I što sad poslije svega…
26.10.2008., 19:14
ONA
Teško je biti onaj koji ostaje.
Teško mi je svaki put kada te ispračam, kada te gledam kako odlaziš, a sasvim sam svjesna da nije moja sudbina da idem s tobom, nego da ostanem, nastavim sa svojim životom, nestrpljivo isčekujući tvoj povratak. Ostanu mi samo uspomene na tvoje dodire, na zadnji poljubac koji si utisnuo na moje usne. Ostaje mi tvoj miris na jastucima, davno ishlapio, ali osjećam njegovu prisutnost, osjećam da si ti bio tu. I to me drži na životu. Moraš znati da sam se osječala vrlo usamljenom. Nije me imao tko zagriliti dok sam plakala zato što te nema. Nije me imao tko poljubiti da ublaži bol. A život je i dalje tekao. I s vremenom sam se morala sa svime pomiriti i nastaviti pratiti život. Morala sam. Ne, nisam te zaboravila, ni malo. Samo sam se natjerala da živim bez tebe. I sada je to problem. Da, primjetio si tu moju promjenu. Primjetio si da mi je trebalo vremena da se opet priviknem da si se vratio, pa da ponovno odlaziš. Nisam te zato prestala voljeti, ali morala sam to zbog sebe. No shvatio si. Shvatio si da nisi mogao otići bez ikakvih posljedica. Saslušao si me i nisi se uvrijedio. Nisi, nisi. Odlučio si se boriti. Odlučio si se meni vratiti. Danas si me posebno zadivio. Uvijek mi govoriš lijepe stvari, ali ove danas su me posebno dirnule. Rekao si da me više ne želiš ostaviti samu, da to za nas nije dovoljno. Doći češ u Zagreb. Meni. Samo meni.
Teško je biti onaj koji ostaje, no čekati tebe uvijek vrijedi.
ON
Teško je biti onaj koji odlazi.
Teško mi je što te ostavljam samu, uplakanu. Teško mi je što ti ne mogu obrisati suze, što znam da sam ja kriv za tvoju tugu. Ne bih otišao, ali moram. Oboje imamo svoje obveze zbog kojih ne možemo biti stalno zajedno. I zato ja odlazim. A ti me čekaš. Ti. Uplakana i tužna kada se ne čujemo. Sretna i uvijek nasmijana kada te nazovem. Strpljivo me čekaš. A meni fali što ne mogu zaspati pored tebe, što ne mogu slušati kako toneš u san u mom naručju. Strah me je da češ me prestati voljeti, da češ me zaboraviti. Strah me je da me više nečeš trebati. Zato se vračam tebi, zato dolazim kada god mogu. A zato uskoro i ostajem.
Teško je biti onaj koji odlazi, ali vrijedi se tebi vratiti.
Audrey Niffenegger: The Time Traveler's Wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Komentari (15) • Print • #
Povratak
12.10.2008., 18:13
Bilo je tu svega. Od neizmjerne sreće, mada smo udaljeni, i osjećaja da nam nema kraja, do dubokih kriza koje su se nakratko činile nepremostivim i početkom kraja. Bilo je par dana kada nam udaljenost nije bila problem, i unatoč njoj smo oboje blistali od sreće i ljubavi. A jedan dan nas je sustigao život, okomio se na nas, stavio pred nas nove prepreke i činilo se kao da im nema kraja, kao da smo osuđeni na to da vječno budemo razdvojeni. A to nas je dotuklo, dovelo do toga da se zapitamo možemo li dalje ovako, daleko jedno od drugog. Pokleknula sam. Da, i ja. Ja koja uvijek, baš uvijek vjerujem u nas. Nakratko sam izgubila nadu. Znam da ju je i on izgubio. Pitali smo se je li ljubav dovoljna da nas zadrži zajedno. I bila je. Nakon puno suza i tuge stvari su se popravile, a ljubav je preživjela. I ojačala. Sve je opet postalo sjajno i blistavo onog trena kad je saznao da dolazi kući. Vratila se naša radost. Sunce je opet zasjalo.
