Nova Politika

Prenosi: Merkur 3D


Evo jednog tipičnog teksta, koji dobijam od svojih poznanika:


Sledeća velika revolucionarna bitka vodiće se unutar naše vlastite DNK, a pokrenuta je krajem proleća 2004. godine. Bojno polje invazivne tehnologije opšte kontrole uma poznate kao *Frekventna ograda* biće planeta, tj. globalno društvo.

„Frekventna ograda“ je bio-neurološki, elektromagnetski izazvani oblik kontrole uma, koji će inicirati blokadu naših senzora (čula) viših nivoa. „Mentalni zatvor“ biće sagrađen oko nas a da mi toga uopšte nećemo biti svesni. Najčudnije u svemu je to da nam pet naših osnovnih senzora neće signalizirati bilo šta alarmantno.

Sve električne centrale i svi uredjaji koji dobijaju struju iz ovih izvora biće iskorišćeni kao nosioci elektromagnetnih distorzija. Ljudsko telo prirodno je imuno na ovakve negativne uticaje, ali će inspiratori novih tehnologija dodatno negativno delovati na prirodnu odbranu organizma na nekoliko načina,pre svega preko (1) vode - ubacujući u vodovodne sisteme određene supstance i (2) očiju - emitujući svetlosne spektre specifičnih talasnih dužina direktno u optičke i neuro sisteme čoveka.

Aplikacije novih tehnologija kroz televiziju i Internet omogućiće posebnu pogodnost prenosa uticaja na globalno društvo. Invazivno reprogramiranje podsvesti biće izvedeno i preko radijski programa i preko predajnika mreža digitalne i mobilne telefonije. Primetite kako oko vas bujaju centrale / prijemno - otpremni sistemi digitalne telefonije.

Tehnološka otkrića će omogućiti i dalje širenje bio-neurološke invazije. Nakon desetak godina ovako postavljena „Frekventna ograda“ iniciraće genetske mutacije u opštem genetskom kodu, a to će se dalje manifestovati na generacije koje dolaze u smislu permanentnog zatvaranja napretka čovečanstva.U ovom trenutku ne postoji tehnološki pogodna odbrana od ove brutalne i suptilne invazije, i nema mesta na planeti gde bi se napadnuti mogli sakriti.

Sistem globalne kontrole uma je toliko sofisticiran da njegovom uticaju neće izbeći ni delovi upravljačkog sloja društva koji su učestvovali u idejnom i realnom stvaranju komponenti delovanja. Ovako inicirana invazija blokiraće senzorne mogućnosti viših nivoa sa osnovnom namerom da ograniči pojedinačne i kolektivne ljudske potencijale.

Blokada intuicije ljudi biće samo jedna od blokada prirodnih sposobnosti čoveka. Naredna negativnost će biti sistematsko snižavanje sposobnosti da se komunicira sa „višim sobom“ ili Bogom i kidanje veza sa Božanskim izvorom.

Sledeći aspekt neurološke invazije biće stvaranje i primena „Holografske insertacije“. To je deo napredne tehnologije primenjen u veštačkom stvaranju trodimenzionalne realnosti i njenoj insertaciji, ubacivanju, lepljenju na stvarnost na način potpunog brisanja u nama razlika u shvatanju šta je realno a šta veštačko, manipulativno.

Centralna ideja zavere dolazeće bio-neurološke manipulacije na koju se njeni inspiratori oslanjaju jeste računanje na nespremnost ljudi da poveruju da se tako nešto dešava. Polazi se od mentalnog sklopa ljudi zasnovanog na spoznaji o registrovanju sveta pomoću naših PET čula, i da sve ono što se ne registruje čulima jednostavno NE POSTOJI. Sve ono što ne postoji nema uticaja na vas i vi ne osećate potrebu da se branite od nepostojećeg neprijatelja.

Realnost koja se pomalja iza horizonta govori nam nešto sasvim drugačije. Elite su u posedu tehnologija čije realne primenjivosti prevazilaze u mnogim aspektima i scene iz poznatih naučno - fantastičnih filmova.

Po priznatim analizama, čovečanstvo je neprekidno u različitim nivoima manipulacija. Savremene države, policijske suštine, naoružavaju se sve više kako bi se suprotstavile rastućim pretnjama međunarodnog (čitaj, državnog / grupe moćnika) terorizma ili povećanom otporu unutrašnjih neprijatelja sistema. Osnovni problem ostaje, međutim, ekonomska obespravljenost i ekonomsko ropstvo većine. Ljudi su u najvećem delu vremena u trci za (ekonomskim) opstankom i skoro da nemaju ni trenutka da razumeju šta je zaista BITNO.

A ono što je zaista bitno jeste razumevanje, u najvećoj mogućoj meri ,VELIKE SLIKE. Na taj način, RAZUMEVANJEM, počinjete borbu za sebe, počinjete da štitite sebe i potomstvo od oblika invazije koja se upravo začinje u mnogim pojavnim oblicima. Još uvek ima prostora za intervencije na sebi u smislu imunizacije sebe na postavljanje „Frekventne ograde“ i „Holografske insertacije“.

Ne postoji ovog trenutka tehnologija eksterne odbrane, ali postoji način da aktivacijom prirodnih procesa u okviru genetskog koda postanete neosetljivi na poneke oblike negativnih uticaja. Od svih humanoidnih misao/telo/duh organizama mi, ljudi, posedujemo najmoćnije zaštitno „oružje“. Jednostavno, treba samo naučiti kako ga koristiti.

Potencijal DNK na svemirskom nivou je 17 spirala. Na zemaljskom nivou ljudi imaju u potpunosti aktiviran heliks (spiralu) 1 i 2, poneki i 3, a što se tiče heliksa 4, on je delimično formiran ali ga još nije moguće aktivirati. Spuštanjem na Zemlju ljudima je blokirana aktivnost ostalih spirala – to je zahtevao karakter planete.

Da bi sebe učinili neosetljivim i nevidljivim za dolazeću bio - neurološku invaziju morate imati aktivirane „zemaljske“ helikse. To će od vas zahtevati određeni nivo međupersonalnog razvoja i ubrzanja, određene korake u delovanju na pospešivanje razvoja i rasta statusa DNK spirala. Ukoliko to do sada niste učinili morate raditi na tome da ojačate mentalne aspekte vas, vaše lične relacije sa Bogom ili vašim „Višim Snagama“.

Odbijte da prihvatite svest o sebi kao žrtvi, odbijte da prihvatite ideologije koje vas upućuju na osećaj lične nemoći i bespomoćnosti. Radite na tome da aktivirate vaše skrivene snage i potencijale i otkrijte u sebi nove sposobnosti višeg nivoa. Nađite dovoljno vremena kako bi ponovo proverili vaše lične stavove o realnosti u kojoj se nalazite.

Shvatite da su vaše misli materijalne stvari u pravom smislu te reči. Negativne misli potpomažu stvaranje negativne realnosti. Rigidne, dogmatske, strahom ispunjene misli i misli i verovanja ograničenih umova postaju stvarne elektromagnetske blokade. Naučite da razmišljate za sebe, a svoje pozitivne snage i snage svojih misli ne darujte lažnim svetovnim i crkvenim autoritetima kojima se predajete bez ikakvih sumnji i pitanja.

Jačajte svoju misao i vežbajte vaše mentalne mišiće. Počnite sa korišćenjem mentalnih tehnologija koje će pomoći da se misaono i emotivno razvijate. Možete meditirati, koristiti razne tehnike samopotvrđivanja, vizualizacije, samohipnoze, bio regeneracije i reprogramiranja snova. Tako možete dozvati i aktivirati skrivene potencijale u vama.

Jačajte i svoje telo. Na raspolaganju su vam mnoge tehnike vežbanja koje morate prilagoditi sebi i svojim mogućnostima. Nešto što će vam odista pomoći je i pravilna ishrana. Nastojte da na najmanju moguću meru svedete korišćenje hrane koja sadrži hemijom „obogaćene aditive“ i konzervanse, crvena mesa, kofein, alkohol, soli, šećer u kristalu, droge, nikotin, farmaceutske proizvode, a posebno se pazite veštačkih zaslađivača koji se koriste u gaziranim pićima, gumama za žvakanje, poslasticama... Izbegavajte koliko god možete previše prerađenu hranu. Telo takođe možete jačati svesnom kontrolom disanja i svesnim disanjem.

Naučite da izlečite svoju prošlost. Nošenje u sebi proteklih promašaja i neprekidno optuživanje drugih za sopstvene krivice jedino služi blokadi ličnih viših potencijala i sprečava razvoj. Radite na tome da izlečite svoje emocije. Svakodnevno emotivno „čišćenje“ pomoći će oslobađanju blokiranih energetskih centara vašeg fizičkog tela, a to će omogućiti ubrzano razvijanje DNK heliksa.

Nastojte da ojačate sebe i kroz specifična znanja iz takozvanih „graničnih“ oblasti nauke, jer će ona biti posebno oružje u vašim rukama u danima predstojećih sukobljavanja. Ta znanja koristite umereno i pametno razmenjujući ih sa drugima tako da se tokom vremena može da oformi kritična masa istomišljenika „otporaša“.

Ako se barem 8% celokupne populacije osposobi da uključi i aktivira zaspale DNK helikse u okvir operativnog dela DNK koda, „Frekventna ograda“ i „Holografska insertacija“ biće u dobroj meri onemogućene na globalnom nivou i time će realizacija sumanute ideja o neurološkim manipulacijama masama biti značajno usporena.

Pieta od Mora, by Ayame

Izabrao: Gordian Knot




Masta moze svasta :-)











Piše : catwoman

Do otprilike 12. stoljeća ( ako se dobro sjećam podatka s @ neverinovog bloga ) Krist je likovno u crkvama prikazivan kao Učitelj - centralna figura, oko koje su se skupljali učenici, kojima On očito nešto tumači, podižući ruku ...

A onda, od početka tog doista mračnog, mračnog srednjeg vijeka, Krist likovno prerasta isključivo u aspekt Žrtve, raspete na križu. Zbog naših grijeha, naravno - unaprijed se žrtvovao da nas iskupi, jer se svi mi rađamo krivi po defaultu istočnog grijeha. I da ne ostane ta teza posve nerealno "visiti u zraku", pridružuje joj se bratska teorija "loše karme", zbog koje se svi, zapadnjački rečeno, već rađamo u Grijehu.

Loša karma je ono, kada smo zločesti, pa moramo za kaznu iskusiti sve zločestoće koje smo ranije počnili u bivšim životima. Bilo bi to i logično, i pravedno, da se sada ne nameće pitanje - ako nas je netko unaprijed otkupio, znači li to da onda slobodno možemo griješiti, jer smo a priori beneficirani u tom smislu, tj. imamo imunitet kao naši sabornici ? Ili bi to trebalo značiti da smo jednostavno krivi što smo živi, i nema nam druge, nego za Kristom, kako već Crkva zapovijedi / istumači, a to je - za Žrtvom. Treba trpiti sve moguće i nemoguće, te se, dapače - dodatno trapiti. Jer: nema veće patnje od patnje Kristove na križu ... Nikada nikome nije bilo gore nego tada Njemu. I mi mu svojom što većom - to bolje patnjom tako trebamo pokazati da smo odlučili biti Njegovi.

Da, doista - nikada nikome nije bilo gore nego Njemu. Recimo, mom mačku koji tjedan dana nije mogao spavati zbog respiratornih problema i uginuo doslovno ubijen na veterinarskom fakultetu gdje je došao po pomoć, ali dr. Vnuk mu nije htio punktirati grudni koš, što je učinio njegov kolega dan ranije ( egotrip inat "pametnijeg" ), već ga je agresivnim palpacijskim pretragama abodmena doslovno ušokirao do smrti pred našim zapanjenim pogledima i nevjericom blokiranim umovima ... Ili svima onima gubavcima, koje majka Tereza sa svojim "odredima" nije uspjela spasiti iz jaraka pored cesta, gdje su umirali danima u najgorim septičnim mukama ... Ili malim Afrikancima - kosturima, što iznemogli od gladi i žeđi, s muhama koje im seru po očima, vegetiraju čućeći tjednima na suhoj, raspukloj zemlji, dok ih netremice nišane pogledi lešinara ? Ili bebama tuljanima, što bolno, bolno polako umiru od teških unutarnjih povreda i krvarenja, kada ih bejzbol palicama zatuku red neck people ( tu aludiram isključivo na onu kategoriju takvih, najbolje oslikanih u filmu "Easy Rider" ili " Southern Comfort " ). Sličnih, i još gorih primjera bilo bi bezbroj ... Evo još samo nekoliko ratnih : Japanci Kinezima na živo gule kožu ; Rusi nabadaju noževima zarobljenike, kojima su prethodno izvadili crijeva, pa ih svezali oko stabla i sada ih tim noževima "motiviraju" da trče oko drveta i tako ga omataju svojim crijevima .... Pa mislim, ja bih se samo zbog svojih zdravstvenih problema barem jednom, a možda i dvaput godišnje dala raspeti po istom protokolu kao Krist, samo da ostalih 362 ili 359 dana u godini budem bez bolova, potpuno funkcionalna i zdrava .... Možda bih pristala i na više tih "terapija", ako bi mi tako ostatak života donekle ličio nekoj fizičkoj 'normali'. ( Kad tako nešto kažem svojoj mami, a koja se već godinu i pol pati puno više od mene, opaljena moždanim udarom, na hodalici i u pelenama, s krvarećim vragom na dojci : "Ajme, svetogrdnice !" )

Eh ... dragi moj Kriste, što bi Ti rekao na sve to ? Možda, "inkarniran" ovaj puta u Sai Babu - upisao u prvu od dvadeset svojih " zapovijedi" za dobrim ponašanjem : " Budi nježan i ljubazan prema životinjama " ? I podsjetio na isto sasvim korektne ( ali rijetko kada tako i interpretirane ) starozavjetne zapovjedi što je Jahve dao Mojsiju ?

Istaknuo Princip Ljubavi iznad Principa Patnje, kao što je i u Bibliji ( diskretno se o tome priča ) zapisano da si to govorio ... Jer najveća je Tvoja naslada naša uzajamna Ljubav, i takva Ljubavna Žrtva u kojoj ne može biti Patnje ... Što bi, smatram, zapravo bila istinska interpretacija tvog egzemplarnog volontiranja na križu ...

Kome odgovara da se volimo, umjesto da patimo ? Megakorporacijskim poslodavcima ? Politikantskim lutkama što "mirenjem" zapravo još više rascjepljuju narode ? Religijskim liderima, što zlointerpretacijom vjere svoje narode stoljećima drže u pokornosti izrabljivača, s kojima su slizani od pojave crkvenih/ religijskih institucija, a sada taj svoj narod političkim savjetima guraju u još dublje ropstvo, te uskoumnim i uskogrudnim sagledavanjem Duhovnosti ( namjerno ) kumuliraju vjersku netrpeljivost ? Svim slugama novog svjetskog poretka ( jedne totalitarne svjetske države ), počevši od sitnih farmako- i eunijskih lobista u virtualnim sferama, pa do krajnjih likova u sjeni ( evo popisa : http://vigilantcitizen.com/latestnews/naming-names-your-real-government/ ) i onda onog Onkrajnog Zla, Tvog sluge, inkarniranog u svim Tvojim sebičnim, dvoličnim, okrutnim ili neempatičnim bićima ... što nas tjeraju da se promijenimo, ohrabrimo, ugledamo na tvog "kolegu avatara" Krišnu, koji je - osim uživanja u pjesmi i plesu, ljubavi sa svojom suprugom i noćnim kupanjima u mjesečinom obasjanim jezerima - s osobitim guštom tamanio i zle demone, samo ako bi koji slučajno taknuo u Njegove štićenike ?!!!

