Iako za sebe kazuje da je kao liječnica internistica neupućena u alternativne metode liječenja, dr. Lidija Gajski, autorica knjige 'Lijekovi ili priča o obmani' slaže se kako postoje potvrde o njezinoj učinkovitosti. – Ekstrakti mnogih biljaka, primjerice gospine trave, imaju vrijedan farmakološki učinak bez nuspojava koje prečesto prate moderne lijekove – ističe novinarki Vladimiri Paleček u razgovoru za magazin Zdravlje iz prirode.
Piše: Vladimira Paleček
http://www.monitor.hr/clanci/narodna-je-medicina-cesto-djelotvornija-od-lijekova/134891/
Sve veća potrošnja lijekova, činjenica da se oni propisuju i ljudima kojima se donedavno nisu davali te sve veći pritisak farmaceutske industrije na nju i njezine kolege liječnike, nagnala je dr. Lidiju Gajski na istraživanje koje je nakon nekoliko godina rezultiralo knjigom 'Lijekovi ili priča o obmani'. Riječ je o otvorenoj kritici medicinskog sustava koji u svrhu profita izdaje osnovne etičke kodekse proglašavajući zdrave ljude bolesnima i propisujući im neprovjerene, beskorisne i često štetne medikamente. Iako je ovu knjigu namijenila u prvome redu liječnicima, njihova je podrška izostala, no zainteresirala je široku javnost i laike.
- Začudio me toliki njihov interes – ističe dr. Gajski - jer se radi o temi koja do sada nije bila otvarana na ovakav način, barem ne u našoj sredini, iako u inozemstvu postoji dosta literature o tome jer veliki broj autora kritički preispituje suvremenu medicinu. Kod nas sam očekivala otpor prema knjizi, ignoriranje, pa čak i napade, međutim novinari su me ugodno iznenadili. Tu se radi o novinarima tzv. opće prakse, dok su novinari koji se bave zdravstvom ovu temu – prešutjeli. Slično mogu reći i za svoje kolege liječnike. S druge strane, drago mi je da je knjiga izazvala toliki interes kod laika. Od javnosti i svojih pacijenata doživjela sam vrlo veliku podršku, što me izuzetno veseli. Drago mi je da ovu temu doživljavaju kao važnu i aktualnu.
Smatrate li da je konvencionalna medicina došla u neku vrstu krize i zašto?
Da, jer je postala neefikasna – bez obzira na modernu tehnologiju i rastuća ulaganja - te nije u stanju riješiti najbitnije zdravstvene probleme današnjice: srčanožilne bolesti, rak, zarazne, poglavito virusne bolesti, degenerativne, neurološke i druge bolesti. Ono što suvremena medicina radi jest da održava te bolesti kroničnima a ne liječi ih. Štoviše, zadnjih dvadesetak godina na umjetan način stvara nove 'bolesti', poput osteoporoze ili povišenog kolesterola, da bi se na zdravim ljudima zarađivalo. Ne moram posebno naglašavati da su ti skupi lijekovi često potpuno beskorisni, nepotrebni, pa i škodljivi.
Kod kojih bolesti biste preporučili smanjenje ili potpuni prestanak uzimanja lijekova? Što biste preporučili kao alternativno rješenje?
To je najbolje promatrati kroz nove modele pomoću kojih je medicina ljude koji bi se nekada smatrali potpuno zdravima, proglasila bolesnima. Jedan od tih modela je koncept čimbenika rizika. Primjerice, kolesterol je proglašen čimbenikom rizika za infarkt srca, visoki tlak za moždani udar, povećani šećer u krvi za zatajenje bubrega, sljepoću itd. Kada su te vrijednosti, poput šećera i tlaka, izrazito povišene, tada zaista treba govoriti o riziku za zdravlje i treba ih liječiti, no kada je riječ o spuštanju normalnih vrijednosti, primjerice kolesterola sa 6,5 mmol/l na 5 kod odrasle populacije, na tom području nema koristi od intervencije tj. od uzimanja lijekova za snižavanje ovih parametara. Sada imate veliku populaciju ljudi koja se do prije desetak godina nije liječila medikamentima, a danas su postali potrošači lijekova. Također, mladost se proglašava zdravljem a starost bolešću. To vrijedi za osteoporozu, gdje se za normalnu gustoću kostiju proglašava ona djevojke od 25 godina. Po tome modelu žene od 50 godina imaju veliku šansu za osteopeniju, a one od 70 godina i više za osteoporozu. Riječ je o potpuno nakaradnom konceptu. Potom, kod cijepljenja je također riječ o zarađivanju na potpuno zdravim ljudima, na preventivi koja je u pravilu bespotrebna. A pored onih tradicionalnih, stalno se uvode i nova cjepiva.
