I vrag bi u paklu samnon izgorija

nedjelja , 23.08.2015.

Boravak na vikendici za mene ima kontra efekt,ja se zivciran oko pizdarija, kasnije kad stanen smisno mi je.Dakle stari je danas izjavia da pitan goste akontaciju za dogodine.Ja se ljutin jel cili dan slusan o gostima i iden oko kuce za njin da ih ostavi na miru,ja to vidin na jedan nacin,a on bi se tija druzit iako ne zna beknit engleski.Ja da kazen a on bi reka nije nego aa,to su vam takva vrst ljudi koji uvik moraju bit u prvom planu,koji uvik moraju bit u pravu,njihovo mišljenje je uvijek ispravno,njihova riječ je iznad svih.Ja nisan odgojena da išta slijepo slijedim niti da se ičem slijepo pokoravam.S odrastanjem ta moja crta je sve više rasla.Nije on oduvik bia takav,samo teško se nosi s promjenama,teško se nosi sa stvarima nad kojima nema kontrolu,po prirodi je kontrol freak,navika je tako.Ali ja sam drugačija i zato je nama teško naći zajednički jezik.Ima situacija kad popuštam,al ima stvari gdje ne smijem,radi svoje budučnosti.Dakle akontacija za dogodine,mislim smisno je jer čovjek ne zna gdje će bit sutra,a kamoli kada će dobit godišnji sljedeće godine.Ali kod mene je uvijek tako,u mojoj kući se uvijek raspravlja čak i ako se misli jednako.Imamo jednaku narav i ponos nan ne dopušta ispriku.Ja sam mlađa i pametnija po pitanju života u sadašnjosti,on je stariji i teško ide u korak s vremenom.Boravak na vikendici za mene je stresan jer je psihički iscrpljujuć.Nije to stvar ljubavi,svi volimo svoje roditelje,samo dođe tako to vrijeme kad svatko mora svojim putem.Jer se mišljenja i stavovi razilaze.Ja san zadnje vrijeme eskplozivna jer imam previše obveza,a čovjek kao on je zahtjevan za brigu.I tvrdoglav po pitanju svoga dobra.S godinama dolaze i razni zdrastveni problemi,mislim dođu i bez godina,ali starost čini svoje.On neće da ode na pregled,to je zapravo ono što mene najviše boli,jer traži od mene da to gledam i da ne poduzimam ništa.
Zato ćesto puta zatvorim oči i razmišljam o nekim drugim stvarima,o nekim svojim ciljevima,kiši i stanom s pogledom na secesiju.Izuzev svih ostalih sitnih snova.Počela sam radit završni,čak mi se i sviđa kako izgleda iako me pomalo vata panika da to neću moći,zapravo ne da neću moći nego da ima više posla nego mislim.Ja sam takva da ću si uvijek dodatno zakomplicirat pa onda umjesto jednostavnih oblika izaberem neki totalno nesvakidašnji.Umjetnici,što drugo reći.
Već sam jednom pričala o internet odnosima i koliko mogu bit zabavni.Sinoć sam vodila jedna razgovor gdje kažem čovjeku,momku da ako želi zaradit da se u porno industriju.Čovjek ima onu leteću kameru,a svi znamo da je pogled odozgo poprilično dobar.Čovjek me nije shvatio ozbiljno.Nema veze,bar se nasmijao i to je jedno dobro djelo za spas čovječanstva.