Ponekad se nasmiješim kada se sjetim simpatične "provale" jednog od pripadnika Hare Krišna pokreta : " Ma, dobar je Isus ... ali Krišna je faca !" ;-))

Voljela bih tu još i citirati Šimićevu pjesmu : " Otkupljenje " ... ali – koga zanima, već će ju lako naći ... :-)

A za ljubitelje poezije, posebna prigodna poslastica: http://www.prudencija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=32:hrvatsko-religiozno-pjesnitvo-20-st&catid=3:kultura-i-knjievnost&Itemid=4

Za ljubitelje životinja : Zbog patnje kokoši, za Uskrs bez jaja !



Piše: Jupi

Ad. 24.04.2011.


Koliko je meni poznato - postoje barem tri područja koja prepoznaju i artikuliraju grešku ili grijeh, naravno s tim da se pojam greška shvaća najčešće kao tehnička greška u nekom općenito tehničko-procesnom (može i pravno-tehničkom ili računovodstveno-tehničkom) smislu, dok je grijeh - djelovanje izričito nauštrb vrednota ljudskih odnosa.
Ono što je ipak zajedničko značenje za oba termina je to, da i greška i grijeh znače - ODSTUPANJE od zadanog / dogovorenog / određenog ponašanja.

Osim toga, treba napomenuti da je prepoznavanje pojma grešeke i grijeha od izuzetne / temeljne važnosti za inteligentno i životno uspješno ponašanje, jer ako idemo i dalje u grešku bez da je ispravimo, život nam ide u destrukciju.
Dakle, u najkraćem - poznavanje / prepoznavanje pojma grešeke od esencijalne je važnosti za Život.

Ona tri područja, koja sam početno spomenuo, a koja shvaćaju i valoriziraju pojam greške ili grijeha svakako su: prirodno-tehnička znanost, društvena pravna znanost, i religijska učenja.

Meni je iz svijeta tehničkih znanosti i to iz područja Upravljanja Sustavima i procesima (Opća teorija Sustava) dobro poznata doslovno definicija koja glasi:
" Da bi neki sustav ostvarivao ciljano i upravljivo ponašanje on mora na svom rezultatu mjeriti grešku"
Prema Općoj teoriji sustava to vrijedi i za Čovjeka, odnosno i za čovjekova društva.

Religijski je od davnina prepoznat pojam i vaćnost greške, s tim da se greška, kad se radi o ljudskim odnosima, u religijskom smislu najčešće shvaća kao grijeh.
Već to vrlo davno religijsko prepoznavanje greške, odnosno grijeha samo po sebi je vrlo interesantno jer je pravo pitanje - odakle u tako davnim danima Čovjeku tako vrlo visoka, potpuno eksplicitna svijesnost o grešci, odnosno grijehu ???!!!

Kako sam već jednom prije napominjao, nisu samo grandiozne piramide i slične građevine gigantski svjedoci postojanja predpotopnih vrlo visokih civilizacija, nego je to očito i začuđujuće gigantski velika vrlo stara i to eksplicitna svijesnost o temeljnim čovjekovim aspektima, kao što je to upravo eksplicitna svijesnost o aspektu / pojmu grijeha.

Dakle sam pojam grijeha, i to da se po defaultu rađamo u grijehu, gledano iz aspekta opće teorije sustava ima - pozitivnu / naprednu aspektacjiu čovjeka, koliko god to meni i mnogima doslovno odurno bilo.

Želim reći, da nije problem u tome da nam je vrlo potrebno i visoko vrijedno prepoznavati greške i grijehe. Mislim da to nije upitno.
Ono što je problematično i upitno je to da se s tom sviješću o našoj grešnosti radi krajnje zla MANIPULACIJA.
To je potpuno isto kao i recimo primjerice s GMO razvojem.
Naime - nije pitanje da li nam je GMO tehnologija potrebna. Naravno da nam je potrebna i da nam je doslovno sudbina da ovladamo tim znanjima. Nego je problem to što se s tim GMO-om radi ljudima i prirodi krajnje destruktivna manipulacija.
Tako je isto i sa grijehom.
Problem je MANIPULACIJA ! U vrlo zle / porobljujuće svrhe !!!

Potupuno isto je i pitanje o životu kokoši, koje se u ovom postu daje kao primjer problema Čovjekova luđačkog / zlomanipulativnog i ponižavajućeg odnosa prema živim bižima oko sebe, koji ide do takvih dubina zla kao što je oduzimanje dostojanstva života.

Jer, duhovna bol i poniženje, gori su i porazniji od same fizičke boli.

Iako za sebe kazuje da je kao liječnica internistica neupućena u alternativne metode liječenja, dr. Lidija Gajski, autorica knjige 'Lijekovi ili priča o obmani' slaže se kako postoje potvrde o njezinoj učinkovitosti. – Ekstrakti mnogih biljaka, primjerice gospine trave, imaju vrijedan farmakološki učinak bez nuspojava koje prečesto prate moderne lijekove – ističe novinarki Vladimiri Paleček u razgovoru za magazin Zdravlje iz prirode.

Piše: Vladimira Paleček

http://www.monitor.hr/clanci/narodna-je-medicina-cesto-djelotvornija-od-lijekova/134891/

Sve veća potrošnja lijekova, činjenica da se oni propisuju i ljudima kojima se donedavno nisu davali te sve veći pritisak farmaceutske industrije na nju i njezine kolege liječnike, nagnala je dr. Lidiju Gajski na istraživanje koje je nakon nekoliko godina rezultiralo knjigom 'Lijekovi ili priča o obmani'. Riječ je o otvorenoj kritici medicinskog sustava koji u svrhu profita izdaje osnovne etičke kodekse proglašavajući zdrave ljude bolesnima i propisujući im neprovjerene, beskorisne i često štetne medikamente. Iako je ovu knjigu namijenila u prvome redu liječnicima, njihova je podrška izostala, no zainteresirala je široku javnost i laike.

- Začudio me toliki njihov interes – ističe dr. Gajski - jer se radi o temi koja do sada nije bila otvarana na ovakav način, barem ne u našoj sredini, iako u inozemstvu postoji dosta literature o tome jer veliki broj autora kritički preispituje suvremenu medicinu. Kod nas sam očekivala otpor prema knjizi, ignoriranje, pa čak i napade, međutim novinari su me ugodno iznenadili. Tu se radi o novinarima tzv. opće prakse, dok su novinari koji se bave zdravstvom ovu temu – prešutjeli. Slično mogu reći i za svoje kolege liječnike. S druge strane, drago mi je da je knjiga izazvala toliki interes kod laika. Od javnosti i svojih pacijenata doživjela sam vrlo veliku podršku, što me izuzetno veseli. Drago mi je da ovu temu doživljavaju kao važnu i aktualnu.

Smatrate li da je konvencionalna medicina došla u neku vrstu krize i zašto?

Da, jer je postala neefikasna – bez obzira na modernu tehnologiju i rastuća ulaganja - te nije u stanju riješiti najbitnije zdravstvene probleme današnjice: srčanožilne bolesti, rak, zarazne, poglavito virusne bolesti, degenerativne, neurološke i druge bolesti. Ono što suvremena medicina radi jest da održava te bolesti kroničnima a ne liječi ih. Štoviše, zadnjih dvadesetak godina na umjetan način stvara nove 'bolesti', poput osteoporoze ili povišenog kolesterola, da bi se na zdravim ljudima zarađivalo. Ne moram posebno naglašavati da su ti skupi lijekovi često potpuno beskorisni, nepotrebni, pa i škodljivi.

Kod kojih bolesti biste preporučili smanjenje ili potpuni prestanak uzimanja lijekova? Što biste preporučili kao alternativno rješenje?

To je najbolje promatrati kroz nove modele pomoću kojih je medicina ljude koji bi se nekada smatrali potpuno zdravima, proglasila bolesnima. Jedan od tih modela je koncept čimbenika rizika. Primjerice, kolesterol je proglašen čimbenikom rizika za infarkt srca, visoki tlak za moždani udar, povećani šećer u krvi za zatajenje bubrega, sljepoću itd. Kada su te vrijednosti, poput šećera i tlaka, izrazito povišene, tada zaista treba govoriti o riziku za zdravlje i treba ih liječiti, no kada je riječ o spuštanju normalnih vrijednosti, primjerice kolesterola sa 6,5 mmol/l na 5 kod odrasle populacije, na tom području nema koristi od intervencije tj. od uzimanja lijekova za snižavanje ovih parametara. Sada imate veliku populaciju ljudi koja se do prije desetak godina nije liječila medikamentima, a danas su postali potrošači lijekova. Također, mladost se proglašava zdravljem a starost bolešću. To vrijedi za osteoporozu, gdje se za normalnu gustoću kostiju proglašava ona djevojke od 25 godina. Po tome modelu žene od 50 godina imaju veliku šansu za osteopeniju, a one od 70 godina i više za osteoporozu. Riječ je o potpuno nakaradnom konceptu. Potom, kod cijepljenja je također riječ o zarađivanju na potpuno zdravim ljudima, na preventivi koja je u pravilu bespotrebna. A pored onih tradicionalnih, stalno se uvode i nova cjepiva.

Aludirate li tu na cjepivo protiv virusa H1N1, 'svinjske gripe'?

Apsolutno. Tu je riječ o potpuno apsurdnoj i skandaloznoj priči koja je raskrinkala ono što se danas događa u medicini, na koji se način stvaraju bolesti i na koji se način prodaju lijekovi i cjepiva. Međutim, slično je i s cjepivima koja su već uhodana, poput cjepiva protiv sezonske gripe. Ono nije obavezno, međutim veliki broj, pogotovo starijih ljudi i kroničnih bolesnika, se svake godine cijepi, iako nema dokaza da ono sprječava pojavu gripe. Potom, cjepivo za virus HPV-a nije još obavezno ali je u tijeku velika kampanja a također ne postoje dokazi o kliničkoj djelotvornosti. Rak grlića maternice može se prevenirati pa i izliječiti na puno racionalnije načine. Obavezno cijepljenje protiv hepatitisa B koje je uvedeno prije desetak godina za 12-godišnjake, a pred nekoliko godina prebačeno u novorođenačku dob, bilo je nepotrebno jer hepatitis B nije toliki javnozdravstveni problem da bi čitavu generaciju djece trebalo cijepiti. Pogotovo se to odnosi na novorođenčad čiji je imuni sustav potpuno nezreo, a čovjeku treba služiti čitav život.

Možemo li uopće vjerovati učinkovitosti lijekova kad njihova testiranja vrši farmaceutska industrija koja na njima zarađuje?

To i jest najveći problem, ne samo medicine već i moderne znanosti općenito, koja je u velikoj mjeri privatizirana. Primjenjenu znanost danas u sve većoj mjeri financira privatni sektor za svoje potrebe. Istraživanja uglavnom vrše sami proizvođači lijekova i ta su istraživanja dokazano pristrana. Šanse da se jedan pripravak koji se financira privatnim novcem pokaže sigurnim, isplativim i djelotvornim je 4-5 puta veća ako je to istraživanje plaćeno privatnim novcem. Teško se osloniti na takve podatke jer su nevjerodostojni. Ni sami liječnici nisu upoznati s pravim stanjem stvari jer podaci o lijekovima do njih dolaze također isključivo kanalom industrije lijekova koja tu ima svoj interes pa iste te lijekove prikazuje u puno boljem svjetlu: preuveličava njihovu korist a umanjuje realnu štetu.

Možda se rješenje krije u nekim od alternativnih metoda liječenja, poput ljekovitih biljaka? Koliko ste upoznati s time?

Mi smo, liječnici, vrlo usko educirani o tome i znamo vrlo malo o onome što se nudi izvan institucionalnoga zdravstvenog sustava. No u narodnoj medicini zasigurno postoji čitav niz postupaka koji su djelotvorni, jednostavni, jeftini i manje škodljivi od onoga što nam nudi službena medicina.

Može li liječnik danas uopće napraviti znanstvenu karijeru bez suradnje s farmaceutskom industrijom?

Vrlo teško. Danas su kliničari internističke, neurološke i pedijatrijske struke vezani uz proizvođače lijekova, dok su dijagnostičari poput radiologa vezani uz proizvođače aparata. Naime, akademska karijera u kliničkoj medicini gradi se na temelju znanstvenih istraživanja. Za ta znanstvena istraživanja država u pravilu nema novca – iako bi ga moglo biti da se vodi pravilna znanstvena politika – i jedini način da istražujete jest da testirate tablete, aparate, različita pomagala ili reagencije. Akademske liječnike danas stvara medicinska industrija i oni su onda njezini doživotni zarobljenici. Medicinsku karijeru koja bi bila izgrađena javnim novcem danas je praktički nemoguće izgraditi. Stoga možemo slobodno zaključiti da među akademskim liječnicima srednje i mlađe generacije danas nema stručnjaka koji bi bili neovisni i mogli vjerodostojno tumačiti i prenositi medicinsko znanje.

Na koji način se odvija korupcija na razini zdravstvene politike? Spominjete predavanja i seminare iza kojih se kriju turistička putovanja na egzotične destinacije.

Tu je riječ o medicinskoj edukaciji koju je također preuzela medicinska industrija. Tipični oblik usavršavanja liječnika, koji su se i dužni educirati, jesu kongresi i seminari koje financira medicinska industrija. Ti su kongresi gotovo u potpunosti plaćeni od proizvođača lijekova. Na njima se slušaju predavanja koja su u pravilu čisti marketing, tu nema ponude raznovrsnog znanja već se nude vrlo selekcionirane teme i to na način koji odgovara proizvođačima lijekova koji se kroz ta predavanja reklamiraju. No često se i to 'stručno usavršavanje' svodi na turizam. Riječ je o tome da se atraktivnim putovanjima u inozemstvo, na egzotične destinacije, privuče liječnike kojima su svi troškovi plaćeni, a sve se zapravo svodi na korupciju. Liječnici s oduševljenjem konzumiraju takva putovanja a da se ne pitaju tko ih i zašto vodi, i tko to na koncu plaća. A plaćaju pacijenti, odnosno društvo. Tu je riječ o nižoj razni korupcije, dok se korupcija na višoj razini odvija na razini stručnih autoriteta, stavotvoritelja i zdravstvene politike. Tu su u pitanju puno veći iznosi koji se isplaćuju netransparentno i na nepoznate račune. Na toj se razini donose zakoni koji odgovaraju privatnom sektoru, a tiču se, primjerice, dostupnosti i primjene lijekova. Dobar primjer za to kako nepotrebni pripravci ulaze u primjenu su statini, lijekovi protiv povišenog kolesterola. U 2009. godini prema podacima HZZO-a dva od tri farmaceutska preparata na koji je potrošeno najviše novca bili su statini – stajali su nas više od 180 milijuna kuna. Dvije trećine tog novca je sasvim sigurno bačeno, dok bi i za onu jednu trećinu trebalo dobro razmotriti isplati li ih se plaćati s obzirom na njihove vrlo skromne efekte. Dakle, tu se nalazi pravo leglo korupcije na visokoj razini.

U knjizi se osvrćete i na udruge pacijenata kao produženu ruku farmaceutske industrije...

Farmaceutska industrija je preuzela veliki dio cijeloga medicinskog sustava, pa često i same udruga pacijenata. Ona ih financira, nerijetko i osniva, te preko njih promiče bolest i lijek. Upravo preko udruga farmaceutska industrija vrši pritisak na državno osiguranje da skupe lijekove uvrsti na svoju listu. Tu se i pacijenti često zlorabe jer u pravilu ne znaju o čemu je zapravo riječ. S voditeljima udruga je već drugačije, jer oni znaju tko financira njihove aktivnosti.

