Samoborski Fašnik...
29.01.2008., 13:21Odluka je još odavno pala za datum... pa se išlo u subotu. Mada izvođač nije bio nimalo po mom ukusu (Žiga i bandisti, ako sam dobro zapamtila), ali sve je to bilo za preživjeti... Mislim, ne bi ni bio tako loš.. da nije istu pjesmu ponavljao iznova i iznova... Išle su frendice sa faksa sa mnom. Trebala sam povesti još ljudi, ali su se razbolili (morat će mi to nadoknaditi iduće godine!!!), ali razočarala me moja najbolja frendica. Ona nije htjela ići jer je bila već dvaput u Samoboru!!! Ma divno. Odlučila sam istu taktiku i ja malo primijeniti na njoj. Nejdem s njom na kavu jer sam bila već stoput!!! Pa čemu i sto prvi put, zar ne? Vidjet će ona idu li stvari zaista tako. Ne želim da mislite da sam zločesta, ali ova izjava me stvarno bila uvrijedila.
Sveukupni dojam fašnika... Svake godine je sve manje ljudi, stvarno mi nije jasno zašto (dobro, možda ove zbog nezanimljivog programa), ali primijetila sam da je svake godine Samobor sve više pust za fašnik... Sjećam se prijašnjih godina kada nisi mogao se probijati po trgu kroz sve te silne ljude, a ove godine si ih mogao prebrojati na prste... Maskiranih ljudi nisam vidla puno, šteta, baš sam se guštala čudnovatim kostimima... No jedan frend je to nadoknadio, on uvijek ima nadasve maštovite ideje kako se maskirati... Ostali se nisu maskirali... Možda bi i ja da živim malo bliže...
Pošto mi i slušanje Žige i nije bio primarni cilj, a ni gledanje maškara, krenuli smo u akciju: obilaženje birceva!!! Već samo zaboravila kako je dobro kada obilaziš mjesto za mjestom i srećeš poznate ljude... Kod nas u kvartu se takve stvari ne rade... Ali Samobor je kao stvoren za to. Obišli smo sve zanimljivo, naslušali se dobre muzike, popili koju pivicu... i na kraju završili na narodnjacima. Cure su htjele ići, a i samo je to otvoreno do jutra. Moram priznati da sam se iznenadila, čak i nije bilo tako loše kako sam mislila da će biti... Ljudi su uglavnom bili normalno obučeni, osim par cura za koje mi ni danas još nije jasno je li im to bio kostim za maškare ili svakovikendni outfit?! A muzika ko muzika... Nisam baš bila oduševljena. Ali čak sam znala par pjesama... Vidjela sam i neke ljude koji sam nedavno upoznala, i neke koje sam "pobliže" nedavno upoznala.. No najviše me usrečilo što sam vidjela jednog dečka koji mi se nekoć davno sviđao... Sada izgleda i bolje nego prije... Frendica me nagovarala da ga odem zbarit... Ali ne bih se ja takvo što usudila.. Prošlo je toliko vremena od kad smo jednom završili skupa... No na kraju sam primijetila da već ima društvo.. bed... "Stvarno imaš peh!!!" rekla mi je druga frendica... Da, tako se i osjećam... sve mi ide krivo... Barem kad je riječ o muškom rodu...
Pedeseti post...
25.01.2008., 21:30O da... Pedeseti post... Napokon sam i ja došla do neke veće okrugle brojke... I pošto se sve u mom životu vrti oko NJEGA, ovaj post posvećujem baš njemu... 
I ti si pored mene
Mrsiš mi kosu...
Smješiš se,
Gladiš mi lice,
Škakljaš me...
Zadovoljno se smješkam
I dajem ti pusu...
Ležimo isprepleteni...
I smijemo se, i smijemo...
... i sat me probudi iz sna....
Pogledam oko sebe.
Sama sam. Potpuno sama.
U hladnom krevetu...
