Veseli vikend...
26.02.2008., 13:28
U nedjelju sam organizirala malu fešticu povodom rođendana. Ništa spektakularno, pozvala sam par frendica, napravila mix pjesama za tulum, osigurala dovoljnu količinu alkohola, napravila kolače i tulum je mogao početi.... No nekako mi nije svo to pripremanje bilo brzo kao što sam mislila, spremala sam sto godina, pekla kolače par sati, tako da sam u subotu stvarno već bila umorna, ali isplatilo se. Stvarno mi je bilo dobro. Svi pozvani su došli, to mi je bilo bitno. Frendica mi je donijela dvije litre voćnog likera, tako da su nam zalihe stvarno bile jaako dobre... No nismo se ponapijale, bile smo pristojne, ipak je bila nedjelja... I iako se nisu sve dobro poznavale, dobro su se složile. Osim moje najbolje frendice... Ona je sve poznavala, ali to ju ipak nije potaknulo da kaže koju riječ, jer je cijelo vrijeme šutila, sve dok se nisu spomenuli narodnjaci... Nit sa mnom, nit sa Dominikom, niti sa ostalima... Što da čovjek kaže više za nju??? No nisam dala da mi pokvari raspoloženje...
Planirala sam fotosession na Jarunu, pošto je bilo tako lijepo vrijeme... No nekima se baš nije dalo hodati, pa smo skratile hodanje samo do nasipa, a sunce se već polako spustilo, tako da nije bilo onako kako sam si zamislila... No slike su dobre... Pošto su cure bile (neke) prvi put tamo, bilo mi je krivo što smo propustile onaj lijepi zalazak sunca na Savi, kada crveno nebo (kakvo je bilo u nedjelju) obasja livade, drveće i vodicu... Obožavam tamo provoditi vrijeme... Nadala sam se i slikanjem sa visibabama, al pošto se spustio mrak nije bilo pogodno za odlazak u šumu... No moram ih svakako jednom prilikom tamo odvesti.
Slijedio je povratak kod mene, ispijanje sokića i onih silnih likera, kolači, smijeh, slikanje, isprobavanje vještina u hula hopu (hi hi)... Kada su svi ostali otišli, Dominika i ja smo se izvalile na krevet i čavrljale... Silno mi se nije išlo na spavanje jer jutro je značilo samo jedno: ponovo na faks...
Došao je i taj prvi dan mog zadnjeg semestra predavanja.... Horde ljudi izlaze iz tramvaja, u koloni prelaze cestu, gužva u hodnicima... A tek kad sam ušla u dvoranu.. dvorana od 500 mjesta je bila krcata, ljudi su se jedva svi natrpali unutra... samo sam se pitala kako su nam to mogli napravit?! Bilo nas je jednostavno previše... nakon svog tog stresa, pohitali smo na ručak, i na opće čudo, nije bilo ničeg više jestivog u fast foodu... Kaj se nisu mogli malo bolje pripremit za prvi dan?! Ah, ponekad se čudit tome što me još išta na tom faksu može začuditi...
Komentari (10) • Print • #
.....................Tv večeri.................
22.02.2008., 18:05
Znam, nije ovo baš bilo vrijeme opuštanja… Jer ipak sam imala ispite još od prije početka praznika pa do danas, zadnjeg dana praznika… No stvarno ne bih se sad toga prisječala…. Htjela sam samo reći da sam ipak našla vremena za one koji su imali vremena za mene…
Inače, kada su ispiti, pobjegnem kod bake i nema me doma… sve dok oni ne prođu.. Tako je bilo i sada… Nisam baš često navračala doma… to je ponekad i dobro… Ni ne znate koliko možete faliti svojima doma dok vas stalno vide, morate otići da počnu cijeniti vašu prisusnost... Tako je bilo i meni.. Bio mi je rođendan, napravili mi ručak, kolače, tortu, al nitko se nije trudio provjeriti hoču li ja doći na tu malu fešticu... Kada sam rekla da ne mogu jer stvarno moram učiti, onda je bila frka, nosevi se dizali u zrak, pa sam na kraju ipak popustila i došla... Čak sam i pitala mamu čemu sam to sve zaslužila... Rekla mi je kako joj je to prilika da jede parfe tortu koji svi toliko volimo.. No dobro..
Uglavnom, volim taj svoj mir kod bake.. Nema nikoga da me prekida kad učim, da me nekaj pita i nekaj zahtijeva... A imam i društvo kada mi ono najviše treba, svoju frendicu.... Mislim da će se prepoznati u ovom postu...
