S tuđom maskom lakše se živi

nedjelja , 23.08.2015.

Nikad nisam bila fan upoznavanja preko interneta iako u danasnjem poremecenom svijetu to je postalo ravno upoznavanju na ulici.Ipak san tvrdoglava po tom pitanju,jer smatram da je neverbalna komunikacija pri susretu ipak od puno veceg znacaja od svake izgovorene riječi.Provala sam jednom,zvao se Ivan.Nije mi se svidila atmosfera.Nije to bilo do njega,taj susret,kava,šetnja sve je to proteklo relativno dobro,ali ja san cijelo vrijeme imala osjećaj neke pogrešnosti.Ok,rekla sam si neću to ponovit dok ja ne osjetim želju da ponovim.Prvi put sam to nekako odlučila jer nisam imala više srca reći ne još jednom.Well,danas mi je puno jednostavnije.I ovaj put ne držim do tuđih sugestija.Ja sam stara duša,vjerujem u cvijeće i lijepe riječi,vjerujem u zagrljaje bez razloga i povoda.Vjerujem u šaputanja na uho i pisanje pjesama.Vjerujem u dobre stare načine osvajanja.S pismima i romantičnim šetnjama.Malo sam pogledala previše filmova tu temu,očito kao i večina žena.Iako najdraži filmovi su mi koji iznose neke psihički sjebane uloge.Toliko o mojoj emocionalnoj inteligenciji.Čovjeće skoro jedan sat je,a meni se ne spava,uživam u ovom hladnom vjetru,sanjarim ko kakva tinejđerica.Na playlisti sugerland i tako dok mi ne dosadi,a dosaditi mi ne može.Jedan sat ujutro je i jos nisam otisla spavat,ali iman neodoljivu potrebu da poslusam Good morning beautiful-Brad Paisly.
Whiskey lullaby je prigodnija trenutku.Baš mi se ne spava.Insomnia opet.Dobra stara prijateljica.Previše stresa,a moglo bi bit idila...Očito je da nije bitno gdje si nego tko te okružuje.
Internet upoznavanja su danas postala gotovo izjednačeni susretu na ulici,ali ja ih i dalje nekako tvrdoglavo odbijam.Ne zato jer mislim da su svi na internetu luđaci i čitam previše crne kronike,imam mamu za to.Nego zato jer vjerujem u snagu privlačnosti,svesti kemiju susreta na hrpu riječi mi izgleda kao zloupotreba tog svetog trenutka.
Vjerujem da je sudbina dovoljno jaka da privuče duše,onda kad je vrijeme za to.Susreti na internetu na mene djeluju kao podsjetnici da ne treba gubit nadu,da postoje negdje svi ti divni ljudi čije vrijeme u mojoj svakodnevnici tek dolazi.
Naivno i blesavo,ali ja volim vjerovat da još uvijek posotoje oldschool gentelmeni.Negdje skriveni ispod tih silnih maski potrebnih za opstanak na planeti.Samo čekaju dobar razlog da iste skinu.Do kraja bala ionako sve maske moraju pasti.
Na interentu možeš biti tko želiš i što želiš,anoniman bez straha od posljedica.Daje neki osjećaj lažne sigurnosti.
Činjenica da ćete upoznati luđaka na interentu gotovo je postala ekvivalent upoznavanju luđaka na ulici.Ipak ako mene pitate reda treba biti.Inaće su sve te ljudske žrtve kroz stoljeća bile uzaludne.Svi ti ljudi koji su živili i ginuli za ideal ljubavi.Svi ti umjetnici koji su tu emociju živjeli svakim danom,bez izuzetka.Ljudi izađite,nađite muda negdje i pokušajte....Život je prekratak da tražite srodne duše skrivene u virutalnosti.Pokušaš,jednom ćeš uspjeti,ali nečeš znati dok ne pokušaš.Nije cilj kopirati tuđe metode,budi svoj koliko god da ti se čini lame,vjeruj mi da je tvoj način bolji od bilo čijeg tuđeg...Tvoj način te čini osobitim.Čini te posebnim.Hvala unaprijed na svakom osobnom iskoraku.Hvala na svakom hrabrom i nesigurnom pokušaju,makar bio nespretan,ja ću ga znati cijeniti,znat će i druge.A ako i ne budu znale,onda ti moraš znati da je to stvar njihovih kompleksa.
Be yourself.