utorak, 16.09.2008.

"Rekla je sve je u redu, rekla je zagrli me jače, rekla je nije mi ništa i tek je onda počela da plače..."

[Na početku se ispričavam zbog poduljeg izbivanja iz sfere, ali duga je to priča, no tu sam sad opet =)]

Jednom, ne tako davno, u jednom od mojih postova napisane su sljedeće riječi:

"Zato odlučujem. Prihvaćam osjećaje kakve god da jesu.
Dok ne dođu neki novi da ih naslijede.
Dok "patnju" ne zamijeni neka nova ljubav...
I rezerviram vrijeme. Neograničenu količinu.
Nije važan put. Nije važan način. Važan je cilj."



Ljubav?
Ne, dakako.
Ali ono isčekivanje.
I stalno praćenje pogledom.
Lijepo je.
Svježe.
Iako nesigurno. Zapravo, nemoguće na neki način.
Ali ispunjavajuće.

Image and video hosting by TinyPic

Pretvorilo se u prazninu, a kada na mjesto praznine dođe bilo što novo, preuveliča se.
I neka, slađe je tako.
I sve je sjelo na svoje mjesto.
Napokon.
Naravno, navale pizdarija se ponekad pojave.
Ali sve brže i brže nestaju..

Prvi put iskreno, bez trunke lazi
Ja poluglasno, sto mogu tise
Istinu rekoh, da je ne volim
Da kraj nje nisam srecan vise



Image and video hosting by TinyPic

Škola je tu. Već treći tjedan.
A meni je tek danas, na geografiji sinulo da je škola zapravo počela. I da nema stajanja. Bar do Božića.
Jer ljeto je jednostano proletjelo.
To je valjda tako kad ti je odlično i kad si s ljudima koje voliš.

Voli vas Muha.

A ti. Ozbiljno. Dosta.


21:51 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker