Battlefield

srijeda , 17.08.2016.

Cijeli jedan svemir misli mi je prostrujao kroz glavu.Zapravo san i ja prozujala kroz grad što sam brže mogla,ne bi li malo promislila o svemu.Toliko toga mi je na pameti da san jednostavno smetnula s uma da promislim o svemu što san dobro osjetila u posljednja dva tjedna.
Nisan se niti potrudila razmislit o značenju svega.Zavalila sam se u krevet i upalila Speak the word by Tracy Capman...
Konstantno razmišljam kako ovo sve trenutno izgleda kao ili početak nečeg velikog ili totalna propast....
U meni se istovremeno bude nagoni da gradim i budem uporna na ovin klimavim temeljima i da rušim i gradim nanovo....
Brinu me mnoge situacije i ljudski postupci jer i mene tjeraju na greške,a ja ne volim griješiti zbog tuđih nakana....
Ako već moram griješit radije bi da griješim jer sam tako odlučila...
Upalila san svoju neku playlistu i svakom pjesmom mi je bliža onom nečem posebnom iako noćas je pun mjesec i čisto sumljam da ću spavat propisno.
Otkako san se vratila s godišnjeg sve mi je teže ustat ujutro...
Vrijeme je promjenjivo i strašno me iscrpljuje i općenito je nešto sjebano u zraku.
Ovi naši novinari su svakin danom sve više u kurcu,ono neko napiše post na engleskom kako je bio s friend jedan dan na izlatu i odma oni to prenesu ko senzaciju da je ona bila s muškin ili on sa ženskom jer zašto bi bio s prikon iz školskih dana s kojim si dijelio tajne i propio najbolje noći.Pored toliko lijepih primjeraka suprotnog spola ko bi još vrijeme provodio s istim.To rade samo pederi.Ma nabijen vas provokoatorski nastrojene i maloumne.Nabijen i ovu državu šta idijotima isplačuje plače,a vridni ljudi krepaju.
Moć logičkog zaključivanja je valjda kolektivno svima na razini primata.Šta bi lijep momak radio bez lijepe cure u društvu lijepog prijatelja ili što bi lijepa cura radila u društvu lijepe cure bez lijepog momka.A tko od njih nosi lijepu dušu i koliko je njeguje?!
Jučer san zaključila da ljubav mog života mora bit programer ili bar netko tko se razumi u programiranje.Bez lažne skromnosti i falšeg morala spremna sam se kurvat za web kodove...tu je inaće sve na čekanju,posal stoji ,planovi stoje i sve je to nekako sjebano,ali ipak se trudimo da održimo sve na ovim klimavim nogama....
Već neko vrijeme pratim priču o Zari.Zara je mala djevojčica koja pati od paralize i svakakvih dijagnoza koje je spriječavaju da hoda normalno,da se odjeva samostalno i....Zapravo sve funkcije obavlja otežano.Ona je kako njena mama zna reći: "od ljubavi sama i sama ljubav".To je zapravo jedna priča o borbi za prvi korak i svaki korak nakon njega ususret svim vjetrenjačama i protiv svih oluja.I ova firma je trenutno Zara,doduše Zara kojoj je neki dušman polomio noge,ali mi ćemo ustat i napraviti prvi korak i svaki nakon toga....jer ležati na podu znaći isto što i čekati da te pregazi auto u vožnji....
Nisu borbe za svakoga,niti smo svi junaci.Neki smo bolničari,neki smo nosioci vijesti,nismo svi za oružja,nismo svi za konjanike...