Danas mi se javila prijateljica nakon nekih godinu dana.Zapravo ne znam kako se osjećam u vezi toga.Nekako na momente mi je bilo drago,na momente mi je djelovalo odbojno.A na momente sam htjela okončati to.Nisam ipak sam je odlučila saslušat.Znam obje strane priče i njenu i njene obitelji...Moram priznat da mi se stvarno nije dalo slusat,presla sam na neke druge teme.Jer ne znam.Jos od kada smo se upoznali rekla sam joj ti mozes pricat sto pozelis,ali ne znaci da ti ja sve vjerujem.Ja imam poker face i slozit cu se sa svakom tvojom rijeci,ali ako ces ti bi takva da ces mi lagat u lice to je tvoj problem..Ne samo s njom nego s bilo kim.Moja najbolja prijateljica kakva god da je jos me nije iznevjerila, znamo se preko 7 godina,bila je uz mene u svemu i dobrom i losem.I vise me smeta sto je nju na neki nacin iznevjerila.Jer moja najbolja ju je prihvatila kao sebi blisku zbog mene.Nije pitala,nije analizirala,pustila ju je u svoj zivot.Ja mogu shvatit sve razloge i mogu prezivit sve gluposti koje mi pokusas podvalit.Ali ona je drugacija,ona je bolja od mene,ona je moja snaga i moj stup kroz svo ovo vrijeme.Moj oslonac.Ja i ona smo totalno drugacije totalno suprotni polovi privuceni ko magneti jednom poveznicom,silom,cistocom srca.Moja najbolja,toliko nevino biće.U jednom trenutku sam mislila kako mi je dosta tog odnosa,kako ti nasi razliciti pogledi na zivot vise ne mogu opstati,ali nisam ni trenutka pomislila da je napustim ili da bi ona napustila mene.Previše svet je taj naš odnos,da bi nestao preko noći.Nestao kao što je nestao ovaj.Bez poziva preko godinu dana.Ne boli me toliko,zaista nije,lagala bih kad bi rekla da marim iole za sve to.Ali na neki način me to sve uznemirilo,došlo je u krivo vrijeme.U vrijeme kad sam ja već bila u lošem stanju zbog svojih problema.Nisam imala potrebu da išta podjelim s njom,jer vidila sam da ono što ona dijeli samnom ne drži vodu.Ne znam možda sam samo ja otupila na to sve,možda me zaista više nije briga.Ne znam kako ću reagirati ako se uskoro vrati u Split.Ne znam koliko dugo ću još moći slušati te bajke za koje misli da joj vjerujem.S njom mogu o kozmosu i sudbini i nekim drugim stvarima,ali o odnosima,ne mogu,previše me živcira njena isključivost.Njen jednostrani stav,nemogućnost da vidi tuđu perspektivu.To me živcira i kod mog brata i kod starog i kod ljudi općenito.
Ponekad mi se čini da sam najlošija osoba na svijetu,svaki put kad osjetim neku lošu emociju prema nekom,danas sam se osjećala loše jer nisam htjela dijeliti s njom sve što sam podjelila,htjela sam joj reči što zapravo mislim o njenom ponašanju,ali opet sam izabrala svoju naviku,reći uokolo dotaknuti se nekih tema,ali opet ne dovoljno da se ne prepadne,ne dovoljno oštro da se zamisli,ne dovoljno direktno da okonćam to.Nakon svega nju brine jesam li se ja već preselila,a kako sam živjela i što sam sve prošla kroz ovu godinu dana je odjednom nebitno.Kasnije sam joj samo podilazila,nije mi se dalo raspravljat,pričala sam o razlogu početka pisanja ovog bloga iako joj nisam dala link.Taj odnos je za mene upitan,ali ne mogu sa sigurnošću reći ima li nastavak ili se nazire kraj.
Jebemu pobigla mi je misao,ovde čovik ne može sekund mira imat za dovršit nešto šta je započea.Nebi da će svit stat za pet minuti."I vrag bi samnon u paklu izgorija"Sjetila sam se sinoć opisa Danteovog pakla i kako je u 9-om krugu Lucifer koji maše krilima i da tamo vlada vječni led.Iako je naše poimanje pakla uvijek vatra.Toliko sam živčana upravo mi se boravak ovdje produljio za dva tjedna.Ja san ovih dana živa vatra,da mi je izgorit spasila bi se.Koliko često čujem upozorenje da ću zbog mišljenja u pakao i da mu duša raja neće vidit,jer sam ovakva ili onakva,počela sam ozbiljno to doživljavat kao put.I u redu sam s tim,neće ni vragu biti lako samnom.Vrijeme je za normabeliće još dva tjedna su previše.A projekt se neće spremit sam,a neće ni pod psihičkim pritiskom ove atmosfere.