za zemlje. "Uspjeli smo mu pobjeći!"
"I to nas je gotovo koštalo života!" zaderao se Seamus i izvadio ruke iz džepova svoje veste s uzorkom irske metlobojske reprezentacije. "Jabuke su nam se pretvorile u kompot što znači da od svega ovog nismo imali nikakve koristi."
"Evo ti!" dobacila sam mu jedinu preostalu jabuku koja je neozlijeđena preživjela naš pad. "I daj smiri živce!"
Seamus je izgledao kao da bi mi najradije nešto odbrusio, ali je umjesto toga zagrizao u jabuku i umuknuo. Zamahnula sam kosom i blistavo se osmjehnula.
"Moramo ovo ponoviti i iduće godine!"
Seamus je okrenuo očima. "Iduće ljeto ćemo već biti punoljetni! Ne planiraš valjda punoljetnost proslaviti na ovaj način?"
Slegnula sam ramenima. "Da mi ti nisi zaboravio donijeti praline, ne bi osjetila veliku želju za jabukama." Seamus me ošišnuo pogledom, a ja sam mu se nasmješila. "Osim toga, nisam ja kriva što je Lynch jedini u selu s voćnjakom jabuka!"
"Dobro dosta! Ja sam kriv!" priznao je Seamus. "Možemo sad u miru otići kući?"
"Aha", kimnula sam glavom. "Navečer se vidimo u pubu?"
Seamus slegne ramenima i još jednom zagrize u jabuku. "Pa može."
Nasmijala sam se i spustila pogled na šljunćanu cestu ispred nas. Odgurnula sam kamen s nogom metar ispred nas. Kad smo mu se približili, bio je Seamusov red da ga odgurne.
"Sutra putuješ u London?" upitao je Seamus opalivši kamenčić nekoliko metara ispred nas.
"Hmmm da", sanjivo sam dogovorila. "Idem k Bradinu u stan. Odkad se osamostalio, nisam ga vidjela."
"Falit će mi u Hogwartsu", zijevnuo je Seamus. "Nekako sam bio naviknut na njegovu prisutnost ondje."
Nasmješila sam se. "Znam. I ja isto", odgurnula sam kamenčić nogom.
"A Evan je stvarno prekinula školovanje?" namrštio se Seamus pogledavši me.
"Pa da", slegnula sam ramenima. "Rekla je da nema smisla da nastavi ići u Hogwarts sad kad se ekipa raspala. Njoj Hogwarts nikad nije bio od velike važnosti."
"Zar se preselila k Bradinu?" začudio se Seamus podignuvši obrvu i istovremeno odgurnuvši kamenčić.
"Ne znam", priznala sam zamišljeno. "Vjerujem da u njegovu stanu provodi dobar dio vremena, ali nekako sumnjam da žive zajedno. Pa pobili bi se!"
Seamus se zacerekao. "A šta ona sad planira sa svojim životom?"
"Ništa", slegnula sam ramenima. "Nastavit će normalno živjeti, ali kao bezjakinja."
"A Bradin? On će nastaviti sa školovanjem ili...?" upitao je Seamus kad smo skrenuli s glavne ceste.
"Neće", odmahnula sam glavom. "Pauzirat će ovu godinu. Svirati malo. Ili se jednostavno prepustiti hedonizmu."
Seamus se osmjehne. "To zvuči tako tipično za njega", rekao je dok sam ja odgurnula kamenčić s nogom. "A što ćeš ti sada?"
Slegnula sam ramenima. "Živjeti, a što drugo?"
Seamus me obgrlio rukom oko struka i namignuo. "Hoćeš se vratiti? Do starog Lyncha mislim."
Energično sam zakimala glavom smijući se od uha do uha. Njega je moja reaksija nasmijala dok sam ja poskakivala s noge na nogu i pljeskala dlanovima.
"Ići ćemo navečer", predložio je Seamus. "Dok stari prdonja zaspi."
Zahihotala sam se. "Ok. Poslije puba."