U knjizi “Prirodni lijekovi za koje 'oni' ne žele da vi znate“ Kevin Trudeau ističe tezu da se lijekovi za relativno banalne bolesti poput prehlade, visokog tlaka i dijabetesa ne pronalaze jer je farmaceutskoj industriji u cilju jedino liječenje simptoma, a ne uzroka bolesti. U protivnom bi ostala bez posla.

Točno. Obzirom da se radi o vrlo zahvalnom području za zaradu a farmaceutskoj industriji nitko nije postavio nikakve granice - iako su to trebale učiniti struka i politika, te prepoznati manipulaciju - ona se razmahala do neviđenih razmjera. Danas je to gigantski kompleks koji je progutao sve pred sobom, uključujući i struku, potrošio je bolesne ljude pa više nema koga liječiti – doduše, imao bi koga liječiti u nerazvijenome svijetu, ali to mu se ne isplati jer se tamo ne može zaraditi. Toliko su veliki da si ne mogu dozvoliti izlječenje bolesti, već postojeće bolesti održavaju kroničnima, te stvaraju nove. Medicina je tako 'zagubila' svoj temeljni cilj i svrhu – izlječenje, odnosno eradikaciju bolesti.

Trudeau također ukazuje kako postoje mnogi prirodni lijekovi, napose među ljekovitim biljkama, koji uspješno liječe određena stanja i bolesti no modernoj medicini se ne isplati istraživati tvari koje ne može patentirati.

Apsolutno. Ne samo da suvremena medicina nije zainteresirana za istraživanje prirodnih, nepatentabilnih pripravaka s potencijalom izlječenja bolesti, nego i aktivno potire obećavajuće ili dokazano djelotvorne pristupe i metode. U Americi postoje desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru jer su prakticirali uspješne terapijske postupke, no oni nisu bili u skladu s interesima farmaceutske industrije. Ti su ljudi proglašeni nadriliječnicima i osuđeni na zatvorske kazne. U Europi se već počelo pričati o Codexu alimentariusu, projektu koji bi trebao zabraniti prakticiranje alternativnih načina liječenja i uzimanja dodataka prehrani poput vitamina i minerala, pa čak i spominjanje tih supstancija u kontekstu zdravlja i liječenja. Zašto? Jer su dokazano učinkoviti.

Kakvu nam medicinsku budućnost predviđate?

Na kraju smo jedne epohe koja je zastranila i čije loše strane sada izlaze na vidjelo. Ta je epoha bila utemeljena na apsolutnom povjerenju u znanost i tehnologiju, a zadnjih je desetljeća dodatno degenerirala pod utjecajem neoliberalnog gospodarsko-političkog modela koji je stavio profit iznad svega. Moramo napustiti potrošački model te započeti graditi jednu novu epohu i civilizaciju utemeljena na drugačijim vrijednostima - duhovnosti, skromnosti, solidarnosti i moralu. Komercijalizaciji i privatizaciji naročito nije mjesto u zdravstvenom sustavu. Također, tehnologiju treba svesti na realnu razinu a ne vjerovati u njezinu svemoć. Svi se trebamo okrenuti manje destruktivnim načinima života koji su bliži prirodnome, tradicionalnom životu, što uključuje prirodni način prehrane i rješavanje nepotrebnog stresa i stalne trke za stvarima koje nam najčešće uopće nisu potrebne. Kad je riječ o bolestima i liječenju ne trebamo ići liječniku za svaku sitnicu, već ga posjetiti onda kada s tegobom zaista ne možemo sami izaći na kraj. Trebamo se osloniti na vlastiti zdravi razum, laičko iskustvo i osjećaj, te ne dozvoliti liječnicima da nas proglase bolesnicima ako se mi sami tako ne osjećamo. Trebamo zadržati autonomiju i vlast nad vlastitim tijelom, a ne tu vlast predavati medicinskoj instituciji koja ne djeluje uvijek na našu korist.

O autorici

Dr. Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom specijalizirala internu medicinu. Radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.

Kako se stvaraju novi 'bolesnici'?

U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično se dogodilo i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat.

Brzo izdavanje dozvola za lijekove

Kompanije imaju interes svoje proizvode što brže plasirati na tržište i u tom smislu vrše pritisak na regulacijska tijela. To je imalo za posljedicu značajno skraćenje vremena izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, što se zorno vidi na primjeru Velike Britanije - godine 1989. iznosilo je 154 radna dana, 1990.- 93 dana, 1991.- 75 dana, 1993.- 67 dana i 1998. samo 44 radna dana. Slično se dogodilo u drugim europskim državama u kojima su početkom 90-ih godina osnovane nove, nevladine, zapravo industrijski dirigirane agencije za lijekove. U njima je uveden zajednički, pojednostavljeni postupak registracije u sklopu kojeg je izbačen propis o obnavljanju licenciranja lijekova svakih pet godina.

Izvor: Zdravlje iz prirode www.dubrovnik.portal.com


Važno :

ovdje možete vidjeti odličnu prezentaciju peticije protiv implementacije novog zakona u EU, koji bi drastično ograničavao prodaju tradicionalnih kineskih i ayurvedskih proizvoda u Europi. Stoga je Francuskoj oformljena organizacija za obranu naših prava za uporabu biljnih proizvoda u svrhu postizanja zdravlja. Do kraja mjeseca travnja potrebno je prikupiti milijun potpisa. Molimo Vas, budite toliko susretljivi i suosjećajni, potpišite i proslijedite svojim prijateljima.

Prezentacija i link na peticiju : http://www.savenaturalhealth.eu/

Semper Contra :


Vratio sam se sa suprugom iz obližnjeg grada, kad je počelo čitanje presude trojici generala.

Nisam mogao slušati. Otišao sam usisavati svoj brlog. Čak sam brisao prašinu s CD-a koje nisam obrisao vjerojatno otkako sam ih kupio. Brišući prašinu, navrla su mi sjećanja na vremena kad sam očekivao vijest o dolasku na svijet moje prve unuke čiji je porod kasnio nekih desetak dana. Bio sam tada na brijegu sa suprugom i „deljao“ štapove skidajući im djelomično koru i kreirajući na njima ornamente kako to rade dokoni pastiri čuvajući stada na velebitskim vrletima.

Dok sam prao suđe nakon ručka, slušao sam nemušte izjave naše Predsjednice i Predsjednika. Umjesto da na radiju grme domoljubne i borbene pjesme mi slušamo idiotske izjave da „osuda generalima nije osuda domovinskog rata“ i njegove legitimnosti. Daj naj! Pa u presudi izričito stoji da su suđeni zbog osnivanja „zločinačke organizacije“ s ciljem da se protjeraju stanovnici srpske nacionalnosti. A u okviru koje se to bitke provodio naum „zločinačke organizacije“ ako ne u okviru Oluje i Bljeska. I onda oni pričaju da se tom presudom ne presuđuje i domovinskom ratu.

Bijesan sam na sud (naročito na glavnog suca Nizozemca koji izgleda ni u jednom trenutku nije ni pomislio da su pripadnici vojske njegove zemlje sudjelovali u „zločinačkoj organizaciji“ istrebljenja 8000 ljudi u Srebrenici) a pogotovo na izjave naših vrlih predstavnika vlasti iz kojih se jasno vidi da im je jedino stalo da im ne propadne ulazak Hrvatske u EU pa se izjavama uvlače debelo u guzicu sudu i EU sve pod krinkom „mi smo pravna država“. Pa ako jesmo zašto sami nismo procesuirali zločine „zločinačke organizacije“ a ne da to čine drugi koji uopće nisu za Hrvatsku ni znali do Bljeska i Oluje.

Jednako bi tako sada stajao na balkonu i urlao kao što sam to radio 1991. kada su ispod mojeg balkona prolazila oklopna vozila JNA iz Slovenije. Žena me gurala s balkona da me „ne bi upucali“. Naročito na našu vlast iz vremena kada su zlodjela, a jesu, počinjena i kada ih se nije procesuiralo. Ljut sam i na Gotovinu zbog čega nije sankcionirao zločine a ako nije mogao trebao je odstupiti.

Izgleda da su svi oni, uključivo i Franju Tuđmana, mislili da će ovaj rat proći jednako kao i drugi svjetski rat. Da će samo pobjednici suditi pobijeđenima. E malo morgen. Druga su vremena. I onda su, tako zaslijepljeni prošlošću, prihvatili osnivanje tog političkog suda kojemu je jedini cilj da dokaže i pokaže da je to bio građanski rat uz vanjsku pomoć, za što u krajnjem slučaju imaju i pravnu podlogu jer između Srbije i Hrvatske nikada nije objavljen rat. Ali onda nema ni ratnih zločina.

No dosta. Previše sam ljut i frustriran da bih racionalno mislio i pisao. Drljam što mi pada na pamet.

Ipak na kraju. Znate što je najžalosnije od svega toga?

U skladu s hrvatskim „a kaj pak nam moreju“ - svi ti prosvjedi, demonstracije, kuknjave trajat će jedno izvjesno vrijeme, a onda će se svaki od nas zatvoriti u svoju kuću, stan, klet i zapopevati „još Hrvatska ni propala dok mi živimo!“ Tko se još sjeća: „Svi smo mi Nor(a)c!“ A dio naroda sačuvat će slike generala pa će stariji mlađima ostavljati u amanet da se osvete za njihovo robijanje. Déja vu! I mržnji na ovim područjima nikada kraja.

Da se barem ispuni moja želja, koju sam iznio u jednom komentaru napisavši da naši generali kojima se sudi u Hagu imaju šanse da još jednom učine veliko djelo za Hrvatsku, ako slučajno presuda na zatvorske kazne probudi puk i on bude glasao PROTIV ulaska Hrvatske u EU.

No bojim se da su moja ufanja bez osnova. Opet će se radije prikloniti fikciji „zlatnog teleta“ i „medu i mlijeku“.



Gordian Knot:


Ovo krdo po trgovima koje je cekalo presudu Gotovini i ekipi nije skuzilo najbitniju stvar - pozitivna ili negativna odluka 'suda' (komicno mi je ekipu koja svaku nezaduzen i neovisan narod svijeta proglasava 'teroristima' nazivati imenom institucije koja bi trebala predstavljati pravdu), tvoje cekanje i nadanje govori da si ti i dalje ta ovca koja ocekuje da je netko drugi vodi. Lizanje dupeta svim mogucim centrima moci (sada jos i Papa dolazi da amenuje svoje vjerne ovce - Hrvatska je vjerojatno jos jedino mjesto gdje se moze dovuci na racun ovaca) ima visoku cijenu, a to je na grosteskan nacin Hrvatska placa - ameri su organizirali Oluju (sjede na Crnomercu od 1992. i jos im debelo placamo), i sada se preko nje Hrvatska opet prikazuje fasistoidnom zemljom (taman prigodno, jer je doslo vrijeme otimanja posljednje imovine iz ruku nacije).

I jos dva zanimljiva principa, koja primjecujem u ovoj nakaradnoj grabezljivoj ekonomiji, a i jos nakaradnijoj katolickoj religioznosti.

Naime, ekonomija te uvjerava da ti uvijek trebas grabiti od drugih jer nema dovoljno, sto je laz i manipulacija, a religija tvrdi da nemas vlastitu energiju i kontakt s Bogom, sto je isto laz.

Nadalje, ekonomija zeli da budes zaduzen od rodjenja, a katolicanstvo tvrdi da si kriv od samog rodjenja, prema tome, trebas ici svojim gospodarima po 'spas' - u oba slucaja, slab si, duzan, kriv, lose se osjecas, nista ne mozes, places, cmizdris (sto sada vidimo), i - dobrovoljno si predao svu moc u svojem zivotu onome tko te uvjerio da je tako.

I u toj totalnoj ekonomskoj tuzi i pravnoj nepravdi, eto, nitko ne primjecuje da hrpa pasa (ne zelim vrijedjati plemenite zivotinje, al ipak za ovce trebaju psi cuvari) ima nove svemirske uniforme, palice, oruzje, oklope, da bi mlatila po vlastitom narodu za tu saku novaca sto im sustav ispljune.

Sto drugo reci nego prigodno - Amen!



CRNI BLOG KOMUNIZMA : Tuđman je kriv za sve !

Ad 18.04.2011.


„Nevjerica, šok, bijes, ogorčenje, nemirenje s nepravdom. Hrvati su s pravom bijesni i ogorčeni zbog izrečenih kazni hrvatskim ratnim zapovjednicima Gotovini i Markaču. No, treba skinuti mrenu s očiju i pogledati istini u oči a ta istina je gruba, strašno bolna i krvavo okrutna.

Treba se prisjetiti Cvjetnice 1990. godine kada su glavnog krivca za sadašnje haške osude, Titovog kvislinga, ocvali udbomafijaši uz pomoć kupljenog klera promovirali u drugog Mojsija da izvede hrvatski narod iz višestoljetnog ropstva. Odbacili su već na samom početku hrvatske pravednike i mučenike a prihvatili vlastite krvnike da budu temelj nove Hrvatske. I onda je sve započelo zlo i naopako.

Udbomafija i hrvatski KOS pronašao je najbolje suradnike i saveznike ne u progonjenoj, izmučenoj i slobodarskoj Hrvatskoj već u Voždu sa Dedinja. Recept tajnih sporazuma iz Karađorđeva 1991. godine za podjelu BIH sa beogradskim krvnikom nastavljen je sve vrijeme uključujući i Oluju 95. Hrvati u BIH takvom zločinačkom Tuđmanovom politikom svedeni su danas na obespravljenu nacionalnu manjinu kojoj prijeti nestanak, a na hrvatski narod u Republici Hrvatskoj sručile su se haške presude hrvatskim generalima prema proročkom biblijskom upozorenju „ Neka se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako te zaboravim“.

Hrvatski narod izabrao je od 1990. naovamo vladajuće garniture koje su u svojoj oholosti i samodostatnosti potpuno zaboravile da nije narod zbog njih nego da su i HDZ i SDP sa njihovim satelitima zbog naroda.

Međutim, akciji Oluja 1995. godine prethodili su tajni dogovori i sastanci Tuđmana i Miloševića o razmjeni teritorija i stanovništva na način da će bosanski i kosovski Hrvati naseliti okupirana hrvatska područja a evakuirani Srbi iz takozvane Krajine preseliti u Republiku Srpsku i ondašnju Jugoslaviju i Kosovo.
Dakle, nakon dogovora oko podjele BIH koja je i provedena ali na koncu na hrvatsku štetu, slijedio je i dogovor oko zamjene hrvatskih područja okupiranih od srpske soldateske u Republici Hrvatskoj sa hrvatskim životnim prostorom u Bosni i Hercegovini koji je prepušten Miloševiću i bosanskim Srbima. Šarinić je bio glavni arhitekt te zločinačke izvedbe i sam je izjavio uoči akcije Oluja 95 da je mala Velika Srbija nužnost a kasnije su se tome i drugi pridružili.

Tuđman i njegova vrhuška izmanipulirali su i zloupotrijebili povjerenje većine hrvatskih vojnih zapovjednika, hrvatsku vojsku i najširu javnost bezobzirno lažući i uvjeravajući ih u blistavu oslobodilačku akciju a prešućujući koja je cijena za to plaćena velikosrpskim agresorima.

Na brijunskom sastanku Tuđman je, da bi odglumio i fingirao velikog državnika, stratega i ratnika, čak i dodatno potencirao potrebu za žestokim udarom na tada ionako slabe snage Martićevih okupatora ; međutim - svojim uputama generalu Gotovini i Markaču zapravo im je napisao izrečenu presudu. Naravno, kao vrhunski podlac i himbeni političar, Tuđman nije rekao svojim suradnicima da se sastanak snima da bi ih poslije mogao ucjenjivati, jer bi po svoj prilici svi sa iole razuma, ili odbili govoriti na tom sastanku ili bi govorili metaforički. Valja podsjetiti da je od stranaka u Republici Hrvatskoj isključivo HSP- HSP 1861. i to u kolovozu 1995. i više puta kasnije upozorila da je akciji Oluja prethodio dogovor sa Miloševićem i kakvu opasnost to može predstavljati za hrvatske državne i nacionalne interese.
Međutim, HSP-HSP 1861. ušutkana je čeličnom cenzurom, ubilačkim atentatima i montiranim političkim suđenjima.