....Samo je na jastuku
ostao trag mojih snova...
.... mene i tebe...
....samo u snu...
Naporni dani...
23.01.2008., 13:54Ispitni rokovi su počeli... U biti, počinju tek iduči tjedan.. Al već je ludnica... Predroka koliko ti srce želi... No glavno da nisam stigla na sve... Neki profesori su ih organizirali malo prekasno... i eto, opet sam u stisci sa vremenom.. A da ne govorimo da mi se ni neda učiti.. Ne znam zašto, ali ta ekonomija je stvarno izgubila svoje čari... Nikako nemam volje učiti iznova i iznova iste stvari... Ekonomski izrazi mi već idu na živce... Tko bi ih sv popamtio???
I jučer je bio naporan dan... Ispit, učenje prije njega, učenje poslije njega... Kada sam došla doma i legla u krevet, jedva sam već držala oći otvorene...
Uz sve to imam i planova za vikend... Fašnik, naravno, a i frendica slavi rođendan... Bojim se da ću morati propustiti rođendan... Stvarno sam htjela iči, i već sam si sve isplanirala, i onda shvatila da je ona premjestila tulum iz kvarta u neku kuću bogu iza nogu... Uz najbolju volju, ne mogu si priuštiti da dođem doma u 8 ujutro i u petak i u sobotu, jer rokovi... da, opet rokovi.... opet se na to vraćam.... Ta mala sitnica koja mi već 4 godine kvari, nadam se sunčanu, veljaču... No tješim se da ću se bar u subotu malo opustiti... i tako mi je drago što ću je provesti sa hrpom frendova... Zabava je uvijek najbolja kad vas je puuno... I iskreno se nadam da neću pred jutro završit na narodnjacima, bilo bi dobro da barem jedan izlazak završi bez njih... Jer danas mi je već najbolja frendica iznijela svoj plan po kojem ćemo, idućih nekoliko mjeseci, izlaziti samo na narodnjake... Ona, ja i "prijatelj"... Nije bitno što ni ja ni on to ne želimo... Bitno je samo što ona želi... Ah, ako ništa drugo, veseli me vrijeme koje ću provesti s njim,oboje buljeći u strop, dok se ona ludo zabavlja....
Živjeli bolji dani!!! (koji će se, nadam se, i dogoditi!!!)
Stari prijatelji....
20.01.2008., 14:27Nekoć davno sam živjela u Zagrebu... Sve dok se jednog dana moji roditelji nisu odlučili da se selimo. Nisam imala još ni deset godina i sve mi se to činilo zabavnim. Novi stan, novi grad, novi ljudi... Ne znam ni jesam li tada uopče bila svjesna što to zapravo znači... Mislila sam da neću otiči daleko, da ču iči u istu školu kao i dotada, i da ću često viđati svoje tadašnje prijatelje... ali eto nije bilo tako... Otišla sam u drugi grad, nisam mogla u staru školu nego u novu... I nikad nisam ni pomislila da bi mi mogao faliti moj kvart, moj stan... Znam koji put proći starom ulicom, iako sam često u blizini, znam gledati u prozore tog stana gdje su sada meni nepoznati ljudi, koji tamo borave, koji su ga preuredili, doveli svoj namještaj, i u njemu nema više tragova da smo mi ikad tamo živjeli... Tada zavirim i na portofone.... Tražim poznata imena... I žalim za starim kvartom...