*****

Spustila sam kovčege i ruksak na drveni pod koji je škripao pri svakom mom koraku. Osvrnula sam se po stanu koji je bio toliko uređen u Bradinovu stilu kako sam imala osjećaj da sam zakoračila u neku sliku u njegovoj glavi. On je prošao pored mene zijevajući dok mu je hod podsjećao na lelujanje. Poput flegme se izvalio na kauč i uzdahnuo.
"Smjesti se...negdje", prošao je prstima kroz kosu i zadnji riječ izustio kroz zijevanje.
"Hvala na toj toploj dobrodošlici", sarkastično sam rekla, sjednuvši na kauč pored njega. Privukla sam jastuk k sebi i obrglila ga rukama.
"Kakva je situacija doma?" upitao je Bradin uspavano, stavivši noge na stolić ispred sebe.
Slegnula sam ramenima. "Tak – tak. Starci su malo uznemireni zbog tebe."
Bradin je odmahnuo rukom kao da tjera dosadnu muhu koja zuji oko njega. "Nek se priviknu na moju odsutnost. Stara je sigurno pizdila prvih tjedan dana, a?"
"Aha", nasmijala sam se. "Tata ju je u par navrata morao spriječiti da dođe u London i provjeri kako si."
Kroz vrata kupaonice je izašla Evan. Niz gola leđa joj je padala mokra kosa. Očito je upravo izašla ispod tuša.
"Evan, zar se nisi mogla ogrnuti ručnikom ili nečim?" upitala sam, prekrivši oči rukom.
"Zdravo i tebi Alexis!" zijevnula je Evan. Došla je do Bradina i poljubila ga. Potom mu je sjela u prilo dok ju je on rukama primio oko struka.
"Bi li bila tako ljubazna pa odjenula nešto?" molećivo sam ju zamolila. "Premlada sam da bi oslijepila."
Bradin je okrenuo očima, ali se ujedno i zločesto nasmijao. Potom je skinuo svoju majicu sa sebe te je dao Evan koja ju je odjenula i nastavila sjediti mu u krilu.
"E sad je bolje!" nasmijala sam se i maknula dlan s očiju. "Nego...gdje ću ja spavati?"
"Ovdje na kauču, gdje drugdje?" okrenula je Evan očima. "Krevet je za Bradina i mene."
"Da vam slučajno nije palo i noćas se seksati!" namršeno sam ih upozorila. "Jednu noć se možete suzdržati jer ja ne kanim doći sutra na King's Cross neispavana."
"Zašto bi bila neispavana?" zahihotala se Evan.
"Možda zato što ćete vi ispuštati razne zvukove!" zgađeno sam izustila.
"Daj nam skuhaj nešto kad si već došla", zajedljivo je naredio Bradin.
Nadurila sam se. "Vi bi mene trebali ponuditi! Ja sam gost!"
"Ili ćemo naručiti pizzu ili ćeš ti nešto skuhati! Biraj!" namignula mi je Evan i još jednom poljubila Bradina. Potom mu je ustala iz krila i otišla u sobu da se presvuće.
Bradin je ponovno na sebe navlačio svoju majicu kad sam rekla: "U redu, skuhat ću vam nešto! Ali za Božić želim od vas divovski poklon!"
"Dobit ćeš vibrator!" doviknula je Evan. "Divovski!"
"Joooj, perverznjakušo jedna!" odbrusila sam joj, a potom se okrenula prema Bradinu koji se cerekao. "A ti umukni!" Bacila sam jastuk na njega, a on ga je samo odgurnuo na pod. "Donijela sam ti Lynchove jabuke. U ruksaku su."
"Finnigan i ti ste išli u krađu?" nasmijao se Bradin, pretražujući moj ruksak kojeg je dohvatio s poda.
"Da ali nije bilo isto bez tebe", slegnula sam ramenima. "Ne mogu vjerovati da je taj fosil još uvijek živ!"
"Ma kako ne bi bio?" opet se Bradin nasmijao, zagriznuvši jabuku. "Ta će nas stara budala sve nadživjeti!"
"Daj dobaci i meni jednu!" rekla je Evan, zavalivši se do Bradina u naslonjač. On joj je dodao jabuku.
"Idem ja slagat tu večeru", namrštila sam se. "A vas dvoje...apstinirajte!"
Bradin i Evan su se nasmijali.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.