Dovoljno je što postojiš

nedjelja , 16.08.2015.

U ovom današnjem normalnom poimanju svijeta zaista se ne isplati biti takav.Hodaš ulicom i gledaš sve te silne ljude oko sebe naizgled poput tebe,ali ni blizu istini.S mnogim maskama koje su ujutro pred zrcalom nabacili na sebe da zadovolje mnoge u svojoj svakodnevnici.Maske u kojima su se utopili sljedeći zakone mase.Jednu,dvije,tri,nekoliko desetaka i krenuli neprimjetno među stotine istih.Nikad nisam razumila,a mislim da nikad i neću.Kako je moguće?!U našem društvu gdje nam se od malih nogu ispiru mozgovi o Božjem planu različitosti.Gdje nam se priča kako je svaki čovjek jedini primjerak sebe,svojevrsno unikatno djelo.I onda vas pitam zašto se svi prokleto trudimo biti isti serijske kopije,još jedni u nizu?!Zašto se uklapamo kad smo stvoreni da se ističemo?Različitost nam je darovana rođenjem,a mi taj poklon olako odbacujemo da postanemo dio mase.
Imam 22 godine i još sam solo,single,sama uglavnom neman dečka.Zašto?To je bila moja odluka puno teže prihvačena od moje okoline nego od mene same.Da je vrijeme dragocijeno naučila sam još kao mala.Moje vrijeme mi je toliko neprocijenjivo da ga jednostavno ne želim tratiti uludo na svakoga.U našoj "lijepoj" svakodnevnici ovakav stav je društveno neprihvatljiv,još godina dana i po društvenim normama vjerojatno se i neću udat.Biti sam nije najgora stvar na svijetu.Treba biti sposoban biti s nekim,a danas su rijetki sposobni da traju u tom sistemu.
Jebeš ti žensko koje u sebi nema bar malo vraga.Dežurni dušebriznici dušu su mi već predbilježili na vratima pakla.Ma neka su.Ako su to moji najveći grijesi ja sam u redu s činjenicom da ću nakon života chillat s vragom,al nek ni on mene ne podcijeni.Život je jedan,a kasnije što bude.Danas jesmo,sutra nismo.
Ti nisi normalna,ti si luda žena!Totalno nezainteresirana za muški rod izabrala si neprofitnu profesiju na našem tržištu rada za studirat.Previše se brineš o drugima i naivna si i kako je moguće da ne mariš kad te ljudi zaborave ili odbace kao tvoja prijateljica koja se preko godinu dana ne javlja nakon svega što si napravila za nju.Sve to brine moju svakodnevnicu više nego mene,jer oni ne razumiju.Ne razumiju zato jer ne poznaju.Kad nešto ne znate toga se bojite.Napad je najbolja obrana.Znam da moji odgovori nisu društveno zadovoljavajući,ali ipak krenut ću redom.Da dokažem sebi da ispod ovog neba negdje dišu duše poput mene.Znam da postoje,znam da su tamo negdje.Želim im poručiti da nisu same,da i ja postojim i dijelim njihove slatke muke.Ida ću im biti na raspolaganju kad već meni mnogi nisu bili.Valjda su to u meni još one zadnje zrake mladenačkog idealizma,zadnji koraci onog djeteta u duši koje što dulje želim poštediti odrastanja i opstajanja u okrutnom svijetu.

Da nisam normalna i da sam luda reći ću i sama.I hvala ti na tom komplimentu.Normalno je statistika,sve ono što se ne uklapa u istu zove se odstupanje dakle iznimka.Iznimke su posebne stoga hvala.
Totalno nezainteresirana za muški rod.Pa i ne baš.Odlipin na frajere s plavim očima,još ako su pametni kad progovore pa gdje ćeš bolje.A ako su još i dovoljno blentavi pa umjesto nekog glupog uleta jednostavno se predstavi.Danas takvi rijetko dišu ispod ovog neba.Poznajem dvojicu dječaka koji još mare za đentlmenske manire.
Izabrala sam neprofitnu profesiju.U našoj idili jedino je kriminal profitabilan.A dizajn je nešto što radim od 4. osnovne.Pvo tekstilni,a kasnije sam se ipak odlučila za interijer.Umjetnost me oduvijek spašavala i držala na životu,bilo je vrijeme da joj vratim.Nisam je mogla odbaciti tek tako samo pod cijenu novca.Novac je najbezvrijednije što posjedujemo na ovom svijetu,iako prokleto nepohodan za život.Neću reći da nisam materijalista,da ne volim skupe stvari ali ipak postoje stvari koje su mi vrijednije od toga.Trud se ipak u konačnici isplati,a ja svoje bitke uvijek dobivam bez obzira koliko se duge vode.
Previše se brinem o drugima i naivno im dajem prednost pred sobom.
Jednom kad spoznate osjećaj sreće izazvan činjenicom da ste usrečili nekog drugog više nećete moći natrag.To je nešto neprocjenjivo.Nije to navino od mene,to je u mojim očima plemenito.Koliko ćete često u ovom sebičnom svijetu sresti osobu koja će vam dati prednost pred sobom i spremna je svoju sreću staviti na čekanje samo za osmjeh na vašem licu.Zašto?Zato jer ja znam kako preživjeti,a za tebe ipak brinem.Kao što majka brine za dijete.Nazovimo to majčinskim instiktom koji budi refleks zaštite.Potreba da zaštitim tebe od okrutnog svijeta govori da sam itekako svjesna situacije i želim te poštedjeti boli ikao znam da ću možda osjetiti istu.
Prijatelji koji se ne javljaju i ljudi koji nas napuštaju.Pa ja bi rekla da to ide više njima na obraz nego meni.U početku sam i ja plakala kao i mnogi,boljelo me kao i svih,onda je boljelo sve manje,značilo je manje dok nije postalo nebitno.Ljudi dođu,ljudi odu,neki se vrate,neki ostanu.Ništa nije vječno pa tako ni odnosi.Živiš i uživaš dok traje,dok ide.Kad dođe kraj jednostavno se pomiriš s tim.Život je prekratak da bismo gubili vrijeme prolongirajući završetke.Kao da zadnju stranicu knjige čitamo mjesecima jer ne želimo zatvoriti korice i krenuti dalje.Početci kao i krajevi dođu ne onda kad mi to želimo nego kad nam je to uistinu potrebno