subota, 31.12.2011.
U posljednjoj ovogodišnjoj utakmici 35. kola regionalne lige EBEL, hokejaši KHL-a Medveščak sinoć su u Ledenoj dvorani Doma sportova upisali pobjedu protiv gostujućeg češkog kluba Orli Znojmo, s konačnim rezultatom 6:4.
Utakmica je bila puna uzbuđenja, a pobjeda tijesna i teško zarađena. Početak utakmice obilježile su neuspješne akcije s obje strane, a prvi i jedini gol u prvoj trećini susreta zabija David Brine u 6. minuti te domaćini odlaze na odmor s minimalnom prednošću od 1:0. Ubrzo nakon početka druge trećine, gosti poništavaju to vodstvo na 1:1, no odmah nakon toga uslijedila je nova akcija naših i ´Medvjedi´ su opet u prednosti. Na novi gol nije se dugo čekalo i Česi ponovno izjednačavaju, da bi u 37. minuti sureta preuzeli vodstvo pri rezultatu 3:2 i činilo se da će s tom prednošću otići na drugi odmor. No ´Medvjedi´ akcijom potkraj druge trećine izjednačavaju – na semaforu piše 3:3 i čeka se treći dio koji će riješiti neizvjesnost utakmice u kojoj pada gol za golom obiju momčadi. U posljednjoj trećini napetog susreta ´Medvjedi´ zabijaju za 4:3, no devet minuta prije kraja hokejaši Znojma još jednom anuliraju stečenu prednost naših te nastaje nova neizvjesnost. Rezultat je 4:4, a napetost u dvorani na vrhuncu. ´Medvjedi´ ipak uskoro zabijaju gol i donose novu prednost, da bi pred sam kraj susreta Ryan Kinasewich ´zapečatioˇ vodstvo poslavši pločicu u praznu mrežu gostiju. Time utakmica, na opće zadovoljstvo publike, završava konačnim rezultatom 6:4 i novom pobjedom Medveščaka.
Orli Znojmo, drugoligaš iz Češke koji ove sezone premijerno nastupa u ligi EBEL, iako igrački slabiji, pokazao se kao dostojan protivnik našima na ledu. ´Medvjedi´ do pobjede nisu došli lako, što je vjerojatno posljedica umora uslijed duge i naporne sezone. Iako nam nisu pokazali svoj najbolji hokej, protivnik je ipak svladan i vrijedna dva nova boda su tu.
Utakmica je bila sve samo ne dosadna, a tome su pridonijeli i raspoloženi navijači. S ispunjenih tribina Ledene dvorane orile su se navijačke pjesme i glasne ovacije, zbog čega ´užarene´ atmosfere, kao i inače na hokejaškim utakmicama, nije nedostajalo. U publici je bilo i mnogo obitelji s djecom, a navijanje je u svakom trenutku bilo bez ekscesa. Kao posebno zanimljivu anegdotu izdvojila bih reakciju publike nakon ozljede Filipa Landsmana, vratara Znojma za kojega je, nažalost, sezona završena. Naime, dok je ozljeđenom češkom igraču pružana medicinska pomoć, cijela je dvorana jednoglasno skandirala „Orli Znojmo!“, što se pokazalo kao vrlo fer sportska gesta.
Sljedeća utakmica Medveščaka odigrat će se 03. siječnja u gostima protiv Black Wingsa iz Linza, a ovaj se susret pokazao kao odličan uvod za Arena Ice Fever, seriju od sedam utakmica koje će se između 08. i 22. siječnja odigrati u zagrebačkoj Areni. Očekuje se više od 100.000 posjetitelja kojima će ´Medvjedi´, nesumnjivo, ponuditi uživanje u vrhunskom hokeju i dobroj atmosferi.
KHL Medveščak trenutno se s 41 bodom nalazi na 3. mjestu u ukupnom poretku lige EBEL, a za drugoplasiranim Red Bullom iz Salzburga zaostaje za samo jedan bod. Preuzimanje drugog mjesta svakako je dostižno, stoga ´Medvjedima´ želimo sreću i nove pobjede u 2012. godini.
* Dosadašnje rezultate, raspored nadolazećih utakmica te sve ostale informacije o klubu Medveščak saznajte na njihovoj službenoj web stranici.
- 15:00 -
ponedjeljak, 26.12.2011.
Između 16. i 24. prosinca, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, tzv. ´džamija´, druge je godine zaredom bio lokacija artOmata, božićnog sajma nekonvencionalnih umjetničkih predmeta. Na sajmu su mladi umjetnici i dizajneri imali prilku široj javnosti predstaviti svoje radove, a posjetitelji uživati u zanimljivim rukotvorima. Također je održano i nekoliko interaktivnih radionica i uličnih performansa.
U organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u Zagrebu se i ove godine mogla pronaći alternativna božićna ponuda u vidu nekonvencionalnog sajma naziva artOmat. Svoje izlagačko mjesto dobilo je dvadesetak mladih umjetnika u skopu udruga kao što su Ping Pong Kolektiv, Motiv dizajn, Concept Store Prostor ili Katedra za fotografiju Akademije dramskih umjetnosti. Posebice je značajno što je studentima fotografije na ovaj način omogućeno predstavljanje vlastitih uradaka budući da u Zagrebu trenutno ne postoji nijedna fotografska galerija. Sajam je stoga dobra prilika da mladi umjetnici-izlagači prikažu i afirmiraju svoj produktivni potencijal.
Ti su talentirani umjetnici i dizajneri u galeriji Prsten izložili ´ruku svojih djela´ - od nakita, odjeće, igračaka, fotografija, figurica i grafičkih printeva, do vrijednih umjetničkih slika i kipova. Svi izlošci prodavali su se po vrlo povoljnim cijenama. Bogatog vizualnog podražaja i kreativnosti bilo je na svakom koraku pa se vrlo lako moglo potrošiti čak i sate na razgledavanje i kruženje popularnom ´džamijom´. Tako su se, primjerice, mogle vidjeti leptir-mašne od lego kockica ili ogrlice od tableta. Moglo se također sjesti i odmoriti uz neku od ponuđenih društvenih igara ili pak ´odigrati´ partiju stolnog tenisa na malom drvenom stoliću. Zanimljivost sajma je i ta što je ujedno služio i kao atelje u kojem su pred očima posjetitelja nastajali umjetnički predmeti - na jednoj je klupici, primjerice, sjedio umjetnik koji je od starih žlica i vilica izrađivao nakit.
Osim izložaka, cijeli su tjedan organizirane i razne likovne radionice. Posjetitelji su tako, između ostalog, mogli naučiti izrađivati origami s božićnim molitvama i trodimenzonalne čestitke, savladati vještinu sastavljanja mozaika, crtati autoportrete ili oblikovati glinene brodove. Kao posebno zanimljivu izdvojila bih radionicu Reciklaža misli i osjećaja održanu na sam Badnjak. Pod vodstvom umjetnice Nine Bešlić, na radionici su se reciklirale stare novine na način da su se izrezivale riječi i rečenice te lijepile na geometrijske oblike kako bi nastale nove misaone cjeline. Također su se ispisivale poruke na bijele balone i zatim puštale u nebo. Vrlo zanimljivo iskustvo, a za nekoga i sublimirajuće. Navedene radionice odličan su način na kojoj profesionalni i školovani likovni umjetnici podučavaju zainteresirane amatere, instruirajući ih činjenici da za kreativne rukotvorine nije nužno potreban bogomdan talent, već samo malo volje, truda i inspiracije. Nije na odmet niti to što je sve navedeno ujedno bilo i besplatno pa su se izrađeni predmeti mogli nekome darovati kao originalan božićni poklon za koji nije potrebno posegnuti ´duboko u džep´. Nekonvencionalno, drugačije i vrijedno posjeta!
U sklopu sajma, održani su i razni performansi na različitim lokacijama u gradu poput street arta/crtanja grafita ili puštanja mnoštva lampiona u nebo kao poruke ljudima da cijene život i uvijek slijede svoje snove. A svi organizatori, izlagači i umjetnici na sajmu i dalje bi trebali slijediti svoje snove te nas ovakvom manifestacijom počastiti i za sljedeći Božić. Za sve one koji umjesto standardnog odlaska u shopping mallove i konformiranja predbožićnom potrošačkom ´ludiluˇ požele doživjeti nešto drugačije, artOmat će i 2012. zasigurno ponuditi prikladnu alternativu.
- 05:46 -
ponedjeljak, 19.12.2011.
U sklopu terenske nastave iz Sociologije nacionalne i međunarodne sigurnosti, profesor Mirko Bilandžić, nositelj navedenog kolegija na Filozofskom fakultetu, prošli je utorak odveo svoje studente u bazu Antiterorističke jedinice Lučko gdje smo poslušali predavanje, prisustvovali dvjema simuliranim akcijama te razgledali arsenal oružja i opreme.
