REFERENDUMSKA PIROVA POBJEDA ILITI : KAKO SINDIKATI HRANE DEMONE ?
Napisala : catwoman
Sabor : narodni namjesnici /službenici/ zaposlenici/ upravitelji - nema niti prirodno, niti moralno, niti ustavno, niti zakonsko pravo ukidati volju naroda, jer je volja naroda primarna. Taj njihov pokušaj nelegan je, protuustavan, nemoralan, protuprirodan i samim time oni su se posve diskreditirali biti narodnim predstavnicima i obnašateljima predstavničke narodne vlasti. To je kao da djelatnici zaposleni na nečijem imanju počnu vlasniku tog imanja ograničavati njegova vlasnička prava i mogućnost provođenja vladarske volje u upravljaju tim imanjem. Sabornici ( naši zaposlenici !!! ) su si odavno sami definirali plaće, imunitete, kojekakve druge povlastice, što je isto suludo, ali smo im to dozvolili, pa su krenuli u pljačku naših prava i dalje ... Tako je to sa nasilnim i pohlepnim ljudima koji ne prezaju pred najgorim zločinima ... Problem je u narodu što je zaboravio svoj pravi vladarski status i tom ošamućenom stanju je godinama i desetljećima, tako da smo sada ovim nastojanjima Peđe Grbina i srodnih mu crnih duša trenutno u najnakaradnijoj društvenoj situaciji ikada, tim više što inicijatori povratka oteteog, "herojski "sindikati nisu tražili optimum za narod ( koji mu inako po svim prirodnim pravima pripada ), nisu tražili demokratske standarde za Hrvatsku barem na nivou jedne Švicarske, već samo upola manji broj potpisa u istom roku, što je opet najrigorozniji uvjet za provedbu referenduma u Europi, a k tome je taj broj potpisa izražen u fiksnom broju, što će u skoroj budućnosti ( masovno iseljavanje iz Hrvatske, visok mortalitet, nizak natelitet ) dovesti do iste situacije koju imamo sada – gotovo nemogućih 10% u 14 dana, koji samo mogu odraditi glomazni sindikati i Crkva, isključivo kada je to njima u interesu. A znamo kako se financiraju i jedni i drugi : iz državnih jasli, jer ne bi ostalo toliko visokouofoteljenih sindikalista da im plaće potječu iz sindikalnih članarina radnika, čiji je broj otkazima prepolovljen, ako ne smanjen i više. Službeni je podatak da Crkva i siše iz proračuna 600 milijuna kuna godišnje, od milodara bi odavno uginula. Isto kao i sindikati od članarina. Posve sam sigurna da je iza ovog sindikalno pokrenutog refrenduma u pozadini demonizam, upravo stoga jer nisu, a mogli su komotno tražiti švicarski standard referendumske demokracije, čime bismo konačno svi odahnuli i našli trajni duševni mir, znajući da se uvijek tim alatom možemo obraniti od genocidnih nasrtaja iz vlade. No, ovako s 200 000 zahtjevanih potpisa, mi opet ovisimo isključivo o podršci sidnikata ili / i Crkve ( jer udruge bez njih maksimalno mogu prikupiti 3%, dokazano u Referendumskom Ustanku ... ) te tako ostajemo i dalje u paničnom strahu od budućnosti koja nam preko marioneta crne elite u vladi i saboru donosi sve ubitačnije intervencije u društveni život. A zna se tko se hrani ljudskih strahom, patnjom i panikom - demoni, eniteti s nižih astrala. Sindikati su sav ovaj užas koji nam se događa poslijednje dvije godine mogli spriječiti na način da podrže prikupljanje potpisa za 4 referendumska pitanja prije dvije godine (poništenje pretvorbe i privatizacije, zabrana rasprodaje resursa RH, zabrana GMO i ponavljanje referenduma oko ulaska u EU), no tada nisu htjeli niti čuti kada smo ih sve molili da nam se pridruže. Ne žele čuti niti sada kritiku na svoj račun po tom pitanju, vadeći se da je to je to kopanje po prošlosti i da treba gledati u budućnost. A to što oni Milanoviću kopaju po prošlosti da je na početku premijerskog mandata obećavao tih 200 000 potpisa, to je nije problem ? I, najgore od svega, što pojašnjavaju da je to glavni razlog zašto nisu išli sa švicarskim modelom: najvažnije je bilo zabijanje kajle Milanoviću, a ne borba za nacionalni interes !!! Osim što dodatno smatraju da bi Hrvati taj model zlupotrebljavali za potrebe manjina :( ... A stalno pričamo o potrebi zaštite manjinskih prava ?! I da referendumi koštaju. Da, koštaju. No jednako koštaju bilo da ih se odjednom odradi dvadeset ili samo jedan. I koštaju manje nego kamate na hrvatski javni dug stranim bankama na dnevnoj bazi, zbog čega i pokrećemo referendume, da ne isplaćujemo te kamate u nacionalnim resursima. A Švicarcima se očito isplati dvadesetak referenduma godišnje, nisu propali zbog toga, naprotiv. Sve te izjave sindikalnih čelnika lako možete poslušati na internetu u emisiji Bitno TV Mreža, s Gordanom Stojićem, od 02.06. , jer ovaj napis temeljim isključivo na tome što su tada rekli gospoda Ribič i Stipić. http://mreza.tv/bitno-s-gordanom-stojicem/ Ne bih se čudila da sinikati uskoro osnuju svoju stranku i izađu na parlamentarne izbore, s