Nova Politika

1. EU nije zastupnička demokracija.

2. Premijeri zemalja-članica kojima su njihove stranke dale vlast čine Vijeće EU.

3. Vijeće EU odabire predsjednika EU komisije.

4. Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisije ( Vlade EU ).

5. Jedino EU komisija predlaže i provodi zakone u EU.

6. Zakone za EU komisiju stvara 3000 radnih grupa birokrata za koje nitko ne glasa i nitko ne zna tko su.

7. U EU možete glasati samo kako bi izabrali zastupnika pri EU parlamentu. A zakone odobrava Vijeće Ministara.

8. EU parlament nema pravo veta na zakone, nema praveo donositi – ni predlagati zakone u EU.

9. Vaši EU zastupnici mogu samo raspravljati o već predloženim zakonima i davati svoje mišljenje o njima.

10. Da bi prijedlog zakona prošao u Vijeću ministara, za njega moraju glasati prestavnici barem 65% stanovništva.

11. Da bi stavili veto na prijedlog zakona u EU morate imati predstavnike 35% stanovništva.

12. Time velike zemlje mogu usvajati koje god zakone požele i zabranjivati sve zakone koji im ne odgovaraju.

13. S Lisabonskim sporazumom EU postaje federalna država i njeni zakoni su jedini zakoni.

14. U toj EU – tvrtke iz siromašnijih zemalja mogu obavljati poslove u bogatijim zemljama plaćajući svoje radnike koliko ih plaćaju u domovini.

15. U toj EU vas npr. V. Britanija može optužiti za terorizam bez ikakvih dokaza i iz HR će vas morati izručiti u britanski zatvor gdje možete ostati zatočeni i do 4
godine bez da vam se pročita optužnica.

16. EU će imati jednog vođu – europskog predsjednika.

17. Europski predsjednik se – NE IZABIRE - i njega postavlja EU Komisija.

18. Jednom kada uđete u EU – nije predviđeno da iz nje ikada izađete.

19. A HR Vlada i Sabor već pripremaju izmjene Ustava da vam oduzmo pravo na REFERENDUM o pridruženju EU.

Sažeo tvrdnje EU parlamentaraca: www.youtube.com/user/CowboyBebop2012


VIZUALNA ARGUMENTACIJA : O EUROPSKOJ KOMISIJI UŽIVO I IZ PRVE RUKE ...

http://www.youtube.com/watch?v=vLlqQXQCxyc


Tekst iz video-clipa ( govor parlamentarnog zastupnika EU o članovima Europske Komisije ) :

" Iz Francuske - g. Jacyues Barrot - on će preuzeti transport ! 2000. je dobio suspendiranu kaznu zatvora od 8 mjeseci zbog pronevjere i bilo mu je zabranjeno držati javne položaje 2 godine.

Iz Mađarske - g. Kovatsch - preuzet će poreze! Mnogo godina bio je komunistički birokrat, prijatelj g. Kadara - tamošnjeg dikatatora, i grlati protivnik vrijednosti koje mi ovdje na Zapadu držimo kao važne. Njegov resor će proizvoditi politiku oporezivanja i brinuti za ujedinjenu carinu od Corcka sve do Vilniusa ! Zar će ETT i britanski konzervativci stvarno glasati za to ?!

Iz Estonije - g.Kalas - dvadesetgodišnji birokrat sovjetske partije sve dok ga njegov novostečeni apetit za kapitalizam nije uvalio u određene nevolje ! Mada, ako ćemo iskreno - bio je oslobođen od zloporabe položaja i prijevare , ali je bio osuđen zbog davanja lažnih informacija ! I ON će biti na čelu ODJELA PROTIV PRIJEVARA !

Iz Velike Britanije - g. Peter Mandelson. On će preuzeti trgovinu. On je dva puta uklonjen iz britanske vlade, ali sada je on - jedan od najkompetentnijh !

Iz Nizozemske - g-đa.Neddle Krouse. Ona će preuzeti - konkurentnost !Ona je optužena da je lagala EU parlamentu . To su samo optužbe, ali dolaze od g. Van Buitenena i trebalo bi ih poslušati !

Zapitajte se - biste li kupili rabljeni automobil od ove Komisije ?!

Ali, i da su kompetentni, čak da je ovo Komisja visoke kvalitiete, ali - oprostite, g. Barosso, ja mislim da nije - mi bi glasali NE po političkom principu da je Komisija motor za integraciju, da iz Komisije potječu zakoni koji tako strahovito loše pogađaju naše poslove diljem Europe ! Ta je komisija utjelovljenje svega što je najgore u ovoj Europskoj uniji ! To je Komisija koja je Vlada Europe - a nije direktno odgovorna nikome !

I, molim vas, kada glasujete, zapamtite da je 20 ovih komisionara već reklo da namjeravaju pokušati implementirati Ustav, čak i prije nego što su ga ratificirale vlade zemalja-članica !

U inat takvoj nevjerojatnoj aroganciji, nitko u grupi Nezavisnosti i Demokracije neće glasati za ovu Komisiju! "




Piše: Jupi


Dragi i poštovani moji državljani, koji ovdje komentirate, želio bih vas obavijestiti, da dok mi ovdje lamentiramo i raspravljamo, iza naših leđa odvija se PUZAJUĆA IZDAJA suvereniteta ove naše države Hrvatske, pristajanjem na NEOBORIVOST ODLUKE ARBITRAŽNE KOMISIJE koja bi se trebala sastati radi rješavanja Slovenskog zahtjeva do dobije VIŠE OD PRAVA PROLASKA koja već sada ima, nad Hrvatskim morem u Piranskom zaljevu.

Hrvatskim građanima, protuustavno i protuljudski, postojeća vlast i hrvatski sabornici nemaju namjeru dati REFERENDUM da se građani izjasne o tom pitanju.
Zato to doživljavam i smatram kao IZDAJU ljudskih prava i konkretno suvereniteta Hrvatske države.

A to je upravo ono što želi NWO-EU vlast, t.j. da LOMI DRŽAVNE SUVERENITETE i sebe postavi kao vrhovnu svim narodima Europe !

Hrvatski sabornici, postali su potpuno neosjetljivi za potrebe i prava ovog naroda, a sada i za Hrvatski suverenitet. A sve je počelo nepravednom privatizacijom, pa potom eskaliralo u neosjetljivost vlasti na VIŠEKRATNE NEISPLATE PLAĆA radnicima. Npr. radnice Dalamatinke dovedene su u situaciju od 9 neisplaćenih plaća, i tada došle pred Hrvatski sabor gdje ih se nitko nije udostojao primiti.
I sada konačno ta krajnje NEHUMANA NEOSJETLJIVOST HRVATSKI SABORNIKA eskalira i u njihovu neosjetljivost za Hrvatski suverenitet.

Tim IZDAJICAMA trebalo bi nekako organizirano pokazati zube i privesti ih javno pravdi na Jelačića placu !

IZDALI SU NAS !!! VIDJET ĆE TE !!!

A Slovenci su još uvijek na Sv. Geri, i nisu još uvijek vratili novac bivšim štedišama Ljubljanske banke - što je još jedna neosjetljivost vlasti za Hrvatsku, a S. Mesić priča viceve i naganja lopove po Hrvatskoj!

UŽAS !!!



Piše: Toma Juda


Uz sav ovaj šušur oko odnosa Slovenije i Hrvatske, odnosno Arbitražnog sporazuma, koliko vas je zamIjetilo vijest da se bira predsjednik EU-a. U čemu je stvar ili što je zanimljivo? Biraju ga lideri europskih zemalja koji su u EU, ali ne građani EU.;-)))))

Za @Jupija, jako kratko je stajao članak na Jutarnjem da su znanstvenici uspjeli stvoriti spermu i jajašaca iz matičnih stanica. Sad mogu stvoriti čovjeka. ;-)))) To su vijesti, a ne ove igre bez granica, ali ipak kad se tiču nas, građana ove zemlje, onda jesu bitne...Tad su nam te vijesti prioritet. Ali, nemojmo zanemarit ove vijesti koje dođu između ovih, kao nekih važnih i značajnih ...



Piše: MANAH


Bilo bi dobro napraviti nezavisni, samoinicijativni referendum o ulasku RH u EU.



Piše: KYZO


Firma u kojoj radim ima sjedište u Belgiji, vlasnik je jedan od 20-orice najbogatijih ljudi u Belgiji sa kraljevskim vezama, kako u braku tako i poslu. Ovog ljeta 40 programera dobilo je otkaz po dolasku sa godišnjeg, radna knjiga te osobne stvari čekale su ih na porti - prestrašno.

Jedina razlika je u tome što su oni istog dana mogli naći novi posao, za razliku od Hrvatske.



Piše: Blade777


1. Obmanama i lažima barataju moćnici kada je u pitanju raspolaganje s vrijednostima uz pomoć manipuliranja vrijednosnim papirima i novcem. Novac sam i nema neku osobitu vrijednost, osim one koja je utrošena za tiskanje. Znači novčanica od 1000 kn ima realnu vrijednost od 1 kn. 999 kn su vrijednosti koje trebaju biti ostvarene radom onoga tko prebacuje iz nečega u nešto, a onu stvarnu predstavljenu vrijednost od 1000 kn.

Ako osoba ili grupa ljudi koristi vrijednost, a iza iste ne stoji realni rad koji toliko vrijedi,onda je netko u istom društvu oštećen za naplaćenu vrijednost predstavljenog neizvršenog rada. Ukratko; ukoliko netko živi jako dobro, a nije iza toga realan rad, onda imate puno ljudi koji žive lošije od vrijednosti svojeg rada. To se događa u RH, a događa se i u zemljama tržišne ekonomije, kakvu mi stalno zazivamo.

2. Jedna od mogućnosti osvještavanja građana je ta da im se predstavi kakav je odnos snaga u odlučivanju o eventualnim promjenama. Primjerice u RH je potrebno otprilike 10 godina stalnog protestiranja i raznoraznih oblika djelovanja za izvojevanje promjene stanja. Kada bi se "utopili" u zajedničkoj EU, onda bi nam trebalo otprilike 100 puta više vremena, znači otprilike tisuću godina. Po kronološkom redu,ulaskom u EU vratili bi se po našim stvarnim pravima 500 godina prije seljačke bune. Onda mi nek' netko kaže da mi ne putujemo kroz vrijeme. Putujemo unazad i te kako, samo toga nismo svjesni.

3. Što se tiče investicija u autoceste, to je velika prijevara. Zamislite koliko građani Zagreba investiraju u autoceste a svakodnevno se nađu u prometnom kolapsu. Od tih sredstava se treba izgraditi infrastuktura tamo gdje ljudima koji izdvajaju sredstva najviše koristi. Autoceste trebaju financirati kvalitetni projekti i koncesionari, a na kraju sve oni koji ih koriste. Ovako ispada da mi financiramo i gradimo brze ceste po kojima se voze građani drugih zemalja, a koji zarađuju 5 puta više. Ljetuju u hotelima koje su izgradili naši očevi, a koji sada iste komplekse mogu gledati samo na slikama. Oni isti stranci koji putuju po preskupim cestama ( pogledom na naše mogućnosti ), aranžmane plaćaju desetak % jeftinije od nas. Konzumiraju hranu koja je uvezena iz njihovih matićnih zemalja. Ima li za nas gore stvarnosti od takve?

Sve više pomišljam da ideja zatvaranja granica i nije tako loša. Mi bi spasili domaće gospodarstvo, a onima koji žele ljetovati na našim obalama treba naplatiti smještaj 20% skuplje nego domaćim građanima. Putnicima koji tranzitiraju kroz RH, naplatiti stvarnu cijenu koštanja prometne infrastukture. Po sadašnjem modelu građani RH sve izgrade, a oni koji nemaju veze sa financiranjem na kraju imaju najviše koristi.

Naveo bih jedan primjer kada sam putovao kroz Švicarsku; Policajac na granici nije ni pogledao putovnicu, ali me je striktno upozorio kako moram uplatiti vinjetu za korištenje njihovih cesta. Naši građani plaćaju trostruko više za ceste od realne cijene za korištenje istih. Ali je zato jako bitno da strani državljani plaćaju upola manje nego što bi trebali platiti.

Kod nas carinski službenici omogućavaju povrat poreza prije nego uopće stranac izađe iz zemlje. U drugim državama se namjerno otežavaju postupci da bi oni koji traže povrat na kraju odustali. Svoje jako dobro znamo oderati, a strancima pogodujemo na razne načine.

Od svih struktura ovisi koliko ćemo sami sebe zaštititi. Ukoliko se nismo sami u mogućnosti zaštititi, nitko izvana nam neće pomoći.




Piše: Toluen


Evo sada je EU spremna preko banaka nastaviti sa gradnjom autocesta u RH i to sa nekoliko milijardi ( koliko kužim ) nepovratnih sredstava koje će se kasnije ipak otplaćivati kroz neke druge oblike. Čitaj: propagandom da u EU što prije uđemo, jer je to bagatela za ono što dobijaju, a čega ovdašnji "domoljupci" uopće nisu svjesni. Što mislite tko će se voziti ovim autocestama? Mislim da nećete vidjeti previše lokalnih tablica. A i vjerojatno će se dogoditi da će nam prvi susjedi vrlo brzo početi govoriti jezikom koji nije lokalni.

Zar nije malko čudno da nisu uložili novac ( te silne milijarde ) u podizanje kvalitete života lokalnog stanovništva preko samodostatnosti i samoodrživosti, obnovljivih izvora energije, škola, zdravstva, socijalne skrbi, pravednijeg modela zapošljavanja, kulture i svega onoga što nam ovdje treba, a ne autocesta?

Imajte na umu da je RH je jedan od najljepših komadića realestate-a ( nekretnine ) na svijetu. Nigdje doslovno nećete naći ovakovu kombinaciju još uvijek očuvane okoline ( to će i ostati jer će novi vlasnici željeti živjeti u miru bez puno buke ) u klimi koja je iznimno blaga, u prostorima u kojima nema otrovnih kukaca, ubojitih životinja, potresa, vulkana, tajfuna, tornada, uragana, tsunamija, ne poplavljuje, ljeta su topla i duga, a zime blage i kratke. A na dohvat ruke su vam sve moguće kombinacije od šuma, jezera, planina, rijeka, mora - i sve to na manje od sata vremena vožnje privatnim helikopterom ili avionom.