Čekala sam ga. Dva puna dana. Činila su se kao vječnost. Da je barem došao u zoru da nisam morala provesti sate i sate pune nestrpljenja i isčekivanja. Dan dug kao vječnost. Puno su mi pomogle frendice. Bile su sa mnom vani. Pričale su o uobičajeni stvarima, a sati kao da su letili. Došla sam na kolodvor. I napokon ga ugledala. Nervozno se šetkao. I ugledao me. Opet, kao da je prošla vječnost dok sam mu se približila. Želudac mi se počeo okretati, uhvatila me nervoza. Optužio me da sam ga se sramila, nije to mogao shvatiti. No sva ta želja u meni se skupljala i skupljala, a taj osjećaj ljubav me preplavio. I opet, približila sam mu se sa oklijevanjem. Kao da sam se bojala da će nestati ako dođem previše blizu. Zato sam stavila ruku na njegovo lice i pomilovala ga. Bilo je stvarno. Toplo, meko i gledalo je u mene. I tek tada sam poljubila te dugo željene usne. I one su bile stvarne. I uzvratile mi poljubac. Riječi nije bilo puno. Bile su suvišne. Stisli smo se jedno uz drugo i jednostavno uživali.
Proveli smo iduća dva dana skupa, bez razdvajanja. Bilo je super, baš onako kako sam željela. Napokon sam mu mogla biti blizu, staviti glavu na njegovo rame i osjetiti mir. Napokon sam mu mogla sjediti u krilu satima i maziti ga, ljubiti dok mu nisam dosadila, mada bi on to strpljivo podnosio (no znam ja da je to još uvijek za njega previše), obrisati zadnje tragove briga na njegovom licu i usrečiti ga. Baš onako kako sam htjela ovih dana, a nisam imala prilike. Jer baš mi je on najviše falio. I moja sreća. Ona koja se ne gasi kad je on uz mene. A onda sam ga opet morala pustiti doma. Opet sa malo suza, mada mi je govorio da ne plačem. Vratit će se nakon par dana. Ali srce mi se kida svaki put kada odlazi. Pa makar i na kratko.
Tražio me da ga čuvam, da se borim za njega i ne puštam ga od sebe. Obečala sam mu. Nije mi bilo teško, jer to mi je i bila namjera. Tražio me da mu obečam da ću ga uvijek činiti sretnim. Obečala sam mu. Nije to nešto u što mogu biti sigurna, ali potrudit ću se. Ne mogu mu obečati da mu se nikad više neće dogoditi nešto loše i da će sve biti lako, ali ja ću u tim trenucima biti uz njega. I nikad neću biti njegov razlog za tugu.
Komentari (10) • Print • #
| < |
listopad, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Ovaj blog je počeo sa sitnicama iz mog života, nesretnim ljubavima, uobičajenim stvarima, a s vremenom se pretvorio u bajku, u moj život iz snova sa ljubavi mojih snova... I tako, sada sam u sretnoj vezi, mada često na daljinu, sa njegovim čestim odlascima i dolascima i mojim isčekivanjem trenutka kada će zauvijek ostati tu, pored mene....
moja e-mail adresa:
mala.neshvacena@hotmail.com
.................................................
Blogovi koje rado čitam...
all my angels
Ana :)
andjel
Anđeli slomljenih krila
Branko
Cora
CoRbeau
Demor
Doll
Kutak za rasterecenje
*Lady :)
Luche
(=maja=)
miss independent
Nanita
*new start*
Ono što nas ne ubije to nas jača
Pupsy
Renči1989
ružičasti svijet jedne plavuše
...sweet but dangerous...
