Iluzije i zaborav

četvrtak , 27.08.2015.

Jučer sam pročitala jedan tekst o zaboravu.Začudilo me.Zapravo u jednom trenutku sam si rekla jebo mu pas majku.Vjerujem da je autorova majka divna žena i da joj je muž također divan čovjek,ne pas.Reakcija je bila takva jer negdje u starim stranicama dnevnika imam sličnih tekstova na istu temu.Zapravo je fascinantno iritantno.Ponekad se pitam kako ljudi s druge strane reagiraju na sve te činjenice,kako njihovo neznanje utjeće na njih,vuće li i njih podsvjest ovamo negdje,malo bliže mojoj.Ona je rekla,ali glasilo je ovako:"jer to nikad ne dolazi tek tako ako u stvari je prava stvar,a do nekih ljudi dolazimo zbog drugih ionako poslije oni tu nemaju nista za rec,bitno je to sta si osjetila i kao uvijek jedna osoba nije svjesna toga da ova druga ga vec promatra."
Ona vjeruje u snagu kozmosa,ona vjeruje u prošle živote,ona vjeruje u stvari puno veće od ovoga svijeta,ali največi je kaos po pitanju ovog svijeta koji poznajem.Ona vjeruje u bajke i trudi ih se ispričati,trudi se toliko da ponekad izgubi doticaj sa stvarnosti.Ponekad toliko da izmisli svoju verziju stvarnosti.Imala sam mnogo ljudi u životu sličnih njoj,ali ona je ipak nekako osobita.Izvukla me iz tišine i pokazala mi svijet izvan zidova.I na tome ću joj uvijek biti zahvalna.Ja na taj odnos iako narušen gledam kao dobar moment svog života.Samo što ja više nemam ambiciju borit se,jer želju za istim ne vidim s druge strane.Ljudi oko mene još manje vide potrebu za tim,ali o njima neću,jer to je između njih.Da prodrmala je moj svijet na najbolji mogući način,nije ga srušila do temelja kao drugi prije nje,već sam naučila preživit prije nje.Dala mi je mnogo važnih lekcija.Dala mi je priliku da budem ono u čemu sam najbolja,prijatelj.Iz nekog razloga nisam htjela da vidi ovo,zna da pišem,samo ne zna gdje i što.Internet nije najbolji način da ikom kažeš išta,a pogotovo njoj koja je kad je imala svu moju podršku i ljubav ipak pobjegla,pobjegla je od zaštite mene koja sam je spasila,tražiti zaštitu u čovjeku koji ju je uništio.Zbog čega?To samo ona zna.Danas drugačije gledam na sve to,gledam puno kontroliranije nego tada.Danas znam da neću otići na svaku kavu,svako jutro,znam da neću na svaki poziv otići k njoj u stan,znan da neću pomisliti prilagoditi svoje snove,činjenici da je tu.Neću pokazati trunku želje za borbom,dok ne vidim iole truda u njoj.Svaki odnos ima računicu,sve je kalkulacija,sve ima svoju cijenu.I kako je dragi nam Jesenjin jednom rekao:"sve su žene kurve" ja se na tu njegovu tezu mogu samo nadovezati da neke ti uzmu imovinu,a druge ti uzmu dušu.Uvijek je na kocki ono što ti više znači.Nismo svi jednako dobri igrači,ne blefiramo svi jednako,nemamo svi jednako dobar poker face.Nisu ni svi ulozi isti.Ali ako si počeo igrati,igru trebaš i završiti.
Da povukla je potez,ostavila sam joj prostora da baci kartu opet.Kao što sam ja mjesecima bacala karte bez da dobijem odgovor.Suočavanje nije lako,ali rekla je da ne bježi.Vidjet ćemo.Vidjet ćemo težinu njenih riječi.Do sada je malo toga držalo vodu.I ono što je imalo smisla,nije imalo veze s realnošću.Možda je ona jedna od onih ljudi kojima bolje ide shvaćanje iluzije,nego stvarnosti.Ne znam,puno je vremena prošlo,previše da bih se sjetila.Kad ispuni obećanja,vjerovat ću malo više.
Do tada skoncentrirat ću se na zaborav,makar je i on iluzija sada,stvarniji je od njene realnosti.