Sva kasnija događanja nakon Oluje idu izravno na račun samog Tuđmana, jer je on bio taj koji je spriječio utvrđivanje bilo čije odgovornosti za počinjenje zločine nad preostalim srpskim civilima, kao što je kasnije onemogućio razgovor generala Gotovine sa haškim istražiteljima, čime ga je izravno izručio u haški pritvor i podizanju optužnice. Tuđman je bio taj koji je snimke ostavio Mesiću da ih ovaj denuncira kome god bilo drago, a isto tako je izravno odbio bilo kakvu mogućnost povratka izbjeglog stanovništva, jer bi to srušilo njegov dogovor sa Miloševićem, koji je za njega bio važniji nego prijetnje sankcijama ili haške optužnice.

Tijekom suđenja general Gotovina nije uopće iznio svoju obranu, što je samo po sebi bila golema pogreška, učinjena ili pogrešnom vlastitom procjenom ili sugestijom odvjetnika koje plaća vlada - pa je pitanje kome su isti lojalni : Gotovini ili Vladi u Zagrebu ?

Haška presuda, koliko god se čini strašna - nije presuda niti Republici Hrvatskoj niti oslobodilačkoj akciji Oluja, ali je više nego snažno i upozoravajuće iskustvo Hrvatima da svaka vlast koja nije poštena, pravedna i demokratska, već: korumpirana, himbena i zavjerenička poput Tuđmanove, koja ubija i progoni svoje pravednike i mučenike - znači propast naroda i države.

Sada nije u pitanju preživljavanje i opstanak naroda ( ali i to može doći u obzir ako se ovako nastavi ), već je prvenstveno pitanje očuvanja i održanja vlastite hrvatske države kao jedinog sigurnog okvira za slobodu i izgradnju demokracije hrvatskog naroda.“



catman & catwoman :


Evo što sam uspjela doslovno iscijediti iz catmana ( branitelj i HRVI ) , kao komentar na ova političko-pravna, kao i ondašnja ratna događanja:

On smatra da su glavni krivci ovakvog stanja svi oni koji su počinili zločine izravno, ili vidjeli krivce, ali su to zataškavali, iako je, npr. Gotovina ( o čemu postoji video snimka ) zapovijedio svojim podređenima da odmah privedu krivce ili istraže zločine. Takvi ljigavci mole se sada javno na trgovima za blažu ili oslobađajuću presudu, a – u biti su ti, koji su ( pod Tuđmanovim konačnim blagoslovom ) nevine ljude poslali na dugogodišnju robiju.

Naveo mi je još nekoliko debilno / izdajničkih primjera iz nedavne naše ratne povijesti, kada je HTV prenio video snimku gdje jedan naš "mudri" branitelj svekolikoj javnosti pokazuje kako su četnici glupi, pa pucaju tromblonom iz kojeg ne znaju izvaditi osigurač, ili kada je "pripametni" Nedžad Haznadar, potaknut eksponiranjem vlastitog istraživačko-novinarskog umijeća ( ili s kojom drugom namjerom ? ) otkrio neprijatelju način opkrbe hranom tada potpuno okupiranog Sarajeva.

Još ranije catman mi je rekao da smo rat dobili samo zato jer su četnici još gluplji i veći kukavice od nas. To su izravni brutalni podaci s terena, i vjerujem mu, jer sam i ja malo okusila taj milje.

Ali se dalje pitam: ako su oni bili tako glupi, kako to da se njima nisu događale takve slučajne ( ? ) provale, koje bi imale dalekosežnije poslijedice, dok je to kod nas bila vrlo česta pojava ? Nadalje, veli mi frendica kako su njenu prijateljicu ( Hrvaticu iz hrvatskog sela ) očito snimili dok je bježala pred najezdom velikosrpskih idiota, pa su ju u Austaliji pročetnički mediji u videzapisu prikazali kao "jadnu protjeranu Srpkinju iz svog srpskog sela" ... Je li i to bila poslijedica njihove "gluposti", ili – nečije svesrdne pomoći u baratanju medijima i manipuliranju raspoloživim podacima ?

Inače, catmana uopće ne zanima politika, niti naše NWO "paranoje", on veli da je svoje odradio. Bilo mi je to čudno i neprihvatljivo, sve do jučer, kada sam shvatila da ću se i ja identično osjećati ako Hrvatska uđe u EU - prstom više neću mrdnuti za ljudska prava : neka se za njih onda bore svi oni koji će glasovati za upad u EU ili uopće neće izaći na referendum. Ne zbog inata ili osvetoljubivosti, nego predosjećaja da ću u tom smislu biti potpuno idejno i energetski potrošena. Onda ću samo brijati meditacije i solarnu yogu, kao što on sada sve svoje slobodno vrijeme koristi za računalo: filmove i serije što tamo gleda.

Branitelji, pogotovo oni s teškim poslijedicama po zdravlje, definitivno su se u tom ratu istrošili, te ih ne bi trebalo specijalno prozivati na daljnje obveze služenju domovini. Ovo je sada informativni rat, te " rat " razvojem svijesti, očito namjenjen za evoluciju neki drugih ljudi, jedne daleko veće i šire društvene grupe, nego što je to bio slučaj ranije.



Andrija Mažić : PSI DEMOKRACIJE

Ad. 19.04.2011.


Prošlo je tek nekoliko dana od presuda generalima, prašina se još nije slegla. Prostodušni puk je šokiran, u nevjerici, izbezumljen, zapravo uplašen, poljuljan u svojoj samodopadnosti i lažnoj nadi da će sutra biti bolje, samo da se riešimo te neugode oko Haaga, samo neka to što prije prodje. Koje sutra? Političke klike su “konsternirane”, “iznenadjene”, hine zabrinutost i nude recepte. Tragikomično je gledati jednog Čačića kako nudi savjet Vladi u svezi s haažkim presudama, a bio je spreman prokazati Gotovinu i uzeti nagradu za taj plemeniti čin, jer, on je legalist, poštuje zakon i demokratsku proceduru. Da se ne zaboravi, toj plejadi legalista koji bi prijavili Gotovinu i, uzput, uzeli zasluženu nagradu pripada i vrla tv zviezda Danijela Trbović i vriedna aktivistica i borac/borkinja (da ne bi bilo rodne diskriminacije) Sanja Sarnavka. Ne zavaravajte se, ne vjerujte hinbenom drhtaju glasa, psi demokracije samo su se na kratko povukli, ipak se boje opravdana biesa branitelja s kojima nema pardona kad podivljaju. Neki su otišli na Daleki iztok lobirati za hrvatsku stvar u kinezkim salonima za pomladjivanje. Da, da, treba nešto smisliti, kakav vic, dosjetku, pošalicu uz kavicu za časak kratiti.

Pred nepunih mjesec dana razgovarah s jednim uglednim intelektualcem, domoljubom i pitah – pa što se još treba dogodit da se Hrvati probude? Nisam dobio odgovor od njega, ali evo, stigao je vrlo brzo s presudom. Što će nas ujedinit, ako ne ova presuda, što nas još može pokrenut iz glupih iluzija o boljem sutra u nekoj obećanoj zemlji gdje je sve posloženo i pripremljeno za nas, tamo nas čekaju izdašni fondovi i samo moramo naučit izpravno “aplicirat” i poteći će med i mlieko, ništo ne moramo radit, sve će fondovi osigurat, ne moramo se čak brinut ni o svojoj imovini, tlu, vodi, zraku koji udišemo, sve je tamo riešeno. Tek se moramo riešit nekih generala, par stotina veterana, samo još to, da zatvorimo to poglavlje, za sada, uzprkos svemu njegovat dobrosusjedske odnose, bez obzira što nam susjedi pod okupacijom drže dielove teritorija, pa što, ionako u euniji nema granica, a mi, zar ne, idemo u tom smjeru u smjeru bez granica pa kad nema granica nikako da ju prevalimo i kažemo – evo, tu smo, unišli smo, prešli smo taj prag. Ta granica je za nas nevidljiva, neuhvatljiva, nedokučiva, neprestano izmiče, a mi posrćemo, padamo, gulimo koljena pužući, upiruću molećiv pogled prema gospodarima kad će konačno reći – pustite ih unutra! Razprodati sve u bezcienje, odreći se djedovine, obraza, ponosa, izdati bližnjega, izdati mrtve, sve, sve to za ulazak u lažni raj, u kolektivnu eutanaziju, toliko žudit, srljat i financirat vlastitu propast primjereno je samo posljednjim vremenima.

Ipak, za nadati se, vjerovat, da nije sve izgubljeno. U velikoj predstavi, zapravo drami, koju zovemo poviest svi smo akteri – netko u sporednoj roli, netko u važnijoj, tek pokadkad pokoji glumac se uzoholi pa poželi biti redateljem, a onda se uplete glavni Redatelj koji svime upravlja i odlučuje kad će biti kraj predstave koji mora doć jer i poviest ima svoj kraj. I nije nama smrtnicima dano da uviek shvatimo smisao poviestnih dogadjanja. Smiešno je ovih dana slušat ugledne povjestničare kako tvrde da oni pišu poviest, ne kojekakva bjelosvjetska sudišta. Oni mogu pisat kronologiju dogodjaja, upinjat se povezat uzroke i posljedice, interpretirat ovako i onako, ali na žalost, riedko srećemo povjestnike koji razumiju smisao poviesti. To je dar Božji, kao što je to dar slikanja, pisanja, pjevanja…jer, poviest je preozbiljna stvar da bi se prepustila izključivo povjestnicima. I tu je ključ, to je stožerna točka obstanka nacije – ovladavanje vlastitom poviestću i dodao bih – jezikom, kojim komuniciramo tu poviest svojim potomcima, prenosimo kolektivno pamćenje, kao što prenosimo svoje osobno sinovima, unucima. Ovladati vlastitom poviestću, jer to nas vodi Istini, a Istina je jedna i ona nas vodi prema njenom izhodištu i odgovoru na pitanje – Tko je Istina? Tu je tragedija povjestnika koji pita – što je istina? Ako upitamo Tko je istina?, odgovor se nameće sam po sebi i ulazite u milost spoznaje stvari. Spoznati, znači biti u milosti Krista. Biti u milosti Krista znači pobietiti u ratu u kojem vam svi analitičari, stručnjaci, geostratezi, prognoziraju siguran i brz poraz. Što nam je, dakle, činit? Za početak, izkopajmo ratne krunice, one koje su ostale zaboravljene u ratnim odorama, koje smo nosili oko vrata i bili u milosti Krista s kojim smo pobiedili. Odbacimo lažne savjete o čuvanju dostojanstva, mirnom rješavanju problema u stilu “stavimo glave skupa”. Ne mogu sve glave skupa, neke će trebat i razbit. Da smo ‘91. poštovali demokratsku proceduru, zaista, stručnjaci, analitičari, geostratezi i ostali mudri pozemljari bili bi u pravu. Ali sloboda se ne osvaja demokratskom procedurom. Kada je ugrožen goli obstanak naroda on ima pravo posegnut i za pravednom silom. I ovo je taj trenutak kad je dopušten svaki oblik javnog neposluha, odpora, sve do uporabe sile protiv nenarodnog demokratskog režima. Demokracija je ugodjena tako da se uviek na vlasti instalira ista klika podieljena u različite stranke, to nam je sada valjda jasno, zato ljudi ne znaju kome bi na izborima dali glas. Gibanja su počela, jasno je i koja su gibanja zdrava, nacionalističko-oslobodilačka, a koja su zavaravanje i obmana. Zašto se sada braniteljima ne pridruže t.zv. fejsovci, lončari s Cvjetnog, studenti, intelektualci, sindikati? Hrvati će sazriet, nema sumnje, nacionalno biće će ojačat, ali još se čeka glava spasonosnog pokreta. Hoćemo li čekat Gotovinu, Markača, Praljka? Ili će zdrav nacionalistički oslobodilački instinkt iznjedrit neko novo ime?

Neka vam je blagoslovljen ovaj hrvatski Uzkrs, napose neka je blagoslovljen našim uznicima generalima i braniteljima ma gdje im uze bile!


Andrija Mažić, "ratni zločinac" iz Siska



Domagoj Margetić : Drugo mišljenje

Ad. 23.04.2011.

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view &id=2097&Itemid=1


Objavljujemo samo link, jer vulgaran stil pisanja nije primjeren ovom blogu, a cenzurirati necenzurirano se ne smije ;-)

Sve što je ovdje objavljeno u ovom tematskom postu ide na dušu autora, ne uredništva Nove Politike, koje samo želi ukazati na više ( zanimljivih ) perspektiva sagledavanja dotičnog problema.



Spin : NWO protiv vjetrenjača - doslovno


Inače, jeste li znali da je protuzakonito na svoju privatnu kuću postaviti vjetrenjaču, to je apsurdno - pa nitko ne može privatizirati vjetar, tj ne bi smio.

To su sve metode sitnih koraka kojima se želi implementirati PRAVNA STEČEVINA EU.

Al neće to tako ići, ja sam odlučio na svoju kuću postaviti vjetrenjaču i solarne ploče.
Mislim da bi se u nadolazećim vremenima trebali polako isključivati iz mreža u koje su nas priključili STRUJA, TELEFON, GORIVO, vodovodna mreža i ostale mreže, sve se to može vrlo lako zaobići i izbjeći.

Samo što to trebamo obaviti dok smo još u financijskoj mogućnosti (naravno oni koji to mogu).

Evo – primjerice, ja u svom dvorištu imam bušotinu vode (i to u gradu), znači samo mi još treba struja, a to bi se moglo rješiti vjetrenjačom, al naravno to ovi GADOVI ne odobravaju (nisam ni iznenađen previše).

Inače jeste vidjeli naslov u Jutarnjem "NIKAD MANJA PODRŠKA GRAĐANA ROHATINSKOM" ?

LJUDI SE, IZGLEDA, BUDE UNATOČ RAZNO RAZNIM JUDAMA (tomama)

Ja sam možda nekoć bio i skeptik što se tiče ovog zavjeraštva i svega tog skupa, ali kad mi je otac pokušao postaviti vjetrenjaču na vikendicu i KADA MU TO NIJE ODOBRENO, SHVATIO SAM IZ PRVE RUKE DA SE RADI O JEDNOM VELIKOM SRANJU !

LJUDI,. OVI BOLESNICI ŽELE POTPUNU KONTROLU NAD ZEMLJOM VODOM I ZRAKOM

POSTANITE TOGA SVJESNI !!!!!!!!

MOŽDA OVO S VJETRENJAČOM VAMA NE DJELUJE KAO NEŠTO VAŽNO, ALi - TO JE PO MOM SKROMNOM MIŠLJENJU NEŠTO NAJVAŽNIJE U OVOME TRENUTKU !!!

VAŽNIJE I OD GOTOVINE I SVEGA OSTALOG !!!

TO JE NEŠTO NEVJEROJATNO - UNAPRIJED SU NAS ZAKONSKI ONEMOGUĆILI U SAMODOSTATNOSTI, DOK SMO MI RAZBIJALI GLAVU S USTAŠAMA I PARTIZANIMA.

BUĐENJE !

Ne želim reći da sve ovo što se dešava u HR nije važno, u smislu GOTOVINE i ovog i onog, to je svakako važno, ali smatram da nas navode na krivi kolosjek i da se prava igra vodi u ovakovim zvizdrijama kakve sam naveo ...

Korak po korak, mic po mic i uhvatit će nas u zamku kao male miševe ...

ALI - JA IM SE ŽIV SIGURNO NEĆU PREDATI !!!

Došlo je vrijeme za otpor i to u ovim malim, ali životno važnim stvarima:

Možemo i mi ići metodama sitnih koraka - umjesto DA DA DA trebamo reći NE NE NE !



Zaključak : catwoman

Obzirom da općenito imamo pre malo informacija o svemu tome, a vidimo da se tema koristi za višestruke ciljeve, istaknula bih @ Spinove komentare kao najkorisniji zaključak cijeloj ovoj farsičnoj sapunici, te predložila svima da se manje bavimo medijski nametnim problemima ( ovo je bio namjeran projekt - da se vidi kamo to ne / vodi ), a više onima koji se skrivaju od javnosti, o kojima pišu @ Boris i sada @ Spin konkretno, dok je to @ Jupi teoretski i generalno istaknuo u svom postu o NLP-u kao medijsko odvlačenje fokusa javnosti.

Jer – farse se i kreiraju / tempiraju kao kamuflaža za prikrivanje "sitnih koraka", kao u Kurosawinom "Krvavom prijestolju", gdje su se dvorcu protivnika napadači šuljali kamuflirani u grmove, pa je na koncu ( naravno, pre kasno ) jedan od dvoranina vidio da " šuma hoda". Ideja za taj film potječe još od Shakespearea – dakle, tko zna kako dugo nas vodaju žedne preko vode na taj način ?

Molim cijenjene čitatelje da obrate posebnu pažnju na ovaj tekst, koji pedantnom stručnom analizom, ali vrlo jednostavno i razumljivo prezentiran, pokazuje kako metodom tzv. "sitnih koraka" hrvatski narod i hrvatski državljani postupno, polagano, ali sigurno ostaju sve više bez svojih demokratskih prava, a sve pod krinkom "legalnosti" ... i kako takve činjenice, kada im se na njih ukaže, ignoriraju gotovo svi ( čak i formalno, deklarativno ) odgovorni za dotično problematiku.

Dok nam mediji odvlače pozornost na najrazličitije farse - iza njihovih kulisa provlače se najbitniji konci, o kojima se sustavno šuti, a kojima se stvara predtekst našeg sve većeg pravnog, ekonomskog, socijalnog, zdravstvenog ... i političkog porobljavanja.




Piše : Boris Kopić, dipl. iur.



1.


Dana 02. 03. 2011. poslao sam Predsjedniku RH slijedeće pismo s molbom :


URED PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
Pantovčak 241
10.000 Z A G R E B
ODJEL ZA PREDSTAVKE, PRITUŽBE I POMILOVANJA


PREDMET : Boris Kopić iz 31540 Donjega Miholjca, Kneza Domagoja 1 , kao predlagatelj, moli gosp. predsjednika Ivu Josipovića za javno očitovanja u vezi izmjena Ustava koje je donio Hrvatski sabor svojom Odlukom klasa o12-02/10-01/01, Zagreb, 16. lipnja 2010., NN br. 76/10.

Poštovani Predsjedniče,

Hrvatski sabor je svojim izmjenama Ustava iz 1990. - 2010 ( četri izmjene ) u članku 2. stavak 4. , kao i izmjenama u članku 86. i 141. stavak 4. u svezi referenduma, izbacio narod kao temeljni i konstitutivni element vlasti iz procesa DEMOKRATSKOG I NEPOSREDNOG odlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, kada je riječ o stupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama.

To je Hrvatski sabor učinio na slijedeći način:

Prvo, narodu je oduzeto pravo iz Ustava 1990. da jednakopravno i zajedno sa Saborom odlučuje o tome na demokratski i neposredan način ( Hrvatski sabor i narod), i umjesto toga uveden je izričaj: Hrvatski sabor ili narod, što Saboru otvara alternativu izbora odlučivanja bez prava naroda.

I drugo, što je još važnije - Sabor je samovlasno promijenio odredbu članka 86. i članka 141. Ustava iz 2001. i propisao da je referendum važeći bez obzira koliko birača pristupi glasačkom mjestu.

Predlagatelj smatra da je ovim izvršen napad na politički i demokratski pravni poredak naše države utemeljen Ustavom, odnosno ustavima iz ranijih godina ( obzirom na dosadašnje 4 izmjene ), i zato smatram da je o tome važno hitno javno progovoriti, kako bi se pokrenula pravna procedura za ocjenu suglasnosti ustavnosti ovih izmjena.

Zato, gospodine Predsjedniče, prije nego što pokrenem ovu kampanju, izuzetno mi je važno Vaše mišljenje, kao i mišljenje ostalih društvenih institucija, pa stoga očekujemo vašu javnu reakciju i vaš odgovor meni u primjerenom roku.

S poštovanjem.

Donji Miholjac, 02. ožujak 2011.

Predlagatelj: Boris Kopić v.r.



2.


Nakon toga poslao sam slična pisma i drugim državnim i društvenim institucijama slijedom:

Predsjedniku komisiji HBK-e Justitia et pax, mons. dr. Vlado Košić, 22. ožujka,
Predsjedniku MH ( Matice Hrvatske ), gosp. Igor Zidić, 22. ožujka,
Predsjedniku HAZU-a gosp. Zvonko Kusić, 23. ožujka,
Predsjednici Ustavnog suda RH gđa. Ksenija Podgornik, 24. ožujka.

Također o ovome problemu sam informirao i neke druge poznate osobe : Stankovića iz emisije NU2, don Ivana Grubišića iz Splita, gosp. Ivana Pernara, kolumnistu Zorana Vukmana s portala velč. Zlatko Sudac, gosp. dr. sc Petra Kuzmiča s Teološkog učilišta u Osijeku, udrugu „Volim Hrvatsku, NE u EU“, i predsjednika Laburističke stranke Dragutina Lesara.

Do sada odgovor sa zahvalnošću za obraćanje dobio sam samo od Predsjednika Republike, gospodina prof. dr. sc. Ive Josipovića i gospodina Ivana Pernara, dok se ostali nisu očitovali. Predsjednik se je zahvalio za moje izneseno mišljenje bez dodatnog komentara na moju zamolbu.

Zbog svega toga morao sam sjesti za stol i sam sebi obrazložiti postavljena pitanja u svezi s izmjenama Ustava od 16. lipnja 2010. godine, nakon čega je nastao dolje napisani tekst pod naslovom:



KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ?


Uvod


Hrvatska je svoju suverenost i samostalnost izabrala 19. svibnja 1991. kada je na referendum izašlo 83 % birača, a od toga dijela izbornog tijela potvrdnu odluku dalo je 94 % glasača. Nakon što je donijeta Odluka o suverenosti i samostalnosti 25. 06. 1991., raskinute su i sve pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama 08. 10. 1991., čime je RH i formalno pravno postala samostalna i suverena država.


Neke ustavne promjene od 1990 – 2010.

Prvim Ustavom od 22. prosinca 1990. u temeljnim odredbama, Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem ( referendumom ). Posebno treba naglasiti, kada je riječ o udruživanju u saveze s drugim državama, da o tome odlučuju Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom.

Prema članku 87. stavak 2. na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici.

Isto tako, kada je riječ o udruživanju, prema članku 135. odluka se donosi na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u Republici.

Izmjenama i dopunama Ustava iz 2001. možemo ustanoviti da su se temeljne odredbe mijenjale u izričaju „Hrvatski sabor i narod“, i umjesto toga uvodi se izričaj „Hrvatski sabor ili narod“, dok se ostale odredbe u svezi referenduma nisu mijenjale.

Međutim, u izmjenama i dopunama Ustava iz 2010. izmjenjene su odredbe o referendumu članka 86. stavak 4. i odredbe članka 141. stavak 4. Ustava 2001. i uvedene nove odredbe u članku 87. stavak 4. ( "na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu" ) i u članku 142. stavak 4. Ustava 2010. ( "odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu" ).


Kako je to u Zakonu o referendumu ... ?

Da bi se ovaj problem sagledao u pravom svjetlu, treba naglasiti da za vrijeme zadnjih ustavnih promjena Ustava iz 2010, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obnašanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave, nije bio mijenjan. Tako je članak 6. Zakona o referendumu ostao isti ( "Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačije određeno" ). Također, ovaj Zakon je u članku 3. stavak 5. propisao da se državni referendum mora raspisati radi donošenja odluke o udruživanju RH u savez s drugim državama.

Isto tako, vrlo je važno primjetiti, da se opoziv načelnika, gradonačelnika i župana odlučuje referendumom po istom principu, tj. referendumu mora pristupiti većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača.


Opće stanje u pravnom i političkom sustavu

Već na prvi pogled obični građanin koji ne poznaje pravnu tehniku i terminologiju uočava da se ovdje radi o sukobu između narodnog i državnog suvereniteta ( koji je utjelovljen u državnim organima vlasti i društvenim institucijama preko izabranih predstavnika ).

Iako se narod plebiscitarno opredijelio ( 19. svibnja 1991. ) za suverenu, samostalnu i demokratsku državu Hrvatsku, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, slobodno bira svoje predstavnike vlasti i neposredno odlučuje na referendumima, ona ( država ) to nije ispoštovala - prije svega, zbog toga što Ustavom postupno uzima i krade narodu njegovu suverenost u odlučivanju, a drugo - onda, kada donosi nemoralne zakone, kao što je primjerice Izborni zakon s tzv. „zatvorenim izbornim listama“, a unutar toga Zakona uvedeno je niz nemoralnih principa, kao primjerice „ neotuđivost mandata“, zbog čega je nastala jagma za vlašću i trgovina mandatima, a narod nemoćan promatrač zbivanja.Poslijedica toga jest nastanak bolesne i apatične države, umjesto demokratske.

Umjesto politike provodi se politikanstvo. Vlada ne odgovara nikome ( Saboru, Predsjedniku RH, narodu ) osim politički na izborima, na kojima građani nemaju za koga glasovati jer je pozicija i opozicija postala jedno, pa se zbog toga uopće ne izlazi na izbore u primjerenoj mjeri. U državi je zavladala pohlepa za vlašću, ne postoje kriteriji za odgovornost, da onaj koji je na višoj društvenoj razini bude i više odgovoran ( sankcioniran ) politički, pravno, materijalno, kao i moralno. Uvriježili su se klijentelizam i korupcija, nema razvoja, država i gospodarstvo tonu u dugovima, a nacionalno bogatsvo se rasprodaje putem nemoralne privatizacije. Prisutan je organizirani kriminal i nesigurnost građana. Vlada nezaposlenost.

Da se narod ne bi pokrenuo iz sveprisutne letargije, propisane su nemoralne ustavne i zakonske odredbe glede njegovog prava za pokretanje bilo koje inicijative za promjenu zakonskih i ustavnih normi, a jedna od najžešćih nemoralnih normi je ona, da narod mora prikupiti samo za pokrenutu inicijativu raspisivanja referenduma o pojedinom pitanju 10 % potpisa ukupnog broja birača u RH, i to u roku 15 dana, što iznosi oko 450.000 potpisa. Da ne govorimo o tome koliko su to nepotrebni financijski troškovi za jedan narod s jedne strane, dok se na drugoj strani raznorazne „strančice“ i nezavisni kandidati razmeću sa svojim mandatima iza kojih ne stoji niti 100.000 birača. Isto tako, meni kao građaninu ( fizičkoj osobi ), ili nekoj udruzi ( pravnoj osobi ), po Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Hrvatske, uskraćeno je pravo zahtijevati ocijenu suglasnosti nekog pravnog propisa s višim pravnim aktom, osim ako mi osobno ta prava nisu povrijeđena nekim pravnim aktom ( ustavna tužba ).

Kao i u ovom slučaju, ove ustavne anomalije ne možete nikome u Hrvatskoj predstaviti u vidu zahtjeva za njihovom analizom i preispitavanjem, jer je sve „legalno“. Kao primjer toga navodim slijedeću odredbu Zakona o referendumu :


Pravna interpretacija ustavnih promjena - anomalija

U Zakonu o referendumu, članku 6. stavak 2. stoji: „Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno.“ Ova podebljana rečenica u zakonskom tekstu je čista politikanska manipulacija koja nekim neukim zlonamjernicima otvara mogućnost da je iskoriste u izmjenama Ustava 2010. radi zloupotrebe prava. Ovo novoustavno pravo moglo bi biti upotrebljeno prilikom odlučivanja naroda o pitanju ulaska naše države u savez s EU, jer se ustanovilo istraživanjem anketa od prije da postoji izvjesni euroskepticizam građana, te tako i realna mogućnost da građani apstiniraju izlazak na biralište, čime bi učinili državni referendum nevažećim.

Isto se je dogodilo s izmjenama i dopunama Ustava 2001. ( za vrijeme Račanove Vlade ), kada se uvodi izričaj „Hrvatski sabor ili Vlada“, čime je data mogućnost Hrvatskom saboru da o pristupanju u saveze s drugim državama može odlučiti u posebnim prilikama i bez naroda, bez obzira što stoji u Zakonu o referendumu obveza raspisivanja državnog referenduma, jer uvijek treba imati na umu da je niži pravni akt ( ovdje je to Zakon o referendumu ) podložan višem pravnom aktu ( u ovom slučaju Ustavu ), što znači da po Ustavu odluku može donijeti pravno valjano Hrvatski sabor i bez naroda.

Međutim, u pravnom smislu izmjene odredbi o referendumu u Ustavu su pravno bile nedopustive jer za to nije postojao nikakav pravni osnov, niti realna potreba jer se protivi praktičnom umu i istini - da je realna i istinska volja naroda sadržana u većini pristupanja glasovanju na referendumu, a ne u manjini, bez obzira na bit ishoda odluke i njene poslijedice. Dakle, ishod odluke ne može biti važniji od njene demokratičnosti i neposrednosti odlučivanja izraženoj u općoj volji naroda svih slojeva društva. Time je uništena najveća stečevina svakog naroda, njegov suverenitet u odlučivanju po samom Ustavu i Zakonu. Odnosno, sada imamo apsurdnu pravnu ( a ispravnu prirodnu ) situaciju, da nam je Zakon o referendumu po svom sadržaju i kvaliteti glede ovih pitanja „viši pravni akt od samog Ustava“, a što je samo po sebi pravno nedopustivo.

Dakle, iako je neprikosnoveno utvrđeno prije samih zadnjih izmjena Ustava 2010. kako se glasuje na državnom referendumu, i sve to također propisano Zakonom o referendumu za slučaj udruživanja s drugim državama, eksplicitno i obvezatno, zavisnom rečenicom: „ ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno“, to se ne može i ne smije primjeniti na pitanje stupanja naše države u druge saveze s državama. Ta rečenica može se odnositi na druga pojedina pitanja koja nisu eksplicitno uređena Zakonom i Ustavom, a ova pitanja su uređena, i ne mogu se mijenjati voljom manjine ( saborskih zastupnika ), dakle, ne bez volje naroda.

Možda najbolji primjer sukoba ( kontraverze ) između Zakona o referendumu i Ustava nalazimu u primjerima opoziva načelnika, gradonačelnika i župana.
Opoziv jednoga općinskog načelnika može se postići samo referendumskom odlukom većine ukupnog broja birača upisanih u popis birača.
Iz toga proizlazi zaključak da je za državni suverenitet ( unutarnji suverenitet ) odluka kako se donosi opoziv jednog općinskog načelnika važnija ( !!! ) od državnog referenduma kada se odlučuje o stupanju u saveze s drugim državama ( vanjski suverenitet ), što je samo po sebi protivno umu, jer hipotetski promatrano - državni referendum bio bi pravno valjan i onda, kada bi na biralište izašla samo tri birača ( !!! ).


Zaključak

Temeljem ustavnih promjena učinjenih u razdoblju od 1990 – 2010. ( ukupno: četri izmjene ) hrvatski narod polako, ali sigurno gubi svoj konstitutivni elemenat u državnoj vlasti ( suverenitet ) stoga što sve više biva izbačen iz procesa demokratskog i neposrednog odlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, a naročito kada je riječ o stupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama. Na taj način Ustav iz 1990. je generalno povrijeđen.

Da citiram gosp. Nigela Farage-a o onome što je rekao čelnicima EU u eu - parlamentu: „ Zbog opsjednutosti za Euro-državama, vaša je sreća u uništenju demokracije. Kada ljudi opljačkaju demokraciju, ostaje nacionalizam i nasilje.“

Kao po običaju, za sve učinjeno - nitko nikada neće odgovarati. Zašto? Ili će se konačno nešto promijeniti ?!



3.


Nakon svega ovoga, dragi građani, čitatelji, komentatori, blogeri, i ostali puče, želio bih čuti vaše mišljenje i prijedloge, ili ćemo i dalje - podvita repa najbrže cilju ?!


Vezani sadržaj:

Hrvatska ustavno već predana u EU kao unaprijed prodana utakmica

Zašto moramo nacionalizirati banke ?


Autor : Ivan Pernar


Većina ljudi ne shvaća koji je smisao te mjere. Da bi shvatili nužnost nacionalizacije banaka bitno je objasniti trenutnu situaciju u našoj zemlji.
Sav novac koji ulazi u opticaj je dug, ne postoji nekreditna emisija novca u opticaj. U Hrvatskom modelu banke su jedine koje mogu pustiti novac u opticaj (u obliku kredita – duga). Kako banke dolaze do novca? Naša centralna banka (HNB) ne funkcionira kao ostale centralne banke, te umjesto da izravno posuđuje novac komercijalnim bankama, traži od njih da se vani zaduže za eure, koje potom kod HNB-a mijenjaju u kune. Drugim riječima umjesto kao banka HNB funkcionira kao mjenjačnica. Zbog toga svi krediti imaju valutnu klauzulu, budući da je novac pušten u opticaj ekvivalent vanjskog duga.

Zašto HNB ne želi izravno posuditi kune domaćim bankama nego traži pokriće za kune u deviznom dugu? Zato jer želi održati kunu nerealno jakom. Posljedica toga su višestruke. Prva je da kuna jest jaka, ali je zato malo imamo. Odnosno, ima malo novca u opticaju i sav novac je dug. Zbog toga imamo goleme dugove i veliku nelikvidnost (poduzeća nisu u stanju plaćati svoje obaveze), pa su mnoga poduzeća (69.000) blokirana i prezadužena, te de facto ne mogu poslovati. Sa druge straneblokirano je i 162.000 građana, a na FINI trenutno na izvršenje čekaju stotine tisuća ovrha.

Budući da je kuna nerealno jaka naši proizvodi nisu konkurentni u odnosu na strane. Posljedično dolazi do raspada proizvodnje, te masovnog uvoza svega i svačega. Umjesto normalne ekonomije imamo tzv. ‘kasino ekonomiju’ (ne stvaraju se nove vrijednosti), nego se trguje uvoznom robom. Nema gospodarskog rasta.

Budući da banke vani uvijek moraju vratiti vani više novca nego su posudile, dolazi do toga da se zadužujemo kako bi vraćali dugove, a ne zato da bi ostvarili gospodarski rast. Drugim riječima iako je inflacija jako niska, odnosno količina novca u opticaju zanemarivo raste (2% godišnje), vanjski dug raste eksponencionalno (19% godišnje). To znači da se udvostručava svake 4 godine (2002. – 15 mlrd $, 2006. 30 mlrd $, 2010. 60 mlrd $). Budući da imamo ovakav luđački monetarni model umjesto gospodarskog rasta imamo gospodarski pad i eksploziju nezaposlenosti i siromaštva. Da stvar bude još apsurdnija mi uopće nemamo manjak deviza jer manjak u uvozno-izvoznoj bilanci nadoknađujemo prihodima od turizma i deviznim doznakama iz inozemstva (npr. mirovinama koje su naši građani ostvarili u inozemstvu).

Sada dolazimo do ključnog pitanja, da li je u postojećem modelu moguće izaći iz dugova? Nažalost nije, prošle godine kreditnih plasmana domaćih banaka bilo je 267 mlrd kuna, a ukupno raspoloživog novca u opticaju samo 196 mlrd kuna. Drugim riječima građani, tvrtke i država bili su dužni 71 mlrd kuna više nego što uopće postoji novca u opticaju. Budući da novac u opticaj ulazi samo kao dug, to u praksi znači da kreditni plasmani rastu 4 puta brže od depozita, odnosno dugovi rastu puno brže od ukupno rasploživog novca u opticaju i svake godine ova razlika je sve veća, a ‘loših kredita’ (nenaplativih) sve je više – prošle godine bilo ih je 27 mlrd kn. Zbog ovakvog ljudožderskog modela mnogi su izgubili ne samo sredstva za život, nego ostali i bez krova nad glavom.

Ukoliko se postojeći monetarni model ne promjeni, vanjski dug će nastaviti eksponencionalno rasti, a mi živjeti u siromaštvu i dužničkom ropstvu. Sa druge strane, budući da ni država nema dovoljno novaca prisiljena je uvoditi nove poreze, te tako dodatno upropaštava svoje stanovnike i opću ekonomiju. Umjesto gospodarskog rasta čeka nas gospodarski pad i to bez obzira tko je na vlasti – ukoliko se postojeći model ne promjeni.

Od problema ka rješenju:

Rješenje je u promjeni monetarne politike, umjesto restriktivne monetarne politike (inflacija 1-2% godišnje), treba voditi ekspanzivnu (5-8% godišnje). Prvenstveno zato jer ekspanzivna monetarna politika uvijek vodi većem gospodarskom rastu i punoj zaposlenosti. Sa druge strane, osim puštanja nezaduženog nova u opticaj na način da se manjak u državnom proračunu pokriva nekreditnom emisijom novca iz HNB-a (umjesto eksponencionalnog zaduživanja i otplate dugova novim dugovima), treba smanjiti sve porezne i kamatne stope.

Posljedica toga bila bi devalvacija (slabljenje) kune, uz zadržavanje kupovne moći (zato jer bi ih imali više), a dugoročno i do porasta kupovne moći zato jer bi došlo do rasta gospodarstva i zaposlenosti. Također, riješio bi se i problem nelikvidnosti koji je uteg oko vrata naše ekonomije. Smanjenjem poreza (i ostalih državnih nameta) dodatno bi se smanjila nelikvidnost, zato jer obaveze pravnih subjekata prema državi trenutno čine 44% od ukupne nelikvidnosti (37 mlrd kuna).

Zašto politička elita to ne želi napraviti? Zato jer je svjesna toga da je nemoguće voditi ekspanzivnu monetarnu politiku, sa nižim poreznim i kamatnim stopama bez nacionalizacije banaka. Budući da banke imaju neograničeno mnogo novca, a naši političari su korumpirani, nikada neće biti dovoljno volje i hrabrosti za takav korak. Mnoge zemlje su nacionalizirale svoje banke, odnosno izvlastile dotadašnje vlasnike bez odštete. Švedska 1992., Indija 1980., Francuska 1982., Izrael 1983., Nizozemska 2008., Island 2008.

Hrvatska to također može napraviti jer je naša država u postojećem modelu izgubila kontrolu nad vlastitim monetarnim sustavom, a to je definitvno pitanje od nacionalnog interesa. Nakon nacionalizacije država mora otpisati dio dugova građana i tvrtki, smanjiti kamatne stope i ukinuti valutnu klauzulu. Ako to ne napravimo nikada nećemo moći promjeniti monetarnu politiku, te smanjiti porezne i kamatne stope. Naši građani ostati će robovi stranih banaka koje će sa vremenom preuzeti sav profitni kapital (kojeg još uvijek nisu preuzele), a naše ljude pretvoriti u robove. Mi se borimo za slobodu u doslovnom smislu te riječi. Molim vas da ove činjenice podjelite sa drugima.

Hvala vam!

Ako nekoga zanima više o nacionalizaciji ima dobar wiki člankak o tome kako se to radi po svuda u svijetu : http://en.wikipedia.org/wiki/Nationalization

PS: Argument da banke trebaju biti u stranom vlasništvu zato jer da su u državnom bi se krale je sulud, po toj logici trebalo bi prodati strancima i HEP i vode i šume. Problem krađe iz poduzeća u državnom vlasništvu povezan je sa time da su lopovi, odnosno mafija (HDZ) na vlasti, a ne time da su to državna poduzeća.


Dodatak : Smanjuju li visoke porezne stope razliku između bogatih i siromašnih ?

Političke elite u Hrvatskoj (HDZ, SDP & CO) zagovaraju model visokih poreznih stopa, tvrdeći da je taj model najbolji za većinu, međutim ako je tome tako, zašto većina živi sve lošije?

To je pitanje vrijedno razmatranja. Prije svega treba napomenuti par činjenica:

1. U modelu visokih poreza nema većeg gospodarskog rasta i veća je nezaposlenost. Privatni sektor se raspada u doslovnom smislu te riječi.
2. Mnogi misle da novac od poreza odlazi siromašnima i potrebitima. U stvarnosti državni novac odlazi u ruke bogatih i politički povezanih (mislim da to ne treba pobliže objašnjavati).
3. Visoki porezi koncentriraju moć i novac u rukama vlade, posljedično dolazi do rasta državnog aparata (birokracije), čiji je osnovni smisao zbrinjavanje politički podobnih kadrova i parazitiranje na račun ostatka društva, a ne pomaganje siromašnima.
4. Teret visokih poreza ne snose bogataši nego mali ljudi, zato jer vlasnici kapitala samo prebacuju porezno opterećenje na krajnjeg kupca (dižu cijene).
5. Vlasnici poduzeća dobivaju povrat poreza za sve što kupe
6. Kapital ne mijenja vlasnika, sve više kapitala se koncentrira u rukama sve manje ljudi

Nemojte zaboraviti – dok je SDP bio na vlasti nezaposlenost je rasla svake godine, kada je HDZ izgubio izbore bilo je 321.866 nezaposlenih (na kraju 1999.), ali je dolaskom SDP-a stanje krenulo iz zla u gore – 357.872 (krajem 2000.), 380.195 (krajem 2001.), 415.312 (krajem 2002.).

Zapravo, SDP je vodio istu gospodarsku politiku kao i HDZ. Nastavili su sa restriktivnom monetarnom politikom (premalo novca u opticaju), visokim kamatnim stopama, rasprodajom državne imovine (HT i INA), vanjskim zaduživanjem (udvostručili su vanjski dug), reviziju pretvorbe i privatizacije nisu napravili, nisu smanjili niti PDV kao što su obećali, a nezaposlenost je bila rekordna. Uglavnom, sve što su obećali napraviti nisu napravili, zato su i izgubili prve iduće izbore.
Tako se više nije moglo živjeti, sjećam se parole HDZ iz 2003. “promjene su došle, jeste li ih preživjeli”. HDZ je došao opet na vlast zahvaljujući potpunoj nesposobnosti SDP-a. U stvarnosti se u SDP-u nije ništa promjenilo od tada, a što se tiče Milanovića on nije u stanju voditi niti oporbu, a kamo li vlast. Njima se sa izborima uopće ne žuri jer znaju da što će stanje biti gore, da će ljudi biti očajniji, a prelazak vlasti u njihove ruke izvjesniji. Nemojte im dati priliku da vas Milanović i njegovi drugovi opet izigraju, njima nije stalo do našeg prosperiteta nego samo do vlasti. Nema razlike između ekonomskog modela koji zagovaraju HDZ i SDP.
Cilj ovih prosvjeda nije samo političko uništenja HDZ-a nego i promjena ekonomskog modela koji nas dokazano vodi u propast. SDP neće smanjiti poreze ili promjeniti monetarnu politiku. SDP neće donjeti nama prosperitet, samo će se zamjeniti figure koje nas pljačkaju i izrabljuju. Okrenite leđa onima koji su vama okrenuli leđa!

Samo zajedno možemo ih pobijediti!


Komentar : anonymous coward

Mislim da se koristi pogrešna terminologija koja onda dobija negativan kontekst. Ne treba koristi termin Nacionalizacija nego “oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom” čl 82 KZ-a. a koji u stavu (1) navodi “Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom”. Da se radi o elementima kaznenog djela vidljivo je naročito iz tajnosti ugovora o prodaji (dali idu na zastaru?) i prodaji za djeličak stvarne vrijednosti. Ako je samo 1 državni službenik ili funkcionar bio potkupljen ili nesavjesno radio cijela stvar o HT je kriminal. Indikativno je da je Mudronja bio i ostao te da je imao i ima interes.



Razgovor s dr. Kulićem na temu HNB, Rohatinski, monetarna politika


http://www.youtube.com/watch?v=LbSaYjGHl3U dr. Kulić o HNB, Rohatinskom, monetarnoj politici





... Nataša Srdoč - kako Hrvatska može postati ekonomski tigar ...


Autor : sagittariusclassic


...Štovani posjetitelji ovog bloga, već su zasigurno zaključili, kako je autor izgubio svaku nadu u ekonomski prosperitet, ili ti boljitak, ove naše prenapaćene domovine. Razlog tome su i svakodnevne izjave članova vlade, političara pozicije i opozicije, te svih ekonomskih stručnjaka i inih eksponiranih u našim medijima. Surovo, sve te puste bedastoće, nepodržane bilo kakvim praktičnim rezultatima, mogu me samo učvrstiti u mišljenju da nema šanse da nam sutra bude bolje...

...I onda se na Index.hr pojavio članak , autorice gospođe Nataše Srdoč! Dakle, već dugo nisam ostao tako pozitivno iznenađen nečim napisanim u našim medijima! Poštovana gospođa Srdoč, konačno je okrenula putokaz kretanja naše beznadežne ekonomije u pravom smjeru. No da pojasnim, zbog čega sam se tako oduševio člankom gospođe Srdoč...

...U svim razvijenim, uređenim ekonomijama svijeta, od 65 pa do 75% stvorenih radnih mjesta nalazi se u malim tvrtkama ili obrtima. Dakle, velike korporacije i država, participiraju samo sa 25 do 35% radnih mjesta u svim uspješnim svjetskim ekonomijama...

...U čemu je tajna? Pa male tvrtke, obrtnici, nisu inertni nego su prilagodljivi i fleksibilni. Tamo rade ljudi koji posjeduju dragocjena, posebna, znanja i vještine. Bio sam prisutan kad je čovjek nevjerojatno, savršeno izbalansirao tri metra dugu osovinu propelera za brodicu sa nekoliko pažljivo odmjerenih udaraca čekičem. Netko tko radi i stvara sa svojim rukama i deset prstiju je dohodovno limitiran vremenom. Ne možete takve ljude porezno tretirati isto kao i one koji preprodaju kontejnere ili toče konjak. Npr. ako postolar popravlja cipele za 50Kn, a za popravak jedne mu je potreban jedan sat, tada je on za 182 sata mjesečno uprihodi - 9100Kn! A zbog toga postolar ne radi 182 sata mjesečno, nego 364 sata mjesečno i ako kojim čudom i uprihodi 18200Kn, teško da se kraj ovih nezajažljivih luđaka iz države i lokalne samouprave, može pokriti, jer iz te cifre mora platiti najam, struju, materijal, porez, prirez, naknadu za kišnicu, naknadu za kišne gliste i sve ostale suvisle i nesuvisle daće. Sve isto kao i uvoznik dva kontejnera mesa iz Argentine, zamrznutog 1954 god. ili netko tko toči konjak. A treba li nam postolar? Ako treba, onda daj čovjeku da opstane i budi sretan što ga uopće još imaš! Da ne spominjem činjenicu da dragocjena znanja i vještine, nestaju sa svakim zatvorenim obrtom.

