Čak 150 izviđača Zagrebačkog skautskog zbora krenulo je u maglovito subotnje jutro put Okić grada, srednjovjekovne utvrde na Plešivici kod Samobora. Izlet je bio dio projekta "Srednjovjekovni grad Zagreb" u kojemu su izviđači obilazili i upoznavali srednjovjekovni sloj Gornjeg grada (Gradec i Kaptol) te širu topografsku sliku kraja obilazeći okolne srednjovjekovne plemićke utvrde (Medvedgrad, Susedgrad, Zelingrad, Okić grad), kao i srednjovjekovne običaje i kulturu.

Tri autobusa vijugavim su cesticama dovezla odrede do Etno kuće pod Okićem gdje nam je dobrodošlicu zaželio domaćin, gospodin Marijan. Naš je odred potom krenuo u osvajanje ostataka Okić grada (499 metara nadmorske visine) udaljenog otprilike 30-40 minuta hoda. Uz pjesmu i dobro raspoloženje čak i najmanji poletarci došli su podno ulaznog dijela plemićkog grada, a i do konačnog odredišta - kapelice grada. Kroz apsidu se inače pruža divan pogled na Zagreb i Medvednicu, no magla je ovoga puta odlučila drugačije. Zaključili smo kako sve to ipak pridonosi mističnom srednjovjekovnom ugođaju te smo na primjeru jedne od najstarijih srednjovjekovnih utvrda u ovome kraju Hrvatske (prvi spomen već krajem 12. st.) proučili način života plemića u plemićkoj utvrdi.

Pri povratku smo posjetili i planinarski dom Dr. Maks Plotnikov (411 m) te se okolnim putem kroz sela zaputili nazad. Zadovoljni što smo se svi uspjeli popeti do utvrde, prepustili smo se finoj kuhinji Etno kuće te se nakon ručka pridružili zvijezdama dana, Redu Srebrnog zmaja. Članovi udruge bave se promicanjem viteštva, oživljavanjem srednjovjekovne povijesti i kulture te očuvanjem starih običaja i vjerovanja, a za izviđače su pripremili niz vrlo zanimljivih radionica i pokaznih vježbi. Tako smo u srednjovjekovnom taboru učili o viteškoj kulturi i običajima, oklopu, oružju koje se koristilo u srednjem vijeku te se i sami okušali u mačevanju i streličarstvu.

Potom smo u Etno kući pogledali zanimljive izloške iz povijesti okićkog kraja, a najzanimljiviji dio izložbe bilo je slušanje legende o tragičnoj sudbini Jelene, žene plemića Tome Erdodyja, koju je izdao okićki Filip Erdody i prepustio je turskoj vojsci. U kvizu su izviđači pokazali koliko su zapamtili o povijesti Okića te su najpozorniji čak i osvojili nagrade.

Naše je mirno poslijepodne prekinula buka. Čak i kroz preko stotinu dječjih glasova čuo se glasan zveket. Dogodilo se da su dva neustrašiva viteza poželjela ruku iste dame! Čast je valjalo obraniti jedino viteškom borbom! Ivan Strašni i Zoki Hrabri u oklopima teškima preko 20 kila isukali su svoje mačeve te krenuli u dvoboj. Naši su izviđači iz sveg srca navijali za svog favorita, ali borba je bila vrlo izjednačena i bespoštedna. Ipak, vitez Ivan porazio je protivnika te pošao svojoj dami. Zadovoljni izviđači nakon vrlo ispunjenog dana pošli su pak u svoje autobuse te svojim kućama.

Vitezovi su se nakon 400 godina vratili na Okić, makar nakratko. Okić grade, do sljedećeg viđenja!

* * * * *

Podsjećamo članove i roditelje kako 11.10. i 18.10. imamo redovne jatne i patrolne sastanke.

Oznake: izviđači