Imala sam dvoje najboljih prijatelja. Sjećam se samo kako su se zvali i kako su izgledali. Bili smo nerazdvojni. No ne mogu se sjetiti kako smo popunjavali vrijeme i o čemu smo pričali... Takve stvari su mi s vremenom izblijedile... I zbog toga mi je krivo. Nisam im nikada ni dala svoju novu adresu niti smo se oprostili na rastanku. Kada danas razmišljam o tome, stvarno mi nije jasno zašto je to tako bilo. Valjda zato jer sam bila dijete, nije mi bilo jasno da se nečemo više vidjeti. Valjda nisam nikada o tome ni razmišljala. Prijavila sam se na facebook i tražila ljude kojima se još sječam prezimena. Nisam nikoga našla. I tako mi je bilo krivo zbog toga... Sjetila sam se još jednog frenda... Sječam se samo kako se zvao... Sječam se i kada se on odselio... Plakao je na odlasku i pobjegao doma... To je zadnji put da sam ga vidjela.... A tako mi je bio drag... Još sam onda dugo razmišljala o njemu...
U novom gradu sam se brzo snašla. Odmah prvi dan sam upoznala svoju najbolju frendicu s kojom se još uvijek družim, mada je sve to nekako klimavo u zadnje vrijeme. Upoznala sam još puno ljudi s kojima sam si još uvijek dobra. I ubrzo sam zaboravila na sva ta stara prijateljstva, na te ljude s kojima sam provodila dane... Sječam se igranja ispred zgrade, zajedničkih odlaska u školu, gledanja crtiča...Jako dugo nisam razmišljala o njima, a sada me uhvatila neka nostalgija... Jer rado bi uspostavila kontakt sa nekim ljudima, ali čini mi se da sam se malo kasno sjetila...
Na ovo me potaklo jedno drugo prijateljstvo. Isto iz djetinstva. Oživjelo je nakon šest godina razdvojenosti. Pitala sam se zašto nije tako i sa ostalima. Zašto se neke stvari ne nastave kada ih život razdvoji? I je li prekasno ih ponovo započeti? Jer bilo bi stvarno šteta da osobe koje su mi nekoč toliko značile sada padnu u zaborav...
Najbolje stvari u životu događaju se sasvim slučajno…
16.01.2008., 21:37Nedavno sam nekome rekla tu izreku… On se sa mnom složio, jer najviše vjeruje baš u te slučajnosti… No kada sam to rekla, smatrala sam ga i slučajnom i dobrom stvari u mom životu… No nisam uzela u obzir da bi mogao biti i sasvim prolazan…
Sjetila sam se svih stvari u životu koje su mi se dogodile sasvim neočekivano, svih sitnica i svih odluka koje su znatno utjecale na moj život. Svaki dan, svaka odluka je imala utjecaja na daljnje događaje... Sjetila sam se svake sitnice koju sam učinila i koje još danas pamtim, i sitnica, onih svasvim nebitnih, zbog kojih se još i danas kajem...
Svih nendananih izlazaka, neočekivanih tuluma, neočekivanih prijateljstava, neponovljivih novih poznanstava... Zar nije fascinantno što svaka sitnica koju učunimo tokom svakoga dana utječe na razvoj idućih događaja? Svaki put koji izaberemo do doma, svaki usputni pozdrav, svaki razgovor nešto mijenjaju u našim životima, i ostavljaju za sobom nešto što se moglo dogoditi, ali nikad nije...
Sjetila sam se svih tuluma na kojima sam bila, kojih je ove godine zbilja bilo dosta, i svih novih ljudi koje sam upoznala jer sam baš tada bila tamo... Sjetila sam se i svoje lijenosti kada treba nekamo izaći, tako mi je teško natjerati samu sebe da se odem spremati za izlazak i da se tome veselim, ali kada izađem, uvijek mi bude drago zbog toga...
Sjetila sam se NJEGA... Uvijek ga sretnem slučajno, uvijek se nađemo na istom mjestu u isto vrijeme, i to baš onda kada mu se najmanje nadam... I zato volim takve slučajnosti... uvijek su nenadane, a često završe tako da me ispune idučih par dana novim mislima...
Uskoro će fašnik... Već se strašno veselim svim tim poznatim ljudima koje ću tamo sresti i svim novim slučajnim događajima koji će se tamo dogoditi... Živim u slatkom isčekivanju...