I da ne bude zabune. RH ne ulazi u EU, već EU ulazi u RH. Jer se teritorij RH niti za milimetar neće povećati. Da bude veći paradoks još ćemo svoje članstvo platiti prostorom koji sada poklanjamo Sloveniji u zamjenu da nas EU osvoji bez ispaljenog metka. Braća Srbi su nam barem pošteno rekli što rade kada su potegnuli svoje crte i topove, a ovi nas sa smiješkom na licu na kolac nabijaju. Da ne bude zabune - nemam ništa protiv ničije vjere, rase niti nacionalne pripadnosti. Ali igra mora biti fer, ako želite da kad tad zbog toga ne bude krvi. A ova prljava i pokvarena igra to nije. I kad se konačno osvijestimo, onda ćemo tek vidjeti pičvajza.

A u stvari se događa isto, kao što je to nekada radila Austorugarska, Otomani, Mlečani i svi ostali. Velebit se JOŠ nije oporavio od gradnje Venecije, a prošla su stoljeća !!!



Piše: CBK


Cilj masona u Novom svjetskom poretku, u uvjetima globalizacije svijeta, je od svijeta učiniti novo carstvo nalik na faraonsko carstvo u kojemu je faraon glavni šef masona, a društvo podijeljeno po strukturi piramide – na dnu je “ hrana ” odnosno narodi ( građani / porezni obveznici, vojnici - topovsko meso ), a prema gore se diže “elita”, vlasnici krupnog kapitala, dok su OUN, NATO, EU i slične strukture instrumenti – administracija kao što su faraoni imali svoju administraciju.

Ne treba zaboraviti da je faraonski sustav u našoj civilizaciji do sada najduže trajao, preko 3,5 tisuće godina! Znači, vrlo je efikasan kao sustav, ali poguban za narod(e).

Demokracija ( i pravna država, pravni poredak ) je najveći neprijatelj masonerije, a od narodnih referenduma, slobode medija i građanskih prava i prava naroda na samoodređenje se masonima diže kosa na glavi.



Piše : catwoman


Ankete služe Vladi da lažnom, perfidnom sugestijom uvjere velik broj ljudi kako nisu u pravu, ako ne misle kao većina. To je kao kada u školi profesor traži učenike da se izjasne po nekom pitanju na dva moguća načina, pa oni koji nisu potpuno sigurni, gledaju okolo i dižu ruke za onu opciju gdje vide da je više glasova. " Kud svi Turci, tud i ćoravi Mujo " ... i onda Vlada zloupotrebaljava tu psihološku pojavu za svoje interese.



Citira : O čemu se zapravo radi ?!


... iz intervjua prof. Jurčevića časopisu "Politički zatvorenik" :

14. Hrvatska prema Europskoj uniji: koju smo cijenu spremni platiti i znademo li za što ju plaćamo?

Među mnogobrojnim neznanjima koja se pojavljuju u hrvatskoj javnosti jedno od najvećih neznanja je ono koje se odnosi na Europsku uniju. Prvo, naše korumpirane neznalice nam EU predstavljjua kao neku monolitnu cjelinu, a zapravo se uglavnom radi o organizaciji unutar koje pojedine države nastoje ostvariti što više svojih nacionalnih interesa. Drugo, euroutopisti nam EU predstavljaju krajnje naivno kao neku vrstu dobrotvorne organizacije koja će nam pokloniti meterijalna bogatstva i riješiti nam sve nacionalne i osobne probleme, iako iskustva Hrvatske i niza drugih zemalja potvrđuju upravo suprotno.

Prema tome, smatram kako Hrvatska u svim međunarodnim odnosima, pa tako i u odnosu prema EU treba prestati sa smoobezvrijeđivanjem i samoponižavanjem, te postupati kao i druge države, tj. Hrvatska napokon treba biti stvarni subjekt međunarodnih odnosa.


15. Gospodarska kriza najviše pogađa socijalno ugrožene slojeve. Koje biste mjere preporučili hrvatskoj vladi?

Hrvatska raspolaže s velikim prirodnim bogatstvima, izuzetno očuvanim okolišem i velikim socijalnim kapitalom u domovini i iseljeništvu, što znači da ima sve pretpostavke biti gospodarski uspješna te društvo materijalno zbrinutih i sretnih ljudi. Međutim, u Hrvatskoj je potpuno obrnuta situacija, a gospodarstvo je bitan dio te ukupne situacije.

Prema tome, Hrvatska treba promijeniti cjelokupni upravljački model koji je prenijela iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja, što znači potpuno restrukturirati i gospodarstvo, kako u tehnološkom i organizacijskom, tako i u normativnom i mentalitetnom pogledu.

Sve tzv. hrvatske vlade bile su i ostale ključni čimbenik gospodarske katastrofe jer su izravno čuvale netržišni komunistički gospodarski model i predvodile privatizacijsku pljačku neviđenih razmjera. Unutar toga su poseban problem kriteriji raspodjele bruto društvenog proizvoda, s kojima je – protivno poslovnoj i razvojnoj logici – omogućeno nezasluženo bogaćenje malog broja politički odabranih i siromaštvo najširih slojeva stanovništva.
Sve mjere koje je i sada u dubokoj krizi donijela Vlada RH vode ubrzanom sveopćem gospodarskom samoubojstvu. Naime, gospodarske teorije i iskustva nalažu da se u krizi smanjuju i ukidaju porezni nameti, pa ček daju i državne stimulacije, jer se na taj način pridonosi oporavku i razvoju gospodarstva. A Vlada RH radi obratno, te izravno gura u propast i preživjele dijelove hrvatskog gospodarstva.

No, ne radi se tu samo o neznanju, nego i o namjerama što lakšeg i bržeg provođenja potpune kolonizacije Hrvatske.



Piše: Toluen


Citat iz Monitor.hr

"Izrael je opsjednut holokaustom, napisao je u svojoj knjizi 'Pobijediti Hitlera' bivši predsjednik izraelskog parlamenta Avraham Burg. Središnja teza knjige je ta da je izraelsko društvo holokaust pretvorilo u temeljnu odrednicu svojeg postojanja. Izraelski političari zlorabe sjećanje na masovno uništavanje Židova, kako bi za Izrael dobili posebna prava i mogli ignorirati važeće međunarodno pravo, napisao je autor. Burg smatra i da Židovi gaje pogrešno uvjerenje da je cijeli svijet protiv njih, a zapravo se "nama dopušta da činimo stvari koje ne bi bile dopuštene niti jednoj drugoj naciji, uključujući i 40-godišnju okupaciju".


Molim vas da obratite pozornost dvije ključne stvari u tom kratkom, ali nevjerojatno važnom tekstu.

Prvo - na funkciju koju je čovjek obnašao i koji ovo sada govori. A upravo TO što je on sada napravio je JEDINI mogući stvarni izlaz za promjerice prestanak sukoba Izraela sa cijelom svijetom, ali vrijedi jednako za sve nas - da svatko iskreno i samokritički sagleda što i zašto radi. To se zove put u bolje društvo i stvarni zaista djelotvorni novi svjetski poredak koji je istinski transparentan na svim razinam i u kojem može konačno čovjek ostvariti sada još nezamisliv potencijal za razvoj i napredak.

I drugo - riječ: UVJERENJA - ključ ključeva svega.

"Izraelci su UVJERENI da..." i zbog toga rade sve to što rade. Ni zbog čega drugoga. A totalno pogrešno uvjerenje.

Pa tako u sličnom duhu kako i @Jupi naglašava - rasprava u Saboru nedvojbeno pokazuje postojanje svijesti o problemu koji nastaje pristankom na OVAKO formulirani način ulaska RH u EU ( ili zapravo obrnuto jer EU okupira RH ) , što se sada srećom još uvijek lomi na ovome sa Slovenijom.

Dakle naš zajednički problem su UVJERENJA onih koji misle da mi MORAMO pošto poto tamo. Ma ni u ludilu, taman crkli jer će se upravo to dogoditi kada konačno tamo i uđemo ne poznajući pravila igre koja vladaju, a koji su doslovno utemeljeni na zakonu "Tko jači - taj kvači".

Na kraju krajeva to je implicitno rekao danas i Čehok citiram "...moramo biti svjesni da će ulaskom u EU biti daleko teže stanje nego je sada..." kraj citata. A kao - sada nam je lako? Dakle, biti će da prvo pokrepa sva magarad koja nemože vući teška EU kola, a tko preživi ...

Ljudi ne razumiju činjenicu da će ulaskom u ovakvu EU 90% ljudi će biti doslovno i životno ugroženo da bi onih 10% ( koji se snalaze u šumi EU propisa jer je to strogo pravna tvorevina koja se drži slova zakona i prava ) bilo još bogatije i bahatije.

To nije EU u koju itko treba ulaziti. Dapače - od toga treba bježati kao što vrag bježi od tamjana.

Ali ako se nekim čudom ovo promjeni, kao što primjer onog Izraelca pokazuje da je moguće, tek ONDA postoji šansa za stvaranjem neke istinski funkcionalne EU u kojoj i RH itekako ima što tražiti. EU u kojoj će 100% ljudi imati šanse živjeti svoje živote, a da se ne ubiju od muke prije toga. Međutim, realno: teško se ovo može očekivati u neko skorije vrijeme. I zato - pamet u glavu.

Dakle - možemo birati:

Da nam bude teže bez EU ( ovakve kakva je sada ), ali da se s vremenom izdignemo iz pepela i stanemo na vlastite noge bez bolesno neoliberalno konzumerskog mentaliteta poštujući zdrave ( ne ove bolesne korupcijsko šovinističke ) tradicije koje još uvijek postoje i žive u srcima onih koji vole i svoju zemlju, ali i svoju planetu Zemlju poštujući da i drugi imaju pravo na vlastite zdrave tradicije, a koje se sada svuda gaze istim konzumerskim bagerom.

Ili

Da nam bude teže u EU i da s vremenom potpuno iščeznemo utopljeni u tom velikom stroju za mljevenje topovskog i robovskog mesa.

Piše : Toluen

( tekst iz pismohrane catwoman, primljen dana 10.11.2008. )

Tko je elita odnosno, skriveni gospodari svijeta koji poznajemo?

AD. Dopuna tekstu uglednog američkog ekonomskog analitičara FoxTV koji upozorava da sve više svjetskih dužnosnika spominje NWO i ujedinjenje pojedinih monetarnih politika u jednu globalnu! On je to javno izrekao na glavnostrujaškoj televiziji



Ako si ikada imala prilike vidjeti Forbesove liste "najbogatijih" ljudi na svijetu, koja se svakodnevno pažljivo ažurira, onda po toj listi najbogatiji trenutno posjeduju imovinu od otprilike 50-60 mlrd $ (Bill Gates, Waren Buffet itd), što nije malena vrijednost.

Međutim.

Tamo nećeš naći niti jednu informaciju o tome da postoji određena vrlo malena elita, navodno sastavljena od 13 obitelji (zna se o kojim obiteljima je riječ) , s vijekovima dugim porodičnim stablom i međusobnim krvnim vezama, koja danas raspolaže imovinom u vrijednosti od otprilike 400 - 500 tisuća milijardi $, odnosno više od polovine "vrijednosti" svega na planeti !!!! Dakle više nego dosta da svakom stanovniku na Zemlji sagrade kuću i omoguće pristojan i normalan život do prirodne smrti.

Dakle, novaca niti moći im ne nedostaje. No kako su do ovolike moći i imovine zapravo došli?

Ove obitelji su usko povezane sa aktivnostima koje se odvijaju preko tri centra moći koji se nalaze u središtu Rima - Vatikan, središtu Londona - City of London i središtu Washingtona - Columbija District, i predstavljaju tri grada – države, koje su potpuno neovisne o ostatku grada i država u kojima se nalaze. Funkcije su im jasno definirane, tako da Vatikan predstavlja centar kontroliranja i upravljanja vjerom, London je centar upravljanja ekonomijom i financijama, a Columbija je centar upravljanja svim ostalim bitnim elementima (vojska, zdravstvo...). Još fascinantnije je da nitko od članova elite ne plaća nikakve poreze, niti se nad njihovom imovinom ne može napraviti nadzor, jer su iznad zakona koji vrijede za nas obične smrtnike. Fascinantan podatak? (Naravno ove informacije ne mogu potvrditi, ali ću ti, ako želiš, navesti izvore u kojima možeš vrlo detaljno sama istražiti o čemu se radi. Jako interesantan materijal za pogledati i poslušati.)

Korijeni im sežu sve do egipatskih faraona i može se kroz povijest pratiti preko Mojsija, 12 odabranih židovskih plemena, Krista, pa sve do kraljevskih loza koje i danas postoje. Karakteristično je da svoj elitizam nastoje i uspješno održavaju tako što se stalno drže na okupu, odnosno ne dozvoljavaju da u krug uđe nitko tko nije "elitnog" porijekla, ali bez problema koriste one izvan ovoga kruga koji im trebaju da to i održe.

Također su očito vrlo uspješno osmislili i uspostavili način da koriste sve nas kroz vijekove u nečemu što se i danas u ekonomskom sustavu zove "free trade": sustav koji uključuje proizvodnju i dilanje svih vrsta opijata, alkohola i droga, trgovinu i upotrebu robova, prostituciju, nebrojene oblike laži, sukoba, ratova i svih ostalih sranja u koja smo upetljani (uključivo i ovaj rat koji je prohujao preko nas nedavno), pokriveno naizgled vrlo dobro opravdanim aktivnostima, a da pri tome kroz nevjerojatan sustav financijske ovisnosti zapravo stalno zarađuju, jer finaciraju sve strane u sukobu, znajući naravno o čemu se radi i što rade. Odnosno: zarađuju kako god okreneš stvar, a još uspijevaju da im se bez puno pitanja vjeruje. (Barem do sada je tako bilo).

Svoju vlast grade i učvršćuju na način da izazivaju nesreće i ratove, ali javnost ima percepciju da rade u korist javnog dobra i uspostave mira, što naravno uopće nema veze sa stvarnošću. Jer, da je doista tako - danas bi svijetom doista vladao mir i ne bi nitko bio gladan niti siromašan. Dakle - očigledno nešto ne štima.