Aludirate li tu na cjepivo protiv virusa H1N1, 'svinjske gripe'?
Apsolutno. Tu je riječ o potpuno apsurdnoj i skandaloznoj priči koja je raskrinkala ono što se danas događa u medicini, na koji se način stvaraju bolesti i na koji se način prodaju lijekovi i cjepiva. Međutim, slično je i s cjepivima koja su već uhodana, poput cjepiva protiv sezonske gripe. Ono nije obavezno, međutim veliki broj, pogotovo starijih ljudi i kroničnih bolesnika, se svake godine cijepi, iako nema dokaza da ono sprječava pojavu gripe. Potom, cjepivo za virus HPV-a nije još obavezno ali je u tijeku velika kampanja a također ne postoje dokazi o kliničkoj djelotvornosti. Rak grlića maternice može se prevenirati pa i izliječiti na puno racionalnije načine. Obavezno cijepljenje protiv hepatitisa B koje je uvedeno prije desetak godina za 12-godišnjake, a pred nekoliko godina prebačeno u novorođenačku dob, bilo je nepotrebno jer hepatitis B nije toliki javnozdravstveni problem da bi čitavu generaciju djece trebalo cijepiti. Pogotovo se to odnosi na novorođenčad čiji je imuni sustav potpuno nezreo, a čovjeku treba služiti čitav život.
Možemo li uopće vjerovati učinkovitosti lijekova kad njihova testiranja vrši farmaceutska industrija koja na njima zarađuje?
To i jest najveći problem, ne samo medicine već i moderne znanosti općenito, koja je u velikoj mjeri privatizirana. Primjenjenu znanost danas u sve većoj mjeri financira privatni sektor za svoje potrebe. Istraživanja uglavnom vrše sami proizvođači lijekova i ta su istraživanja dokazano pristrana. Šanse da se jedan pripravak koji se financira privatnim novcem pokaže sigurnim, isplativim i djelotvornim je 4-5 puta veća ako je to istraživanje plaćeno privatnim novcem. Teško se osloniti na takve podatke jer su nevjerodostojni. Ni sami liječnici nisu upoznati s pravim stanjem stvari jer podaci o lijekovima do njih dolaze također isključivo kanalom industrije lijekova koja tu ima svoj interes pa iste te lijekove prikazuje u puno boljem svjetlu: preuveličava njihovu korist a umanjuje realnu štetu.
Možda se rješenje krije u nekim od alternativnih metoda liječenja, poput ljekovitih biljaka? Koliko ste upoznati s time?
Mi smo, liječnici, vrlo usko educirani o tome i znamo vrlo malo o onome što se nudi izvan institucionalnoga zdravstvenog sustava. No u narodnoj medicini zasigurno postoji čitav niz postupaka koji su djelotvorni, jednostavni, jeftini i manje škodljivi od onoga što nam nudi službena medicina.
Može li liječnik danas uopće napraviti znanstvenu karijeru bez suradnje s farmaceutskom industrijom?
Vrlo teško. Danas su kliničari internističke, neurološke i pedijatrijske struke vezani uz proizvođače lijekova, dok su dijagnostičari poput radiologa vezani uz proizvođače aparata. Naime, akademska karijera u kliničkoj medicini gradi se na temelju znanstvenih istraživanja. Za ta znanstvena istraživanja država u pravilu nema novca – iako bi ga moglo biti da se vodi pravilna znanstvena politika – i jedini način da istražujete jest da testirate tablete, aparate, različita pomagala ili reagencije. Akademske liječnike danas stvara medicinska industrija i oni su onda njezini doživotni zarobljenici. Medicinsku karijeru koja bi bila izgrađena javnim novcem danas je praktički nemoguće izgraditi. Stoga možemo slobodno zaključiti da među akademskim liječnicima srednje i mlađe generacije danas nema stručnjaka koji bi bili neovisni i mogli vjerodostojno tumačiti i prenositi medicinsko znanje.