Ne vjeruj mu...
13.01.2008., 19:17Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da imaš lijepe oći,
Tako lijepe da još nije vidio takvu ljepotu.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da te primijetio čim te ugledao,
Samo tebe i nikoga više.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da si mu lijepa i zgodna,
A tek te upoznao.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da bi te rado ponovno vidio,
A još se nije ni otrijeznio.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da bi se zbog tebe dizao i u pet ujutro
Samo da te vidi.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da te voli,
A znate se tek neko vrijeme.
Ne vjeruj mu
Kad ti kaže da još nije upoznao nekog poput tebe,
Da si mu ti posebna.
Ne vjeruj mu
Jer rekao je to tebi,
I mnogima prije tebe
I mnogima poslije tebe.
Ne vjeruj mu
Jer reći će ti sve ono što ti želiš čuti,
A prešutit će ti istinu....
Gospon savršeni...
09.01.2008., 19:53Napala me najbolja frendica... po već ne znam koji put u zadnje vrijeme.... Rekla mi je da se ne zabavljam dovoljno... U prijevodu ne izlazim dovoljno na kave i ne nalazim si dovoljno dečkiju za usputnu zabavu... Već sam joj rekla da sam se dovoljno zaročarala u muški rod u zadnje vrijeme i da mi nije do glupih beznačajnih brijanja... Jer kad cure rade takve stvari, na dva tuluma zabriju sa dva dečka, ispadnu droljaste, ali kad dečki to naprave, to je u redu... ne znam kojom logikom, no neka im bude..... Tako su napali jednu moju frendicu... Zabrijala je sa dva dečka u razmaku od 3 tjedna... Teški grijeh je to danas, čini se, za nas pristojne cure.... Taman sam se navikla da me ljudi vide onakvu kakva jesam, da mi se ne čude ako napravim nešto što nije uzorno, i eto sad ispočetka...
I za kraj mi je frendica rekla da ne smijem tražiti nekog savršenog jer ga nikad neću ni naći.... Ma da nije to izvukla iz neke izreke možda?!
Povrijedila me ta rečenica, jer to bi mi mogao reći samo netko tko me ne poznaje dobro, netko tko ne zna da tražim samo nešto što bi bilo dovoljno dobro da potraje....
Nikad nisam pomišljala na nekog savršenog... Jer ni ON nije savršen... On je običan, prosječan dečko, ne ističe se ni po svojoj neizmjernoj ljepoti niti po iznimnoj pameti... Ali meni je s vremenom postao savšen.. i to samo zato što je bio jedini kojeg sam ikad voljela, jedini s kojim sam htjela biti dugo vremena, jedini s kojim sam si mogla zamisliti budućnost, i jedini od kojeg sam dobila leptiriće u želucu...
Moj idealan dečko... Nije bitno kakva mu je boja kose, nije bitno kakve ima oči, nije bitno jel' nabildan ili mršav, nije bitno jel' bogat il' nije, nije bitno jel' je duhovit ili nema smisla za humor... Priznajem, kad sam bila mlađa, jedina bitna stvar za zaljubljivanje mi je bio izgled... Ali što ti to znači ako si ne pašete?!
I zato... želim nekoga tko je dobra osoba, nekoga tko bi me poštivao i cijenio, nekoga koga bi mogla odvesti doma bez straha da neće ispasti dobro, nekoga koga bi voljela, i naravno, nekoga tko bi volio mene... Zar je to stvarno previše???
Vratimo se malo u staru godinu... sad i više nikada...
05.01.2008., 17:03Početkom svake godine, kada bi iz mene nestalo svakog traga alkoholu, uzela bih svoj dnevnik u ruke i pročitala bih sve što se dogodilo i to još jednom zabilježila u svoj dnevnik... onako ukratko... samo za svoju dušu... i prošla bih kroz sve što želim u idučoj... ali sada mi nema smisla da to pišem sama sebi i čitam to iduće godine.. zato ću nešto od toga podijeliti s vama...