Sada kada smo konačno često u istom gradu, u istom kvartu, imamo se prilike vidjeti kad god možemo... Bile smo si godinama daleko i nismo se imale prilike vidjeti. Naravno, trebalo je vremena da obnovimo to prijateljstvo, da se ponovo upoznamo, da se ponovo zbližimo i nadoknadimo propušteno... I moram vam priznati da se isplatilo... Jer za neka prijateljstva stvarno vrijedi uložiti toliki trud, kad vidiš kako ti se sve to vrati, kada stekneš prijatelja za cijeli život, koji te prati u tvojim usponima i padovima, pruža ti podršku, uvijek razumije, nikad te ne osuđuje i uvijek je uz tebe. To je baš ono što sam ja pronašla u njoj. I s ponosom mogu reći da spada u onaj mali krug mojih najboljih frendica, osoba kojima vjerujem.
Uvijek dotrči kada ju trebam, uvijek mi pruži „rame za plakanje“, pozorno sluša moje naporne jedne te iste jadikovke, dijeli mi savjete, ne osuđuje me kakvu god glupost da napravim... Ide sa mnom u shopping, na kave, šeće se po kvartu, šeće me po nasipu... No uvijek nam je zabavno. Kada god se nađemo, nastupi cijeli urnebes. U stanju smo smijati se satima na gluposti koje izgovorimo, na te male sitnice krivo izgovorene koje nam daju inspiraciju za dugotrajno valjanje od smijeha... Vodi me na sunčanje, sa mnom slini za spasiocima, pomaže mi oglumiti 'utapanje', dopušta mi da pričam o njemu iznova i iznova...
No ne želi se iči sa mnom rolati... mucek, već je krajnje vrijeme da se riješiš straha od tih osam malih kotačića i uvidiš kako je to zaista zabavno....
Skupa prekopavamo ormare za izlaske, visimo na internetu, skidamo slike, gledamo filmove, izležavamo se po krevetima, grickamo jaffa kekse, čitamo knjige, izmišljamo nove izreke, tračamo bake, i naravno, smijemo se....
Volim naše duge šetnje po nasipu, sve one bedastoće koje usput izmislimo, naša sanjarenja o životu na mjesecu i na pustom otoku, naše planove o velikim kućama i još većim terasama, o velikim i malim kučnim ljubimcima, o savršenim ljubavima i svemu što ide uz to...
A najviše one naše tv večeri, kao one ovaj tjedan, televizor i zgodni glumci, ispijanje čajeva, isprobavanje odječe, gnječenje plišavaca, tračanje...
Samo nam još fale kokice....
Komentari (15) • Print • #
Valentinovo i sve ostalo što ide uz veljaču...
13.02.2008., 16:59
Nekoć sam voljela veljaču.. Bila mi je najdraži mjesec... Moj rođendan, valentinovo, ljepše vrijeme... to su bile stvari koje sam obožavala... A sada... valentinovo.. uh najradije bi ga prespavala... A mjesec me podsjeća jedino na ispite... Već četiri godine nešto učim, i učim, i nikad nemam ništa od tih mjesec dana praznika... Kao ni sada... Već sam si isplanirala odavno kad ču izači na koji ispit, kad ču si uzet malo 'slobodno' za svoje najdraže razbibrige... i eto, opet ništa od toga... Ispiti se odužili, doma sam tako rijetko da jedva stignem pošteno sjesti za komp i pročitati mailove, blogove... I zato se nemojte bojati da mi fali baš toliko inspiracija... Fali mi slobodnog vremena bez grižnje savjesti što ne učim... I eto, prošlo već pola mjeseca...
Ne cmoljim doma što je sutra valentinovo. Nikad nisam cmoljila.. Čemu? Samo ne volim gledati sve one zaljubljene kako šeču okolo sretni.. Jer uvijek se sjetim NJEGA... baš uvijek.. i toga što je prošla još jedna godina mog života, a da se nisam pomakla s mjesta i konačno ga zaboravila.... Sjetim se i onih davnih dana kad sam ga vidjela svaki dan... kada smo provodili vrijeme na istom mjestu...kada sam lovila njegove poglede i po skirvečki ga gledala... kada sam se glupavo cerekala svaki put kad je prolazio... Sjetim se i onog valentinova kada me pogledao i tako se nasmiješio da mi je srce stalo.. znam, glupa uspomena, ali ipak mi je jedna od najdražih... I nikako da ju izbacim iz glave...
Još onih davnih dana srednje škole, frendica i ja smo uvijek bile svjesne da dolazi valentinovo... Svake godine bi imale neku novu želju, nekog novog dečka (barem ja, al sam bila zaljubljiva u to doba...) kojemu bi htjele biti blizu, s kojim bi htjele provesti taj dan... Ponekad mi to fali.. ta naša sposobnost sanjarenju bez velikih posljedica kada se ono nije ostvarilo... I te maštovite želje kojima bi kratile duge školske sate... Mislim da nam baš to danas fali... Uozbiljile smo se, jer to naše godine zahtjevaju, i ne maštamo više uzalud, valjda zbog straha od novih razočarenja... Gdje su ti davni dani kad nam to nije bilo bitno, kad nam je svaki san ispunjavao novi dan, kada se nismo bojale željeti nemoguče...
I zato, za dobra stara vremena, Ivana, što si želiš ove godine za valentinovo??? Ja ti želim nekog novog, dragog, dobrog, šlampavog i čupavog (da ne prekinemo tradiciju)... A sebi naravno želim njega... Bar jedan mali osmijeh da me zagrije u ove hladne dane...
Komentari (14) • Print • #
Posljednjih dana...
03.02.2008., 18:44
Nemam inspiracije za blog... Već danima razmišljam bih li trebala opet pisati o nesporazumima sa najboljm frendicom... i još se nisam odlučila na to...
Visim na facebooku... Zanimljivo je koliko na njemu nema ništa suviše pametno, no svi su tamo, pa i ja, ne radim ništa korisno, no nekako je zarazan... I našla sam neke stare frendove, ne one koje sam silno htjela pronaći... no frendovi su ipak frendovi...
Ljuta sam zbog kiše... Jednostavno mi kvari raspoloženje. Jučer sam se toliko trudila oko frizure kad sam išla van, i na kraju je pala kiša, vjetar je puhao kao lud, tramvaji nisu vozili, i uneredile se moje toliko dugo namještane šiške... Osječala sam se kao očerupana kokoš... Možda je ovo malo tašto... No htjela sam izgledati barem počešljano... No bez obzira na sve, draga Dominika, bilo je super, čak se svidjelo i našoj najboljoj frendici jer je napokon vidjela kako izgleda naš izlazak (očito je mislila da pod "izlaskom" podrazumijevamo ispijanje čaja i sjedenje u blaženoj tišini).... Glavno da si nam ti bila sretna s poklonima...
Ne učim... Stalno si govorim "budem sutra", al to sutra još nije stiglo... Sve se nekako samo odgodilo za idući rok... Jer sumnjam da ću biti zadovljna rezultatima...
Optužuju me da sam okrutna prema najboljoj frendici... Čak počinjem vjerovati da je to istina, da sam postala okrutna, da sam prestroga prema njoj... Ali... Jučer smo se recimo vozile skupa u busu, i nismo se vidjele prije toga danima... i prvo što je ona napravila kad smo ušle u bus je bilo upalila svoje najomiljenije narodnjake na mobu, stavila slušalice u uši i slušala muziku idučih sat vremena... I toliko o mom trudu.. Jer očito da više nemamo o čemu razgovarati kad se vidimo...
Ne veselim se svom rođendanu... Taj jedan dan će brzo proči, osječati ću se godinu dana starije,ON neće ni znati da mi je rođendan, razmišljat ću samo o ljudima koji me se nisu ni sjetili na taj dan, a meni će od svega toga ostati samo jedna godina više...
Živciraju me rečenice "moraš si naći nekog novog za zabavu"... Ali ne želim!!! Zar je svima to tako teško shvatiti?! Nova i kratka poznanstva mi već idu na živce. Sretnemo se nakon par tjedana i ne želimo se ni pozdraviti... I kao da je bitno što smo se družili, što smo se dobro zabavili, što smo si to kratko vrijeme bili bliski, kada nam to nije baš ništa u životu značilo... Samo želim u miru uživati u svom životu, bez ikakvog dečka, odmarati živce i potajno se nadati nekom posebnom.... (hm... ili ipak NJEMU?!)
Čekam proljeće... Samo da zatopli i sunce se pojavi.. Možda mi se i raspoloženje popravi...
Komentari (15) • Print • #
| < |
veljača, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
|
|
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Ovaj blog je počeo sa sitnicama iz mog života, nesretnim ljubavima, uobičajenim stvarima, a s vremenom se pretvorio u bajku, u moj život iz snova sa ljubavi mojih snova... I tako, sada sam u sretnoj vezi, mada često na daljinu, sa njegovim čestim odlascima i dolascima i mojim isčekivanjem trenutka kada će zauvijek ostati tu, pored mene....
moja e-mail adresa:
mala.neshvacena@hotmail.com
.................................................
