Gledam slike neki dan.
Iz davnih vremena.
Na slikama stari prijatelji.
Svi smo u prštećim, neusklađenim bojama i uzorcima.
Sve curice imaju dugu kosu i svi dečkići kratku.
Svi smo speglani i čisti =)
I curice nemaju počupane obrve.
I nemaju grudi, no?
I nemaju izražen struk.
I dečkići se cere.
I drže pokemon karte.
I nemaju mišićne mase.
Gledam slike neki dan.
Iz davnih vremena.
Na slikama ja.
Sva u prštećim, neusklađenim bojama i oblicima.
Duge, smeđe kose.
Gustih, tamnih obrva.
Bucmasta no ne baš tako ravna =).
I gledam naša lica.
Bez ikakvih, nikakvih briga.
Bez nekih teških misli koje nas obuzimaju.
Sretni.. Osmjesi od oha do uha.
I gledam naša lica.
I shvaćam da nisam više dijete.
I shvaćam da dolaze sve gori i gori problemi.
I shvaćam da ću ih s vremenom sve razriješiti.
Dok se jednoga dana ne nađem sa starim bezbrižnim pogledom.
I osmjehom na licu.
Puna sjećanja i iskustava.
Samo to želim.
|