Živjeti svoj život

18.08.2014., ponedjeljak


Uspjeh prati glupe
Jednom prilikom Arnold Schwarzenegger odgovorio je na pitanje koja je tajna uspjeha?
1. Vjeruj sebi
2. Krši pravila
3. Ne boj se izgubiti
4. Ne slušaj što drugi govore (pogotovo ako kažu kako je nešto nemoguće)
5. Radi teško (bez boli nema igre)
6. Što god dobiješ, nešto vrati zajednici
Jeste li ikada odlučili biti uspješnima, baš onako odlučili, ne samo razmišljali o tom?
Ne poznajem nijedno dijete koje mašta budućnost dočekati frustriran i ogorčen, djeca znaju kako zaslužuju bolje.
Što se dogodi nama pa zaboravimo taj osjećaj?
Naravno, između djetinjstva i zrelosti ponekad nam se događa i život ukoliko imamo sreće i hrabrosti.
Većinom pomireno koračamo utabanim stazama odrađujući stvari.
Odradimo školovanje, zapošljavanja ma kakva bila, poslušni smo samoprozvanim autoritetima i jedini naš veći bunt neodaziv je glasovanju.
Volimo se podsmjehivati drugima, pogotovo ako su uspješni.
Sjećam se pretile osobe pune gorčine i izjave o jednoj poznatoj pjevačici kako je glupa.
Glupost je nešto što ide uz uspjeh, isto kao kriminal ili jednostavno nepoštenje smatraju gotovo svi luzeri.
Osoba koja je proglasila pjevačicu glupačom nikada nije uspjela ni u čemu pameću kojom ima.
Zato se okrenula ezoteričnim praksama koje svoje metode vole nazivati skrivenim znanjima.
Naravno, ezoterična znanja nisu mjerljiva pa se tako ne može pratiti njihova učinkovitost.
Općenito, družina koja voli skrivena znanja voli i sve oko sebe, uključivši i grljenje drveće.
Jedino što ne vole ljude, pogotovo uspješne pa ih stoga nazivaju glupima.
Glupa pjevačica je bila mršava, poznata i bogata.
Osoba je bila sve ono što pjevačica nije, uz savršenu perspektivu ostati takvom i u budućnosti.
Kako bi smanjila osjećaj bezvrijednosti dodala si je vrijednost, pamet u ovom slučaju.
Osobno smatram kako je sama pamet precijenjena ukoliko je ne prate djela.
Kad pravila Arnolda Schwarzeneggera kažem drugima često čujem podsmjeh.
Arnold je svoju karijeru napravio mišićima, dakle manjkom pameti smatraju drugi, znači uspjeh mu je manjkav.
Kako bi opravdali svoj neuspjeh Arnoldu trebaju dati prihvatljiv okvir vlastite nemoći.
On je sve ono što oni nikada neće biti, čak je i stadion nazvan po njemu.
Po njima se neće zvati ni seoska birtija, ali to ne umanjuje njihov osjećaj nadmoći prema bilderu koji engleski govori naglaskom.
Kao da im je engleski materinji izmrve Terminatorovo „I'll be back“ i stavljaju Arnolda tamo gdje mu je mjesto, u podsmjeh.
Nikad, baš nikad ne zapitaju se kako je uspio i što je prethodilo tom životu u kojem za njih nema mjesta, čak ni kao statistima?
Da su se pitali onda bi znali kako onih šest pravila sažima sve ono u čem su oni podbacili.
Poglavito ono posljednje gdje se dio dobara vraća zajednici.
Ljudima je rad za širu društvenu korist čisto gubljenje dragocjena vremena kojeg mogu potrošiti na sebe.
Narod koji pokazuje nevjerojatnu domišljatost u zakidanju države smatrajući je maćehom teško će se odreći dijela novca za manje sretne.
Zapravo, sreća je nešto što isto prati glupe bar sudeći po izrazu „bez brige i bez pameti“.
Poštovanje drugih ogleda se samo u tome što im se ne govori iza leđa već se suzdržava.
Zato je uspjeh nemoguća misija, sve dok ne poštujemo uspjeh drugih.
Sve dok imamo potrebe proglašavati ih glupima kako bismo opravdali vlastite neuspjehe taj uspjeh ni ne
zaslužujemo.
Kažem vam, pamet je precijenjena.


- 21:53 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.