...Ako pogledamo naš ekonomski trenutak, kristalno je jasno, da nam očajnički trebaju nova radna mjesta, dohodovna radna mjesta. Statistika je nemilosrdna, svakog dana u Zagrebu se zatvara 6 obrta. Prije krize, u RH je poslovalo oko 120 000 obrta, sa otprilike 129 000 zaposlenih, ili poraznih - niti 1,1 zaposlen po obrtu. Pametna vlada bi se odmah zamislila nad tim podatkom, jer ogromna većina obrta ima sve potrebno, prostor, strojeve, alate, za zapošljavanje još jednog, dva ili više radnika. Pametna vlada bi zaključila da tu leži potencijal od barem 50 000 do 200 000 radnih mjesta koje niti državu, pa tako niti proračun, ne koštaju ni lipe! Formula za uspjeh se zove olakšica. No ova i prošle vlade, polaze od postavke da su svi lopovi i mutikaše, da je normalno da se na sve male ekonomske subjekte ide đonom, da ih se sve može bezdušno oderati suludim kaznama i inim nevjerojatno maštovitim represijama. I tako smo sad tu gdje jesmo i idemo gdje idemo...

...Pametna vlada, vlada sa vizijom, bi sada uvidjela da nam je jedina šansa - poticanje samozapošljavanja! Odmah, sada, svim instrumentima koje ima u rukama! Prvo bi trebala maksimalno pojeftiniti samozapošljavanje, u startu ga maksimalno osloboditi svih suvišnih troškova koje stvara bešćutni administrativni aparat koji živi u svom mjehuru od sapunice. Osloboditi kupnju, uvoz, strojeva i alata namijenjenih samozapošljavanju, svih nameta i carina. Zbilja je suludo tretirati kupnju CNC mašine isto kao i kupnju merđaka. Kad netko kupi CNC mašinu, znači da će minimalno zaposliti još 4 čovjeka ( po dva u smjeni ), jer stroj mora zarađivati. Stroj se ne kupuje se da mu se dive u garaži!

...Da se vratim gospođi Srdoč, gospođa je ustvrdila da se mora dati šansa ljudskoj domišljatosti, inventivnosti, specifičnim znanjima i vještinama. Malim privatnicima, posebno početnicima, se mora dati šansa i stvoriti im uvjete za razvoj i opstanak. Pa neka se otvori stotinjak tisuća novih radnih mjesta, pa neka ih se i održi samo tridesetak tisuća, to je još uvijek sasvim respektabilan rezultat, stvoren ni iz čega. Jer samo kvantiteta mora rezultirati i kvalitativnom izvrsnošću. Nije istina, da za takve ne postoji potražnja i tržište. To nam je to zadnji vlak, realno jedina šansa da se relativno brzo, poveća zaposlenost. Pri tome, trošak za državu je - ništa! Država ništa ne mora dati, ne mora se čak ni odreći jer se možeš odreći samo onog što imaš, a nikako ne onog što nemaš. Država uzima svima, a daje samo onome tko joj je "simpatičan" i zbog toga poticaji ili slične državne financijske intervencije nikad ne daju pozitivan ekonomski rezultat! Gospođa Srdoč ima pravo kad kaže da državu treba maknuti iz privrede. Gospođa ne teoretizira bez veze, taj model je isproban i daje savršen rezultat. Tko ne vjeruje, neka pročita kako je Američka privreda nakon drugog svetskog rata prešla iz ratne u mirnodopsku proizvodnju. A prognozirali su joj krah i 40 postotnu nezaposlenosti!

...A kod nas, sve naopako. Eminentni članovi HUP-a ulaze u vladu kao spasitelji! Moraš bit zbilja slijepac da ne vidiš nakaradnost tog poteza. Vitalni interes "krupnih poduzetnika" jest što jeftinija radna snaga. A kako će ju učiniti jeftinom? U kapitalizmu, cijenu određuje rijetkost. Što je veća nezaposlenost, to je radna snaga jeftinija!
I takvima vlada pogoduje, takvi sada čak i sjede u vladi, dijele si "stimulacije" za navodno kreiranje novih radnih mjesta, novcem svih nas, proračunskim novcem. Uostalom, na spomen riječi kriza, svi su oni odmah krenuli sa otpuštanjima...

...Ovo sada je neodrživo, ne smije se čekati ni dana. Ovoj garnituri na vlasti je kreativnost ograničena na veličinu kutijice za broš. Izvan gabarita te kutijice, nisu sposobni razmišljati niti djelovati. Moraju otići odmah, svaki dan ove agonije čine možebitni oporavak i opstojnost naše domovine sve manje izglednima...



Strategija razvoja Republike Hrvatske


Autor : Karino Hromin Šturm


mr. sc. Karino Hromin Šturm, privrednik, diplomat i politolog, gostovao na našem blogu putem poveznice na emisiju Na rubu znanosti, s temom "Novi svjetski poredak".

Ovdje http://www.cpi.hr/download/links/hr/5000.pdf je njegova STRATEGIJA RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE, objavljena 01.02.2005. u Zagrebu,

gdje odgovara na vrlo zanimljiva pitanja, poput :

KAKO U HRVATSKOJ PROVESTI INVESTICIJU OD 100 MILIJARDI $

KAKO LIKVIDIRATI ZADUŽENJE HRVATSKE OD ( tadašnjih ) 28 MILIJARDI $

SAMOFINANCIRANJEM BEZ 1 $ VANJSKOG ZADUŽIVANJA

KAKO POSTIĆI STOPU RASTA OD 20 %, I 20.000 $ PO STANOVNIKU

KAKO POSTIĆI RADNIČKU PLAĆU OD 2000 $

KAKO PENZIONERIMA VRATITI 73 ODUZETE PENZIJE



Gospodarski program za razvoj, prosperitet i blagostanje Hrvatske


Autor : Marko Francišković


1. Poništenje pretvorbe i privatizacije te sankcioniranje svih koji su odgovorni za kriminal u tim procesima, ratno profiterstvo i devastaciju nacionalnog bogatstva.

2. Nacionalizacija banaka, prebijanje i otpis svih dugovanja privatnih i pravnih osoba, istraga i revizija prethodnog bankarskog poslovanja, povlačenje i aktivacija svih deviznih pričuva.

3. Nacionalizacija strateških gospodarskih sektora u telekomunikacijama, energetici i prometu.

4. Proglašenje gospodarskog pojasa.

5. Nacionalizacija neobrađenih poljoprivrednih površina, pravična nadoknada vlasnicima, okrupnjivanje i prikladna besplatna redistribucija zemlje svima u Domovini i dijaspori koji su voljni pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju.

6. Bankarska potpora poljoprivrednoj proizvodnji, selu, seljaku i ribarima beskamatnim kreditima, zaštitnim carinama i garancijom otkupa s naglaskom na omasovljenju obiteljskih domaćinstava koja proizvode organsku hranu vrhunske kvalitete. Zabrana svakog oblika genetske manipulacije i proglašenje Hrvatske ''100% GMO slobodnom zonom'', kao i strogu regulaciju primjene zaštitnih sredstava i stočne hrane.

7. Bankarska potpora malom i srednjem poduzetništvu beskamatnim kreditima s prioritetima na industrijskoj proizvodnji za potporu poljoprivredi, brodogradnji i javnim radovima.

8. Izgradnja trgovačke flote, upošljavanje i razvoj svih brodograditeljskih kapaciteta za planirane domaće potrebe kao i inozemno tržište.

9. Mobilizacija sve zatečene tehničko-tehnološke operative i ljudskog kadra za pokretanje velikih javnih radova u sektorima prometa (željeznice), građevinarstva (stanogradnja) i energetike (obnovljivi izvori, domaći plin i nafta). Prioritet strateška veza Vukovar – Sisak – Rijeka, odnosno povezivanje Dunava s Jadranom.

10. Investiranje u školstvo i znanost kroz osiguravanje besplatnog školovanja za sve državljane i povezivanje visokog školstva s potrebama industrije i poljoprivrede.

11. Informatizacija i informatičko umrežavanje na nacionalnoj razini svih proizvodnih sektora od poljoprivrede do industrije.

12. Izravni financijski, materijalni i stambeni poticaji obiteljima i rađanju djece kroz davanje statusa zaposlenika i proizvođača svakoj majci i domaćici proporcionalno broju djece i ukućana.

13. Urbanistički, arhitektonski i dizajnerski standardi koji osiguravaju najbolju optimalizaciju u proizvodnji, zbrinjavanju otpada, zaštiti okoliša i izgradnji životnog prostora po mjeri čovjeka i obitelji kao temelja društva i države.

14. Osiguranje najboljih zdravstvenih usluga svim državljanima.

15. Prikladna skrb o svim socijalno ugroženim državljanima tako da nitko ne ostane gladan i bez krova nad glavom.

( ovaj tekst već smo naveli u postu o bankarima " Ili oni - ili mi", a ponavljamo ga kako bi ekonomske teme bile što objedinjenije i tako preglednije )



Razgovor s prof. Ljubom Jurčićem : Stojimo bolje od Grčke, ali badava uz ovu politiku

Izvor i opširnije : http://www.novossti.com/2010/07/stojimo-bolje-od-grcke-ali-badava-uz-ovu-politiku/


Struktura kakvu je stvorila takva politika ne može se sada ispraviti promjenom politike tečaja. Ako je proces išao od monetarne politike preko fiskalne i regionalne, a na repu je bila industrijska, koja uopće nije postojala, sada bi redoslijed rješavanja problema trebao biti obrnut: rješenja treba tražiti najprije u industrijskoj politici. Hrvatska politika mora odlučiti i vidjeti što će, kako, gdje, kada i za koga raditi. Onda se na temelju te odluke postavlja obrazovanje i grade institucije. Druga je regionalna politika, koja mora dati odgovor na pitanje gdje ćemo nešto raditi i što ćemo raditi u Slavoniji, što u Dalmaciji, što u Lici, Gorskom kotaru, Istri, Zagorju… Na temelju toga se izgrađuje infrastruktura, i fizička i institucionalna. Nakon toga dolaze fiskalna i financijske politike, koje će to isfinancirati kroz javne nabavke i kroz poticaje. Uostalom, to i jest svrha javnih financija u suvremenom svijetu. Tek na kraju, kada sve ovo znamo, dolazi monetarna politika, koja mora osigurati dovoljnu količinu i kuna i deviza. Kune i devize moraju biti po cijenama, znači i po kamati i po tečaju, takve da podrže sve ove druge politike. Ako nema ovih drugih politika, ponajprije industrijske i fiskalne, onda monetarna politika može čuvati samu sebe, a ona ne postoji zbog sebe već zbog ovih drugih politika, proizvodnje, radnih mjesta i dohotka građana. To smo potpuno zapostavili, pa zato imamo model koji de facto ne postoji ni u jednoj zemlji koja se razvija.

Hrvatska je, prema posljednjim procjenama, na 16. mjestu zemalja koje u narednih pet godina neće moći servisirati odnosno vraćati svoje dugove?

- To je potpuno točno, što se može vrlo lako i matematički dokazati: ove godine imamo vanjski dug koliko i BDP, a na njega plaćamo kamatu od oko šest posto. Dakle, kada bismo ove godine i proizveli šest posto više nego lani, ne bismo živjeli bolje – sve bi otišlo direktno na otplatu kamata. Nažalost, mi ove godine nećemo proizvesti šest posto više nego dva posto manje, pa ćemo – ne zadužujući se zbog tekućih potreba ni jednog eura – biti za osam posto u lošijoj poziciji nego 2008. Nama se dug sada uvećava i da se dalje ne zadužujemo, a s obzirom na to da imamo deficit u proračunu, koji će biti oko 20 milijardi kuna, morat ćemo se zadužiti. Znači, imamo dug, kamate na stare dugove koje ne možemo platiti iz povećane proizvodnje jer je ona u padu, pa deficit u budžetu koji i dalje stvaramo – uža država oko 15 milijardi kuna, šira oko 20 milijardi – kada sve zbrojimo, za nekih pet godina doći ćemo u situaciju da nam više nitko neće htjeti posuditi ni jedan euro.

Prijeti li nam to onda grčki scenarij ?

- Na prvi pogled stanje izgleda slično, ali nije. Grčka ima euro, znači nema svoju samostalnu monetarnu politiku, što je s jedne strane dobro jer će je Evropska unija spašavati, ali s druge baš i nije. Naime, spašavat će je jer su banke Grčkoj posudile i plasirale ogroman novac i kada bi Grčka proglasila bankrot, banke ne bi dobile taj novac natrag, pa bi i one bankrotirale, morale bi ih spašavati Njemačka, Francuska, SAD i druge jake države, što bi onda bio minus u budžetu tih država. Sada, kao, to ne rade, nego daju nove kredite Grčkoj kako bi plaćala njihovim bankama – umjesto da ima gubitak u proračunu i gubitak u banci, banke to sada knjiže kao novo potraživanje od Grčke, premda znaju da im ona to nikada neće vratiti. Što se Hrvatske tiče, mi nemamo euro da bi nas netko čuvao, ali imamo vlastitu monetarnu politiku, imamo monetarni suverenitet. Kada bi nam ove druge politike o kojima sam prije govorio – fiskalna, industrijska i regionalna – bile pametne, s vlastitom monetarnom politikom mogli bismo održavati i restrukturirati svoju privredu. Možemo kreirati kune, ako nam trebaju, a treba nam onoliko za koliko ćemo povećati proizvodnju. Ali, davati kune da bi se pokrivali gubici, to je katastrofa. Mi smo u puno boljoj poziciji nego Grčka, jer vlastitu sudbinu imamo u svojim rukama. Imamo još neke poluge ekonomske politike, monetarnu i fiskalnu, što ne bismo imali kada bismo bili u Evropskoj uniji. Grčka je sada prepuštena na milost i nemilost Uniji, koja radi po nekom prosjeku, a Grčka je daleko ispod njega. Mi imamo puno veće mogućnosti. Šteta je što ih ne koristimo, nego čekamo da nas netko drugi spasi.



Osvrti i zanimljivosti


Gordian Knot :

Bio sam jos davnih dana na predavanju o porezima, bankama, itd, i napravljen je mali experiment 70ih u Danskoj (nisam siguran, al znam da je jedna od tih zemljica), da su ljudima samo obecali da ce se prestati sa tim kamatnim sistemom koji isisava zivot iz ljudi - i ekonomija je doslovno eksplodirala, a nezaposlenost je bila gotovo 0%. Naravno, vladajuca (bankarska) kamarila to nije dozvolila, tako da se sve to zataskalo i obustavilo u manje od godinu dana.

Cinjenica je da taj sistem omogucava kontrolu rasta, razvoj i ubijanje razvoja kada je to potrebno, i time stvara veliki stres i agresivnost u ljudima (isto kao i princip da se medjusobno natjecemo, umjesto pomazemo).

Jupi :

Izuzetno mi je drago što se je ovim postom DEMISTIFICIRALA navodna potreba za velikom EKSPERTNOŠĆU radi rješavanja ovih gorućih problema Hrvatskog društva. Jer : stvari su vrlo jednostavne, i glavna poanta uopće nije u tome što i kako raditi, nego - ZAUSTAVITI OVE NOTORNE PARANOIČNE I ODNAROĐENE EKSPERTE / LOPOVE NA VLASTI !

Piše : Merkur 3D


1.


