I'll be there for you that's what friends do

srijeda , 26.08.2015.

Upalim ja tako danas ovo čudo tehnike,otvorim face,jer nisam bila od jučer i sigurno su mi se svi nakotili u inbox,na objave,da...Bila sam u pravu.I scroolam ja malo naslovnicu,totalno neobavezno da vidim što ima u svijetu,jer svijet je veliko mjesto,treba to nekako popratiti i pronađem stihove.

<Vjeruj mi ,
Od mene luđeg nikad nećeš sresti,
Na ovom svijetu, uvijek ti bit ćeš ta,
Što pored mene stajat će čvrsto,
čvrsto na nogama,
Al' vjeruj mi,
Nitko te neće voljet tako glasno,
na ovom svijetu ljubit , tako strasno
i bit ćeš ljuta bezbroj puta ,
na ovo dijete tu iznutra,
Al' mu nećeš moći
ništa da zamjeriš
Vjeruj mi....
Kristijan Rahimovski

Stihovi,da,nekog smisla imaju,imam tu neku emociju o kojoj priča,imam je na nekoj svemirskoj razini koja nema veze s ovom stvarnošću.Ludo jel da?Ma nisam ni ja normalna.
Razmišljala sam malo o ovim proteklim danima i svim događajima koji su se dogodili.Shvatila sam neke stvari.Shvatila sam da koliko god da sam spremna saslušati tuđe isprike ipak nisam spremna olakšati pojednim ljudima.Nisu ni oni meni olakšali.Zapravo doveli su me do stanja da se sama borim za njih,a sada traže razumjevanje.Da,razumijem,da saslušat ću,da imaš pristup mojoj svakodnevnici,ali ovaj put se ti moraš izborit za svoje mjesto koje želiš.Ljudi su ili dorasli jedni drugima ili ne...Stvar je tako jednostavna.Zagrizeš jabuku ili je pojedeš cijelu ili se otruješ pri prvom zalogaju.
Spavala sam skoro do podne,nisam se htjela budit iz tog divnog sna,nisam htjela zalaziti u ovu realnost bar još nekoliko trenutaka.
Netko mi je jednom rekao da postoje 3 realnosti.
1.Stvarnost-sve ono što proživljavamo sada dok budni hodamo ovim svijetom
2.Podsvjest-Sve ono što sanjamo i ne možemo objasniti,iluzije kao produkt našeg uma
3.Kozmos(on je imao neki drugi naziv,ali ja se sada ne sjećam)-3.realnost odnosi se na ono što ne znamo i ne možemo objasniti,nemamo dokaza za to,život nakon smrti,što nas čeka dalje,prošli životi i tome slične stvari.
Religije sam uvijek uzimala kao polovične istine,filozofije također kao i ideologije svih vrsta.Nisam volila logiku,nisam je kužila,ali ako sam išta naučila na tom predmetu jest činjenica da je istina subjektivna.
Nebo je crveno.
Nebo je plavo.
Obje teze mogu biti ispravne ovisno o perspektivi gledanja i oba subjekta mogu biti u pravu.
Uvijek mi je bilo zanimljivo kako ljudi donose zaključke o drugima na temelju svoje stvarnosti.Neki dan na kraju jednog simpatičnog razgovora,momak od nekih 24-25 godina kaže meni:ne pričaj mi bajke.Da pričam bajke zaključio je na temelju toga što sam rekla da mi nije potrebno konobarit.Iz te moje rečenice on je zaključio kako je cijeli moj život sveden na činjenicu da još uvijek živim na račun staraca.Meni je bilo smješno,nisam se htjela raspravljat jer znam da je istina drugačija.
Ja sam sama platila dvije godine faksa,od onovca koji nema nikakve veze s mojim roditeljima,ostatak novca sam uložila u renovaciju vikendice,iste te vikendice u kojoj sada dočekujem goste,jer moji roditelji to nisu u stanju.I da nemam plaču od toga,sav novac ide na račun,ne meni u džep.Živim s roditeljima da,ako ćemo iskreno živi i on,okej on radi umjesto da studira i da moja situacija nije ista kao njegova,moji roditelji imaju samo dvoje djece i oni su pristali na ovakav način života.Takav smo dogovor imali.Da taj dogovor u jednom momentu nije otišao u krivom smjeru,je.Našli smo kompromis i tu,ja od svoje obitelji ne tražim ništa nerealno,ništa za što mislim da ne mogu izvest.Mi cijeli život imamo takav odnos.Mi se svađamo,mi vičemo mi se naljutimo,ali ipak jedni druge tjeramo napred.