Jasno, to ne rade direktno nego preko posrednika koje koriste za svoje planove. Posrednici mogu biti bilo tko koga odaberu, vrlo slično kao što članovi neke partije ili stranke odabiru svoje istaknute predstavnike. Naravno, sami posrednici su zapravo potrošna roba.

Dakle, doslovno svi ratovi koji su vođeni na Zemlji nisu zato što se mrzimo ili što smo genetički ratoborni, nego zato što je netko vrlo spretno smijestio priču tako da se počnemo mrziti, vjerujući da činimo dobro sebi, svojoj vjeri, narodu ili načinu života, sve do trenutka dok ne plane sukob koji više ne možeš zaustaviti. A to je samo jedan od bezbroj oblika i načina da nas drže u pokornosti, neznanju, bijedi i mizeriji, dok se zabavljamo onime što nam serviraju kao "sretan" život koji, eto, tek što nije stigao ... ili će biti dostignut u nekom drugom svijetu.

Također jedan od razloga postojanja različitih religija je, da između ostaloga, iskoriste prirodnu potrebu da u nešto vjerujemo, a zapravo zametnu sjeme podjele koja će s vremenom dovesti do onoga što izgleda kao potpuno prirodan i logičan smisao, borbe za i u ime "Boga, vjere, naroda, slobode, pravde, domovine" i tko zna što sve ne, što u konačnici dovodi do krvavih i žestokih, a potpuno besmislenih sukoba, bilo da je riječ o križarskom ratovima ili današnjim suvremenim sukobima, u kojima stradavaju oni koji nemaju nikakve veze s time što je jedan od ciljeva rata. Vojnik u rovu nema vremena razmišljati zašto je tako, a ako se pobuni, ide na vojni sud. Jer nitko ne može i ne smije biti pošteđen, niti mu se smije dozvoliti da misli, jer razmišljanje razvija inteligenciju, a mogao bi otkriti i istinu što zapravo i nije tako teško. Ne mogu odoljeti primjetiti koliko ovo podsjeća na ideju iz Matrixa i buđenju iz sna koji je nametnut ljudima koji nisu svjesni kakve živote zapravo žive.

Dakle, ovdje ona rimska "Zavadi pa vladaj" dobija puni smisao, odnosno predstavlja jedan od temelja vlasti na planeti Zemlji.

Kako je to moguće? Pa nisu svi baš toliko glupi, da to ne vide tijekom svih ovih vremena?

Vrlo jednostavno. Pametan si i treba ti novaca ( ili moć ili slave ili što god želiš ) za život koji vodiš ili želiš imati ( Krasne kuće, auti, jahte, komadi, putovanja, uzbuđenja, užitak, slava, vlast, moć )? Želiš to? Naravno!!! Žudiš za time? Izvrsno!! Ja ću ti dati kredit ( ili slavu ili moć ili drogu ili što god želiš ), a ti mi zauzvrat moraš garantirati da ćeš mi kredit (ili uslugu) vratiti na neki način s kamatom. Što? Ne možeš? Bojiš se? Ma neema problema. Trebaš samo učiniti neke "sitne" stvari ( doduše: nemoralne, nehumane i protuzakonite ), ali pazi da o tome nikome ne pričaš, jer ćeš samo u tom slučaju zbilja stradati i ti i svi oni koje voliš. Dogovoreno !!! Pa, naravno, tko danas "normalan" ne bi želio biti član "jet seta" ili "zlatne mladeži" ? Vidimo se na party-u ili domjenku!

I tako ljudi hoće-neće postaju članovi sustava koji ih kad tad ipak pojede kada postanu pričljivi, opasni ili nepotrebni. Primjerice kao što su nedavna ubojstva u Zagrebu. Zanimljivo? Oni koji to ne žele, a inteligentni su i kuže priču, ili se tiho isključe iz društvenog sustava i nastoje biti što je manje vidljivi, ili se ubiju kroz neki od oblika ovisnosti o alkoholu, drogama ili bilo čemu drugom, ili budu uklonjeni ako počnu kvariti planove "elite" na neki po njih opasan način. ( Primjerice otkrivanjem javno istine o njima ili načina kako živjeti izvan Matrice. )

A oni manje inteligentni? S njima je zbilja lako. Čista zabava!

Kažu rimljani : "Kruha i igara", i raja zadovoljna.

Samo upale televizor ( danas ne postoji doslovno nitko tko nema negdje pristup do TV-a ) ili prelistaju časopise ili letke kojima su stalno sa svih strana obasuti nevjerojatno efikasnim lažima:

"Samo za vas", Najbolje, najkvalitetnije za vas , ljubav, slava, ljepota, glamur, to je baš za mene..." "Vi ne trebate ništa, čak ne morate imati niti novaca samo provucite kreditnu karticu, a mi ćemo za samo 999,99 kn + PDV na 12 rata doći po vašu dušu." ( Ovo ne kažu, to su sitna slova u ugovoru ). "Ali to nije sve. Potpuno besplatno ćemo Vas peći na ulju i vatrici do kraja svijeta. Jer mi stalno mislimo na Vas. Za svakog imamo ponešto što mu treba." ( Ovdje ima još daleko težih mehanizama, ali o njima u slijedećim mailovima. )

Ako pogledaš ova priča jako podsjeća na priču o Faustu i tome kako je prodao vragu dušu za zemaljske užitke. I ne samo da podsjeća, nego se to stalno zapravo događa. Međutim jako dobro znaš ( osjećaš ) da je sve to laž. Jer si svjesna stvari oko sebe, za razliku od još uvijek velike većine koje to nije. No, vrijeme buđenja je tek pred nama...

Dakle religija, vlast, ratovi, financije i su na neki način zapravo povezane priče.

Međutim, čemu služe financijske krize kao što je ova u kojoj se nalazimo? Ne gube li i oni u tome jako mnogo? Ne.

Kako sam zadnjih godina pratio financijske procese u HR i svijetu u želji da shvatim kako zaraditi novac iz toga, tako sam se upoznao i sa dijelom strukture koju čine svjetske financije. Znam da te to ne zanima, ali zapravo je ključna stvar u razumjevanju onoga što se zapravo događa u svijetu.

Recimo da iza svake države stoji neka moćna financijska institucija koja bi trebala biti neovisna od sustava vlasti, a koja zapravo brine da financijski sustav države funkcionira kako treba. U HR imamo Narodnu banku (na čelu je guverner Rohatinski), a u SAD ovu funkciju obavlja takozvani FED, i tako dalje.

Oni, dakle, prate što se događa na tržištu ekonomije ( srce sustava ) i novca ( krv sustava ) i, pojednostavljeno rečeno, balansiraju vrijednost tečaja novca tako da daju više ili manje novaca u opticaj ili daju kredite velikim bankama po višoj ili nižoj kamatnoj stopi, koje onda opet daju kredite svima ostalima (nama). Također kreditiraju i vlade država na sličan način.

Ovo efektivno djeluje slično peći u koju dodaješ više ili manje drva, da jače ili slabije grije. I taj proces nazivaju ekonomskim ciklusom u kojem se razmjenjuju razdoblja rasta (ekspanzije ili zagrijavanja ekonomije) i pada (recesije ili hlađenja ekonomije - upravo danas prisutan proces). Drugim riječima - znaju što treba da potpale ili ohlade stvar i imaju moć to i napraviti. Odnosno: kontroliraju ekonomiju države u cijelosti. A ekonomija jest srce suvremene civilizacije.

Proces reguliranja ekonomije na ovaj način zove se, inače, monetarna politika - riječ koju si nebrojeno puta čula u vijestima. Znači, monetarna politika je praktično izvan domašaja demokratski izabrane vlasti u takozvanim državama zapadne demokracije. To znači da de facto demokracije zapravo i nemaju realnu vlast nad vlastitom državom, a centralnu banku ne mogu smjeniti s vlasti niti da hoće, osim državnim udarom.

Znači, pravi gospodar državom nije demokratski izabrana vlast, nego centralna banka. A riječ je o svim zapadnim državama, jer koriste isti ili vrlo sličan model. Zanimljivo?

Ono, što vjerojatno ne znaš, je: da je novac koji kola državom (ili svijetom kada je riječ o konvertibilnim valutama) nekada doista imao pokriće u protuvrijednosti količine zlata pohranjenoj u trezoru banaka (takozvana zlatna podloga) i nije ga moglo biti više nego je zlata, ali danas novac zapravo nema apsolutno nikakvo pokriće. Drugim riječima vrijedi zapravo kao i papir kojim je jučer obrisana stražnjica - ništa ili kako ameri kažu "Printing from thin air". Zgodno zar ne, za vlasnike tiskara novca? A to nisu vlade, nego centralne banke. Bitan detalj. Zato valute zapravo stalno plivaju jedna u odnosu na drugu kroz proces koji se zove valutno tržište ( foreign exchange ili ), koji predstavlja apsolutno najveće tržište novca na svijetu. Zato dolar ili euro svaki dan rastu i padaju kako se izmjenjuju prognoze vezane uz njegovu "vrijednost", a one pak ovise o procjeni stanja ekonomije.

S druge strane, vlade država se bave porezima kojima "pune proračune" kako bi mogao funkcionirati "civilizirani" sustav u kojem živimo. Ovo se također zove i fiskalna ili porezna politika.

Kako su države vrlo loši gospodari, jer su sastavljeni (ne slučajno) većinom od korumpiranih političara, tako zapravo ne znaju i ne mare kako dobro gospodariti resursima kojima raspolažu, uglavnom slično običnim ljudima koji ne vode računa o svojem životu ili okolini u kojoj žive. Zvuči poznato?

Tada, kada im ( državi ) zatreba novaca, onda prvo od svoje centralne banke zatraže doslovno kredit, koji zapravo plaćaju kamatama isto kao što mi plaćamo svoje kredite ili kreditne kartice.

Ako nema tvoja centralna banka, nema problema. Jednostavno se obratiš Svjetskoj banci i MMF-u koji onda odobravaju kredit, pri tome "upozoravajući kako to treba pametno trošiti". Dobiješ uslugu - svježe isprintani novac ili njegove derivate ( čitaj još bezvrjednije papire ), ali osim svega moraju se platiti i kamate. I na taj način zapravo se ulazi u dužnički odnos, iz kojeg do sada još niti jedna država nije isplivala.

Kako, recimo, objasniti da je Island prošle godine bio proglašen svjetskom najpoželjnijom državom za život, koja ima najviše standarde u svemu, a ove godine su prije dva mjeseca proglasili totalni bankrot ??? Slična je priča sa Irskom, koja je unatoč desetljećima pametnih ulaganja i razvoja ove godine došla do ruba bankrota. Čekaj malo, pa na čelu njihovih ekonomija nalaze se ljudi s diplomama i doktoratima najboljih svjetskih sveučilišta !!!!! Složiti ćeš se da tu nešto gadno smrdi. Pa bolje bi ih vodile kumice sa placa, jer imaju jaču ekonomsku logiku.

Jednostavno - nije moguće nikako izaći ih dužničkog kruga, jer u današnjem potrošačkom sustavu apsolutno nije moguće napraviti stabilan ekonomski balans u sustavu koji funkcionira slično piramidalnim igrama na sreću, u kojima samo mali broj igrača na vrhu nešto zaradi, a svi ostali to plate ili plaćaju lažno se nadajući uspjehu. I onda da se podmire samo rastući dugovi ( ne i glavnica ), polako se rasprodaje državna imovina, a velike korporacije ( u vlasništvu elite, naravno) polako ulaze u sve sustave "nezavisne" države. Živjelo domoljublje i domovinski ratovi za .... ništa.

Prije više od deset godina čitao sam jednu vrlo suvislu priču nekog poznatog svjetskog ekonomista, o tome kako uspjeti u razvoju vlastite države, a taj je da se nikako ne prihvate krediti niti usluge koje nudi Svjetska banka ili Međunarodni monetarni fond (MMF). Inače nema spasa.

A to je jedan od segmenata procesa koji se događa u cijelom svijetu pod imenom globalizacija.

Međutim, ako se kojim slučajem dogodi da na vlast dođe netko tko doista želi prekinuti ovo sranje i omogućiti ljudima svoje države da zaista uspiju stati na svoje noge, tada mu u posjetu dolazi takozvani ekonomski ubojica ( Economic Hitmen ) koji u principu ponudi dvije opcije. Ogromno brdo novaca za njega i njegovu obitelj (cca 100 mil $) da ostane na vlasti, ali ne izvrši ono što je obećao dolaskom na vlast ili u suprotnom garanciju da će ga dočekati "metak sa njegovim imenom". Ako ne pristane na ovo šalju se takozvani "šakali" koji, bez obzira na takozvane kolateralne štete, naprave da čovjek ili njegova obitelj strada u naizgled običnoj nesreći ( ne izgleda kao atentat ). Ako niti ovo ne uspije ( kao na primjeru Sadama koji je imao brojne dvojnike, pa to nije pomoglo ), onda slijedi ekonomska blokada i vojna intervencija. Ova priča je, inače, došla iz pera čovjeka koji je ovaj posao radio nekoliko deseteka godina, a onda odjednom shvatio da njegova 23-godišnja kćer neće imati nikakvu šansu za opstanak, ako je ne bude imalo i svako drugo dijete na planeti Zemlji. Knjiga se zove "Ispovjest ekonomskog ubojice". Također je napisao i knjigu "Istinita povijest Amerike". Obje su zastrašujuće. ( Imam verzije na engleskom, ako te bude zanimalo mogu ti ih poslati e-mailom ). Ako malo pogledaš, čini se da su naši vrli vođe već odavno odabrali opciju A, s obzirom na skupe satove i vrijednosti kojima se ne može ili ne želi objasniti porijeklo. ( U Rusiji je inače uobičajeni oblik mita putem ekstremno skupih ručnih satova. )

Kada si nekome dužnik, onda si mu i rob i prisiljen si činiti ono što on želi. Tako recimo "slobodna i neovisna " Hrvatska ima trenutni dug od "samo" oko 40 mlrd $ koji, eto, "nije ništa strašno" - predstavlja samo 70% ukupnog bruto prihoda države, a iduće godine će biti 90%, što je prema našim "inteligentnim" ekonomistima potpuno normalna stvar !!!!. Samo vi i dalje trošite i živite slatke lažne snove. I onako ste u našim rukama.