Na koji način se odvija korupcija na razini zdravstvene politike? Spominjete predavanja i seminare iza kojih se kriju turistička putovanja na egzotične destinacije.
Tu je riječ o medicinskoj edukaciji koju je također preuzela medicinska industrija. Tipični oblik usavršavanja liječnika, koji su se i dužni educirati, jesu kongresi i seminari koje financira medicinska industrija. Ti su kongresi gotovo u potpunosti plaćeni od proizvođača lijekova. Na njima se slušaju predavanja koja su u pravilu čisti marketing, tu nema ponude raznovrsnog znanja već se nude vrlo selekcionirane teme i to na način koji odgovara proizvođačima lijekova koji se kroz ta predavanja reklamiraju. No često se i to 'stručno usavršavanje' svodi na turizam. Riječ je o tome da se atraktivnim putovanjima u inozemstvo, na egzotične destinacije, privuče liječnike kojima su svi troškovi plaćeni, a sve se zapravo svodi na korupciju. Liječnici s oduševljenjem konzumiraju takva putovanja a da se ne pitaju tko ih i zašto vodi, i tko to na koncu plaća. A plaćaju pacijenti, odnosno društvo. Tu je riječ o nižoj razni korupcije, dok se korupcija na višoj razini odvija na razini stručnih autoriteta, stavotvoritelja i zdravstvene politike. Tu su u pitanju puno veći iznosi koji se isplaćuju netransparentno i na nepoznate račune. Na toj se razini donose zakoni koji odgovaraju privatnom sektoru, a tiču se, primjerice, dostupnosti i primjene lijekova. Dobar primjer za to kako nepotrebni pripravci ulaze u primjenu su statini, lijekovi protiv povišenog kolesterola. U 2009. godini prema podacima HZZO-a dva od tri farmaceutska preparata na koji je potrošeno najviše novca bili su statini – stajali su nas više od 180 milijuna kuna. Dvije trećine tog novca je sasvim sigurno bačeno, dok bi i za onu jednu trećinu trebalo dobro razmotriti isplati li ih se plaćati s obzirom na njihove vrlo skromne efekte. Dakle, tu se nalazi pravo leglo korupcije na visokoj razini.
U knjizi se osvrćete i na udruge pacijenata kao produženu ruku farmaceutske industrije...
Farmaceutska industrija je preuzela veliki dio cijeloga medicinskog sustava, pa često i same udruga pacijenata. Ona ih financira, nerijetko i osniva, te preko njih promiče bolest i lijek. Upravo preko udruga farmaceutska industrija vrši pritisak na državno osiguranje da skupe lijekove uvrsti na svoju listu. Tu se i pacijenti često zlorabe jer u pravilu ne znaju o čemu je zapravo riječ. S voditeljima udruga je već drugačije, jer oni znaju tko financira njihove aktivnosti.
U knjizi “Prirodni lijekovi za koje 'oni' ne žele da vi znate“ Kevin Trudeau ističe tezu da se lijekovi za relativno banalne bolesti poput prehlade, visokog tlaka i dijabetesa ne pronalaze jer je farmaceutskoj industriji u cilju jedino liječenje simptoma, a ne uzroka bolesti. U protivnom bi ostala bez posla.
Točno. Obzirom da se radi o vrlo zahvalnom području za zaradu a farmaceutskoj industriji nitko nije postavio nikakve granice - iako su to trebale učiniti struka i politika, te prepoznati manipulaciju - ona se razmahala do neviđenih razmjera. Danas je to gigantski kompleks koji je progutao sve pred sobom, uključujući i struku, potrošio je bolesne ljude pa više nema koga liječiti – doduše, imao bi koga liječiti u nerazvijenome svijetu, ali to mu se ne isplati jer se tamo ne može zaraditi. Toliko su veliki da si ne mogu dozvoliti izlječenje bolesti, već postojeće bolesti održavaju kroničnima, te stvaraju nove. Medicina je tako 'zagubila' svoj temeljni cilj i svrhu – izlječenje, odnosno eradikaciju bolesti.
Trudeau također ukazuje kako postoje mnogi prirodni lijekovi, napose među ljekovitim biljkama, koji uspješno liječe određena stanja i bolesti no modernoj medicini se ne isplati istraživati tvari koje ne može patentirati.