Da htjela sam otić u Zagreb i dalje to želim i oni to znaju.Ali nisam osoba koje svoje odluke donosi preko noći,ja razmišljam,stvaram plan.Kad bude pravo vrijeme za to,otići ću.Nije to bijeg,to je logičan sljedeći korak.Zašto ne radim bilo kakav posao,to je stvar dogovora,prvo zato jer se oni ne slažu s tim zbog nekih stvari koje smo svi prošli još dok sam bila jako mala,a drugo zato jer moja struka ima dovoljnu širinu i jako brzo se razvija,da jednostavno nema smisla ulazit u neko drugo područje.Da stalan posao nije lako naći,slažem se,ali to ne znaći da nužno treba pristati na sve.Privremeni poslovi dobro dođu,kad nemaš izbora,ali ja imam izbora,ne živim na tuđi račun,doprinosim tom računu.Doprinosim na razne načine,od kada znam za sebe.Poznajem jednu obitelj,onako baš osobno ih poznajem,ima 8 djece,roditelji su im umrli.Najstarija sestra je dobila skrbništvo,ali svi se trude završit škole,svi se snalaze,bore se za sebe i svoje mjesto pod suncem.Trude se.Ne gledaju koliko je drugima dobro niti koliko je njima loše,trude se da sebi naprave da im bude bolje.Oni su jedan od primjera na ovom svijetu kojem se uistinu divim.Nema to veze s izgledom,niti s mogućnostima,stvar je želje i stava.Istina nije lako studirat i radit,a opet neki uspjevaju,nije lako ić na dva faksa paralelno,pa opet neki uspijevaju.Puno toga na ovo svijetu nije lako,nije lako ni doći na ovaj svijet,pa opet nekako uspijevamo.Napravili smo jedan korak,napravit ćemo i drugi,prohodat ćemo,nastavit ćemo dalje,past ćemo,dignuti se...
Zašto ovo pišem?Ne da bi nekom oprala uši ili da bi ga prozvala.Ima pravo na svoje mišljenje ima pravo da zaključi kako god želi ima pravo i da bude nezadovoljan svojim životom i da nešto poduzme ili ne poduzme.Na kraju dana naše odluke su samo na nama.Pišem ovo jer mislim da nekom trećem ovo stvarno može pomoći,nekom nepoznatom tko će se možda u ovome pronaći.Nekom tko će ove riječi uzeti racionalno pa će mu dati drugačiji privid od onog kojeg trenutno ima na obzoru.
Imam jednog prijatelja iz slavonije,divan momak,lud za autima,znali smo cijelu noć provesti razgovarajući o ford mustang cabriu,dugo se nisam ćula s njim.Zašto je važan za ovu priču?On se u svoje vrijeme nije baš slagao sa svojom obitelji,zapravo slagali su se oni,ali nisu mogli otvoreno i iskreno razgovarati.Onda mu se dogodila ona,ona koja ga je istovremeno probudila i ubila,ona koja ga naučila važnu lekciju.Uvijek sam mu govorila da će popraviti odnose sa svojima kad tad,ko kakva zlogluha proročica.I znala sam cijelu priču,davala savjete i tješila ga ovako na daljinu kao što to prijatelji rade.Bila sam podrška čovjeku koji me nikad nije sreo.Napravila sam dobru stvar,on je sada dobro.U trenutku kad ga je slomila i njegovi su bili zabrinuti jer nisu znali što se događa.On je progovorio i njihov odnos je postao puno bolji.Neusporedivo bolji.Rekao mi je tu jednu večer,odluka je na njoj,ja ću je čekat još neko vrijeme s odlukom,a onda ću krenuti dalje.Sjeba me ovi odnos,kaže.Ali se tvoj odnos s tvojima popravio uvelike,odgovaram mu.Bila si u pravu.On je jedan od rijetkih ljudi kojima bi bila spremna dati priliku stvarnosti,priliku 1.realnosti.Zato jer taj odnos postoji već nekoliko godina.
Fale mi noći uzajamnih razmjena pjesama,mislim da je vrijeme da provjerim kako je.
Da bi čovjek mogao vidjeti dalje od sebe nije potrebno promjeniti sebe,nego pristup okolini.