Primjerice, zadnjih dana su Mađarska i Ukrajina ( inače potpuno "nekorumpirane" ) dobile od MMF-a po 20-tak mlrd $, u suprutnom su u totalnom bankrotu. U bankrotu nakon samo 9 mjeseci ekonomske krize koja još nije nastupila ????. What the Fuck??? A pogodi što će napraviti sa "svojim" novcem...

Ok. Sve u redu. Ništa ne brinite. Takav je svijet u kojem živimo, šta nas briga, svi to rade, zašto ne bismo i mi. Jednom se živi. Ako niste zadovoljni uvijek ima dovoljno cigareta, droge i alkohola, sexa i igara na sreću - zabave za čitavu obitelj, da barem nakratko zaboravite kako je život težak i nesretan. "Kruha i igara", i raja zadovoljna.

To su fraze kojima se služe da bi nas zaustavili da razmišljamo o tome kako to nema smisla i zapravo ako želimo ikako opstati mora što prije biti prekinuto.

A što je najgore od svega:

Daljnje istraživanje pokazalo je da niti američki FED, ni Svjetska banka, ni MMF, kao i velika većina "neovisnih" centralnih banka država zapravo uopće nisu neovisne već su PRIVATNO vlasništvo !!!

Pogodi čije ...

Vlasništvo iste elite koja je malo prije gore spomenuta !!! Dakle ne samo da su stvorili svijet na lažima, roblju, drogama i ratovima, nego nam još daju i kredite i stvaraju od svih nas totalno beznadne ovisnike, luđake i ubojice u svakom pogledu !!!

Američki FED je privatiziran početkom 20 stoljeća nakon niza nevjerojatnih smicalica od strane bankara koje su, gle čuda, članovi obitelji elite. Ove iste banke nisu propale u ovogodišnjem valu propadanja nekih od najvećih banaka, već su ih kupili za vrlo male novce. Zar to nije nimalo čudno?

Predsjednik John Kenedy i brat Robert, inače članovi obitelji iz elite, bili su svojevrsna crne ovce u eliti. Znali su za ciljeve elite i podvalu sa FED-om i te godine kada je John potpisao dokument u kojem je vlasništvo nad FED-om trebalo biti vraćeno u nadležnost države - ubijen je. Nešto kasnije ubijen je i brat Robert, jer je rekao da će nastaviti bratovim stopama. Elita se ne libi ukloniti niti vlastite članove, ako ne slijede stoljećima zacrtane ciljeve.

Odmah poslije ubojstva ovaj dokument je uklonjen, i FED je do danas ostao u privatnom vlasništvu, odnosno jedan od glavnih generatora današnje ekonomske krize u Americi koja je namjerno devastirana, kao i ostatak svijeta s jednim jedinim ciljem.

Kriza nije nastala slučajno, već je dio većeg i mnogo stravičnijeg plana.

Može li biti gore?

Može. Jer dokle god ne shvatimo što se događa bit će sve gore i gore.

AD. Para(ne)normalan!
Ovo je potvrda ovog odličnog teksta da nije samo još jedan u nizu analiza teorija urote, nego je prešao u praksu!

Ja sam učio iz ekonomije definiciju novca tj. da je Novac brojčano izražena vrijednost kapitala, roba i usluga! Ovaj tekst i video pokazuju da novac nije ništa drugo nego papir koji nema osnove u ničemu (plemenite kovine) jer ga količinski printaju kao toalet papir (mi nažalost svoj čak ni ne printamo u zemlji)!
Znakovito je i to da kada nastane globalna inflacija raste cijena zlata jer ako se monetarni sustav uruši ostaje ti jedino to drevno sretstvo plaćanja i robna razmjena, kao u neolitu! Nisu li ta kretanja znakovita? Raspitajte se tko posjeduje najviše zlata na svijetu? Odgovor će vas iznenaditi!

Pozdrav!

@TNT, hvala ti!

Piše : Jupi

SVA ČETIRI DOŠLA SU I VOĐENA IZ JEDNOG ISTOG IZVORA SA ZAPADA - IZ CIONISTIČKOG ANGLO-AMERIČKOG GNIJEZDA



Ali - Novinari, Političari, Vjerski vođe, Učitelji, Sociolozi, Kulturnjaci, o toj očitoj činjenici - unisono šute jer su postali KORUMPIRANI KRUHOM vlastitog dobra i mira, RUHOM ČASTI institucija i kraljevstava VLAŠĆU vodstva nad narodima te tako OPIJENI INERCIJOM očuvanja osobnog dobra odklanjaju svoje i naše oči od razarajućih trendova,krvi i boli poniženja braće naše - ljudi širom Svijeta, odbacivši osobnu požrtvovnost za Istinu i Dostojanstvo. Umjesto jasne i glasne kritike Zla, drže intelektualistički uvijene govore, primaju se i časte, stavljaju u službu Ubojicama naroda, osljepljuju naše oči, čula i pamet sjajem hedonizma Celebrity-ja i nude Tehnologije kao Put Spasenja, ili nas drže u introspekciji osobne krivnje dijeleći nam anesteziju osobnog mira, mir jaganjaca – djece naše u redu koji vodi na klanje. S visova na kojima sjede, umjesto svjetla javne Riječi Istine čine ZLOČIN ŠUTNJE uvodeći nad nama TAMU za novi Svjetski POMOR.

Jedan od stožernih procesa zapadnih društava svakako je i proces kreiranja Javne Riječi, a koju kreiraju i održavju: mediji, političari, vjerski vođe, školsko učiteljstvo, kulturno-umjetnički djelatnici, građanske udruge, i sociološki stručni think-tank.

Svi ljudi drugih profesija, pritisnuti svojim svakodnevnim radnim obavezama, nemaju dovoljno vremena ni energije, a niti potrebnog znanja, informacija i iskustva, da procjenjuju globalne procese, nego svoje nade i sudbine ravnaju prema tome kako ih navode svi ti koji drže Javnu Riječ i kroje Zakone.

Ali, šutnja (ili možda sljepilo?) Onih, koji drže tu Javnu Riječ i Vlast, o ovim današnjim globalnim i lokalnim krizama i čak o genocidinim akcijama, rađa opravdanu sumnju da od Tih, koji drže Javnu Riječ i Vlast, doživljavamo izdaju istinitog izvještavanja i temeljnih vrijednosti Života.

Naime, niti u medijskim vjestima ili političkim istupima, niti u propovjedima svećenstva, niti u kritici kulturnjaka, nikako se jasno ne artikuliraju četiri doista velika zla koja danas haraju Svijetom, iako su sasvim očigledna i sva potekla i sustavno vođena sa danas dominantne zapadne civilizacijke strane, ali i iz jednog istog izvora, a to je Cionistička osovina Washington – London. Zato ću jasno izložiti ta zla, gledano vremenski unatrag do današnjih dana.


1. FINANCIJSKA I GOSPODARSKA KRIZA – USA : 2008 – do danas

Nakon manipulativnog divljanja cijena nafte na anglo-američkim burzama u prvoj polovici 2008. god., izbila je tijekom ljeta 2008. i čisto financijska kreditna kriza otplate privatnih nekretnina i deriviranih kredita i profita u Sjedinjenim Američkim Državama. Desetci tisuća američkih građana postaju beskućnici koji borave u vikend prikolicama na američkim parkiralištima i u takozvanim «tent cities» gradovima šatora, a stotine tisuća Amerikanaca ostaju bez posla.

Cijeli razvijeni svijet, potaknut tom unutarameričkom krizom, žestoko se financijski zatresao i kumulativno uvećao krizu do značajki i razmjera kojima smo danas svjedoci.


2. RAT PROTIV TERORIZMA, INSTALIRANJE POTENCIJALA SUKOBA I KLINOVA RAZDORA RAZMJEŠTANJEM ORUŽJA - USA 2001 – do danas

Rušenje WTC nebodra 11.9.2001, s preko 2800 poginulih američkih građana opet je događaj koji se dogodio u USA, a navodne AlQaidine bombe odjeknule su sinkronizirano i u Londonu i Rimu. Američki predjednik G. Bush, s tim alibijem pokreće globalni Rat protiv Terorizma u liku Osame Bin Ladena i AlQaide, a zapravo instalira terorista i terorizam, kao idealnog neprijatelja, koji se pojavi točno tamo gdje“ zapadnim spasiteljima“ treba.

Uslijedilo je 2002. britansko-američko zaposjedanje Afganistana, a potom 2003. i ratno osvajanje Iraka, koje je do danas rezultiralo razaranjem i ubijanjem preko 1,5 milijuna Iračana, resursnim pljačkanjem i iscijeđivanjem Iraka.

Ali - nije to kraj militarističkog crnog plesa Zapadne Alijanse. Njihov važan cilj je izolirati Rusiju od Europe i slomiti njenu autonomnu silu. Radi toga nastavljaju s akcijama:
- razmještaju raketno i radarsko naoružanje na istok Europe, blizu ruskoj granici.
- potom, Zapadnom Alijansom naoružana i osokoljena Gruzija tenkovskom i artiljerijskom vatrom tuče Osetiju za vrijeme OI u Pekingu, ali Rusi, munjevito i uvjerljivo zaustavljaju gruzijsku vatru, ne dajući se uvući u dugi rat.

U tako uzavrelom Svijetu Sukoba na prijelazu 2008. na 2009. godinu - Izrael jakom vojnom akcijom protiv Hamasa zločinački poubija tisuće palestinskih civila getoiziranih u Gazi i tako za još jedan korak privodi bliže kraju svoj genocidni plan nad Palestincima.

Istovremeno izraelski Cionisti otvoreno i stalno pozivaju Zapadnu Alijansu na vojnu akciju protiv Irana, optužujući Iran za prikrivenu gradnju nuklearnog oružja.

Cionisti su ove 2009. god. otvoreno istakli prijetnju nuklearnim raketama Europi i Rimu ukoliko se Zapadna Alijansa ne odazove njihovom pozivu da se napadne Iran.

Evangeličko-cionistička religiozna koalicija, koja nadahnjuje i vodi Američki vojni milje, posljednjih godina na svojim skupovima u USA javno otvoreno i nekažnjeno poziva na konačni Svjetski eshatološki rat - Armagedon i drugi Kristov dolazak.

Rat protiv Terorizma (Talibana i AlQaide) rasplamsava se sada redovitim američkim ubijanjem afganistanskih seljaka, te bombaškim masakrima po Indiji i Pakistanu.

Unatoč očitosti višegodišnje krvave i razarajuće cionističke anglo-američke ratne agresije na Bliskom Isoku i stalne genocidne izraelske tiranije nad Palestincima:
- glavnina zapadnih medija, i hrvatskih, sve to ulašćuje i prešućuje, iako ljudi prosvjedima po zapadnim metropolama dokazuju da znaju što se događa, te da znaju za medijsku i političku izdaju Humanizma zapadne kršćanske tradicije
- svako razotkrivanje cionističke agresivne politike etiketira se anti-semitizmom, i svi smo krivi pred Cionistima! Nijemci zbog holokausta nad Židovima, pape zbog povijesnog progona Židova, inkvizicije i pedofilije, Rusi zbog komunizma, te se svake godine provodi Klanjanje Svih pred Cionističkom Zvijeri, zbog holokausta nad Židovima.
- svjetskom političkom i medijskom scenom dominira licemjerje i čašćenje ubojica kao mironosaca.
- papa časti međusobnim posjetima ubojicu Busha i njegove cionističke naredbodavce,
te šuti nad genocidom Palestinaca u Gazi
- takođe suubojicu - Engleza T. Blaira pokrštava kao rimokatolika, a kardinali mu plješću kao
mironoscu za Bliski Istok.

Ipak, mnoštvo istinoljubivih ljudi širom svijeta ustrajno upozorava na krvavu prevaru Borbe protiv Terorizma, a bivši talijanski predsjednik Cosigga javno kaže da je rušenje WTC-a 11-9-2001 bila tajna operacija CIA-e i izraelskog MOSSAD-a uz političku pripremu G. Busha.


3. GLOBALNE BOLESTI – AIDS I PTIČJA GRIPA, GMO-DESTRUKCIJA HRANE I PRIRODNIH RESURSA - USA: 1980-te do danas

AIDS - potpuno nova bolest, pojavljuje se 1980. u New Yorku i Los Angelesu, u krugu promiskuitetnih homoseksualaca i narkoovisnika, ali kao poslijedica testiranja cjepiva protiv hepatitisa. U javnosti je brzo etiketirana kao“zaslužena Božja kazna“ takvim ljudima.

No, odmah nakon američke uvertire, AIDS eskalira među neuhranjenom afričkom populacijom, u milijunima žrtava i sirotinje, a opet nakon cijepljenja koje provodi WHO.
Zadnji slučaj ucjepljivanja AIDS-a uhvaćen je in flagranti u Libiji, prilikom cijepljenja djece, nakon čega je Gadafi zatočio i na smrt osudio medicinsko osoblje koje je provodilo taj postupak.
Politički dušebrižnici i medijski slugani, odmah su poveli kampanju protiv Gadafijeve okrutne presude, pledirajući za milost i humnizam, ali skrivajući očitost biloškog rata AIDS-om nad brojnim i slabouhranjenim Afrikancima.

Nakon AIDS-a, tijekom 2003, godine odjednom se pojavljuje SARS, također nova vrsta bolesti dišnih puteva, nakon njega javljaju se nove mutacije ptičje gripe H5N1, bolesti koje najviše pogađaju azijske gusto naseljene ljudske konglomerate. No, i u zapadnom američkom krugu izbila je tkzv. svinjska gripa - kao multisinteza mutacija osnovnog H1N1 tipa.

Ovako uzastopno pojavljivanje nekoliko potpuno novih bolesti u kratkom vremenskom razdobljo od 25 godina jasno ukazuje na mogući monstruozni eugenički inženjering biološkim agensima bolesti, a posebno je očigledan profit od lijekova Viread za AIDS i Tamiflua za gripu, oba proizvod firme Gilead Science, gdje je Donald Rumsfeld sjedio kao presjednik i veliki dioničar prije nego je postao Bushov sekretar za obranu.

