Malo o licima ljubavi

srijeda , 26.08.2015.

Danas dok sam plivala primjetila sam jedan zaista prelijep prizor.Taj prizor već je nekoliko godina tu,ali sada je dobio svoju vrijednost.Bar u mojim očima.Baka voli radit s kamenom.Ona voli raditi arlice i male vrtove.Nju to opušta,Pre kućom je napravila pravu malu oazu,to je prizor koji je meni danas oduzeo dah.Za rad s kamenom trebate imati posebu crtu osobnosti.Strpljenje.Ta odlika smirenosti nužna je za kamen.Kamen iako čvrst i masivan krhak je poput najnježnijeg materijala,jedan krivi potez i sve ode u neplaniranom smjeru.Baka ima tu neku smirenost da svaki kamenčić posloži na svoje mjesto.Ona je jedna od rijetkih ljudi kojima se istinski divim.Istina brat joj je najdraži jer je muško,ali meni je posebna.Mlada je ostala bez muža i stvorila sev što danas imamo,naučila nas je da se uvijek moramo borit za svoje.Naučila me da koliko god da te drugi gazili ti se moraš uzdići i hodati kao da si izvan svih.Koliko god da te boli i koliko god da ti smrt kuca na vrata,ti se uvijek ponašaj kao da to nije tvoja stvar,izgledaj kao da ne postoji problem na ovom svijetu koji te muči.Neprijatelja ništa ne boli toliko koliko tvoj pozitivan stav.Dok je mogla putovala je svijetom,kasnije je putovala opet,ali kroz svoje priče.Ja sam na neki način putovala s njom,još uvijek putujemo ili bar sanjamo o putovanju.Žena na pragu 80-tih još razmišlja o napretku i životu punim plučima,kao da sutra ne postoji.Volim je zbog mnogo malih razloga,ali ovaj razlog je meni osobit,meni poseban,meni najdivniji.Razlog zbog kojeg sam ja danas takva kakva jesam,usadila je to u mene neopaženo,neciljano i dobro da je...
Ponekad zaboravim na te male znakove truda,ne samo njene,nego ljudi opčenito.Velika djela imaju svoj odjek,o njima se priča,ali kad tad sjaj nestane.Male geste pamtimo,jer su osobnije,ciljanije,imaju svoju pripadnost nekome,nećemu.
Danas sam se sjetila koliko volim ovaj svijet.Sjetila sam se dok sam ulazila u more,dok mi je kozica grickala stanice epitela.Sve na ovom svijetu zaslužuje ljubav.Ljubav je emocija s mnogo lica,s mnogo vrsta.Ne pripada svakom ista vrsta ljubavi,ne pripada svačemu.Ali sve i svatko ima pravo na jednu vrstu ljubavi samo za sebe.
Kažemo da samo jednom u životu volimo zapravo tu jednu posebnu osobu.Ja bi rekla da u životu uvijek treba voljeti,čak i loše stvari imaju svoju ljepotu.U razdoblju naturalizma književnici su to zvali "estetikom ružnoče".
Kad volimo bezuvjetno,nekontrolirano,bez dokaza i prikaza.Tek onda možemo reći da da volimo ispravno.Ljubav je osjećaj koji oslobađa i zarobljuje istovremeno,a da se pritom ne osjećaš kao da si prisilno u tome.
Sve druge stvari na svijetu treba znati kontrolirati,treba znati ukrotiti i zauzdati.Sve osim ljubavi.
U bibliji negdje piše u Hvalospjevu ljubavi kako bi ona zaista trebala izgedati:
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Nedavno sam pročitala kako je sad popularno tražiti osobe koje voliš da ti jave lokaciju,kako bi provjerio/la jesu li oni zaista tu ili ti lažu.Nesigurnost u drugoga oduvijek sam smatrala vlastitom manom.Oduvijek sam smatrala i dan danas je tako da ako si nesiguran u sebe ne možeš biti ni siguran u druge.Onog trenutka kad si posumnjao u drugoga,znaći da sam sebi ne vjeruješ.Iz sumnje se rađaju sve druge loše emocije,koje vode u kontrole i analize odnosa.
Prvi put kad svome djetetu krenete histerizirat oko toga što kasni 10 minuta ili je izašlo vani sa svojim društvom,nije to zato jer vi ne vjerujete svome djetetu ili mislite da ste ga loše odgojili.Vaš strah je produkt vaših postupaka u njegovim godinama.Vaše djete se te gluposti koja vama prolazi glavom neće ni sjetiti,možda će se sjetit nećeg boljeg ili goreg,ali toga vjerojatno neće.
Prvi put kad pomislite da vas muž/žena/momak/cura vara,to je zato jer niste sigurni biste li vi to napravili da vam se pruži prilika.Dok god ste sigurni u sebe takve gluposti vam ne padaju na pamet,čak i kad se dogode takve stvari.I kad se dogode lakše se nosite s tim.Nikad nisan podnosila milijun poruka na mobitelu koje dečki šalju mojim prijateljicama za vrijeme izlaska.Nikad nisam shvaćala i njihovu potrebu da im analiziraju svaki svoj korak.Možda sam luda,ali za mene su to nezdravi odnosi.Za iskreno voljeti nekoga potrebno je prvo voljeti sebe,voljeti sebe sa svim svojim manama i lošim stranama,voljeti svaku stanicu sebe toliko da vam je previše,da taj višak poklonite nekom drugom.Ljubav koja ne traži objašnjenje,koja ne traži dokaze,jedina je vrijedna pažnje,jedina je vrijedna truda,jedina je vrijedna da zbog nje prekršiš svako pravilo,da dobiješ bitke,da dobiješ rat.