ciljem da preotmu Živom zidu glasače koji ne razumiju važnost monetarne suverenosti, a sve računajući na lovorike koje će pokupiti ovim lukavim populističkim zahvatom ( jer sadrži trenutno društveno vrlo korisne elemente ), ne ciljenim toliko za korist hrvatskog naroda, koliko za Peđu Grbina i svojtu, kojim će ih tako poštedjeti vrlo zasluženog "metka" iz naroda. No, moje mačke doista "ljube" metke poslijednih dana , baš se slučajno ( ??? ) poklopilo s mojim komplimentima sindikalnoj gospodi u spomenutoj emisiji. I da sada zajedno sa svim udrugama za zaštitu životinja pokušam pokrenuti inicijativu protiv slobodne prodaje otrova i streljiva ili da neke skupine rijetkih bolesnika na taj način zatraže pomoć od društva - mi bez pomoći sindikata i Crkve ne bi prikupili dovoljan broj potpisa, a sigurna sam da nam niti sindikati niti Crkva za takva pitanja ne bi htjeli pomoći. :( Sindikalni čelnici a priori smatraju da su inicijative malobrojnih skupina glupe i zlonamjerne ( tako kaže Ribič u toj emisiji ), i zato dušebrižno paze kako se u hrvatskim rukama ne bi našao taj, za malu djecu jako opasan švicarski demokratski standard. Šalju nam tu tešku i perfidnu suptilnu sugestiju koja i dalje truje naš mentalitet, održavajući ga na kmetskoj, luzerskoj razini građana drugog reda bez prava na europske standarde, nego tek mrvice demokracije !!! Ne mogu se oteti i dojmu i zaključku kako su svi ovi dosadašnji referendumski "demokratski" zahvati u društvo uvijek rubno koncipirani, rezultirajući minimalnim infuzijama neke nade i pozitive, tek da ovaj naš nacionalni organizam ipak još ne krepa do kraja, nego da mu se produži agonija, jer samo od te agonije za demone ima hrane. Jedna njemačka izreka kaže : " Bolje stravičan kraj, nego strava bez kraja. " , pa naši hranitelji demona jako dobro paze održavati to drugo stanje. Jedino u Živim zidu vidim iskrene namjere da se dogode potrebne prave promjene, između svega ostalog važnog, i stoga što u svom programu odavno imaju predviđene referendume kao korektive predstavničke vlasti. Nadam se da će nas počastiti švicarskim modelom ( ako ne i boljim ) koji se pokazao najučinkovitijim za poslovni uspjeh jedne države i svi ga hvale kao najveći svjetski domet u tom području. :) Stoga ova objava služi kao upozorenje svima nama da ne budemo naivni i da ne dozvolimo da se sindikati okoriste ovim svojim jednim dobrim djelom kako bi kasnije naškodili hrvatskom društvu zloporabom narodnog povjerenja koje su time stekli. Jer : kolika su dobrih djela propustili učiniti !!! Hvale se prikupljanjem potpisa protiv outsourcinga i koncesije cesta ... zašto tada ta pitanja nisu formulirali kao svaku zabranu daljnjeg ugrožavanja radničkih statusa i opću zabranu rasprodaje resursa i infrastrukture RH ? To se očito nije smjelo tražiti, nemoguće da su toliko glupi da se toga nisu mogli sjetiti, kada su stanju dvadeset godina živjeti od ingeniozne demagogije ! Prečesto su se tijekom poslijednjih godina ( naročito kritične 2013., pred ulazak u EU ) pokazali notorno nezainteresirani za narod i njegovu patnju, a ovo što sada rade djelomično je kozmetička promjena da se dopadnu ljudima, a drugim dijelom ogromna usluga vladi i saboru, koji su shvatili da su se idejom puča nad svojim Vladarem - Narodom ipak malo previše zaletjeli, pa im se nije svidjelo priznati to pred očajnim i razjarenim narodom, nego prizivaju svoje sindikalne suradnike da ih izvuku iz vlastitih govana. Sindikati su druga linija obrane sistema, daleko sofisticiraniji demagozi od političara, a služe se istom pričom : kao što hdz i sdp surađuju protiv naroda, glumeći uzajamnu netrpeljivost i sukobe, tako i sinidkati glume kritiku nad obje te politike, a zajedno s njima aktivno su nas vukli u EU, pasivnim stavom i ignoriranjem dozvolili uništenje privrede, nisu podržavali prethodne demokratske referendumske inicijative koje bi nas u to vrijeme doista spasile. Sada, kada vide da bi mogli biti prozreni i vrlo neugodno izbačeni iz igre, svi oni odjednom nam herojski u zadnji čas nude referendumski med i mlijeko, obilato odjeven u reklamni materijal, koji je naravno, sav potekao iz mizernih članarina nekolicne još zaposlenih radnika. Jedina razlika među sindikalistima i političarima je ta, da, upravo zbog spomenute sofisticiranosti, sindikalisti traju puno dulje od političara ( koji se smjenjuju gotovo na dnevnoj bazi i stare kao slike Doriana Graya ), a po facama koje im se nisu promijenile poslijednjih dvadeset godina niti minutu, vidi se da ne trpe nikakav stres, malo ih se viđa u društvenom životu, malo se piše o njima ... kao da većinu vremena provode u wellness centrima. |
< | lipanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |