Nova Politika

Piše :anonymous , dana 03.07.2009.


Prije Uskrs-a, na Žalosni petak bio sam na križnom putu u Mariji Bistrici i jedna rečenica vlč. Korena me ponukala da napišem ovaj tekst.

Bilo je veoma lijepo i svečano, s tisućama upaljenih svijeća, vjernici su se polako, u molitvi kretali kalvarijom. Na kraju križnog puta jedna rečenica, izrečena mirno, staloženo s puno ljubavi i dostojanstva dala je prisutnom puku temu za duboko razmišljanje. Naime za kraj vlč. je rekao «Molimo boga da LIJEPA NAŠA ostane lijepa i naša». Gotovo identičnu rečenicu izrekao je i župnik crkve Sv. Marka na svečanoj misi na Dan državnosti, na kojoj su bili prisutni premijer, izaslanik predsjednika, ministri, gradonačelnik Bandić i drugi uzvanici.

Mislim da je ta rečenica za mene imala puno dublji smisao nego za većinu prisutnih. Naime, put kojim je krenula politika naše vlade, je put koji je zacrtala EU, a na tom putu ćemo po mom mišljenju veoma brzo ostati bez lijepe naše. Jer «pregovori», koje kak ti vodimo nisu pregovori, nego «klimanje glavom», odnosno ispunjavanje zahtjeva koje su nam zacrtali, ili bolje rečeno s kojima nas ucjenjuju.

Možda u svojim razmišljanjima nisam u pravu, ali razgovarao sam sa mnogo ljudi iz tranzicijskih zemalja (Česi, Mađari, Bugari i Poljaci, iako Nijemci, Nizozemci i Talijani imaju isto mišljenje) i oni me svi uvjeravaju da običan puk živi puno gore nego što je živio prije nego su ušli u EU, jedino što vlasnici tvornica, menageri i političari tvrde da im je bolje. Ja mislim da političari nisu kompetentni da u ime naroda govore da je narodu bolje, da taj narod najbolje zna da li mu je bolje ili ne. Međutim narod ne može doći do medija da kaže što misli, dok se nama mažu oči «kako je u svim zemljama EU bolje nego što je bilo prije». Mislim da nas lažu i da nas obmanjuju, jer običan čovjek ne može u medijima reći što misli i kako mu je, jer su mediji u vlasništvu krupnog kapitala ili države, a njima ne odgovaraju takva mišljenja, jer ona ugrožavaju vlast (koju opet drže vlasnici kapitala), politiku te vlasti, kao i krupni kapital. U TV emisijama gostuju samo oni koji «drukaju» za EU, a oni koji su protiv, ti nemaju šanse doći u neku emisiju na TV-u. Npr. u emisiji «Otvoreno», kao gost je bio Poljak, član EU parlamenta. Zar će on nešto reći protiv EU? Na pitanje kako reagiraju poljski radnici u brodogradilištima, sada kada su prodana i kada im je budućnost neizvjesna, odgovor je bio gotovo nevjerojatan. Ispada da su ti ljudi gotovo presretni što će ostati bez posla. Kojeg li apsurda? U jednoj drugoj emisiji reporteri su obišli brodogradilište u Italiji. Vlasnici su pričali o tome kako «teče med i mlijeko» ali kada su reporteri htjeli razgovarati sa variocima, dakle radnicima, onda su im rekli da je to zabranjeno. Zašto? Valjda zato jer bi umjesto «meda i mlijeka» mogla poteći «gorka istina» o tome kako rade po 10 – 14 sati dnevno da bi preživjeli.

Vozač kamiona iz Slovenije me uvjerava kako radi dnevno po 16-18 sati za «golu plaču», bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog obroka, bez plaćenog puta na posao. Kada sam mu rekao što se ne buni rekao je da to njegov «gazda» jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali «gazda» istovremeno priča kako je u EU «super», jer svaki mjesec kupi novi kamion.

Bugar (poslovni partner) mi priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vračati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza.

U Češkoj (a i u Mađarskoj) su stranci pokupovali mnoge tvornice samo zato da ih zatvore, kako im ne bi konkurirali na svjetskom tržištu, a tim potezom su odmah za svoje proizvode oslobodili Češko i Mađarsko tržište. Tako su kupili mnoge tvornice stakla, pivovare i šećerane. Mnoge staklane i šećerane su zatvorili, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada. Pivovare nisu zatvorili jer je češka piva kvalitetna i mogu je dobro plasirati na svjetsko tržište. Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kijota, veliki dio prljave industrije preselila u Češku. Jedini čovjek koji je zbrojio «dva i dva» je predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoli da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.

Prošle godine u veljači mjesecu sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest «U Mađarskoj građani nezadovoljni EU izišli na ulice, krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore». Bila je to vijest od koje se diže kosa na glavi. U petnaest sati sam uključio radio prijemnik da čujem vijesti, međutim Mađarska se više nije spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, ali o spomenutom događaju ni riječi. Drugi dan u štampi isto tako «ni riječi» o Mađarskoj. Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli «Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU». E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90% da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti «najbolje» rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su tamošnje vlasti kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio «Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obećavali».

Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne dadu na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli. Zašto EU inzistira da sve članice prihvate kao platežno sredstvo €, dok Velika Britanija, jedna od osnivačica ga do danas nije uvela?

Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu, ovom seljaku koji hrani ovaj napaćeni narod, gdje tajkuni za litru vode dobiju više novca nego seljak za litru mlijeka, a seljak treba da bi tu litru mlijeka proizveo, najprije poorati zemlju, posijati, njegovati njivu, pobrati ljetinu, dopremiti je kući, uskladištiti, hraniti krave, čistiti štalu, liječiti krave, kada su bolesne, musti krave i na kraju mlijeko odvesti u laktofriz. Zašto se nitko ne zapita zašto neki naši farmeri rasprodaju krave i gase proizvodnju mlijeka. Zato što im otkupljivači mlijeka plaćaju litru mlijeka sramotnu 1 kn., a prosjek je oko 2 kn. Zar to nije sramotno? Zar to ministar poljoprivrede ne vidi?

Sada kada je seljacima prekipjelo, kada su pred bankrotom i kada su traktorima protestirali pred ministarstvom, pod predsjednici vlade su im obećali (samo da ih se riješe) zabranu uvoza polu tvrdih sireva, a jako dobro znaju (ako ne znaju onda je to tragedija) da imamo potpisane ugovore s EU, CEFTOM i svjetskom trgovinskom organizacijom i da to prema spomenutim ugovorima ne možemo i ne smijemo napraviti. Jedino što možemo je da uz pristanak EU i Svjetske trgovinske organizacije uvedemo dodatne carine, koje bi poskupile uvozne sireve, a time domaće proizvođače učinili konkurentnijima. No ta mjera se može primjenjivati samo 200 dana, a kako stranih sireva na trgovačkim zalihama ima toliko da ih slijedećih 200 dana neće nedostajati, to je jasno da seljaci svojim prosvjedima nisu uspjeli gotovo ništa. No, sa cijenom mlijeka nisu zadovoljni ni proizvođači mlijeka u EU. Njihova cijena mlijeka, također ne pokriva cijenu koštanja, ali je takova jer mlijeka na tržištu EU ima previše, a po zakonu ponude i potrošnje tada cijena pada. Nije mi jasna jedna stvar. U EU litra vode također košta više nego litra mlijeka. Vode za sada ima više nego se traži,, a cijena joj ne pada. Kako to? Mislim da su izvore vode već zaposjeli karteli, koji gospodare tim «blagom» i sada imaju monopol, pa na njih više zakon ponude i potražnje nema utjecaja. Isto tako, kada sva zemlja bude jednog dana u vlasništvu «mliječnih zidara», tada će i u EU cijena litre mlijeka bez obzira na ponudu i potražnju biti vjerojatno 2-3€.

Jednom prilikom premjer je rekao «Šta naši seljaci hoće?, plaćamo im pšenicu, krumpir i kukuruz 20% skuplje, nego je cijena na svjetskom tržištu». Zna se da cijene tih proizvoda na svjetskom tržištu diktiraju Amerikanci, ali znamo i to da Amerikanac plaća galon nafte (1 galon = cca 3,78 litre) manje nego naš seljak plača litru nafte. O cijeni gnojiva, herbicida, pesticida i poticajima da i ne govorimo. Ta premijerova usporedba je isto kao da jednom maratoncu dadete tenisice, a drugom ribarske čizme i onda njihove rezultate nakon pretrčanih četrdeset i dva kilometara, idete uspoređivati i popljujete maratonca sa ribarskim čizmama, nazivajući ga recimo zabušantom, diletantom, nesposobnjakovićem ili ljenčinom.

Ministar poljoprivrede svake godine skupa s vladom donosi zaštitnu cijenu za pšenicu i kukuruz., ali nikada do sada nisu obznanili kalkulaciju po kojoj su došli do te cijene. Naime, zaštitna cijena bi trebala biti cijena koja će stimulirati seljaka. Ta cijena bi trebala pokriti troškove obrade zemljišta, sjemena, umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida, kao i zaradu seljaka. Međutim ta cijena je u pravilu takva da ne pokriva sve nabrojeno u prethodnoj rečenici, pa seljak radi sa minusom. Kada seljaku urod bude dobar, a u svijetu podbaci i seljak (po zakonu ponude i potražnje) može svoje proizvode prodati uz bolju cijenu u svijetu nego u Hrvatskoj, tada vlada donese odluku o zabrani izvoza, a kako onda u Hrvatskoj ima previše proizvoda cijene padnu i seljak se ne «pokrije». Kada seljak ima loš urod i kada bi bio manjak proizvoda u Hrvatskoj, što bi imalo za posljedicu povećanje cijene, s kojom bi seljak namirio slabiji urod, tada vlada donosi odluku o interventnom uvozu, kako bi cijena bila niska, pa seljak opet ide u minus. Takva politika ima za posljedicu napuštanja seoskih gospodarstava i migraciju mladog stanovništva sa sela u gradove. Ministar poljoprivrede u zadnjih godinu dana priča o programu vračanja mladih ljudi na selo, ali kao prvo nikome nije prezentirao program, koji će potaknuti mlade ljude sa sela, koji sada žive u gradovima, da se vrate na selo, a kao drugo s ovakvom politikom u ratarstvu, stočarstvu, mljekarstvu, voćarstvu i drugim granama poljoprivrede to zasigurno nikada neće uspjeti i njegov plan će kao i mnogi drugi planovi do sada ostati «bajka za male seljake» ili «mrtvo slovo na papiru», a seljaci će kao u Argentini (nakon što je Američka tvrtka Mosante pokupovala svu seljačku zemlju), završiti u predgrađima velikih gradova u barakama od lima i kartona s prehranom u javnim kuhinjama. Da je prvi korak u tom smjeru na pomolu govori i činjenica da su seljaci upravo ponudili svoje farme kupcima za 1 kunu, pod uvjetom da kupac preuzme dugove. No, još je malo prerano. Znamo da banke za svoje kredite traže jamstva koja, ne da moraju pokriti iznos kredita, već moraju pokriti 150% kredita, a to znači da će banke seljacima uzeti ne samo farmu, koja je koštala recimo 100.000 €, već i kuću, zemlju i poljoprivredne strojeve, dakle uzet će im 150.000€, a tek onda će strancu prodati farmu za 100.000 €, a 50.000 € koje će dobiti prodajom kuće i strojeva, će biti ekstra profit ili ono što banke nazivaju «dobro uložen novac». I dok proizvođači mlijeka propadaju, gledamo ministra poljoprivrede na TV, kako otvara nove svinjogojske farme, dok su prije par godina isto tako propale mnoge svinjogojske farme. Ministru nije jasno da seljak ne može danas imati farmu krava, sutra je zbog teškoća zatvoriti i odmah otvoriti svinjogojsku farmu, preksutra možda farmu nutrija, pa farmu zečeva, pa farmu činčila (to bi bilo moguće samo u nekoj virtualnoj računalskoj igrici), na kraju se ništa neće isplatiti, nego prodati zemlju strancima, a oni će znati «posložiti kockice», tako da će političari biti nemoćni, skupa sa ministrom, a mi ćemo plaćati kruh 20 kn. ili litru mlijeka 15 kn. i onda ćemo svi skupa biti «sretni».

