Male stvari

utorak , 20.09.2016.

Da bar mogu reći da ću cijeli dan provesti pod dekom i da kiša pada i da neman nikakvog razloga ustati i izaći.Da bar.
Adele je jučer napravila nered,a ja san cijeli dan radila,nije ni danas ništa bolja.Iako za štene je čak i poslušna.
Jedva san se izvukla iz kreveta iman milijun stvari napravit.Vani je sunce iako preko noći temperature su znatno pale i kiša je padala cijeli jedan dan,danas je opet sunčano...A,ja bi još onih 5 minuta pod dekom,a da pritom ne zadobijem toplotni udar.
Mala štetoćina spava pod nogama onako nevino ko anđeo iako je prije pola sata unosila cviće u kuću.
Iman milijun stvari za faks i još toliko za posal...I jedina stvar koja me veseli je zapravo ovaj nagovještaj jeseni koji eto nekako stiže,al još ga ne mogu uhvatit.Nekako iman niz takvih situacija u životu.Situacija kad gledaš u dugu,a ona ti izmiće kad pružiš ruku.Znaš da te sreća čeka negdje,ali ipak imaš potrebu da je slijepo slijediš,makar pao u rupu na cesti.Tjera te da nosiš glavu u oblacima,da ne misliš na jiša osim tog šarenog prizora pred očima.
Duga,možda najtužnija knjiga koju sam ikada pročitala.Potraga za srećom koja završi kobno.Sretna sam,zaista jesam u ovom trenutku s milijun malih stvari na pameti.Sretna sam jer,jer upravo svira King...Pjesma koju san toliko puta spomenila,pjesma koja me prati toliko dugo da više ne može biti slučajna.Sretna sam jer imam Adel i što radim posao koji volim.I neka je sve okolo u totalnom kaosu i nek je sjebano,moj svemir pršti od sreće.Nek sam umorna i premorena i dosta mi je svega i dalje sam sretna i dalje nosim osmjeh.Nek me život i milijunti put obori na pod,opet ću ustati a da se ne osvrnem.I neću niti jednom više promisliti jesam li postupila ispravno ili pogrešno,jednostavno san postupila najbolje što sam mogla u tom trenutku,neću se propitivat nakon svega.I neću se brinuti za tuđa mišljenja,jer ne trebaju mi sve dok sam zadovoljna svojim mišljenjem o sebi.
I da sretna sam jer stiže jesen i mogu izvaditi deke iz ormara i jer dolaze promjene i jer je duga svakimtrenom sve bliže,jednom ću je uhvatiti,pa makar stajala tjednima na kiši.Kiša me i onako uvijek veseli.I da na kraju dana imam riječi.One riječi koje me uvijek potaknu na razmišljanje,koje me uvijek impresioniraju,a samo nebo zna koliko je to teško.One riječi koje me rastroje i oplemene i koje mi daju razlog da sanjam čak i kad ne mogu spavati.