sweety girl
Svakodnevne besmislice
Svašta, al nek je uzbudljivo
studentica22
*...toxic angel...*
Tuzna i sama
Uživaj u životu, imaš puno vremena biti mrtav
Vilina duša
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Time traveler's wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Cascada
Everytime We Touch Lyrics
I still hear your voice when you sleep next to me
I still feel your touch in my dreams
Forgive me, my weakness, but I don't know why
Without you it's hard to survive
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
Your arms are my castle, your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
[Everytime We Touch lyrics on http://www.metrolyrics.com]
The good and the bad times, we've been through them all
You make me rise when I fall
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
Linkin Park
"Leave Out All The Rest"
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared
After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made
I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
I can't be who you are
Elemental
Jednog dana
[Remi]
Trenutak istine je... Kratak i ne dogadja se cesto. Zato, zavali
Se, opusti se, pronadji neko mjesto, jer ove rijeci koje izricem
Su iskrene, i u njima nema niceg drugog osim istine...
U neko gluho doba noci u mraku sobe ja se prisjecam
Svih stvari sto sam nekad radila, sad za to osjecam
Samo prezir, iskljucivo moj osobni
Da ne bude kompleksno, ajmo rade biti doslovni:
Ja nisam stala iza svega sto sam napravila
I nisam svoju svaku pogresku odmah ispravila
Izrekla sam teske rijeci, a mislila jos gore
Iz ponosa pognula glavu nisam, a da jesam bilo bi bolje
Stari frendovi, sjecate se kak smo znali brijati,
Trgom i po Varsavskoj, Mimari, sam se smijati
Al od srca, onak kak nisam dosta dugo
Sad sve gledam pod drugim svjetlom i obavijam se tugom
Izreko bi laz svatko ko bi odgovorio
Da nikad nije nikog izdao, u paklu gorio
Bi skupa sa mnom, al ja sam previse lazi podnijela
I stvorila si deblju kozu koju nebi raznijela
Ni najjaca paljba tudjih podlih komentara
Davno je bilo kad me brinulo dal me neko ogovara
Dal sam podobna, da budem odabrana
Jedna od pjesnika, da li cu biti izabrana
Da ne gledaju kroz mene kao da i ne postojim
Vec da posve svjesni, njihovo carstvo jednog dana ja cu zvati svojim
Jednog dana, jednog dana ja cu zvati svojim...
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje pravi tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Uz pomoc nebeskiih sila mozda se kocka i okrene
Da nagradi moju iskrenost, da rijesi sve probleme,
Znam da svi nose breme, ali se moje cini najteze
Gledam iz gornje perspektive, pitam se zasto stvari krecu nadolje
Odsada nadalje, znam da se moram spremiti za najgore
Al opet nadati se najboljem u onom najdaljem kutu mog razuma
Nesto mi govori da pobjegnem i da spasim se od bezumlja
Jer fakat vise ne znam ja
Dal je problem u meni il u drugima?
(u meni il u drugima...u meni il u drugima...
Dal je problem u meni il u drugima...)
Svoje probleme ne vide samo oni koji ih stvaraju
Kad ih pogledam u oci znam da me opet ogovaraju
Mozda izgledaju jace, al znam zasigurno
Da ce im slava kratko trajat, jer ne govore nista smisleno
Krivi se pozivaju na intelekt,
Krivi glume filozofe, a repaju na playback,
Ja sam ostvarila snove, sad tocno znam sto radim
Htjela sam samo biti mc, a danas carstvo gradim
ne okrecem se proslosti, ne idem glavom kroz zid,
Ne zelim da mi se smiju, ili da osjecam stid
Sad sam jaca nego ikad, jednom cu opet biti dama
Ako ne danas, niti sutra, onda barem jednog dana
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (jednog dana)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (jednog dana)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Elemental
Ladice
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.
Refren:
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.
Linkin Park
"In Pieces"
Telling me to go
But hands beg me to stay
Your lips say that you love
Your eyes say that you hate
There's truth in your lies
Doubt in your faith
What you build you lay to waste
This truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
You promise me the sky
Then toss me like a stone
You wrap me in your arms
And chill me to the bone
There's truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