Ne mogu, a da se ne osvrnem i na svinjogojstvo, jer znamo da nam je u jelovniku na prvom mjestu svinjsko meso, koje određene tvrtke uvoze iz robnih rezervi EU. Tom mesu je po standardu EU prošao rok trajanja i oni bi ga morali kafilirati (uništiti). Kako je u EU rok trajanja za smrznuto meso 6 mjeseci, a kod nas 12 mjeseci, to naši domišljati poduzetnici ne propuštaju priliku da enormno zarade na takovom uvozu. Naime, oni to meso ( smrznute polovice) plaćaju 4 kn. za kilogram, da bi se to meso kod nas prodavalo po 22 kn. na akcijama u trgovačkim centrima. O kakvom mesu je riječ, jednom prilikom je na TV glavni veterinarski inspektor gosp. Brstilo potvrdio da je u godinu dana 14 hladnjača završilo na smetlištu. Da je to meso staro 6 ili 7 mjeseci onda sigurno ne bi završilo na smetlištu, ali uvoznici s krivotvorenom dokumentacijom uvoze meso koje je staro i po 20 mjeseci. Kako da naši proizvođači konkuriraju takvom uvozu? Ovo bi trebala biti još jedna tema za pregovore s vladom u okviru pregovora o cijeni pšenice i mlijeka. No i drugi proizvođači imaju velikih problema. Tu su proizvođači voća i povrća i ribari (problem sa lukama iskrcaja i hladnjačama), a o problemima industrije, koja ne može konkurirati Kineskim proizvodima, da i ne govorimo.
EU nam je jasno rekla: ulaskom u EU nema više povećanja obradivih površina, maslinika, vinograda ili voćnjaka. Sada se u Istri i Dalmaciji dižu krediti, kako bi podigli nove nasade maslina i vinograda, a ulaskom u EU Španjolci će uništiti naše maslinare s njihovim maslinovim uljem, a Francuzi će dampinškim cijenama uništiti vinogradare, isto, kao što su uništili Mađarske vinogradare i podrumare.

