We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

Evo mene ljudi moji, budna 10 do 9. A razlog zašto sam budna? Prestala je djelovat tableta potiv bolova. A zašto mi je trebala tableta protiv bolova? Hm, pa doletio mi je stolnoteniski reket u glavu.....Nemojte se smijat, mislim i meni je smiješno, ali nije mojim starcima.....I tak sam ja sinoć bila na hitnoj i na kirurgiji, a onda sam završila na šivanju na očnom, naime, pukla mi je ono nešto sa a, arkoda il tako nešto....I rekli meni svi doktori kod kojih sam sinoć bila da imam sreće što nisam dobila u oko, jer bi sto posto ostala bez njega......I onda oni meni kažu da ja imam sreće, a da sam stvarno imala sreće, vjerojatno me ne bi pogodio taj reket iz vedra neba (dobro, nije baš bilo vedro).....I onda si pomislim kak stvarno imam sreće, mislim to je sreća u nesreći, ali takve se stvari događaju svaki dan i svugdje.....I kad malo bolje razmislim, bolje da sam bila na tom mjestu, jer bi onda možda reket pogodio Adrianu, koja je meni bila naslonjena leđima i da su nam samo bila zamijenjena mjesta.....Ma, ne želim ni pomišljat.....Ali uglavnom, ništa strašno, imam par šavova i poveći ožiljak, al ja ionako volim ožiljke, tak da.....
Vidite kak ja super provodim ove zadnje dane prije škole; van, doma, van, hitna, kirurgija, očni, doma, van.....

Evo, danas je stanoviti 6.8. i danas je mom tati rođendan, al i još jedna puno važnija stvar, danas je 60. obljetnica napada na Hirošimu.....
Dan kada su amerikanci ubrzali završetak 2. svjetskkog rata, no postoje mnoge kontroverze da li je taj napad bio zaista potreban. Naime, Njemačka je bila pred porazom, kao i Japan koji je već tih dana pripremao kapitulaciju.....I na današnji dan prije 60 godina život su u izravnom napadu izgubili oko 140.000 ljudi, a tri dana kasnije poginulo ih je još oko 70.000 u napadu na Nagasaki....Još desetci tisuća ljudi (civila, žena, djece) umrlo je od posljedica napada godinama kasnije....
"Sjedinjene su Države razvile atomsko oružje u okviru tajnog programa Manhattan. Bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki druga su i treća atomska bomba uopće proizvedena i do danas jedine korištene u napadu. Prva od njih, nazvana "Trinity", pokusno je detonirana na poligonu u pustinji u Novom Meksiku 16. srpnja 1945. godine.

Naredbu za napad na Hirošimu i Nagasaki dao je predsjednik Harry S. Truman. Namjera mu je bila što prije okončati Drugi svjetski rat."


Evo par rečenica pristaša Trumanove odluke:
"Kontroverze oko upotrebe atomskog oružja u napadima na Japan traju i danas. Pristaše Trumanove odluke kažu da je japanska carska vojska nije imala nikakvu namjeru predati. Ilustriraju to s 110.000 poginulih japanskih vojnika u bici za Okinawu, samo dva mjeseca prije japanske konačne predaje i naredbom da se Mandžurija brani do posljednjeg čovjeka u slučaju sovjetske invazije. Nakon što su shvatili razmjere razaranja Hirošime i Nagasakija, japansko umjereno političko vodstvo odnijelo je prevagu nad militaristima i uspjelo zaključiti mir.
Zagovornici atomskog napada također tvrde da su brzim okončanjem rata spašene stotine tisuća ljudi iz zloglasnih japanskih logora diljem Azije, posebice u Kini i Indoneziji. Naravno, spašeni su i brojni američki životi koji bi sigurno bili izgubljeni u mogućoj klasičnoj invaziji na Japan."


I onih protiv te odluke:
"Protivnici toga čina Amerikancima zamjeraju stotine tisuća mrtvih civila i smatraju da se razorna moć atomske bombe mogla dokazati i na isključivo vojnim ciljevima, Nadalje, dodaju oni, ako i postoje argumenti u prilog bacanja bombe na Hirošimu, oni sigurno ne vrijede za isti takav napad na Nagasaki samo tri dana kasnije. "Da su nacisti kojim slučajem prvi došli do atomske bombe i bacili je na grad, mi bismo to proglasili ratnim zločinom, optužili ih u Nuernbergu i objesili", izjavio je Leo Szilard, znanstvenik koji je sudjelovao u projektu Manhattan."

Bili vi za ili protiv te odluke, činjenica je da je ta odluka bila kobna za stotine tisuća ljudi, no možda ih je baš toliko (a moguće i više) spasila.....
Sa povijesne strane gledano, postoji jako puno podataka u vezi ovog događaja, no ako želite bar malo pokušati zamisliti taj užasan događaj (iako je takvu katastrofu nemoguće zamisliti) s jedne dječje strane i proživljene pričom o jednoj djevojčici pročitajte knjigu Sadako hoće živjeti (ako već niste), jer je zbilja dobro opisana i obrađena ta priča.....

evo i par slika......

Žao mi je......
Stvarno.
Žao mi je što sam te tako povrijedila.
Znam da to nisi zaslužila.....jer mi nikada nisi ništa napravila ili me povrijedila....
I nemoj misliti da sa to učinila namjerno...
Naprotiv, nisam ni znala što se u tom trenutku dogodilo sa mnom, kako sam se se u sekundi promijenila i postala nešto što nisam i čemu se cijeli život rugam i što mrzim-KURVA....
I sada mi je tako žao....I znam da tebi to više ništa ne znači....
No ne mogu to sada ispraviti....Vjeruj mi, da mogu, najrađe bi vratila vrijeme....
Ali to je nemoguće.....I sada moram snositi posljedice za ono što sam učinila.....
Ne želim da trenutak moje nepromišljenosti uništi naš poseban odnos, naše dosad divno prijateljstvo....
Oprosti mi što sam bila tako nepromišljena....Tako glupa....Oprosti mi što sam bila kurva....
Ne želim da tih par sati moje meni tako mrske nepromišljenosti uništi ono što je nastajalo mjesecima....
Ono naše divno (bar meni) prijateljstvo....
Prijašnjih godina sam te mrzila, dobro, ne mrzila, već smatrala onom Petrinom umišljenom Tatjanom......
Sve do onih dana, onog pješačenja do groblja.....Tada si mi postajala simplastična i draga cura....
No, mislim da je naše pravo prijateljstvo počelo onog dana kada nas je skoro pregazio vlak dok smo zapričane žderale one napolitanke.....Sjećaš li se tog dana?
Nitko od naših prijateljica nije mogao van, pa smo mi uzele stvar u svjoje ruke i tako mi je drago zbog toga.....
Od tog dana, preko onih ludih dana na bazenu do nutele i sličnih zajebancija ti si mi postala jednom od najboljih prijateljica....
I žao mi je. Jako mi je žao što sam to pokvarila.....
No molim te, daj mi još jednu priliku....Molim te, baš zbog tog našeg prijateljstva....
Molim te da ponvno budemo Fafy & Tajči.....
Ako pređeš preko ovog što sam napravila svaka ti čast i onda ću biti sigurna da sam onog dana na pruzi dobila jednu odličnu prijateljicu....
I još jednom oprosti.....
Molim te.....

Posvećeno.....ma znat će ona sama.....