Također iz USA - Živog Građanskog Laboratorija, gdje je značajan broj ljudi pretvoren u nemoćne gojazne robove, već duži niz desetljeća doslovno se natura GMO hrana i GMO derivati putem sile i podmetanja, neoznačavanjem.
GMO sjeme i nasadi nastoje se progurati silom Zakona i brzog profita na EU tlo, usprkos dokazanim velikim dugoročnim problemima s GMO uzgojem i usprkos ekonomskim gubitcima USA GMO kompanija. Kao da je viši cilj upravo uništiti zdravlje Prirodnog Resursa ( barem privremeno ) kako bi se razorilo pribježište spasa i izvor života autonomnih ljudskih zajednica, i sve podložiti vlasti i profitu Elite Gospodara Tehnologija. Primjerice, najpoznatija američka GMO kompanija Monsanto, utemeljena je od židovske obitelji Monsanto, američkih zemljoposjednika - robovlasnika i trgovaca robljem.


4. KULTUROLOŠKO RAZARANJE IDENTITA ČOVJEKA - industrijalizacijom kulture u entertainment pakete pop-kulture od 80-tih na ovamo

Cijela današnja Javna Riječ: politička, kulturna, zabavna, modna - prožeta je silnicama, pitanjima i ponudama Feminizma, Homoseksualnih prava, Promiskuiteta, Individualizma i Regionalizma, kao rezultat mediokritetskog nekritičkog kopiranja Zapadnjačkih kretanja.
Te silnice, iako nošene opravdanom upitanošću za odgovorom, u svom punom limensu slobode, ili manipulacije, - zapravo obezglavljuju i usmrćuju Čovjeka, rušeći u dekadentnom raspadu identitete Čovjeka Ljubavi, Obitelji, Nacija i Civilizacija.

Vidljive su u raznim oblicima, od subliminalne medijske sexy reklamatorije ili serijala, preko kulturoloških zbivanja, do političkih akcija i slogana.

Npr. nedavno, viče reklama na HTV-u: «Želimo i hoćemo više žena u politici !», ali ne i više muškaraca kod kuće. I nitko ne pita tko će onda i kako odgojiti našu djecu. Jer, to će naravno: 'pametna' škola, pa vanškolske aktivnosti, pa Comp&TV, pa ulica i frendovi. A roditelji, obitelj ? – Ne?

Ili - Queer homoseksualne javne agresivne festivalije, stalna su provokacija izbijanja homofobnih intencija, a one pak – paradoksalno, ili ne: onih heterofobnih.

Također, vrijeme je kad se modni piercing (metalni privjesci ubodeni na jezik, usne, pupak, ...) i tatoo nerijetko viđaju na mladim ljudima, a zapravo tim putem vladajuća Elita stvara kulturološko prihvaćanje, tkzv. kulturološki pred-text što treba u budućnosti omogućiti lako prihvaćanje instaliranja RFID biočipa na ljude, a koji će onda Eliti omogućiti GPS i WiFi praćenje i kontrolu ljudskih individua.

Cilj dakle, tih kulturoloških silnica, uradaka i obrazaca ponašanja jest društveno programiranje, odnosno prerada društva za narastanje globalnog individualističkog proletera bez osobnog identita – čovjeka: predatorske kurve, vjernog jedino osobnom profitu i karijeri, i zadovoljstvima slobodnog sexa i adrenalina.

Anglo-američki civilizacijski vrh: vlasničke Elite, celebrity-ji Hollywooda i glazbene industrije, mode, te njihov politički i kulturološki think-tank - centralni je NLP (Neuro Lingvističko Programiranje) programer generato tih kulturoloških pitanja, uradaka i rješenja. A ostali oholi intelektualistički mediokriteti svijeta samo prepisuju i propagiraju ta gotova rješenja, postajući tako egzekutori i sukreatori raspada vlastitog roda. Korumpirani lako zarađenim novacem i medijskom čašću, olako prodaju svoju dušu i djecu - đavlu, rušeći vlastite identitete i civilizacijske vrijednosti.


STRUČNA I LJUDSKA IZDAJA JAVNE RIJEČI I ČOVJEKA

Ta četiri velika zla očigledne su činjenice koje snažno i naizgled nepobjedivo haraju današnjim svijetom, mjenjajući ga, reducirajući desetke milijuna ljudi, rušeći identitete i narastajući masu novih globalnih proletera – gojima (slugu), a sve prema interesima zapadno-vladajuće privatne cionističke anglo-američke Elite.

Zion - znak predstojeće olimpijade u Londonu, njihov je ponosni neskriveni identitet.

Zašto o tome ne pišu i ne govore oni koji su za to profesionalno obrazovani i plaćeni ???

P.S.
Jako zanimljiv video snimljen mobitelom, prokrijumčaren sa sjednice EU paralamenta, gdje se može zamijetiti da predstavnici protestiraju protiv uvođenja Lisabonskog sporazuma mimo referenduma što se praktički diplomatskom silom tj. ucjenama zemljama pokušava nametnuti!

Piše: anonymous, dana 03.07.2009.



Bogataše iz EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima, pa imaju tvornice u svom vlasništvu u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskim, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Ako zatvorimo brodogradilišta, automatski će propasti i tisuće kooperanata, koji rade za brodogradilišta, a možemo zatvoriti i fakultet brodogradnje, jer što će nam takav kadar (i takvi profesori i takav fakultet), ako nemamo brodogradilišta. Ili ćemo možda školovati mlade ljude na tom fakultetu, da bi išli raditi u Koreju ili Kinu? Kad smo već kod slobodnog tržišta da kažem i to da je teorija slobodnog tržišta, «da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, odnosno pozitivno poslovati, treba propasti». Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake samo su neke jednakije, Ornel), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo «žrtvovala» preko tisuću petsto milijardi USD. Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD godišnje, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više, a jednom kad zatvorimo brodogradilišta i kada se kadrovi rasprše, više ih nitko neće skupiti. Pogledajte što se dogodilo s našim prestižnim tvrtkama «Prvomajska» i «Jedinstvo», a u zadnje vrijeme i «Pliva»-om. Stručnjaci iz tih tvornica su se raspršili doslovce po cijelom svijetu i da bi se sada podigle takove tvornice s takvim stručnjacima trebalo bi dvadeset godina. Tako će biti i sa brodogradilištima. U drugom redu brodogradilište «Uljanik» u Puli i brodogradilište «Leda» na Korčuli su dokaz da brodogradilišta mogu poslovati pozitivno ali pod uvjetom da ih ne vode politički podobni kadrovi, koji peru novac za svoje stranke, već sposobni ljudi, kojima je interes prosperitet i opstojnost tvrtke za koju rade.

Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan i neizmjerno tužan. Mogu ovo pismo poslati i u novine, na radio ili televiziju ali one ga neće objaviti, jer su sve novine radija i televizije nadzirani. Pokušao sam na internetu kritizirati EU, nakon tri dana moje računalo je na internetu zblokirano i moji komentari više nisu izlazili.

Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio «dječji vrtić». Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako čovjek nikome ništa ne duguje i o nikome ne ovisi, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koje je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku «svetinja».

Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali, da ako im otvorimo vrata, da ćemo u Hrvatskoj imati kamatu, istu kao i u njihovim matičnim državama. Kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%. Da imamo pravu vladu, sada bi im rekli da kamata mora biti ista , kao u njihovim matičnim državama ili ćemo banke nacionalizirati. I kako da naši proizvodi pod tim uvjetima konkuriraju zapadnima kada oni imaju manju kamatu, poticaje i masu drugih pogodnosti, koje naši proizvođači nemaju. Kada su strane banke konačno ušle u Hrvatsku obećavale su poslovnim subjektima, koji pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će im platni promet obavljati besplatno. No, naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su onda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim nostrodontom, koji treba ukinuti, (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu, a upravo bi tom svijetu trebao SDK, koji je uspješno kontrolirao sve u državi i znamo kada je to radio SDK, da se nije dešavalo da se ne plaćaju porezi i doprinosi na plaće, što je danas veoma učestalo, da je bilo puno manje kriminala i nepravilnosti u radu tvrtki nego danas), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta (SDK je imao provizije u promilima, a danas se provizije u bankama na malim iznosima obračunavaju sa 5 i više %. (Transakciju podizanja novca na bankomatu naplaćuju 4%). U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak «ganjati» par godina. Poznat mi je slučaj u jednoj banci, kada su jednoj našoj uspješnoj tvrtci (koja je imala fenomenalan ugovor sa Amerikancima, gdje je bilo osigurano tržište i naplata) odbili kredit za nove strojeve. Predsjedniku kreditnog odbora Talijanu je na upit «Zašto?» vjerojatno brzopleto izletjelo : «Oni konkuriraju Talijanima». Time je sve rečeno.
Znam da nam država nije «bajna i sjajna», da imamo puno nesređenih stvari, od zakona, sudstva, mita, korupcije, kriminala. Ali pogledajte taj zapad koji nam «trlja nos». Alkoholizam, droga, kriminal, prostitucija, pedofilija i ubojstva na zapadu su svakodnevica, koja se sve više seli k nama. Mito i korupcija na nižim nivoima su kod njih sigurno manji nego kod nas, ali na višem nivou su ravni nama, a po količinama isplaćenih provizija nas višestruko nadmašuju, samo što to oni rade perfidnije i u «rukavicama». Sjetite se da je direktor «SIMENS»-a osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu jer je dokazano da je podijelio milijune i milijune EUR-a za korupciju i mito. Sjetite se američkog proizvođača aviona «LOKID», zatim afere «EVRON», pa zadnja pljačka teška 65 milijardi USD ( za koju je Madoff dobio 150 godina zatvora), zatim švedskog proizvođača aviona «GRIPEN» ili najnovije afere s oklopnjacima «PATRIA». Austrijanci tvrde da nikada nisu imali toliko kriminala kao kada su ušli u EU, a o tranzicijskim zemljama da i ne pričamo. Kod nas je situacija otprilike «što dalje to gore». Od drugog svjetskog rata pa sve do domovinskog rata, sve zajedno nije bilo toliko pljački, koliko sada imamo pljački u mjesec dana. Međutim, naši dužnosnici se pozivaju na neke čudne statističke izvještaje koji govore nešto drugo, a znamo one šaljive definicije, koje su u stvari istinite, a koje kažu da je statistika «točan zbroj netočnih podataka» ili « da je statistika kao zgodna žena na plaži: što hoće to pokaže, a što neće to sakrije».

Do kuda ide pohlepa i glad za novcem tog «demokratskog, pobožnog i bogobojaznog zapada», najbolje govori podatak da afrički emigranti, koji brodovima «na crno» dolaze u Italiju, završavaju na plantažama povrća kao robovi, koji rade i žive u krajnje neljudskim uvjetima, a kada im trebaju isplatiti nadnicu za rad, tada nestaju, da bi ih nakon nekog vremena pronalazili ubijene i pokopane na pustopoljinama, u škrapama ili da ih nikad ne pronađu.

Naša vlada je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, a time je u stvari potpisala da će otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku «kraljicu» i «topove». Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok je protivnik Karpov i zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući «na tanki led» i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, iz Haga nas pritišću za topničke dnevnike (da li su tražili Srbiju topničke dnevnike za granatiranje Vukovara, kada su sudili Šljivančaninu, Radiču i Mrkšiču?), sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći «na koljenima» bez hlača. Ako se samo malo suprotstavimo izvući će «asa» iz rukava, a to je da će «preko noći» zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na traktore, zemlju i rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih već imamo ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu, poljoprivredi, industriji i trgovini. I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga. Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu «malu obitelj» dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u «velikoj obitelji» EU treba raditi reda? Zašto sam ne napravi reda? Vjerojatno zato što su mito, korupcija i kriminal uzeli toliko maha da nam sada treba jedan Eliot Nes da dovede situaciju u normalu, a on to zasigurno nije.

Nadalje, mnogi «besplatni» programi EU su izmišljeni za to da pripreme «teren» za dan «D», a u stvari se sve svodi na onu narodnu «na mostu dobio, na čupriji izgubio» ili na igru sa «šibicarom», kada vam najprije dade deset EUR-a, da bi vam slijedećeg momenta uzeo sto EUR-a. Npr. program po kojem «emisari» EU uče naše «lumene», kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori? Zašto nam besplatno na svojim «prestižnim» fakultetima školuju naše najbolje studente? Zato da im «napumpaju» glavu sa svojom politikom i ideologijom, da bi sutra imali svoje ljude na ključnim pozicijama. Pa o toj metodi je još u «Načertanijama» pisao davne 1846 godine Ilija Garašanin u dijelu gdje opisuje da Srbija treba besplatno školovati «nadarenu mladež» iz Bugarske i BiH, koju će pridobiti na svoju strani i koji će povratkom u svoju domovinu raditi za «srpsku stvar». Putovao sam sa jednim studentom prije nekog vremena iz Praga, koji je kao najbolji student na našem fakultetu dobio besplatno mjesec dana seminar (U Pragu), na kojem su bili predavači eminentni profesori iz prestižnih američkih fakulteta. U mjesec dana koliko je bio na seminaru toliko su mu "napumpali" glavu Amerikom da je sedam sati pričao samo o Americi. Dobio sam dojam da je tog časa bio spreman dati cijelu Hrvatsku u zamjenu za Američku putovnicu.

Bojim se da smo ovoga časa već «zaglibili» preduboko i ako se kojim slučajem odlučimo ne ući u EU, to će nas, uvjeren sam, koštati najmanje pola Hrvatske. Pitam se zašto naša vlada nije najprije (davne 1991. godine) dala na referendum prijedlog ulaska u EU, a ne sada. Sada će nas staviti pred «svršeni čin» i reći, «nismo imali drugog izbora», što će imati za posljedicu niz protesta, a da su davne 1991. godine, dok je euforija za EU bila na visokom nivou, dali prijedlog na referendum, vjerujem da bi tada za ulazak u EU glasovalo 90% stanovnika.

