I'd like to die of love-Myslovitz

srijeda , 28.09.2016.

Radim spring cleaning u rujnu.Promjena se osjeća u zraku.Imam potrebu prisjetit što je sve bilo unutar ove 4 godine,a vezano je za DSK.Presložila san sve uspomene,izvrtila sve kutije.Nekako kad pogledan na sve izgleda mi kao da je malo toga ostalo,a onda uz pretpostavku da sam dio toga izgubila jer su ljudi lopovi i kradu stvari koje njima nemaju značenje,shvatim da ipak možda i toga ima više,samo sam ja zaboravila.U svakom slučaju zadnjih dana često se prisjetim Artura,a i zadnjih nekoliko dana intezivno ga spominjem.Nekako opet se indirektno prišulja u moje postojanje.Kroz moj rad i još uvijek me nije napustila ideja o onoj tetovaži.
Na neki način uvijek će bit bitan dio mene,predstavljat će dio mene.Baš kao i Dean.To su tako neki ljudi koji jebiga nose dio vaše duše.Bez obzira na sve ipak im imate biti na čemu zahvalni.Čine vas boljim i više svojim.Teško je to objasniti na nekoj razini realnosti.
Da,dolaze promjene,svakim danom su sve bliže.Sigruna sam da se i on na neki način vraća u njen život i da kreću opet u pozitivnom smjeru.Baš kao ona i ja.Imam potrebu da pronađem sve zabačene uspomene,da potražim sve skrivene i zametnute bilježnice.Vrijeme je da se okupe,na pravom mjestu.Uspomene i ono što je od njih ostalo.
Sa svakom osobom djelimo jednu pjesmu.Našu pjesmu.Osjećam se sretno u vezi svega toga.Smješno mi je kad pogledan na sve to unatrag i veselim se razdoblju koje slijedi.Zaista istinski.
Zapravo mislim da je dobro što se možemo nakon svega skupa smijati tome.To znači da smo sposobni živjeti dalje unatoć prošlosti.
Još danas nešto sitno da pospremin i možda dobijem neke odgovore.Jedno je sigurno,uvijek će biti dio moje podsvjesti...I uvijek ću s jednakom ljubavlju gledati na sve to.