Živjeti svoj život

21.06.2011., utorak


A sada mi je stvarno dosta!
Drage dame, draga gospodo...
Zar zaista mislite kako ćete pokazivanjem srednjeg prsta postići društvenu prihvatljivost?
Mislite li kako ćete mene, a ovdje govorim u svoje ime učiniti time imalo senzibilnijom za vaše potrebe?
Jer ako ćemo zapravo, vi marširate između ostalog i mene radi.
Samo, mene vi uopće ne zanimate, isto kao što me ne zanima ni sa kime spavate?
Ne znam postoji li išta što bi me manje zanimalo od toga?
Ne, ne postoji.
Moje prihvaćanje vas ne svodi se kroz vašu seksualnu orijentaciju, ja prihvaćam ljude po djelima.
Koja ste vi do sada djela pokazali vašim povorkama ponosa?
Čekaj malo, čime se vi uopće ponosite?
Svojom seksualnom orijentacijom?
Recite jeste li ikada uplatili ijednu kunu kao organizirana skupina u neku dobrotvornu svrhu?
Jeste li kao skupina dali podršku recimo onim društvima koji skupljaju novce za kupnju aparata bolnicama, a koje bi po mom mišljenju trebalo kupovati zdravstvo?
Jeste li ikada kao skupina organizirali neki humanitarni događaj za pomoć nekome?
Jeste li kao skupina dali podršku radnicama Kamenskog i marširali za podršku njima?
Jeste li ikada kao skupina organizirali bar jednu jebenu modnu reviju sa second hand stvarima i uplatili je za neko sklonište životinjama?
Kao skupina, ne kao pojedinci?
Čime se vi to ponosite, ponovo vas pitam?
Time što ste pederi i lezbe?
Ljudi Božji, pa koga briga što ste pederi i lezbe?
Mene više od svega brine vaš do bola loš ukus kada je odabir boja u pitanju, kao i nespojivost perja i šljokica.
Da, brine me i nova frizura Modne Mačkeretine, loknice su opet u modi?
Brinu me izrazi kao gay, straight, outanje i slične jezične pizdarije koje idu u rang mojih omiljenih riječi celebovi i eventi.
Zašto morate biti gay, a ne jednostavno peder?
Zašto morate outati, a ne jednostavno izaći iz ormara?
Društvo drago, neki od mojih najdražih prijatelja su pederi.
Bili su to i prije nego ste vi počeli biti ponosni na to što jeste.
Jer, biti peder nije ništa pogrdno, niti išta što zaslužuje ponos.
Biti peder jednostavno je činjenica.
No, biti glup peder to je odabir, isto kao i biti glupan koji povorku gađa kamenjem.
Biti uskogrudan peder ne razlikuje se ničim od uskogrudne seljačine.
Ono što mene beskrajno rastužuje je to što mislite kako ćete svoja prava dobiti marširanjem i lošim parolama koje beskrajno sipate iz ustiju?
Zar zaista mislite kako se jednakost dobija na cesti uz disco poskočice osamdesetih?
Nekako više vjerujem kako biste prije ostvarili svoj cilj pridonoseći društvu kao skupina tako da se uključite u probleme društva u cjelini.
Jer vaš problem nije jedini, niti ste vi jedini diskriminirani.
Ono kamenje koje je bacano na vas bacano je na Rome, baca se na pse, baca se na neke koji nemaju mogućnost pokazivati srednji prst.
Ponekad samo zato što su životinje.
Zato dosta mi je tog medijskog cirkusa oko vašeg marširanja, oko vašeg cviljenja kako imate pravo na poljubac.
Dosta mi je vaših iskrivljenih engleskih riječi, vašeg naricanja kako vam treba pažnje i ljubavi, vaše egocentričnosti.
Pitam se što bih rekla kada bi mi netko na poslu rekao da je gay?
Što bih rekla?
"Ma, kurac me boli!"











- 22:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.06.2011., četvrtak


Sretan rođendan draga moja...
Kojega li sranja draga moja, opet kiša!
Zapravo, da nije bio današnji dan i tvoj rođendan, ova kiša bila bi dobrodošla.
Ovako mi se činilo kao da nebo radi generalnu spačku misleći kako mi radi uslugu?
Stojim tako pred cvjećarnom i gledam što kupiti?
Napokon se odlučujem za ružu, crvenu.
Nekako me odbija ta ruža, zapravo svaka ruža mada u njima ima beskonačno tuge.
Pitaš se po čemu?
Eto, zbog trnja koje je nikada i ni od čega nije moglo obraniti.
Prodavačica me pita koju ružu želim?
Onu koja nije procvjetala, kažem i nekako mislim kako je baš primjerena tebi.
Mada ako ćemo zapravo, ni ti ni ja ne bismo se mogle nazvati pupoljcima.
Uzimam ružu i krećem preko ceste i onda...NE!
Molim vas, mogu li zamijeniti ovu ružu za ljiljan? - pitam opet pred cvjećarnom.
Kako ne - odgovara prodavačica pitajući se u sebi koji je ovo vrag?
Znate, prijateljica mi nije voljela ruže. - pokušavam objasniti njoj i sebi prvi loš izbor.
Toliko toga sam ti željela reći noseći taj ljiljan, a eto jednostavno nisam.
Jer kiša je baš tada odlučila padati svom snagom.
Što je nebo željelo reći time, da ti je drago što me vidiš?
Kako ne voliš ruže i drago ti je što je nisam donijela?
Neka prestanem jer nema smisla, nema povratka?
Znaš, ponekad zaista poželim vjerovati kako nebo čuje i razumije?
Kada bi me čulo onda bi ti reklo koliko mi nedostaješ prijateljice moja.

Za Levant











- 20:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.