Prošla godina mi je bila živahna... Kao i svake prije nje... A je li bila bolja od onih prije ili nije, zaista ne znam. Jednostavno je bila samo drukčija.
.....Godina u kojoj sam upisala četvrtu godinu faksa, godina kad sam shvatila da faks i nije tako loš... Jer nisam nikad voljela svoj faks, razočarala sam se u njemu još na prvoj godini... No onda sam shvatila da je sve bolje kad upišeš smjer, a profesori postanu bolji jer si viša godina.....
....Godina u kojoj su počele trzavice sa njaboljom frendicom... Nakon više od deset godina slaganja, razumijevanja i povjeravanja, najednom smo sve te tri stvari izgubile... I dok ona mene danas nimalo ne razumije, i dok se ja živciram i sve joj iznova objašnjavam, rado bih rekla da nam je nova godina započela barem malo bolje.. ali bojim se da nije...
....Godina u kojoj sam se vratila bivšem dečku.... i ubrzo shvatila zašto nije išlo ni prvi put.... Kada sada razmišljam o tome, nisam mu se ni trebala vračati, trebali smo se samo družiti kao prijatelji i možda bi onda danas još bili si dobri...
....Godina u kojoj sam učvrstila neka svoja prijateljstva... Barem ja smatram da jesam... Upoznala sam i neke nove ljude... Ali ništa mi nije bitnije od starih frendova...
....Godina u kojoj sam se ponovno vidjela sa svojim "priateljem"... I iako sam mislila da nikad neću imati priliku da si budemo blizu, on se doselio blizu... No nije onako kako sam si ja to zamislila... Jer još se nismo ni vidjeli...
.....Godina dobrih tuluma.... Ne sječam se jesam li ikada toliko išla na tulume kao ove godine, i to skoro uvijek sa istom ekipom, on to nije umanjilo njihov značaj, nego je svaki bio još bolji i zanimljiviji od onoga prije....
.....I naravno, godina u kojoj još uvijek nisam zaboravila NJEGA.... Koliko god se trudila, koliko god ja imala razonoda, sa nikime se ne mogu osjećati onako kako se osjećam kad njega vidim... I koliko se god se zanesem mislima o nekome drugome (mada je to stvarno rijetko), dovoljan je samo jedan pogled na njega da bi sve ostalo palo u vodu...
Od ove godine očekujem da će biti zanimljiva i dinamična... Očekujem da ću se i dalje zabavljati i smijati do suza sa svojim najdražim frendicama... Očekujem da će se stanje sa mojom najboljom frendicom barem malo popraviti, ako već ne može sve biti po starom... Očekujem da ću se uspjeti nositi sa obvezama na faksu...
I naravno, iskreno se nadam da će ovo biti godina kad ću konačno zaboraviti NJEGA i upoznati nekog normalnog dečka u kojeg bi se mogla zaljubiti bez straha da neće potrajati....
Godina je nova... već...
02.01.2008., 19:52Bilo bi krajnje vrijeme da se osvrnem na doček Nove. Eh, što reći.... Ne mogu reći da se nisam zabavila, jer jesam, stvarno jesam, no bilo je svega... Bila sam na velikom tulumu u jednom malom mjestu... Čak sam i znala nešto ljudi, a bome sam ih i upoznala...
