Insomnia

petak , 05.02.2016.

Nesanica,hello old friend. Već drugu noć za redom ne mogu spavat uopće. Što radim? Pa sinoć san cijelu noć mozgala o potencijalnom dizajnu namještaja od jednog prozirnog materijala i o potencijalnom uklapanju ledica u isti, kad ono upalim fejs i pogodite tko traži ni manje ni više crvene patike s ledicama. Da,moram si priznati da mi je to popravilo dan.
Inače dan nakon je bio pak prava katastrofa, onako za dobro jutro 3 sloma živaca,napuštanje mjesta stanovanja na par sati da se umirim,a onda cijelodnevno spavanje da uopće ne gledam realnost.
Inače uopće se ne veselim novom danu,niti još jednom danu,neman niti volje odgovarat ljudima na poruke,a kamoli reći kao i uvijek eto me idem,dolazim,reci di i kad....
Neman niti želje otvorit zadatke i počet radit...Umorna san,ne znan kako bi to uopće opisala...Listam tako neke profile,čitam tako neke mudrolije,ljudi koji ovako ko i ja kažu ponekad nekakvu glupost pa ostanu živi i mislim se kako je moguće,da takvi ljudi žive toliko daleko od mene,da ih ne mogu zatražit realnu utjehu, ma ustvari nije mi do toga,uopće se ne mogu objasnit trenutno.Ne znam kako bi okarakterizirala ovo nego očaj.
Očaj jer si zatočen u svijetu koji ti ne pripada,očaj. Više manje svaki post pišem po nekoliko dana i opet u konačnici nisam oduševljena,ali trudim se pisat,jer iman osjećaj da ako ne pišen mrtva san,uništit ću se psihički,emocionalno,kako god.
Zašto svit treba bit ovako kompliciran,ćemu sve to...Mah,uzalud se ja pitan,jebe se svijet...Svi smo mi prepušteni sami sebi...Doživotno.
Sve što imamo je ona zamišljena vizija pred spavanje i ova jebena stvarnost i kurva nada koja opet nekako na kraju krepa jer je i njoj muka od života.
Ali vi ekipa,ostanite pozitivni...