Prije točno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao «Jer Hrvatsku mi moju objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama». Da je Matoš kojim slučajem danas živ vjerojatno bi napisao «Jer Hrvatsku mi moju domaći izdajnici raščerupaše, strancima je prodadoše, u dugovima je na križ ko Isusa raspeše i time djeci, djece svoje, budućnost u blagostanju osiguraše». Da, upravo tako, najprije je bila pretvorba, bolje rečeno pljačka stoljeća, zatim zaduživanje, pa između mnogih zaduživanja, rasprodaja, pa ulazak u NATO pakt, koji će nas koštati prema riječima pokojnog generala Basarca 20 milijardi $, pa ponovo zaduživanje za 750 milijuna € radi reprogramiranja dugova i krpanja rupa uz «odličnu» kamatu kako kaže ministar Šuker od 6%, što dokazuje da investitori još uvijek imaju povjerenje u RH, dok su vani normalno krediti s 3% kamatom, pa je jasno da su se investitori u stvari polakomili, pa se lako može dogoditi da će na kraju «Lijepa naša» na bubanj po cijeni od 1€, s time da kupac preuzme sve dugove. I što će onda ostati od Hrvatske? Vjerojatno ni ime. Paveliću zamjeramo što je dao Talijanima Istru i Primorje s otocima sve do Zadra, a sadašnjoj vladi ne zamjeramo što u ruke EU predaje cijelu Hrvatsku. Pitam se kakove mi to političare imamo? Poslije posljednjih izbora od svih političara čini mi se da je najpoštenija bila kandidatkinja za gradonačelnika (mislim u Solinu), bivša prostitutka i porno glumica, koja je imala slogan «Ja barem prodajem svoje». Da današnji političari prodaju svoje, ili bar ono što su stvorili ne bih ništa rekao, ali oni prodaju ono po čemu stalno pljuju, što je stvoreno u «trulom komunizmu» od 1945 do 1990. godine, ali to neće trajati u nedogled. Svemu dođe kraj. Ostao je još HEP, brodogradilišta i par firmi za prodaju. A što poslije toga? Ostat će dugovi, jad, tuga, čemer i gladni puk.
Davne 1975 godine veliki domoljub i emigrant, kasnije od strane UDBE likvidiran, Bruno Bušić, imao je viziju današnje Hrvatske. Kada pročitate njegov tekst, počet ćete ga više cijeniti. Citiram:

U jednom od tekstova iz 1975. godine Bruno Bušić je napisao:
„ Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kada padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i Turcima. Teret rata morat ćemo podijeliti svi podjednako...“
„ No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tad spasiti od nas samih?...“
Završetak citata.

O jeziku u Hrvatskoj da i ne govorimo. Od 1990, pa do danas, dakle za 18 godina, koliko traje «ulizivanje» EU u našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih riječi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina.
Neki dan sam čuo na radiju vijest da je u Hrvatskom saboru nakon dugotrajne borbe Ivan Kukuljević Sakcinski konačno 1843. godine prvi puta održao govor na Hrvatskom jeziku. Čini mi se da ćemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemačkog, mađarskog i Hrvatskog progovoriti za koji dan Engleski.
Mogao bih se ovako «jadati» u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme. Možda ćete se pitati zašto pišem ovo pismo. Pa zato što sam jadan i nemoćan, kao i tisuće drugih, da nešto promijenim, a vidim gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat će ih poštivati svatko, tko dođe na vlast) i gdje ćemo završiti.

Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je narodu dojadila politika najvećih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok. Nekada u Tursku niste mogli ući s kamionom da cariniku ne date 20-40 € mita (u protivnom vas je vratio uz obrazloženje da vam papiri nisu u redu), dok će vas danas prijaviti za pokušaj mita, ukoliko vam dokumentacija nije u redu pa želite problem riješiti na način da cariniku gurnete u džep 100 €, a pogledajte naše carinike. S ispod prosječnom plaćom voze luksuzne aute, imaju kuće, vikendice i puno toga što se ne vidi.

Kakvo nam je sudstvo pokazuju najnovija ispitivanja javnog mijenja, gdje je gosp. Petrović iznio podatak da je upravo sudstvo najkorumpiranije. No nisu za sve krivi suci. Ponešto krivnje ima i u našim zakonima. Naime zakoni nam se neprestano mijenjaju (dok u Velikoj Britaniji imate zakone, koji se nisu mijenjali 200 godina), što ima dalekosežne posljedice. Najgori zakoni su oni koji se donose po hitnom postupku. Svojevremeno je moj pravnik u bivšoj tvrtci trebao napisati neki pravilni, koji mjesecima nije završio. Ljutit što to nije gotovo, rekao sam mu da ako ga on ne može napisati da ču ga ja napisati za 15 dana. Na to mi je on odgovorio: «Znaš, mogu ga i ja napisati za 15 dana, ali ja taj pravilnik moram napisati tako da kada mi odgovara, da ga mogu tumačiti na jedan način, a kada mi ne odgovara, da ga mogu tumačiti na drugi način. Tada sam shvatio da su pravnici najveći muljatori i da su nam zakoni pisani upravo na taj način, što potvrđuje činjenica da nam sudski sporovi traju godinama (pa čak i 20 i više godina) i u slučajevima, kada je sve jasno. Osobno imam slučaj da je na mene naletio automobil koji se je kretao iza mene, a spor nisam dobio jer je otišao u zastaru. Gospodin, koji je naletio na mene bio je policajac, tako da je čak i sudski vještak na sudu pričao nebuloze, kojima ne bi povjerovalo ni dijete u prvom razredu osnovne škole. Primjer br. II. Jedan odvjetnik se na osnovu darovnog ugovora (ovjerenog u Njemačkoj) upisao u katastar u RH, iako «darovatelj» nije bio vlasnik zemlje, niti nasljednik, niti je imao bilo kakove veze sa spornim zemljištem. Vlasnik zemljišta diže tužbu, odvjetnik u međuvremenu umire, a njegov nasljednik se u 12 (!!!) godina niti jednom ne odaziva na sud, a privesti ga je nemoguće, jer živi u Italiji. Stvarni vlasnik zemljišta ne može ništa sa zemljištem napraviti (prodati, graditi i sl.) dok traje sudski spor. Presuda još nije donesena i za očekivati je da će to potrajati još 12 godina.

Kada smo već kod zakona i kada ih usklađujemo (prepisujemo) sa zakonima EU, zašto ne prepišemo neke zakone iz SAD-a, poglavito zakone u vezi razbojstava, pljački i ubojstava, a u vezi droge zakone iz recimo Saudiske Arabije ili Irana, što bi u kratkom roku riješilo probleme mnogih poštenih građana.
Prijevare u našem društvu «cvjetaju». I kada se na sudu sve dokaže, počinitelj kaznenog djela za prijevaru od desetak milijuna kuna dobije 2-3 godine zatvora. Mislim da bi za taj novac, koji većina radnika ne može zaraditi za cijeli život mnogi rado išli 2 – 3 godine u zatvor. Takav zakon samo potiče kriminal. Toj pošasti se može doskočiti na jednostavan način. Jednostavno za prevarante treba primijeniti ono što država primjenjuje na građanima za recimo prekršaje u saobraćaju. Kada napravite saobraćajni prekršaj u kazni piše npr. 600 kn ili tri dana zatvora, a u zatvoru ćete raditi betonske kvadre ili nešto slično. E pa kada je tako, zašto prevarant, koji je nekoga prevario za recimo 100.000 kn. ne bi dobio 500 radnih dana zatvora, a država oštećenome svaki mjesec isplaćivala prevarantov zarađen novac u zatvoru. Na kraju bi se obračunale zakonske zatezne kamate, pa bi i njih odradio na isti način. Kako šećer dolazi na kraju, trošak smještaja, prehrane i čuvanja prevarant bi po istom ključu još morao odraditi državi. Neki bi na taj način bili osuđeni na doživotni zatvor, odnosno na doživotno odrađivanje svojih kaznenih djela. Uvjeren sam da bi prijevare, pljačke i slična kaznena djela uz primjenu ovakvog zakona, bile iskorijenjene u veoma kratkom roku. Međutim naše državno odvjetništvo, sudovi i Zakoni imaju neke čudne kriterije. Najprije se građane poziva da prijavljuju mito, korupciju i ini kriminal, a kada to ovi naprave onda mjesto da ih država zaštiti (pa čak i nagradi), oni za nagradu dobivaju u pravilu otkaz, pa onda godinama vode sudske sporove. Da su ostali bez egzistencije, da radi toga ne spavaju noćima i da obično uslijed takvog stanja obole, to nije nikoga briga. Nije nikoga briga da se u državnim tvrtkama krade na očigled, da oni koji hoće uvesti reda bivaju pretučeni za «opomenu» (Rađenović) da se ne dira u «nedodirljive», isto kao i one koji o tome nešto pišu (Miljuš). To je ujedno i razlog zašto neću potpisati ovaj tekst, jer ču se sasvim sigurno mnogima zamjeriti.

Nije nikoga briga da objekt kao što je muzej suvremene umjetnosti već košta duplo više od troškovnika, a da nije ni blizu završetka. Kada bude gotov mogu mu slobodno dati ime «Muzej suvremenog lopovluka». To svi vide ali nitko ništa ne poduzima, pa se stiče dojam da u tom dilu imaju svi koristi, a kada su svi zadovoljni, čemu onda nešto poduzimati.

U ovo krizno vrijeme polažemo velike nade u turizam i to nam je sada slamka za koju se lovimo da nas spasi, a ja mislim da nas spasiti može samo dragi Bog. Naime, 95% hotela smo prodali strancima. Hoteli za svoje potrebe kupuju stranu robu. Tu i tamo ima nešto Hrvatskog. Dobit odlazi u inozemstvo. Gosti u kampovima donose sve sa sobom. Kupuju samo svježi kruh. Imao sam prilike vidjeti kako su dva Nijemca (umirovljenici, koji su u kampu od proljeća do jeseni), svakih 14 dana idu sa dva kombija u Sloveniju po svježe meso za cijelo društvo. Svaki od njih doveze po 600 – 700 kg mesa i to onda u kampu mesare. A ja naivac ponio prijatelju u Njemačku pršut, koji je završio u kontejneru za smeće, jer je uvoz mesa, mesnih prerađevina i.t.d. zabranjen u zemlje EU. Pitao sam jednoga Čeha, koji je u kombiju uvezao 20 gajbi piva, da li je naša piva toliko loša da je ne može piti. Ne, rekao je da je skupa. Na moru piva u restoranu košta 12 – 15 kn. Pa i kod njih u centru Praga i na Hračanima piva košta 24 kune, pa je nitko ne nosi sa sobom. Ja mislim da to što su za njih Vaclavske namjesti i Hračani za nas je naše more i takve goste, iza kojih imamo samo hrpu smeća ne trebamo. Onda je bolje da ih je manje i da nam ne prljaju kampove i more. Pitam se kakve upute imaju naši carinici i da li oni uopće turistima otvore auto? Sjetite se situacije od 1992-1995, dakle vrijeme najžešćeg rata, dok su se u Hrvatskoj mogli turisti (bolje rečeno avanturisti) nabrojiti na prste. Prihod od turizma ravan nuli i Hrvatska radi toga nije propala. Iz toga se dade zaključiti da turizam nije grana od ključne važnosti za opstanak privrede. Kako sada možemo očekivati od tog istog turizma da izvuče državu iz recesije?

Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeće, da jednom riječju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina. Možda ćete se ovoj posljednjoj rečenici nasmijati i reći «Tko je prije 70 godina vozio auto?» ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosječni muškarac imao završena četiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino su nedjeljom ili za neki veliki svetac jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radničkom plaćom, bez dječjeg dodatka, bez socijalne pomoći, bez Karitasa. Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn. dnevno (3.000 – 1.500 stan i režije = 1.500: 30 dana = 50 kn dnevno za sve ukupno : 9 članova obitelji = 5,55 kn po članu obitelji) po članu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblačenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist Dejvid Koperfild. Standard o kojem danas pričamo je umjetan. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% slučajeva rade i supruge, a prosječna obitelj ima jedno ili dvoje djece.

Pitam se kuda nas ta i takova Europa vodi i gdje i kako ćemo završiti. Od društvenih poredaka, do sada smo imali robovlasničko društvo, zatim feudalizam, pa kapitalizam, a neki su imali i socijalizam (iako ne u onom obliku, kako je zamišljen), a prema svemu sudeći dolazimo na početak i ponovo nas čeka robovlasničko uređenje, samo sada u jednom perfidnijem obliku. Dakle, čeka nas suvremeno robovlasničko uređenje. To su mi u razgovoru potvrdili mnogi visoko obrazovani ljudi, ali oni se boje svoje mišljenje javno iznijeti jer ih je strah za svoju egzistenciju ili što narod kaže «Boje se da će pasti u nemilost». Tu i tamo nekima nešto «pobjegne». Na primjer u TV emisiji na RTL-u, kada je Goran Ivanišević proveo jedan dan sa smetlarima, na spomen smetlara o našem ulasku u EU, njegov komentar je bio «Ma biži, Evropa će nas satrt». Voditelj poljoprivredne emisije na HRT-u je izrazio svoju skepsu o budućnosti naših seljaka u EU riječima «Samo da onda ne bi bilo da to nije ono što smo željeli».

Zato, dragi moji ako do glasanja uopće dođe, razmislite da li želite ono što Vam EU donosi. Prije nego odlučite, raspitajte se, nemojte vjerovati slikama političara sa širokim smiješkom, laskavoj propagandi političara, koja će Vas zasipati sa malih ekrana, đambo plakata, oglasa u novinama i radijskih reklama. Nazovite prijatelje koji žive i rade u EU, popričajte sa turistima na moru, informirajte se iz prve ruke, pa tek onda odlučite, jer jednom kad uđemo u EU povratka nema. Naime do sada nitko nikada nije ni spomenuo pod kojim uvjetima članica EU može izići iz tog saveza država. Razmislite dobro. Nije nam bila dobra Ausrougarska. Nije nam bila dobra Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nam bila dobra Jugoslavija na čelu sa Titom. Prolilo se mnogo krvi da konačno imamo ono što smo željeli stoljećima: Samostalnu, nezavisnu Republiku Hrvatsku. I sada nakon svega par godina samostalnosti hrlimo ponovo u neki savez u kojem ćemo (s obzirom na veličinu i ugled) igrati sporednu ili nikakvu ulogu. Zašto mislimo da će nam u tom savezu biti bolje, nego u dosadašnjim savezima? Znam mnoge iz Republike Češke i Slovenije, koji su jedva čekali da uđu u EU, a sada proklinju dan kada su ušli u EU. Bojim se da će se to i nama dogoditi i da ćemo se nakon deset godina s nostalgijom sjećati « Kako je bilo lijepo kada smo imali svoju samostanu i «demokratsku» Republiku Hrvatsku».
Možda bi mjesto «idemo dalje», sada trebalo «malo stati na loptu», okrenuti se oko sebe, utvrditi koja je prava strana, kako nam se ne bi dogodilo da si zabijemo «autogol».

