Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote,tko to živi u sadašnjosti,a da već nije umro od sramote...

ponedjeljak , 22.02.2016.

Čitam neki dan post neke majke autističnog djeteta na facebooku.Piše svome susjedu.Piše susjedu kako činjenica što joj šalje policiju na vrata neće promjenit činjenicu da je dijete bolesno.Mislim se što nije u redu s ljudima.Mislim,znam da nije moguće sve razumjeti,da nije moguće sve podnositi,da se s večinom stvari koje vidimo na ulici i u svijetu oko nas ne možemo nositi,ali zašto toliko odbijamo pokušati.Nisu me učili da razumijem niti da shvačam,to sam naučila sama,ali učili su me da pokušavam unatoć svemu razumjeti,jer i mene je jednom trebalo razumjeti i mene je jednom trebalo prihvatiti.Ne mogu reći da bi mogla sa svime živjeti,da bi mogla gledati takve situacije u svojoj blizini u svojoj svakodnevnici,ali svakako bi pokušala.Ne mogu se zamislit u koži onih koji to prolaze,ali imam dovoljno empatije u sebi da tako nešto ne osuđujem.Čitam ja taj post i mislim se kakav to čovjek trebaš biti da bolesnom djetetu pošalješ policiju na vrata,da bolesnom djetetu priuštiš takve traume.Kakav čovjek moraš biti da svoje dijete ne pripremiš na suživot s drugima i drugačijima.U 21. st kad su informacije dostupne na svakom koraku,kad se obrazovat i educirat možeš na razne načine ljudi su nikad zaostaliji.Zaista mi nije jasno,koliko nesretan čovjek moraš biti da na ljubav odgovaraš tako.Iz iskustva znam da bolesni ljudi u sebi nose najviše ljubavi i dobrote.Znam da iza te boli i zidova kriju se najranjivija stvorenja koja će prije uzeti tvoju bol na svoja leđa nego da tebe gledaju u agoniji.Njihov život jest agonija i još malo boli im nije problem,ako će to donjeti osmijeh tebi na lice.Čitam ja to tako neki dan i ne vjerujem što vidim.Da jedan odrastao čovjek sebi dopusti biti tako zaostao i ispran i da svoje dijete uči da bude takvo.
Onda slušam kako je nekog malog hrvata pretukla skupina srba u Vukovaru...U isto Vukovaru koji ih je primio nakon svih strahota koje su počinili i pružio im dom,u Vukovar koji godinama priča o nekakvom suživotu i prijateljstvu između zaračenih strana.Potom čujem priču kako je bilo okršaja u suprotnom postavu gdje su hrvati pretukli srbina i pitam se gdje je nestalo to razumijevanje o kojem slušam svaki put kad posjetim taj grad.Mediji konstantno truju narod podjelama na hrvate,srbe,rome,muslimane,katolike,židove,ustaše,četnike,partizane,....i da ne nabrajam dalje...Nitko ne priča o ljubavi i zajedništvu.Svi pričaju o mržnji,ratovima starima preko 20 godina,vremenima '45. i '91.,a mi smo u 2016.-oj.Sreću svodimo na materiju,ljubav na darove.Uzalud sve,gospodo draga kad smo truli iznutra.Truli da truliji ne možemo biti.
Slušam tako neki dan Vitomiru Lončar u emisiji Nedjeljom u 2 i da budem iskrena nisam znala tko je niti što je ona dok nisam pogledala emisiju.Inaće ne volim Stankovića,ali ipak žena je govorila o kulturi.Ja volim umjetnost i zapravo kultura je skupni naziv za sve vrste umjetničkih područja što je zapravo eto nešto na što prije nisam obračala pažnju.Ta žena je tako govorila da je ja jednostavno nisam mogla prestat slušat.Sve što je rekla u meni je probudilo neku buru osjećaja,poštovanje,shvačanje,razočarenje,razumjevanje,divljenje,opčinjenost i još mnogo toga.Nevjerojatno je da žena za vrijeme cijele emisije nije rekla ništa pogrešno.Nije rekla ništa što bi se moglo krivo protumačit.Koliko loše sistem funkcionira i koliko upropaštavamo sve što se gradilo kroz povijest uništavajuči baštinu,jer tko putuje da vidi gospodarski rast...Svi turisti obilaze kulturna događanja i kulturnu baštinu,a mi uopće ne inevstiramo u taj sektor.Doduše niti se ne trudimo da ljude informiramo o istom.Ne sjećam se kad sam zadnji put vidila najavu za neku predstavu ili izložbu,ne sjećam se i preporuka za koncert ili film,ali zato uvijek čujem pljuvanje lijevih na desne i desnih na lijeve,čujem pljuvanje na strance i sve one koji nešto rade u životu od strane onih koji ne rade ništa.
Npr. Jedna moja poznanica je nedavno nastupala u jednom glazbenom show-u i zaista je bila loša,stvarno eto ja joj sama ne bi dala prolaz iako san nestručna po tom pitanju,ali ipak ne bi je toliko ni gadila koliko su je pojedini stranci ogadili na youtube-u.U redu je da ti se netko ne sviđa,ali ja osobu poznajem osobno i znam da radi 2 posla i uskače na 3. kad god treba,znam i da je uz ta dva posla i povremeni 3. završila i 2 godine dizajna interijera i znam da je uz sve to još i majka i da joj je protekla godina bila užasna i da se u međuvremenu i rastala i puno drugih stvari koje ovi jadnici bez života ne znaju. I šta ima veze da je netko podbacio,tko ste vi da uopće govorite ružno o nekom koga ne poznajete.Istina nije mi ženska najdraža osoba na svijetu i neću s njom pit kave svaki dan,neću se ni čut s njom stalno,ali ipak neću bit ni zla prema njoj.Čak ni najgori ljudi na svijetu ne zaslužuju da budemo prema njima još gori.Ne znam što su vas učili na vjeronauku,ali sigurno ste veći vjernici od mene,veći katolici od mene....Ja sam eto na tim prisilnim predavanjima naučila da dobro uvijek pobjeđuje i da dokle god si dobar prema dušmanima,oni ti ne mogu naudit,jer dobrota je nadmočnija od zla.Možda su me krivo naučili.Sada više nije bitno.
Toliko negative sijemo,svakodnevno,da smo zaboravili kako izgleda ljepota.Divimo se okolini koju trujemo...