Nekako mi slabi koncentracija predvečer, onda sam najranjivija. Dobro nije baš tako, zapravo, najranjivija sam ranim jutrom. Prije prve nesice i cigarete. To su trenuci kada mi ne treba ništa stavljati na potpis. Moglo bi mi se omaknuti pa potpišem jamčevinu za stambeni kredit. Jutra mi služe za meditaciju koja uvijek ima uhodani tijek. Meditiram tako o poslijepodnevnom drijemežu. Danas je bilo drugačije. Danas sam razmišljala o narukvici kojom postaješ svemoćan. Rekli tako u Red Carpetu. Pa sam sanjarila o narukvici koja se zove Power Balance, to su isto rekli. U Red Carpetu, mislim. Narukvica je nešto usklađena s frekvencijama, to sam prečula. No, čula sam zato kako je Ima Jakov Fak i onda je svemoćan. Kada se uvjerili u to, onda su kupili cijeloj reprezentaciji narukvice kaže prodavač. A ni Ronalldo nigdje ne izlazi bez narukvice koja ga čini svemoćnim. Za recimo tristotinjak kuna skupa sa carinom, mogu postati svemoćna i opstruirati jutra kao današnje. I jučerašnje. Ono prije njega isto tako. Jer, narukvica radi za mene. Dok se lomim u Javnoj kući pokušavajući uhvatiti vrijeme što kaplje, mogu narukvicom postići čuda. Pa recimo, više ne raditi u Javnoj kući već biti plesačica. Zaustaviti vrijeme i onaj pogled u očima prije no što su ugasle umorene crno bijelim slikama. Vratiti prijatelje kojih više nema. Ozdraviti one kojih uskoro neće biti. Izliječiti nesreću nepoznatih. Zacijeliti patnju bližnjih. Vratiti nadu. Srušiti vladu. Spasiti napuštene pse. Osnovati mačji orkestar. Pisati pjesme kao Tin. Sretati sretne ljude. Srušiti brane i pustiti rijeku dobrote neka teče svijetom. Sve to bih mogla kada bih vjerovala u čuda. Kada bih vjerovala u moć. Bilo mi je nekako tužno razmišljati tako o narukvici kojom bih se učinila svemoćnom. Jer, ako ću iskreno tko želi živjeti u takvom svijetu? Gdje se prodaje moć za tristotinjak kuna skupa s carinom? Nekako mi se uvijek činilo kako su najmoćnije stvari ipak besplatne. |