Poštovani,

Sa zadovoljstvom primećujem da se u Hrvatskoj narod budi i da ima dosta pametnih ljudi. Naša zajednička nesreća je veoma složene prirode, između ostalog i ta što smo se našli u sukobu tri verska polja, koja su nas pokidala na svirepi način, svaka gledajući svoj interes. Srbi u tom sunovratu imaju posebnu odgovornost, jer nisu uspeli da obuzdaju svoje strasti. Narod u Srbiji je podlegao ološu, koji je za kratko vreme uspeo da ga navede na sramotne poduhvate, i uvuče u zaludni rat. Iskustvo kroz koje smo prošli upozorava da najviše moramo raditi na čiščenju ljudskog uma od nacionalne netrpeljivosti. Jugoslavija je bila ipak dobra i bogata zemlja. Komunizam je bila prolazna bolest, i toga smo se mogli rešiti u hodu. Nedavno mi je nezadovoljni prijatelj iz Zagreba rekao sledeće: " Prvo idu popovi, zatim topovi, a na kraju lopovi ".

Duže vremena se bavim sociologijom i psihologijom religije ( iako sam muzičar po zanimanju ) i nažalost, dolazim do poražavajućih podataka. Sebe smatram hrišćaninom, ali ne i crkvenim, jer su sve crkve sa tim nazivom izigrale temeljna načela Isusove poruke. Ista vrsta dripaca se kroz čitavu istoriju presvlači čas u takozvane hrišćane, čas u komuniste, a onda u demokrate. Znači Isus - da, ali crkve - ne. Tužno je koliko popovi ovde ne mare za male živote ljudi i njihove tragedije, boreći se samo sebično za interes njihove organizacije, pritom ne pitajući za cenu prolivene krvi svog naroda. Kada se jugoslovenska Atlantida srušila, popovi i političari, koji su nas gurnuli u svađu su se veoma obogatili, a većina naroda postala sirotinja.

Posle svih analiza, tvrdim da na ovim prostorima nema sreće dok postoje tri verska demona, koja će nas razapinjati do veka. Političari veoma vešto koriste ta 3 demona i uvek iznova truju dušu ljudima.

Takozvani komunizam, koji pitanje šta je stvarno bio, je iz celine ranog Hrišćanstva izvukao samo neke ideje, ali na nakaradan način. Ne može se u čoveku potiskivati potreba za duhovnim životom, a ako se to desi onda dolazi do još većeg nezadovoljstva koje će na neki način eksplodirati. Takođe nema morala bez idealnog uzora, što je sve vidljivije danas.

Posle svega ja glasam za neki oblik duhovnosti koji će biti zdrav za sve narode bivše Jugoslavije.

Možda se treba vratiti bogumilstvu, koje je isparilo pre više vekova. Trebamo se okrenuti holografiji kao duhovnosti XXI veka i planetarnom pokretu. Dosta je više krvoprolića pokrenutih iz kuhinja verskh centara.

Veoma je važno razumeti kako smo se uvukli u ovu pred evropsku nepriliku u kojoj je jasno čemu ćemo služiti. Veoma cenim visoke kulturne domete Evrope, ali da li će oni biti poštovani na našem primeru?

Te velike sile su po ko zna koji put iskoristile loše karakterne crte naših naroda, a to je samo dokaz da crkve nisu bile sposobne, pod uslovom da su to zaista i htele, da vaspitaju narode. Ako je tako, a činjenice to govore, onda čemu te crkve služe, i koja je njihova svrha? Šta će nam ustanove koje ne proizvode moralne ljude?
Vrhunac licemerja je da te ustanove sada idu u ekumenstvo. Zašto to nisu uradile pre nego je došlo do ratovanja, te smirile narode i sprečile mržnju? Sada se popovi rukuju i lažno poštuju, a njihovi narodi nose duboke ožiljke ratova. Šta da kažemo o onima koji su nastradali?

Možda će vam se činiti da previše značaja pridajem religioznosti, iako ja religiju odvajam od crkve. Moram vam ukazati na to da sam vrlo duboko ušao u tu materiju i da su verske strasti veliki problem. Mesto da u crkvama ljudi nauče da vole, od popova nauče da mrze. Srpska crkva nema više koga ne mrzi ( bojim se da i to glumi kako bi manipulisala ), i ne proglašava za vekovnog neprijatelja. Ništa nije bolje ni u drugim verskim organizacijama. Posle 2000 godina ponovo se vode krstaški ratovi, a mislim da se tek pripremaju novi. Postoje neoborive činjenice da su te crkve fabrike mržnje kroz vekove, do današnjih dana. Posle mojih saznanja iz dubinske psihologije tvrdim da su popovi veoma opaki ljudi.

Mi trebamo ući u XXI vek. Mi nemamo pravo uzeti našoj deci budućnost i upropaštavati im živote. O žalosnoj psihijatriji vam ovoga puta neću govoriti. To je zasebna tragedija na ovim prostorima.



2.


Da vam ispunim želju i obrazložim moj stav o psihijatriji u Srbiji. Pre nego što je došlo do raspada Jugoslavije na najgori mogući način, u javnom životu Srbije su se pojavile tri osobe sa zvanjem psihijatara. Jedan je dr Jovan Drašković iz Knina, koji se preselio u Beograd, izjavivši da ne želi učestvovati u krvavim rešavanjima srpskohrvatskog pitanja. Drugi je dr (?)Radovan Karadžić, koga smo nešto kasnije mogli često videti za poker aparatima ovde u beogradskom hotelu Jugoslavija. Treći je dr Jovan Striković koji je bio član Miloševićeve vlade. Imam na umu i mnoštvo njihovih kolega manje poznatih javnosti.

Sve do ratnih dešavanja nisam shvatao bedno stanje psihijatrije u zemlji. Prvi koji su pozvani, i po svojoj medicinskoj etici dužni da reaguju na opštu, kolektivnu psihozu nacije su upravo psihijatri. Njima je moralo biti jasno da ceo narod, prvenstveno njihove vođe, klizi u očito ludilo, zamaskirano političkim ciljevima. Nažalost, ne samo što nisu prepoznali vođe kao svoje pacijente, već su saučestvovali u procesu koji je poprimao sve bolesniji vid. Vrhunac Orvelovske kontrole je dolazak Mire Marković na mesto predsednika upravnog odbora čuvene ustanove Laza Lazarević, neuro- psihijatrijske klinike u Beogradu. Bio je to potpuni moralni krah te profesije.

I kao što su popovi izdali Hrišćanstvo, tako su psihijatri izdali medicinsku nauku, jer ludilo je to što jeste, i ne može se zbog politike krivotvoriti u ono što nije. Psihijatri i psiholozi se nisu udostojili obratiti javnosti, i nazvati stvari svojim pravim imenom, te upozoriti građanstvo kuda sve vodi, i koje su dalekosežne posledice toga. Za to vreme deca su upadala u paučinu narko mafije, i droge je bilo više u prometu, nego ikada. I to su se spomenuti psihijatri i psiholozi pravili da ne vide. Sve se pokrivalo srpstvom, i njegovim opstankom, a u stvarnosti se radilo o ogromnom bogaćenju mreže koja je žurila da uspostavi apsolutnu kontrolu društva. Kada se sve završilo " milosrdnim anđelom ", spomenuta gospoda se ponašaju kao da se ništa nije desilo, do danas. Tajac i tabu tema. Slepe sile prirode su napravile pustoš. Nema naučne analize ratne psihoze u Srbiji. Nema, osim ovog teksta, analize karakterologije, te profesionalne nesposobnosti, onih koji su trebali, bili dužni, a od strane naroda plaćeni, da pokažu dijagnostiku i patologiju procesa, takozvanog spašavanja srpstva.

Do tada sam bio upoznat sa pokretom antipsihijatrije, čiji su izraziti predstavnici bili Leng, Kuper, Rajh, kao i njihov preteča Tomas Sas. Ono o čemu su oni upozoravali, se upravo pokazalo na delu u Srbiji. Posle toga ostaje da lebdi zebnja i neverica da postoji ikakva sigurnost, zajamčena nekim mudracima koji budno brinu o društvu. Ne možemo se više osloniti na crkvu i sveštenike, na psihijatre i psihologe, pa ni na masone po ložama. Sva tri kolorita su se pokazala nesposobnima, nepouzdanima, a i nemoralnima. Svi su igračke slepih sila prirode. Država je zbir nuliteta koji je sačinjavaju, što kaže K. G. Jung. Doživeo sam gorko socijalno prosvetlenje.

Demon politike je pokušao da me ubedi kako narod na ostalim prostorima nije moj narod.

Potpuno ste u pravu da se nova elita planetarnog karaktera mora potruditi da izbegne zamke sistematičnog pretvaranja ljudi u puke ekonomske životinje, i objekte u svrhu bezobzirnog hedonizma manjine. Stanje je zaista ozbiljno, jer ovo što se dešavalo na našim prostorima, po istom, ili sličnom obrascu kruži svetom. Jedino što možemo učiniti mudro, je podizanje svesnosti. Bar ja tako vidim. Trebamo se boriti da ne izgubimo ljubav, jer ćemo bez toga upropastiti naše živote. U tome nam mogu pomoći svi oni širom sveta, koji su to svojim delima pokazali kroz istoriju. Svi se oni slažu u jednom, a to je da tamo gde je Bog, tu je i ljubav. A to tamo ne treba tražiti spolja, jer je to ono najdublje u nama. Spolja nas uvek po pravilu razočara.



3.


Na primer, muzikološka istraživanja pokazuju da su srbi velikim delom preuzeli folklor drugih naroda na Balkanu, posebno cincara, tračana i dačana. Takođe ovi narodi čine znatan procenat stanovništva, ali kao slovenizovani i asimilovani. Sami dačani i tračani su najverovatnije latinizirani kelti, što znači da su ranije već prošli kroz još jednu asimilaciju.

Ovo vam navodim jer je upravo ovih dana došlo do problema prilikom popisa stanovništva kod vas.

Naime, digla se prašina oko vođenja građana srpskog porekla kao grkokatolika.
To upravo potvrđuje stav koji sam naveo u prvom pismu, da nam vere veoma otežavaju odnose.

Pokušavam da ovde razjasnim ljudima, da pojam pravoslavne vere izaziva negodovanje hrvata, jer ukazuje na to da je njihova rimokatolička veroispovest krivoslavna. To bi razumeli kada bi recimo u Srbiji živeli Kopti koji su monofiziti, odnosno netrojni Hrišćani. U verskom životu je to osetljivo pitanje, i doprinosi razdoru među ljudima. Sa druge strane pripadnost srba grkokatoličanstvu je samo donekle tačno, jer se srpsko katoličanstvo razlikuje od grčkog, pošto je zadržalo neke paganske slovenske elemente. Ovde veoma malo ljudi zna da su i srbi katoličke vere, ali ne i rimokatoličke, jer katolika na grčkom znači sabornost.

I sada imamo sledeću situaciju:

I srbi i hrvati su jednako pravoslavni i jednako katoličanski, ali i jednako odstupaju od ranog, izvornog Hrišćanstva.

Rezultat je zbrka u glavama ljudi i pogrešne emocije zbog pogrešnih predrasuda.
Imam bogato iskustvo u vezi toga jer sam godinama obilazio verske zajednice, i doživeo poražavajuća iskustva.

Svi gledamo šta se danas zbiva u Japanu, koji je na veoma visokom tehnološkom stupnju. Tehnologija je nažalost nemoćna kada se priroda oglasi na neprijatan način, i to nam je ozbiljna opomena. Malo ljudi zna da japanci imaju veoma napete verske odnose, odnosno visoku versku netrpeljivost. U Beogradu sam godinama prisustvovao gongjo ceremonijama u hramu Ničiren Budističke grane. Japanci su nas sve više terali da imamo negativan stav prema drugim Budističkim zajednicama, posebno zenu ( kao da je nama u Srbiji malo verske netrpeljivosti ). Osim toga, jaka je netrpeljivost između Šinto vere, i bilo koje Budističke grane. Svi su međusobno suprostavljeni, a sve te vere izvorno propovedaju čistoću duha. Tako sve te zajednice postižu upravo suprotne rezultate, jer fabrikuju netrpeljivost, čak i mržnju. Sva moja istraživanja su pokazala da je čovečanstvo u velikom problemu.



4.


Pišem jednu knjigu na temu religija, ali nikako da je završim. Radi se o veoma osetljivom pitanju nastanka državnog hrišćanstva. Proveo sam jedan deo svog života u gradu gde se rodio čovek koji je uspostavio hrišćanstvo kao državnu suvlast. To je bio Konstantin Veliki iz Niša. Da stvar bude još zanimljivija, u blizini Niša postoji jedno malo mesto po imenu Lebane ( nekadašnji Caričin Grad ), gde se takođe rodio ( predpostavlja se ) veliki rimski car Justinian, koji je kodifikator rimskog prava, i dogmatičar crkvenih kanona. On je napravio ono što se danas smatra Hrišćanstvom, a što odstupa od izvornog duhovnog pokreta. Ova dvojica su postavila temelje i stubove Evrope, o čemu Evropa nerado govori. Konstantinov otac Konstancije Hlor je bio vladar Britanije, koji je verovatno iz niškog kraja. U Nišu se 100 godina rodio još jedan car Konstancie III. Nekih 18 rimskih careva se rodilo na tlu današnje Srbije. Oni su bili uglavnom dačani i tračani.

Sloveni u to vreme još uvek nisu stigli, ali su oko 400-e godine prve horde slovena i avara razrušile do temelja Medianu, sadašnji Niš, u kome je boravila i čuvena carica Teodora, žena Justiniana.

Sticajem okolnosti, životni put mi je dao nadahnuće da se bavim pitanjem problema u religiji.

Potičem iz hrvatsko srpske porodice, bajkovite Dalmacije, čudesnog drevnog grada Trogira, koji je takođe u blizini mesta gde je boravio veliki rimski vladar Dioklecian. Jednom rečju, hoće me Rim.

Posebno me zanimalo šta se zapravo dešava sa našim slovenskim narodima, kao i onima koji sa njima dele zajedničku sudbinu. Zahvaljujući dugogodišnjem meditativnom radu, praksi joge, ali i hrišćankoj mistici, te proučavanju svih ezoteričnih pravaca i verskih sistema, zaključno sa šamanizmom i holografijom, dolazim do zaključka da verske mreže i ustanove proizvode razorne posledice po čovečanstvo, suprotno namerama njihovih osnivača.

To znači da se poruke Bude, Isusa, Muhameda, Krišne, i drugih, neovlašćeno zloupotrebljavaju za političke ciljeve verskih interesnih mreža. U toj drami stradaju mali ljudski životi, za koje niko ne mari.

Nažalost, široke mase se nikada ne udubljuju u prirodu pretnje koja im uvek lebdi iznad glave, a to neinteresovanje narodi veoma skupo plaćaju. Kao što je istorija pokazala, masoni nisu uspeli da spreče građanske nemire u Jugoslaviji, ako i sami nisu tome doprineli.

Postoji izlaz a on se zove Holografija ili nauka o sveukupnosti. To je planetarni pokret naučnika koji su shvatili da više nije moguće zaobilaziti onostranu ljudsku prirodu, kao i kulturu.

U Holografiji verske pripadnosti više nisu bitne, jer se ona bavi pra kosmičkom religijom, koja je neodvojiva od nauke. Drugim rečima, ona daje mogućnost naučnog razumevanje duhovnog života. Holografija uvodi čovečanstvo u novi svet. Zato vam toplo preporučujem knjigu HOLOGRAFSKI UNIVERZUM od Michaela Talbota, koju možete skinuti kao PDF izdanje.

Veoma je važno da se i hrvati i srbi što pre otvore za ovu oblast, te konačno izađu iz balkanizacije. U toj oblasti nije potrebna tehnologija, i bogastvo koje imaju velike zemlje. Sve se radi pomoću mozga koji svi imamo. Jedini način da nam bude bolje je da postanemo pametni. Ne može nam biti dobro ako to nismo.