Poslije svih pljački, lopovluka i kriminala, toplo se nadam da će doći i taj dan da će «neki» nuditi «Kraljevstvo za konja» da pobjegnu (prvenstveno mislim na EU, jer će upravo kod njih pući «najslabija karika»), kako bi spasili vlastitu glavu, ali kako je kugla zemaljska postala jedno globalno selo mislim da će im za bijeg u sigurnost trebati «Space shuttle» ili «Discovery».

Dobro razmislite o svemu gore rečenom, a kada budete glasovali (ako budete uopće imali priliku glasovati za ili protiv ulaska EU) dobro odvagnite obadvije strane (a možda bi bilo dobro još malo i sačekati), a dotle, kako reče velečasni: Molite se Bogu kako bi «Lijepa naša, ostala lijepa i naša», jer nas od svega gore rečenog još samo dragi Bog može spasiti.

Piše: anonymous, dana 03.07.2009.


Likvidnost je u posljednje vrijeme tema dana. Izmišlja se «topla voda», kako bi se popravila likvidnost. No nitko ne vidi da novac netragom napušta Hrvatsku. Ovi, koji nas vode, nisu svjesni da kada strani vlasnik tvrtke u RH plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH, dok, ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH, a to znači nova radna mjesta, manje ljudi na burzi i više poreza. Znam dobro o čemu pričam, jer mi je to jako dobro poznato. Znamo da su banke, većina hotela, HT, INA i niz drugih tvrtki u vlasništvu stranaca, s tendencijom još većeg i bržeg trenda promjene vlasništva u korist stranaca. Imam informaciju da su banke dobile nalog od svojih «majki», da dobit doznače u matične banke i sada se pitamo gdje je novac, kako je došlo do nelikvidnosti.

Dakle, vreća curi na sve strane, a na vrhu kao da je zavezana i ništa u nju ne ulazi. Nešto ipak ulazi ali sve manje o čemu govore podaci o drastičnom padu BDP-a, ali kako se da vidjeti iz naslova novina vlada ne smanjuje troškove, već naprotiv povećava. Da kojim slučajem vlada, ministarstva i ostale institucije na «kopanju» državnog proračuna smanje trošak službenih automobila za 50 % pokrili bi minus u proračunu do te mjere da bi prihod pokrivao rashod. Sada svaka «šuša» vozi službeni automobil, s pravom korištenja 24 sata, a to košta državu mjesečno od 5 – 10 tisuća kuna mjesečno (lizing rata 3.000 - 5.000 kn., ovisno o tome o kakvom je automobilu riječ, registracija, osiguranje, kasko osiguranje, cestarina 1.000 – 2.000 kn. mjesečno, cestarine, tunelarine, gorivo od 2.000 – 4.000 kn mjesečno. Pa vi sada računajte, na te silne tisuće službenih automobila, koliko je to novca godišnje.

Ne mogu a da se ne osvrnem na mirovinski fond, koji je prije domovinskog rata imao toliko novca da su novac posuđivali tvrtkama za kamatu, a danas jedva «spajaju kraj s krajem». Kako je do toga došlo? Najprije, za vrijeme pretvorbe, «podobni» su na razne načine kupovali tvrtke za «sitan novac». Svima je bilo jasno da su to muljaže, o čemu svjedoče i malobrojni sudski procesi zaposlenicima Fonda za privatizaciju. Kupci, koji su na taj način kupili tvrtke, svjesni toga da bi na slijedećim izborima mogla na vlast doći oporba, a time bi moglo doći do revizije, čime bi mogli ostati bez tvrtke, u kratkom roku (jer su se izbori približavali) su tvrtke stjerali u stečaj. Vlasnici bi «ostatke» tvrtke, a to su bile nekretnine (zgrade i zemljišta), pa i roba, prodali uglavnom po cijeni gdje su za prodanu imovinu dobili nekoliko puta (u nekim slučajevima čak i deset puta) više nego što su investirali u kupnju. Novac su pod hitno prebacili u inozemstvo, na sigurno, kako bi u slučaju revizije bio tamo gdje do njega može samo vlasnik. Zaposlenici su uglavnom završavali na burzi, a da bi se podaci malo ublažili, zakonom je omogućen «otkup staža», pa su mnogi bez pravih kriterija otišli u mirovinu, što je bio veliki udarac na mirovinski fond. Ali to nije sve. Najednom smo imali veliki broj branitelja, ranjenih, prolupanih pa opet «prolupanih» (dobrih glumaca), pa onih koji su se vratili sa fronte, a tvrtke u kojima su radili više nisu postojale, pa ako su imali bilo kakvih mogućnosti onda ih se umirovilo. Sve je to dodatno opterećivalo mirovinski fond, koji je počeo «pucati po šavovima». No završni udarac je tek slijedio. Bile su to mirovine Hrvatskim braniteljima iz BiH. Točne podatke nije moguće dobiti, jer tko je u Mirovinskom fondu spomenuo te mirovine, taj je tog časa «letio s posla», a sve vezano uz te mirovine je obavijeno velom tajne. No zna se da su uglavnom svi bili branitelji u BiH bili časnici, jer nema mirovina branitelja bez čina.

Sada se pitam. Mirovinski fond je privatno vlasništvo članova toga fonda, u onom omjeru u kojem je tko učestvovao u njegovom punjenju. Otkuda sada državi pravo da netko dobije mirovinu iz fonda u koji nije ništa uložio, ili mirovinu, koja nije proporcionalna onome što je dotični u taj fond uložio. Nemam ništa protiv branitelja. Njihovo ranjavanje, patnje, zasluge itd. treba nagraditi ali ne na teret samo vlasnika fonda. Bilo bi puno poštenije da oni iz tog fonda dobiju onoliko, koliko im pripada u odnosu na uloženo, a ostatak na račun svih, a to znači iz nekog fonda koji bi se punio iz budžeta. Za branitelji iz BiH nema nikakve osnove da dobivaju mirovine iz našeg privatnog Mirovinskog fonda. Zna se zašto je to tako. Vlada, odnosno stranka na vlasti ima svoje razloge zašto je to tako, jer inače bez glasova iz BiH ne bi bili na vlasti.

Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU? Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su «kupljeni», jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura (oni bi to nazvali «investiranje u kadrove»), da bi ovi napravili sve što se od njih traži, a ulaskom u EU imaju zagarantirano mjesto u parlamentu EU (gdje su plaće od 17.000 – 35.000 €). Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna, a sutra ćete se zajedno sa mnom pitati (kada siđu s političkog trona), odakle im novac da su «preko noći» postali vlasnici nekog (ili nekoliko) hotela, tvornice, zemljišta ili basnoslovne količine dionica.

Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španjolska , Belgija, Italija i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem osvojili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti, povijesnih i arheoloških dragocjenosti (Engleska npr. ima više eksponata iz staroegipatske kulture od Egipta) i dragulja, imaju razvijenu industriju koja se je bazirala na rudnom bogatstvu iz kolonija, ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d., London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada «kolonijalisti» imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, a kako im izgubljene kolonije nedostaju i nasušno trebaju zamjenu, sada su krenuli osvojiti svijet (pola svijeta već imaju, mislim na drugu polovicu) na novi način: globalizacijom.

I sada su te zemlje lansirale priču o «globalizaciji». Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka. I mi nasjedamo tim «hohštaperima», koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu SAD donedavno su imali robove, a «do jučer» se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642. godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776. godine). I sada im je taktika da «žrtvu» najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer «i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode». I sada te i takove zemlje su odjednom veliki demokrati koji nas uče što je poštenje, što je to demokracija, ali im njihovo poštenje još uvijek nije došlo do tog nivoa da bi vratili Indiji, Egiptu, Meksiku, Južnoameričkim zemljama, Africi, Indoneziji, pa i Hrvatskoj ono što su pokrali i što nam sada pokazuju u svojim muzejima, kao i da plate odštetu za rudna bogatstva koja su stoljećima odvozili iz tih zemalja i još uvijek odvoze, a o odštetama za pobijene da i ne govorimo. Jedino je Italija potpisala ugovor sa Libijom da će Libiji isplatiti 5 milijardi USD na ime odštete za trideset godišnje iskorištavanje, dok je Libija bila Talijanska kolonija. Takav ugovor Italija zasigurno ne bi potpisala da joj ne treba Libijska nafta (koja je najkvalitetnija na svijetu) i plin. Naravno nikome od bivših kolonijalnih sila nije palo na pamet da se ispriča svojim dojučerašnjim kolonijama, a na suđenje zločincima ne treba ni pomišljati, dok nas istovremeno prisiljavaju da sudimo svojim generalima, kojima možemo biti zahvalni što smo postali (za sada) samostalna i neovisna država. Kada smo već kod suđenja, Šljivančanin i Mrkšić su od Haških srboljubaca dobili za smrt 264 zarobljenika 37 godina zatvora, što je 51 dan po ubijenom Hrvatskom civilu ili branitelju. Po toj logici naš sud je mogao generala Glavaša i ostale osuditi za 9 ubijenih Srba (ne odobravam ta ubojstva, ali sada šta je tu je) u Osijeku na 459 dana odnosno 15 mjeseci zatvora. Više od toga (svi zajedno) su proveli u istražnom zatvoru i sada bi trebali biti slobodni građani. Kada smo već kod ubijanja, žrtava, suđenja i osuđivanja, ne mogu a da se ne osvrnem na najveće zločine drugog svjetskog rata. To su sasvim sigurno (kod nas) zločini ustaša, kao i zločin komunističkog vođe Tita. Nije mi cilj opravdavati bilo čije zločine ali ne mogu ostati ravnodušan, ne radi Tita ili ustaša i inih fašističkih zločinaca, već radi toga što ostajemo slijepi prema drugim nekažnjenim zločinima i zločincima. Koliko je meni poznato u to vrijeme, a i dosta kasnije svi vlastodršci nisu prezali od zločina, pa i masovnih ubojstava, da bi se održali na vlasti što dulje ili doživotno (Staljin, Čaušesku, Enver Hođa, Crveni Kmeri, Mao ce Tung, Markos, Franco, Pinochet i dr.). Nitko se ne pita kuda su nestali komunisti, kojih je bilo poslije drugog svjetskog rata jako puno u SAD-u. Da li to pitanje sada netko uopće spominje. Nitko više ne spominje milijune žrtava rata u Vijetnamu, kojega su godinama uništavali najprije Francuzi, a zatim Amerikanci. Čime je to Vijetnamski narod ugrožavao Francuski i Američki režim? Time što su bili komunisti? Ali oni su izabrali da budu komunisti i zašto Francuska i SAD nisu poštivali njihovu odluku, već su se išli miješati u njihove unutrašnje stvari, na način da su spalili cijelu zemlju, zagadili je kojekakvim kemikalijama, a stanovnici Vijetnama još i danas osjećaju posljedice tog rata. To danas nitko ne vidi. Za te zločine se nikoga ne proziva, tim zločincima se ne sudi, već štoviše SAD potpisuju s nekim državama ugovore, po kojima se njihovim vojnicima za zločine u aktualnim ratovima neće suditi. Gdje je sada pravo, pravda ili pravednost. Očito je da ovdje i na ovome svijetu vlada samo pravo jačega.

Afrika bi zbog svojih prirodnih bogatstava trebala imati standard Saudijske Arabije, a stanovništvo im umire od gladi. Država Kongo je bogata naftom i drugim rudnim bogatstvima, a stanovništvo im umire od gladi. Neki stanovnici Konga su se odlučili na otmice radnika (na drugom kraju Afrike pak na otmice brodova) da bi ucjenjivali vlasnike, da bi došli do novca da prežive i oni su zločinci, dok oni koji im otimaju bogatstvo oni su demokrati i oni su naš uzor. I to je taj demokratski svijet koji nam prodaje priče o poštenju. Da li naši političari to vide?. Da li su svjesni da im je politika na tom putu da i mi budemo gladni kruha i da naša zemlja dođe u situaciju u kakvoj su afričke države, da ćemo MMF-u vračati više novca nego što ćemo izdvajati za školstvo i zdravstvo zajedno i da iz tog duga nikada više nećemo «isplivati». Da ćemo ovisiti o «humanim akcijama» tih istih lopova koji će nas oguliti. Da će naša djeca uz sva prirodna bogatstva ove zemlje biti gladna, da će se pri tome osjećati kao čovjek u pustinji, koji umire od žeđi, a ima vodu u koljenu.

Nitko ne priča o tome da nas EU prisiljava da prihvatimo zakon o strancima, prema kojem bi stranci s radnom dozvolom u Hrvatskoj nakon pet godina automatski dobili državljanstvo. Šta to znači za nas? To znači da ćemo za trideset godina imati isti problem sa strancima kao Francuzi, Englezi, Nizozemci i dr., a to im je i bio cilj, samo što mi nismo imali kolonije i nismo trebali udomiti «izdajnike» vlastitog naroda, kao oni i ni po čemu nismo zavrijedili takvu sudbinu, ali će prihvaćanje ovoga zakona imati za posljedicu to da će Hrvati 2050. godine biti manjina u Hrvatskoj.

Ja jesam za EU, (da možemo parirati SAD-u, Rusiji, Kini i Indiji) ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti i pokvareni političari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini, dopremili u EU i da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći. Kakva je to politika koja EU ne štiti carinama i ostalim sredstvima od nelojalne konkurencije? Takovom politikom su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno prerađivačku industriju, tešku metalurgiju, automobilsku industriju i.t.d. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci «od ve do ve», već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka). Prema najnovijem prijedlogu Svjetske banke u Hrvatskoj bi se radni vijek trebao produžiti do 68. godina starosti za muškarce i 65. godina za žene. Pa što to odmah ne produžimo do 88 godina za jedne i druge i ukinemo mirovinski fond jer ćemo tako i tako raditi do smrti. Ja ču npr. sa 68 godina starosti, ako poživim imati 50. godina radnog staža. Gdje je moj novac koji ču ulagati 50 godina? Završio je u nekim tuđim džepovima. Neki su bili promućurni i dobili (čitaj kupili) mirovine sa 25 godina starosti i sada se smiju starim budalama, koje još uvijek rade, dok su istovremeno burze pune mladih ljudi, koji bi mogli dati na poslu puno više od radnika starijih od 60 godina.