Mi Hrvati smo oduvijek bili veliki radnici, poslušnici i dobri podanici ali da se kojim slučajem to što se događa našim seljacima, događa Francuzima, stvar bi vjerojatno imala tijek događaja kao prije nekih 35 godina, kada su francuski seljaci blokirali granične prelaze traktorima, jer se u Francusku uvozila rajčica iz Španije, kojoj Francuski proizvođači nisu mogli radi poticaja koje su imali Španjolsi proizvođači, konkurirati. Tada su Francuski seljaci tražili iste poticaje, kao što su ih imali Španjolski proizvođači ali im ih Francuska vlada nije htjela odobriti. Francuski seljaci su tada traktorima blokirali sve granične prelaze, zaustavljali i kontrolirali sve hladnjače i one u kojima su pronašli rajčicu su istovarili i rajčicu zgazili traktorima. To je trajalo par mjeseci, a kulminiralo je kada su uvoznici htjeli probiti blokadu na način da su rajčicu htjeli tajno prevesti vlakom. Francuski seljaci su to saznali, blokirali su prugu i traktorima uništili cijelu kompoziciju rajčice. Tada je vlada, uvidjevši da nema drugog izbora donijela odluku o poticajima domaćim proizvođačima, čime su domaći proizvođači postali konkurentni i tada je blokada ukinuta, ali više nije bilo ni uvoza, jer je tada Španjolska rajčica bila skuplja od Francuske. Jednom prilikom kod nas (u Slavoniji) su proizvođači mlijeka u znak protesta blokirali prometnicu. Došla je policija, koja je popisala registarske brojeve traktora, koji su zapriječili prometnicu i nakon nekog vremena svi vlasnici traktora su dobili kazne od suca za prekršaje. Kazna je bila 1.000 kuna. Da bi seljak namirio tu kaznu morao je proizvesti i prodati 500 litara mlijeka. Da se to recimo dogodilo Francuzima siguran sam da bi svi odlučili ići u zatvor, ali kaznu ne platiti. No prije nego bi otišli u zatvor sigurno bi sve svoje krave odveli gradonačelniku da ih on hrani i muze dok su oni u zatvoru. Pitam se kako bi gradonačelnik riješio problem sa par stotina krava dovedenih pred općinu? Kakvi jesmo, vjerojatno bi krave otpremio negdje na livadu, pa neka se same hrane ili možda u klaonicu da nauči seljake «pameti».

Momentalna zaštitna cijena pšenice, koju nudi vlada je 75 lipa, a kukuruza 40 lipa, ali to će biti tako još neko vrijeme ili bolje rečeno to će biti tako dok je zemlja u vlasništvu domaćih seljaka. Kada za kratko vrijeme vlasnici zemlje postanu Nijemci, Nizozemci ili neki drugi EU tajkuni pšenica će biti 5 kuna, a kukuruz 3 kune, a premjer će slijegati ramenima i šutjeti isto kao što danas šuti kada plaćamo kamatu četiri puta više nego što je ona u matičnim državama «naših» banaka, jer više neće imati utjecaja, kao što nema između ostalog više utjecaja na vlasnike Ine, koja nam kroje cijenu benzina kako hoće uz obrazloženje da smo jeftiniji nego u EU i prikazuju lažna izvješća o gubicima, kako ne bi morali dioničarima isplatiti stvarnu dividendu. Kada nam je cijena goriva veća nego u EU tada nam pričaju da se mi snabdijevamo na drugom tržištu, ali mi se snabdijevamo na istom tržištu, kao i Grčka, a kod njih je benzin jeftiniji nego kod nas za čak 1 kunu po litri.
Da li je naša vlada svjesna da radnici, profesori i niže medicinsko osoblje, kao i državni činovnici ne mogu više normalno živjeti od svoje plače. Da su svakim danom radi toga sve više i više zaduženi. Da umirovljenici (većina) žive ispod ljudskog dostojanstva, da kopaju po kantama za smeće tražeći plastičnu ambalažu, kako bi je prodali i kupili koricu kruha, da na tržnici kupuju po jedan krumpir jer za više nemaju novca, da skupljaju otpatke po tržnicama skupljajući list po list salate. Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra preči u vlasništvo «Bjelosvjetske mafije» i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Premijer se nama prijete bankrotom države i MMF-om. Pa nije ovu državu vodio narod nego političari stranke na vlasti. Naš narod je stado ovaca koje vode čobani, ali na žalost o tim čobanima ovisi gdje i kako će to stado završiti. Pitam se što im znače te prijetnje? Države su propadale i do sada, narod je to uspio sve preživjeti ali ne i državna vrhuška. Ona to u pravilu nije preživjela. Ona je završila na giljotini ili na drveću. Toga se oni boje. Boje se rezova MMF-a, gubitka egzistencije, tople i udobne fotelje. Da li se pitaju gdje će im duša završit?