ourart/artmare

petak , 30.09.2016.

Artur predstavlja jedan dio mene,na neki način je moja srodna duša,vrlo slično kao Dean.Neka tamo osoba koja diše na istoj frekvenciji.koja misli,razmišlja,postoji istom energijom.Artura također nisam imala priliku upoznat,ali i cijelo vrijeme san znala,da to nije naše vrijeme.Zapravo zbog njega probudili su se neki djellovi moje podsvjesti,moje osobnosti koje nisam njegovala tada,na način kako ih njegujem danas.Doduše i Nici-djevojka s kraja svijeta puno toga je donijela u moj život.Došla je kao buđenje iz nekog sna za mene.I onda je svojim pričama počela crtati moju podsvjest,slučajno i spontano bez ikakvih saznanja.
I stvari su se krenile događat van moje kontrole,u jednom trenutku sa postala nekakva tranzitna stanica između nje i njenog svijeta koji je ostavila za sobom.Spajala sam ih kroz podsvijet iako u stvarnosti su bili razdvojeni.Osjećala sam ogroman nemir zbog svega toga.Jer nije mi se to prije baš dešavalo,ako i jest,nisam tome pridavala toliko pažnje.Nisam uopće obračala pažnju niti sam primječivala sličnosti.A,on.On je bio moja tadašnja verzija savršenstva,stvorena u trenutku moje najveće depresije,godinu dana prije nego sam nju uopće upoznala.Moje utočište koje je zbog nje dobilo ime i prezime.Da sam sama radila osobu po mislima,ne bi ispalo ni upola toliko vjerodostojno moje ideje u glavi.
Dugo nisam razmišljala o svemu tome.Otprilike od 6 mjeseca 2014.Kad sam na neki način prekinula sve veze s tim dijelom srodne duše.Zadnjih dana se često prisjećamo nekih situacija.I smješno nam je.
Što reći o tom osobitom dječaku.Isto kao i ona i kao i Dean i svi neki ljudi koji su značajno promjenili moj život u nekom smjeru naprijed bit će mi posebni.Onako na nekoj osobnoj razini.Znam da je neshvatljivo i komplicirano za objasnit.I meni je drugo trebalo da prihvatim neke činjenice i da se pomirim s nekim spoznajama.Snovi su zajebana stvar,podsvijest je sjeban igrač.
Ipak danas kad sve svih tih ljudi prisjetim,sjetim ih se s osmjehom.S nekim osjećajem neizrecive ljubavi prema tome što predstavljaju.Znate ono kao kad gledate malo dijete u parku i uhvati vas oni osjećaj mira i spokoja.Sjetnost....Valjda ljubav tako izgleda....Mirna i iskrena bez obzira na sve loše činjenice.
Potreba da zaštitiš ljude od njhivoe sudbine,da ih poštediš pakla i da ih smjestiš gdje pripadaju,u neke košare s uspomenama u onoj sobi samo za to.
Da dolaze promjene,ovaj put Jesen miriše na njih.