Politika EU je politika «rezanje grane na kojoj sjede» i kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati «Oktobarska» ili «Francuska» revolucija nije bitno ali to je s ovakvom politikom EU neminovno. To ne tvrdim samo ja. Koliko sam čuo u Njemačkoj postoji nekoliko studija koje tvrde to isto.

Uvjeravaju nas da je «kapitalizam» najbolji društveni poredak. Pa zar «socijalizam» nije bio idealno zamišljen, ali je propao radi pohlepe vlastodržaca, koji su na kraju u pravilu postali diktatori. Ako je «kapitalizam» tako idealan zašto dolazi do kriza tako velikih razmjera? Očito je i njega vrijeme pregazilo. Vjerojatno iz istih razloga kao i «socijalizam», samo što su u socijalizmu radnici trpjeli diktaturu vladara, a u kapitalizmu trpe diktaturu «kapitala» ili bolje rečeno diktaturu vlasnika kapitala, dok im država i političari u tome daju podršku (zato što su kapitalisti i političari jedne te iste osobe). I kod nas polako dolazi do toga da se kapitalisti počinju baviti politikom, s veoma velikim ambicijama (Kerum). Zar je njihov cilj pomoći radniku ili možda povećati svoje bogatstvo. Naravno da im je njihovo bogatstvo na prvom mjestu, a najsretniji bi bili da radnici rade kao u Kini za 1 dolar dnevno, po šesnaest sati dnevno, bez praznika, godišnjeg odmora, bez prava na bolovanje, bez mirovine, bez ikakvog ugovora i ako kapitalisti zauzmu vodeće političke pozicije u državi, takova sudbina nam ne gine. Međutim cijena rada neće spriječiti krize. Krizu može spriječiti samo raspodjela dobiti. Da budem jasniji i da bi svi mogli razumjeti o čemu pišem stvar ču pokušati objasniti na slijedeći način. Još je Marks rekao da vrijednost ima samo ono što u sebi sadrži uloženi ljudski rad. Dakle, kada bi svi radnici u svijetu, kao plaču dobili ono što su stvarno zaradili, onda bi ti radnici imali dovoljno novca da kupe sve što se proizvede. Međutim, radnici ne dobiju sve što su zaradili. Vlasnici tvrtki dio radničke zarade uzmu za sebe, a taj novac investiraju u zemlju (koja po Marksu nema vrijednost, jer ju je stvorio dragi Bog), pa dio proizvedene robe ostane na tržištu neprodan. Kroz godine se količina robe na rtžištu nagomila do tih razmjera da robu više ne treba proizvoditi, dok se stare zalihe ne prodaju. Kako vlasnici tvornica u tom momentu imaju što prodavati, a nemaju potrebe proizvoditi, daju radnicima otkaze, a ovi pak na burzi imaju smanjena primanja, pa se roba sa zaliha prodaje još sporije. I tada nastaju ekonomske krize, koje su u povijesti obično završavale ratovima. Da li će ova sadašnja kriza završiti također nekim svjetskim ratom, u kojem bi se masa dobara uništilo, što bi imalo za posljedicu, kao i u dosadašnjim ratovima, oživljavanje privrede, to ćemo još vidjeti.

Piše :anonymous, dana 03.07.2009.


O tome što je MMF u kojeg mi gledamo, kao u dragog Boga i spasitelja, mislim da je najbolje opisao Dr. sci Ivan Šimatović napisavši, citiram:

«Dr.sci. Ivan Šimatović, dipl.inž.el.

TAJNI PLANOVI SVJETSKE BANKE I MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA ( MMF)

Četiri (4) koraka do pakla

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom Sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke odlučio je 2002. godine, nakon suspenzije zbog prethodno javno izrečenog blagog neslaganja s američkim konceptom globalizacije, progovoriti kako megamoćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond (MMF) u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno uništavaju gospodarsku osnovicu te izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta kojima "pomažu".

Te dvije moćne bankarske institucije zastupaju u svijetu sebične interese američkog novčanog kapitala, a u javnosti se predstavljaju pod privlačnom krinkom kao dobronamjerne ustanove čiji je cilj:

• davanje novčane pomoći (kredita) za otvaranje novih radnih mjesta te

• promicanje gospodarskog napretka u manje razvijenim i nerazvijenim državama u svijetu.

Prema profesoru Stiglitzu njihov perfidno smišljen scenarij je sljedeći:

• prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i političko stanje svake države-dužnika koja od njih zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak;

• nakon toga Svjetska banka vladi dotične zemlje uručuje tipizirani program gospodarske "reforme", koji u zacrtanoj strategiji "pomoći" sadrži četiri obavezna koraka.


I. Prvi korak – privatizacija

Prvo što vlada zemlje-dužnika treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja obavljaju transfer roba i usluga te čine kralježnicu privrede svake zemlje (proizvodnja, transport i distribucija plina, proizvodnja nafte i naftnih derivata, rudarstvo, telekomunikacije, elektroprivreda, željeznica, vodoprivreda i vodoopskrba, velike banke i osiguravateljske kuće itd.).
Umjesto da se argumentirano usprotive tom imperativnom zahtjevu za brzopletom i netransparentnom prodajom javnih poduzeća, koja se, zbog posljedica koje neminovno slijede, u neku ruku može smatrati gospodarskom veleizdajom zemlje dužnika, vlade u mnogim prezaduženim tranzicijskim zemljama požurile su u njihovu radosnu (ras)prodaju prikazujući to tendenciozno javnosti kao jedan od ključnih koraka u restrukturiranju gospodarstva.

Da bi ušutkali trezvene kritičare takva nepromišljena čina koji, u pravilu, ima teške i dalekosežne posljedice za zemlju-dužnika predstavnici vlade i njihovi glasnogovornici, u nedostatku uvjerljivih stručnih argumenata kojima bi to opravdali, glasno se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke kao jedini alibi.
"Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara." – kaže otvoreno ogorčeni profesor Stiglitz.

Tim sudbonosnim korakom se privatni strani kapital i njegova kontrola uvuku u same temelje gospodarskog funkcioniranja zemlje-dužnika ne ostavljajući tamošnjoj vladi bilo kakvu mogućnost zaštite svojih resursa, gospodarstva i građana od zloporaba stranih korporacija kojima je jedini cilj brzo ostvarenje profita po svaku cijenu.


II. Drugi korak – liberalizacija

Nakon kampanjski provedene kaotične i netransparentne privatizacije javnog sektora obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teoretski uzevši, omogućuje stranom investicijskom kapitalu nesmetan > ulazak i izlazak < iz zemlje. Pritom, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-dužnika, ulazi relativno malo zdravog kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog domaćeg kapitala na "zakonit" način nesmetano masovno izlazi iz zemlje.
Proces bezobzirnog izvlačenja kapitala iz zemlje-dužnika je u ekonomiji poznat pod imenom " krug vrućeg novca". Novac ili, točnije rečeno, pljačkaški kapital vješto bačen poput parangala ulazi u zemlju-dužnika prvenstveno radi špekulacije nekretninama i valutom, a zatim, poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu " presušiti" za samo nekoliko tjedana, ili nekoliko dana.

Nakon tog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade temeljito operušane zemlje-dužnika da odmah drastično poveća kamatne stope na enormne dvoznamenkaste iznose koji mogu doseći 30, 50 ili čak 80% da bi se udobrovoljilo i privuklo velike svjetske špekulante na djelomični povrat isisanog državnog kapitala.

"Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv." – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju preostalu industrijsku proizvodnju, i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.


III. Treći korak – tržišno određivanje cijena

Nakon toga Međunarodni monetarni fond zemlju-žrtvu, koja je već posve iscrpljena i nalazi se gotovo na izdisaju, hladnokrvno uvlači u treći korak – tako zvano > " tržišno određivanje cijena". To je samo uljepšan izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode, telekomunikacijskih i ostalih komunalnih usluga, što ima za posljedicu multiplikaciju svih ostalih cijena. To načelo, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće), i penzije (mirovine) koje se istovremeno nastoji što je više moguće ograničiti i smanjiti.

Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard već gotovo posve osiromašenog i raznovrsnim kreditima prezaduženog stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi i smanjuje konkurentnost u već dobrano posustaloj i prorijeđenoj privredi zemlje-žrtve. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.


IV. Četvrti korak – MMF- ov prosvjed

Tim prosvjedom je zemlja - žrtva doslovce bačena " na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim kolapsom. U tim krajnje dramatičnim okolnostima MMF iz nje vampirskom hladnokrvnošću isisava i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava " vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli gospodarski " kotao" zemlje-žrtve ne eksplodira, čime je otvoreno samo predvorje pakla.

Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. godine kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također veoma poučan i primjer Bolivije u kojoj su 2001. godine izbili veliki nemiri u gradovima zbog drastičnog povećanja cijene "vode" nakon privatizacije tamošnjih vodoopskrbnih poduzeća.

Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju nov masovan bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade koja više nije u mogućnosti kontrolirati ta dramatična gospodarska kretanja. Taj posvemašnji vješto isprogramiran gospodarski palež ima, naravno, i svoju svijetlu stranu, Dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj kaotičnoj situaciji, koja zapravo predstavlja programirani nered, oni mogu po smiješno niskim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji.
Po tom perfidnom pljačkaškom obrascu je u posljednjim desetljećima u Trećem svijetu stvoreno mnogo posve osiromašenih zemalja-gubitnica čije stanovništvo živi ispod ili, u najboljem slučaju, na samom rubu bijede. Pri tome su jedini pobjednice uvijek bile megamoćne zapadne banke i multinacionalne korporacije koje u bezdušnom globalnom lovu za resursima i profitom ni pred čim ne prezaju.


Prema mišljenju profesora Stiglitza u planovima MMF-a i Svjetske banke ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:

• da se oni donose u tajnosti te da ih uvijek vodi apsolutistička profitna ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikad nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju privredu i demokraciju u zemlji-dužniku koja ih nekritički primjenjuje;

• da, u pravilu, nisu uspješni za zemlju-dužnika!

Postoji li koji svijetli primjer da je neka zemlja-dužnik izbjegla takvu nesretnu sudbinu? "Da – kaže profesor Stiglitz- Bocvana i Somalija!" Kako im je to pošlo za rukom? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke da se spakiraju i odu kuć i(Go home !)" – odgovorio je novinarima profesor Stiglitz.
Ako su to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogle prije nekoliko godina otvoreno reći Bocvana i Somalija, dvije relativno malene ali ponosite afričke države, zar to isto ne bi mogla uraditi već dobrano prezadužena Hrvatska prije nego za to bude (pre)kasno ?


• Jeste li među ovim tvrdnjama prepoznali i "našu" državu…..?
• Jel' Vam je jasno - kuda nas ova "dužnička" politika i vlada vodi….?
• Jel' možete vjerovati da nam to rade NAŠI ljudi u politici, a nama pričaju bajke !

Jel' osjećate da nam već dugo visinu/cijenu;
1. Bankovnih kamata,
2. Telefonskih impulsa,
3. Interneta & Max TV-a
4. Poštanskih usluga,
5. Goriva i naftnih derivata,
NE ODREĐUJU naše "Državne institucije" >prema našim mogućnostima< nego STRANCI. i da se "nemamo kome žaliti", a vlada >samo sliježe ramenima<, jer nema ingerencije nad njima !

• NE VLADINA udruga Potrošač jer nemoćna, i djeluje jadno, dok u Americi > ta ista udruga "MOŽE SVE" da zaštiti SVOJE građane !

• Pitam se jel' smo se zato borili da dobijemo svoju/tuđu državu, i jel' smo ipak prokockali/uništili nešto što smo imali, a što je bilo >za razliku od danas< NAŠE, ….

• Hoćemo li uskoro moći vidjeti "naše" more, i hoćemo li moći plaćati smještaj u stranim hotelima….a hoćemo li trebati Ministarstvo turizma, jer će izgleda ostati samo privatni smještaj….

• U što će se naši veliki hrvati kleti, kada ostanu bez države, jer ova vlast tako i radi da država traje samo > dok su oni na vrhu….!?

• Za dugove koje će naša unučad vraćati NJIH NIJE BRIGA !

• Jel' je to htio "otac domovine" kada je stvarao 200 bogatih, (a na što smo se mi oglušili), a nas ostalu "stoku sitnog zuba" tko pita, i zato nam je danas tako- kako je….!

• Imali smo svoju "Uniju bez granica", koju smo >ratom za granice< uništili, i sada se svađamo za granice, i da OPET uđemo u Europsku uniju > "bez granica"….!

• Možda bi i Markov trg trebalo preimenovati u trg Franceka oca domovine , da imamo "vječno pamćenje" na onoga "tko nam je svijetlo upalio", jer smo bili 40 godina u mraku….kako je ON govorio ….i u kome je ON kao "partizanski" general, i Titov bliski suradnik odrastao !

• Danas je kod nas glavna tema kako preimenovati Trg maršala Tita u Kazališni trg, a to je ime državnika od koga su i Amerikanci zazirali i poštivali ga, pa su mu za razliku od Franceka, i na sahranu (među stotinu i nešto drugih državnika) došli….

• No ni Francek nije tako loše prošao, jer je na njegov pogreb došao >bar jedan<, i to turski predsjednik Demirel, a to nije mala stvar…>jedan ali vrijedan !

Utjeha………

• No za sada je "Elektra" u vlasništvu države, pa ako i nju prodaju, cijenu Kilowat-sata će nam određivati OPET "netko drugi", pa ćemo moći slobodno reći - da nas;
jeb'o "otac" domovine, koji nam je (nakon lijepog razdoblja u mraku) svijetlo upalio…..!

Citat završen.