Živjeti svoj život

17.05.2010., ponedjeljak


Svemoćne narukvice
Nekako mi slabi koncentracija predvečer, onda sam najranjivija.
Dobro nije baš tako, zapravo, najranjivija sam ranim jutrom.
Prije prve nesice i cigarete.
To su trenuci kada mi ne treba ništa stavljati na potpis.
Moglo bi mi se omaknuti pa potpišem jamčevinu za stambeni kredit.
Jutra mi služe za meditaciju koja uvijek ima uhodani tijek.
Meditiram tako o poslijepodnevnom drijemežu.
Danas je bilo drugačije.
Danas sam razmišljala o narukvici kojom postaješ svemoćan.
Rekli tako u Red Carpetu.
Pa sam sanjarila o narukvici koja se zove Power Balance, to su isto rekli.
U Red Carpetu, mislim.
Narukvica je nešto usklađena s frekvencijama, to sam prečula.
No, čula sam zato kako je Ima Jakov Fak i onda je svemoćan.
Kada se uvjerili u to, onda su kupili cijeloj reprezentaciji narukvice kaže prodavač.
A ni Ronalldo nigdje ne izlazi bez narukvice koja ga čini svemoćnim.
Za recimo tristotinjak kuna skupa sa carinom, mogu postati svemoćna i opstruirati jutra kao današnje.
I jučerašnje.
Ono prije njega isto tako.
Jer, narukvica radi za mene.
Dok se lomim u Javnoj kući pokušavajući uhvatiti vrijeme što kaplje, mogu narukvicom postići čuda.
Pa recimo, više ne raditi u Javnoj kući već biti plesačica.
Zaustaviti vrijeme i onaj pogled u očima prije no što su ugasle umorene crno bijelim slikama.
Vratiti prijatelje kojih više nema.
Ozdraviti one kojih uskoro neće biti.
Izliječiti nesreću nepoznatih.
Zacijeliti patnju bližnjih.
Vratiti nadu.
Srušiti vladu.
Spasiti napuštene pse.
Osnovati mačji orkestar.
Pisati pjesme kao Tin.
Sretati sretne ljude.
Srušiti brane i pustiti rijeku dobrote neka teče svijetom.
Sve to bih mogla kada bih vjerovala u čuda.
Kada bih vjerovala u moć.
Bilo mi je nekako tužno razmišljati tako o narukvici kojom bih se učinila svemoćnom.
Jer, ako ću iskreno tko želi živjeti u takvom svijetu?
Gdje se prodaje moć za tristotinjak kuna skupa s carinom?
Nekako mi se uvijek činilo kako su najmoćnije stvari ipak besplatne.













- 20:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

11.05.2010., utorak


Što kada shvatiš kako ti supruga ni po čemu nije posebna?
Samo neka mi još netko kaže kako Hrvati nemaju smisao za humor?
Svašta.
Rijetko sjedim pred televizorom, stvarno rijetko, a morala bih češće.
Jer, onda bih se više smijala, a smjeh je ljekovit.
Tako kažu.
Isto kao i glupost, od gluposti još nitko umro nije.
Ten isto ostaje dugo zategnut, od gluposti mislim.
Nema bora, osim jedne ravne na čelu.
Oni pametni imaju boru između obrva.
Oni drugi samo jednu, onu ravnu.
To je moj ideal, dostići one druge i to sve bez botoxa.
Nego, gledam neki dan Potrošački kod.
Tamo srceparateljna priča neke penzionerke o strasti prema parfemima.
Onda naćulim uši, o parfemima je riječ.
Moja strast prema parfemima može se mjeriti samo sa strašću Heathcliffa prema Catherine u Orkanskim visovima.
Pa sam naćulila uši i otvorila širom oči, a tamo penzionerka priča svoju tužnu priču.
O lakomosti, njenoj.
Jer kako shvatiti kada kupiš dva parfema preko telefona, a dobiješ mućak?
Mislila je kako će za sitnu lovu kupiti dva vrhunska parfema, a onda shvatila kako je nasamarili?
Nju, penzionerku koju nasamari tko stigne.
Od hrvatske Vlade pa sve do preprodavača parfema u telefonskoj prodaji.
Mislila je kako će iskeširat devedeset kuna za parfeme koji će u prodaji biti peterostruko skuplji.
Tako joj rekli, preko telefona.
Onda su joj donijeli parfeme na kućnu adresu, ispostavili račun, sve po spisku.
"Znala sam kako sam nasamarena onog časa kada se strgao čep." tužno jeca penzionerka u kameru svekolikoj hrvatskoj javnosti.
A ispod suza njeno ime i prezime.
Na uvid, jer ono čega se pametan srami...time žele oni dobronamjerni upozorit javnost neka ne kupuju parfeme.
Preko telefona.
Ili recimo kada dođe obavijest na kućnu adresu kako jedna izdavačka kuća smatra tvoju suprugu posebnom?
Onako, jedinstvenom među 4 miliona i nešto Hrvata.
Pa joj se otvara neslućena mogućnost da ušićari za sitne novce ogroman dobitak.
Samo, ima kvaka.
Ona je u tome što treba kupiti knjigu svaka tri mjeseca.
Onda dobitak postaje izgledniji.
A ima se i za čitat, o cvijeću, heklanju i popravljanju veš mašine.
Mislim, dok se čeka dobitak.
Jer kaže sada drugi penzioner, piše to na ugovoru o kupnji knjiga.
Pa bilo je i nekih knjiga korisnih, ali većinom onih što se kupuju tek forme radi.
Onda su oni kupovali knjige i slagali kućnu biblioteku.
Eto, nakon dvije godine imaju ravno osam knjiga.
A što će prosječnom Hrvatu osam knjiga?
Dovoljno je imati Bibliju i Statut HDZ-a, sve ostalo je viška.
Dobro, ako se baš mora, onda i po koja kuharica.
Ona koja je ostala poslije domoljubnog žara spaljivanja recepata naših susjeda, dojučerašnje braće.
Tko normalan još želi raditi šopsku salatu, vešalicu ili kolače lepog Lale?
Tako su oni kupovali knjige o cvijeću.
I heklanju.
I plinskim rasplinjačima.
Sve čekajući dobitak da im padne u krilo, ili barem stan u Zagrebu.
Dok on nije shvatio kako je sve jedna velika laž.
Ona je još uvijek mislila kako je posebna.
Eto, pisalo u dopisu tako.
Onom iz izdavačke kuće.
Onda je on stao pred svekoliku javnost punim imenom i prezimenom i dopisom u rukama.
Pa objasnio kako se zajebo, da prostite.
Jer, njegova žena ni po čemu nije posebna i nikakav dobitak ne slijedi.
Možda je na tren pomislio i ponadao se kako će ipak osvojiti jack pot.
Samo, tko se od knjiga još obogatio u Hrvatskoj?
Zato hvala Bogu na Potrošačkom kodu i svim onim upozorenjima o štetnosti proizvoda na policama Europske Unije.
Dobro će doći kad jednom uđemo u istu.
Dotle, tko je vidio kupovat knjige u Hrvatskoj, kada su one iz Kine puno jeftinije?
Jest da ostaje boja na rukama, ali tko pametan drži knjigu u rukama, a ne na regalu gdje joj je i mjesto?
Tamo gdje je nekad bila slika druga Tita u uniformi.
Tako da vide susjedi i crknu od zavisti.
Jer eto, bili penzioneri i na Potrošačkom kodu, a on svima pokazao kako mu supruga ni po čemu nije posebna.
Pa je sada jako razočaran i ljut.
Jebiga, što ti je život nego velika prijevara?


lud













- 21:19 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.