Apsolutno. Ne samo da suvremena medicina nije zainteresirana za istraživanje prirodnih, nepatentabilnih pripravaka s potencijalom izlječenja bolesti, nego i aktivno potire obećavajuće ili dokazano djelotvorne pristupe i metode. U Americi postoje desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru jer su prakticirali uspješne terapijske postupke, no oni nisu bili u skladu s interesima farmaceutske industrije. Ti su ljudi proglašeni nadriliječnicima i osuđeni na zatvorske kazne. U Europi se već počelo pričati o Codexu alimentariusu, projektu koji bi trebao zabraniti prakticiranje alternativnih načina liječenja i uzimanja dodataka prehrani poput vitamina i minerala, pa čak i spominjanje tih supstancija u kontekstu zdravlja i liječenja. Zašto? Jer su dokazano učinkoviti.
Kakvu nam medicinsku budućnost predviđate?
Na kraju smo jedne epohe koja je zastranila i čije loše strane sada izlaze na vidjelo. Ta je epoha bila utemeljena na apsolutnom povjerenju u znanost i tehnologiju, a zadnjih je desetljeća dodatno degenerirala pod utjecajem neoliberalnog gospodarsko-političkog modela koji je stavio profit iznad svega. Moramo napustiti potrošački model te započeti graditi jednu novu epohu i civilizaciju utemeljena na drugačijim vrijednostima - duhovnosti, skromnosti, solidarnosti i moralu. Komercijalizaciji i privatizaciji naročito nije mjesto u zdravstvenom sustavu. Također, tehnologiju treba svesti na realnu razinu a ne vjerovati u njezinu svemoć. Svi se trebamo okrenuti manje destruktivnim načinima života koji su bliži prirodnome, tradicionalnom životu, što uključuje prirodni način prehrane i rješavanje nepotrebnog stresa i stalne trke za stvarima koje nam najčešće uopće nisu potrebne. Kad je riječ o bolestima i liječenju ne trebamo ići liječniku za svaku sitnicu, već ga posjetiti onda kada s tegobom zaista ne možemo sami izaći na kraj. Trebamo se osloniti na vlastiti zdravi razum, laičko iskustvo i osjećaj, te ne dozvoliti liječnicima da nas proglase bolesnicima ako se mi sami tako ne osjećamo. Trebamo zadržati autonomiju i vlast nad vlastitim tijelom, a ne tu vlast predavati medicinskoj instituciji koja ne djeluje uvijek na našu korist.
O autorici
Dr. Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom specijalizirala internu medicinu. Radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.
Kako se stvaraju novi 'bolesnici'?
U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično se dogodilo i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat.
Brzo izdavanje dozvola za lijekove
Kompanije imaju interes svoje proizvode što brže plasirati na tržište i u tom smislu vrše pritisak na regulacijska tijela. To je imalo za posljedicu značajno skraćenje vremena izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, što se zorno vidi na primjeru Velike Britanije - godine 1989. iznosilo je 154 radna dana, 1990.- 93 dana, 1991.- 75 dana, 1993.- 67 dana i 1998. samo 44 radna dana. Slično se dogodilo u drugim europskim državama u kojima su početkom 90-ih godina osnovane nove, nevladine, zapravo industrijski dirigirane agencije za lijekove. U njima je uveden zajednički, pojednostavljeni postupak registracije u sklopu kojeg je izbačen propis o obnavljanju licenciranja lijekova svakih pet godina.
Izvor: Zdravlje iz prirode www.dubrovnik.portal.com
Važno :
ovdje možete vidjeti odličnu prezentaciju peticije protiv implementacije novog zakona u EU, koji bi drastično ograničavao prodaju tradicionalnih kineskih i ayurvedskih proizvoda u Europi. Stoga je Francuskoj oformljena organizacija za obranu naših prava za uporabu biljnih proizvoda u svrhu postizanja zdravlja. Do kraja mjeseca travnja potrebno je prikupiti milijun potpisa. Molimo Vas, budite toliko susretljivi i suosjećajni, potpišite i proslijedite svojim prijateljima.
Prezentacija i link na peticiju : http://www.savenaturalhealth.eu/
Post je objavljen 20.04.2011. u 17:21 sati.