Uglavnom, muzika nije bila po mom ukusu, ali ne mogu reći da mi je to smetalo.... tako mi je bilo svejedno, glavno da se pleše. A i bile su frendice sa mnom, znala sam da mi ne može biti dosadno... Držale smo se skupa, barem u početku... I tko mi je pak dao alkohol u ruke??? Pa to stvarno nije za mene... kad sam se drugi dan sjetila što li sam samo sve izvela... ma nije bilo nešto skandalozno, ali ne bih to učinila da nisam bila potaknuta „gosponom alkoholom“. Ajme, ajme... to mi se samo vrtilo po glavi... I kada su več skoro svi otišli, frendica i ja nismo imale prijevoza pa smo ostale na tulumu i plesale dok zora nije svanula... tako je bilo dobro... neopterečeno i zabavno... Na kraju krajeva, trebalo se rješiti svih opojnih stvari iz ogranizma (mislim na alkohol i loše misli...).... I jedino što mi se urezalo u sječanje... Sedam ujutro, jedino ja i frendica na podiju... Naručila ona od Colonije Varalicu... i nastao drmež... hi hi.. ma šalim se... Ali tako mi je to pasalo... Nakon cijele noči narodnjaka... Tako je bilo dobro.. Razbacale smo se po podiju... A onda me neki lik ulovio da idem s njima pit na šank... pa kaj ti je dečec, taman sam se počela guštat... Ostale detalje bih ipak zadržala samo za sebe... No kao i obično, neki djelovi su miu još uvijek mutni, ali stvarno mutni... Koliko se god trudila, ne mogu shvatiti kako su se neke stvari dogodile... Joj, joj, kako me ponekad muče te rupe...
Netko me razočarao... očekivala sam više od te osobe... malo više zrelosti... no to sad više nije ni bitno... I naravno, ponovno sam se razočarala u muški rod. To mi jako dobro ide u posljednje vrijeme. Tako su nepredvidivi i lažljivi. Čast svim iznimkama na koje nikako da naiđem... i zato se ove godine i službeno odričem svih upoznavanja i zbilžavanja s muškim rodom jer očito ni ovo nije moja godina, s obzirom na to kako je završila ona stara i počela nova.... I da, zaključila sam da mlađi dečki nisu za mene. Stvarno si nikako ne pašemo. Tako su nezreli, ne znaju što žele, a da ne spominjem to da bi svaki vikend htjeli drugu curu... a nekako nisam za takve zajebancije... Nikako s njima na zelenu granu... Dosta mi je toga. Ipak više volim dečke koji kad se jednom zainteresiraju za tebe, takvi i ostanu. Jer grozno je kad se za nekoga zagriješ, a on te iznevjeri... Sva sreča pa se ne zaljubljujem lako... al to sigurno nikako nema veze s tim što sam već odavno zaljubljena...
Cijelu večer sam skoro uspjela zaboraviti na NJEGA. Skoro. Čak nije bilo ni mojih uobičajenih misli: di je, što radi i koju sad negdje bari.... a onda su pustili jednu pjesmu... Refren je išao: vračam se tebi ljubavi stara, jer me svaka nova razočara... Eto, zato ne volim narodnjake. Tako mogu zbedirati ljude u posve krivom trenutku...
I tako... dragi moji... želim vam sve najbolje... da vam se ostvare sve skrivene želje... pusa!!!
PS: ima jedna pjesma (osim onih sa dočeka) koja mi se vrti po glavi još od Badnjaka... ide ovako:
Someone to make you forget your problems
Just come along baby
Take my hand
I'll be your lover tonight
This is what I wanna do
Let's have some fun
What I want is me and you
Boom boom boom boom
I want you in my room
Let's spend the night together
From now until forever
Boom boom boom boom
I wanna do the boom
Let's spend the night together
Together in my room
Everybody get on down
The Vengaboys are back in town
This is what I wanna do
Let's have some fun
What I want is me and you
Boom boom boom boom
I want you in my room
Let's spend the night together
From now until forever
Boom boom boom boom
I wanna do the boom
Let's spend the night together
Together in my room
Boom boom boom boom
I want you in my room
Let's spend the night together
From now until forever
Boom boom boom boom
I wanna do the boom
Let's spend the night together
Together in my room
Boom boom boom boom
I want you in my room
Let's spend the night together
From now until forever
