Nedavno sam nekome rekla tu izreku… On se sa mnom složio, jer najviše vjeruje baš u te slučajnosti… No kada sam to rekla, smatrala sam ga i slučajnom i dobrom stvari u mom životu… No nisam uzela u obzir da bi mogao biti i sasvim prolazan…
Sjetila sam se svih stvari u životu koje su mi se dogodile sasvim neočekivano, svih sitnica i svih odluka koje su znatno utjecale na moj život. Svaki dan, svaka odluka je imala utjecaja na daljnje događaje... Sjetila sam se svake sitnice koju sam učinila i koje još danas pamtim, i sitnica, onih svasvim nebitnih, zbog kojih se još i danas kajem...
Svih nendananih izlazaka, neočekivanih tuluma, neočekivanih prijateljstava, neponovljivih novih poznanstava... Zar nije fascinantno što svaka sitnica koju učunimo tokom svakoga dana utječe na razvoj idućih događaja? Svaki put koji izaberemo do doma, svaki usputni pozdrav, svaki razgovor nešto mijenjaju u našim životima, i ostavljaju za sobom nešto što se moglo dogoditi, ali nikad nije...
Sjetila sam se svih tuluma na kojima sam bila, kojih je ove godine zbilja bilo dosta, i svih novih ljudi koje sam upoznala jer sam baš tada bila tamo... Sjetila sam se i svoje lijenosti kada treba nekamo izaći, tako mi je teško natjerati samu sebe da se odem spremati za izlazak i da se tome veselim, ali kada izađem, uvijek mi bude drago zbog toga...
Sjetila sam se NJEGA... Uvijek ga sretnem slučajno, uvijek se nađemo na istom mjestu u isto vrijeme, i to baš onda kada mu se najmanje nadam... I zato volim takve slučajnosti... uvijek su nenadane, a često završe tako da me ispune idučih par dana novim mislima...
Uskoro će fašnik... Već se strašno veselim svim tim poznatim ljudima koje ću tamo sresti i svim novim slučajnim događajima koji će se tamo dogoditi... Živim u slatkom isčekivanju...
Post je objavljen 16.01.2008. u 21:37 sati.