Živjeti svoj život

27.04.2009., ponedjeljak

Savršeno perverzan tjedan

njami

Ne znam tko je rekao " Sve dobre stvari su ili protuzakonite, ili nemoralne, ili debljaju!".
Mae West, možda?
Uostalom, nije ni važno.
Važno je to što ponekad u nekim trenucima savršenog mira slažem svoj tjedni jelovnik nadražih jela.
Moja se mašta tada otima svim ljestvicama koje pokazuju kakvu takvu normalnost i postaje čudovište koje smišlja najluđe kombinacije, beskrajne gastronomske orgije.
I sama ta uzaludna rabota beskrajno me veseli već samim nabrajanjem onih jela koja sam vješto zaobilazila čitavu mladost.
Jer, moja mladost prolazila je u znaku pizze kao što današnja mladost nosi miris McDonald's-a u prolazu.
I trebalo je odrasti kako bi se napokon počelo voljeti hranu, onu domaću.
Kako bih se napokon skinula s ovisnosti o pomfritu s kečapom i nekadašnjim nevještim kreacijama bjelosvjetskih hamburgera u Zagrebačkim čevabđinicama, onako s lukom i ajvarom.
Moj savršeno perverzan jelovnik?
Pa evo ga...

Ponedjeljak

Doručak: Šne-nokle (oops, žlišnjaci od snijega na mlijeku) posuto ribanom čokoladom, šalica nesice i nazad u krevet do ručka.
Ručak: Sarma (više komada)+ kuhani krumpir. sladoled od čokolade preliven domaćim likerom od višanja, kava.
Večera: Kraševe "Griotte", manja bombonijera ( ne ona s tri pakiranja već ona veća ).

Utorak

Doručak: Dvije banane (radi zdravlja), bosanske urmašice ili tufahije, sladoled "Macho" od čokolade, šalica nesice i nazad u krevet.
Ručak: Goveđa juha s domaćim rezancima, govedina s hrenom, kuhani krumpir.
Večera: Voćna salata bez šlaga (hvala, na dijeti sam)

Srijeda

Doručak: Prespavati, eventualno doteturati u kuhinju i onako u polusnu maznuti komad torte ispred hladnjaka.
Ručak: Špek fileki i hladno pivo
Večera: Fileki od ručka, ali bez piva. Pivo deblja na večer. Jabuka prije spavanja, reda radi.

Četvrtak:

Doručak: Kolač od pudinga i keksa (red pudinga, red petit-beure, red pudinga...između grožđice i žele bomboni), orange juice radi vitamina, nesica, a ako se planira ustati onda još jedna šalica nesice.
Ručak: Hladetina za početak, onda roštilj, zapečeni grah, salata od pečenih paprika i sarma izvađena iz frizera što je ostala od ponedjeljka.
Večera: Preskočiti večeru, eventualno pojesti kolač ako je ostalo od doručka. Ako nije, onda samo par rebara čokolade s rižom radi uravnotežene prehrane.

Petak:

Doručak: Samo banane, juice, nesicu i jabuke "u šlafroku" posipane šećerom u prahu.
Ručak: Fiš paprikaš s širokim domaćim rezancima, onako malo ljući.
Večera: Laganija, recimo škampi na buzaru ili bar pastrva s limunom. Uostalom, petak je i treba se odreći mesine bar taj dan.
Prije spavanja: Kraševe "Bajadere", a mogu proći i Jaffa keksi ako nema bajadera.

Subota

Doručak: Gris na mlijeku, preljev od malinovca, naravno dvije banane čisto iz navike.
Ručak: Brudet s palentom ili francuska salata u kombinaciji s pohanim mesom ili filane paprike mada mi to nije baš na Top 10 listi najdražih jela.
Večera: McDolad's Big Mac manu+ sladoled+Grčka slata+dodatni kečap. Juice, zdravo piće.

Nedjelja:

Doručak: Tko je vidio dizati se na doručak u nedjelju?
Ručak:Pozvati se na ručak nekome i onda uživati u faktoru iznenađenja.
Večera: Domaći kolači koje su ljubazni domaćini s ručka spremili "neka se nađe" za doma.

A koje je vaše najdraže jelo? njami

- 19:55 - Komentari (30) - Isprintaj - #

21.04.2009., utorak

Ljeto s Lizom

smokin

Svaki put kada palim cigaretu pred očima mi titra "SHIT HAPPENS!".
Baš tako piše na upaljaču.
Kupila sam ga kako ne bih ni jedan dan slučajno smetnula s uma kako se eto, sranja ipak događaju.
Makar je cijeli život savršeno ravna cesta posuta ružinim laticama, ali ponekad znate... shit happens.
Pa što se to dogodio?
Ništa, eto baš to...ništa se nije dogodilo.
Jer, ni ne treba se nešto dogoditi kako bismo shvatili kako već odavno živimo na kredit.
Koji kredit?
Onaj koji se dobije kada život postane sredovječan, a mi se još nadamo.
Onda kada još uvijek imamo lica bez bora, ali zato imamo modrice na duši.
Kada mirišemo na nikotin i predaju, a još uvijek vjerujemo kako će ljeto mirisati na dinju.
Kada izgubimo osjet mirisa ljeta pa ga mirišemo sjećanjem.
Kada u srcu imamo dvadeset i pet, a jednim kutom usana možemo osmjehom izreći cijeli roman.
Da li se sranja događaju trenutno?
Ne dragi moji, događaju se neprimjetno.
Samo se jednog dana probudimo i shvatimo kako svoje bjegove pažljivo planiramo.
Onako, skupa s novcima koje čuvamo u pričuvi za porculanske plombe.
Nekada kada mi se je bježalo, ja sam bježala glavom bez obzira.
U zagrljaj nekim tuđim gradovima, u naručju nekih snenih autobusa ili vlakova koji su mirisali na što li ono...?
A sada štedim za bijeg, onako kako nikada nisam štedjela sebe.
Kako sam zrelija moje torbe postaju sve veće, jer više je ključeva, više je potrebnih stvari.
Nekada sam imala samo sebe i bilo je dovoljno.
Savršeno dovoljno.
Znala sam kako ću pamtiti ljeta po nekim pjesmama ogrnuta mirisom nade.
Ušuškana pred spavanje u dekicu mladosti.
Baš kao ono ljeto kada je pjevala Liza.
Da li je već onda znala kako je izgubila rat i kako joj ne preostaje ništa drugo osim nade u sreću?
Onako iz navike ja sam mislila kako pjeva o ljubavi, a nije.
Pjevala je kako se sranja ipak događaju.