Blogovi koje rado čitam...
all my angels
Ana :)
andjel
Anđeli slomljenih krila
Branko
Cora
CoRbeau
Demor
Doll
Kutak za rasterecenje
*Lady :)
Luche
(=maja=)
miss independent
Nanita
*new start*
Ono što nas ne ubije to nas jača
Pupsy
Renči1989
ružičasti svijet jedne plavuše
...sweet but dangerous...
sweety girl
Svakodnevne besmislice
Svašta, al nek je uzbudljivo
studentica22
*...toxic angel...*
Tuzna i sama
Uživaj u životu, imaš puno vremena biti mrtav
Vilina duša
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Time traveler's wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Cascada
Everytime We Touch Lyrics
I still hear your voice when you sleep next to me
I still feel your touch in my dreams
Forgive me, my weakness, but I don't know why
Without you it's hard to survive
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
Your arms are my castle, your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
[Everytime We Touch lyrics on http://www.metrolyrics.com]
The good and the bad times, we've been through them all
You make me rise when I fall
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
Linkin Park
"Leave Out All The Rest"
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared
After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made
I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
I can't be who you are
Elemental
Jednog dana
[Remi]
Trenutak istine je... Kratak i ne dogadja se cesto. Zato, zavali
Se, opusti se, pronadji neko mjesto, jer ove rijeci koje izricem
Su iskrene, i u njima nema niceg drugog osim istine...
U neko gluho doba noci u mraku sobe ja se prisjecam
Svih stvari sto sam nekad radila, sad za to osjecam
Samo prezir, iskljucivo moj osobni
Da ne bude kompleksno, ajmo rade biti doslovni:
Ja nisam stala iza svega sto sam napravila
I nisam svoju svaku pogresku odmah ispravila
Izrekla sam teske rijeci, a mislila jos gore
Iz ponosa pognula glavu nisam, a da jesam bilo bi bolje
Stari frendovi, sjecate se kak smo znali brijati,
Trgom i po Varsavskoj, Mimari, sam se smijati
Al od srca, onak kak nisam dosta dugo
Sad sve gledam pod drugim svjetlom i obavijam se tugom
Izreko bi laz svatko ko bi odgovorio
Da nikad nije nikog izdao, u paklu gorio
Bi skupa sa mnom, al ja sam previse lazi podnijela
I stvorila si deblju kozu koju nebi raznijela
Ni najjaca paljba tudjih podlih komentara
Davno je bilo kad me brinulo dal me neko ogovara
Dal sam podobna, da budem odabrana
Jedna od pjesnika, da li cu biti izabrana
Da ne gledaju kroz mene kao da i ne postojim
Vec da posve svjesni, njihovo carstvo jednog dana ja cu zvati svojim
Jednog dana, jednog dana ja cu zvati svojim...
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje pravi tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Uz pomoc nebeskiih sila mozda se kocka i okrene
Da nagradi moju iskrenost, da rijesi sve probleme,
Znam da svi nose breme, ali se moje cini najteze
Gledam iz gornje perspektive, pitam se zasto stvari krecu nadolje
Odsada nadalje, znam da se moram spremiti za najgore
Al opet nadati se najboljem u onom najdaljem kutu mog razuma
Nesto mi govori da pobjegnem i da spasim se od bezumlja
Jer fakat vise ne znam ja
Dal je problem u meni il u drugima?
(u meni il u drugima...u meni il u drugima...
Dal je problem u meni il u drugima...)
Svoje probleme ne vide samo oni koji ih stvaraju
Kad ih pogledam u oci znam da me opet ogovaraju
Mozda izgledaju jace, al znam zasigurno
Da ce im slava kratko trajat, jer ne govore nista smisleno
Krivi se pozivaju na intelekt,
Krivi glume filozofe, a repaju na playback,
Ja sam ostvarila snove, sad tocno znam sto radim
Htjela sam samo biti mc, a danas carstvo gradim
ne okrecem se proslosti, ne idem glavom kroz zid,
Ne zelim da mi se smiju, ili da osjecam stid
Sad sam jaca nego ikad, jednom cu opet biti dama
Ako ne danas, niti sutra, onda barem jednog dana
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (jednog dana)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (jednog dana)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Elemental
Ladice
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.
Refren:
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.
Linkin Park
"In Pieces"
Telling me to go
But hands beg me to stay
Your lips say that you love
Your eyes say that you hate
There's truth in your lies
Doubt in your faith
What you build you lay to waste
This truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
You promise me the sky
Then toss me like a stone
You wrap me in your arms
And chill me to the bone
There's truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