Svijet danas nije sigurno mjesto. Dok nam sigurnost ugrožavaju razni Brevicki i Armaniji, globalne terorističke organizacije, usamljeni psihopati, bombaši i pljačkaši, postoji netko čiji je zadatak intervenirati upravo onda kada opasnost od takvih zaprijeti. U Hrvatskoj je za tu zadaću zadužena Specijalna policija pri Ministarstvu unutarnjih poslova, čiji je dio i Antiteroristička jedinica Lučko. U prvom dijelu studijskog posjeta, zapovjednik Zdravko Janić i još nekoliko policajaca studentima su detaljno opisali njen ustroj i djelovanje. Za kraj posjeta, razgledali smo sofisticiranu opremu i oružje kojima se policajci služe u svojim intervencijama: Pripadnici ATJ Lučko potrudili su se studentima sociologije prikazati svoj rad, kako u teorijskom dijelu sve nam detaljno objašnjavajući, tako i u praktičnoj demonstraciji svojih akcija. Bili su pristupačni i simpatični te spremni dati odgovor na sve što nas je zanimalo. Dok mi o eventualnim opasnostima niti ne razmišljamo, oni su uvijek u stanju pripravnosti brinući se za našu sigurnost. Uz profesionalce u ATJ Lučko svakako možemo mirnije spavati. - 05:38 - Na samu obljetnicu smrti Johna Lennona kojega je, kao što je svima poznato, ubio pomahnitali Mark Chapman (dodajući Salingerovu Lovcu u žitu još jednu, nezahvalnu dimenziju poznatosti), zagrebački KSET tradicionalno je, 11. godinu zaredom, ugostio The Beatles Revival Band – riječki sastav specijaliziran za obrade Beatlesa. Kako mi je njihov koncert uljepšao dan, pročitajte u narednim redovima... Čekajući u gužvi da počne koncert, osjetila sam kako me lagano obuzima pozitivna ´vibra´ i kako, najednom, znakovi umora iščežavaju brzinom zvuka. Doslovno, brzinom zvuka, jer čim su počeli uvodni taktovi Hello Goodbye, instantno su me preplavile zalihe ´noćne´ energije. „To je to“, pomislila sam, „kako si uopće mogla i pomisliti na ostanak doma“. Ono što se u KSET-u događalo sljedeća dva sata odlična je i energična izvedba (više ili manje) poznatih hitova - Ticket to Ride, Michelle, Twist and Shout, A Hard Day´s Night, She Loves Me, Help!, From Me To You.... Redoslijeda se više ne sjećam, no nije ni bitno. Bitno je da su dečki svirali svjetski: „Lucy in the sky with diaaaaaaamonds“, prijateljica je, nešto kasnije, dizala ruke na dragu joj pjesmu. „Help, I need someboooody“, orilo se jednoglasno. Pjevanje. Rasplesani KSET na Twist and Shout. Skakanje. Divljanje. I tako cijelo vrijeme. I onda, u jednom trenu, nezaobilazna Here Come the Sun: ...is give peace a chance Bez pretjerivanja s jedne strane i ustezanja s druge, slobodno mogu reći da su dečki iz benda ´razvalili´. Glasna i ´ufurana´ svirka, hitoidni repertoar, animiranje publike... – njihov trud na pozornici bio je evidentan i svi sastojci za odličnu ´fešticu´ bili su prisutni. Na putu do doma zahvalila sam svom alter egu što mi ipak nije dozvolio da to propustim. A ovim putem zahvaljujem i članovima benda (unatoč tome što neće ovo čitati) jer su mi svojim koncertom i dobrom muzikom popravili dan. Tribute bend svakako je ´zicer´, a pogotovo se s Beatlesima ne može fulati. No The Beatles Revival Band tribute je bend jakog kalibra. Get back! Da, da, vratite se i sljedeće godine... - 04:11 - „Morate biti gadovi da biste uspjeli, i to je činjenica. A The Beatles su najveći gadovi na zemlji“, izjavio je jednom John Lennon, cinično sumirajući uspjeh svog benda. Gadovi ili ne, Beatlesi su doživjeli sve – bili su (i još jesu) masovno idolatrijski divinizirani, kritičarski cijenjeni te mnogo mnogo slušani. No doživjeli su i kolektivno paljenje svojih albuma nakon Lennonove legendarne izjave kako su popularniji od Isusa te uskovitlali mnoge rasprave o svojoj precijenjenosti. Svoj konačni sud o tome jesu li Beatlesi precijenjeni ili ne, donesite nakon završnog dijela ove´trilogijeˇ... Najpoznatija pjesma s albuma McCartneyjeva je posveta pokojnoj mu majci - Let It Be, no ja bih ovdje izdvojila Across the Universe - folk baladu u kojoj Lennon, nakon stiha na sanskrtu, sneno pjeva kako ništa neće promijeniti njegov svijet. Divota! Ilustrativne stihove u kojima evocira apstraktne koncepte poput riječi i slika pročitajte ovdje, a pjesmu svakako ne propustite poslušati. No vratimo se na album na kojemu, ponovno, ima svega - čistog rocka u uvodnoj stvari Come Together, klasične glazbe u harmoničnoj baladi Because inspiriranoj Beethovenovom Mjesečevom sonatom, Harrisonovih uradaka Something i Here Comes the Sun (uvijek mi svane sunce dok slušam ovu pjesmu, nemoguće je ne voljeti je!) itd. Također bih naglasila dragu mi stvar I Want You (She´s So Heavy), osmominutnu baladu s elementima bluesa i progresivnog rocka. Čuje se sintisajzer, čuje se Paulov bas, stihovi su kratki i repetitivni (I want you so bad/It´s driving me mad), a kraj je nagao. Ma evo je u cijelosti: Zanimljivost ovog albuma je i tzv. medley u kojem su više kratkih (nedovršenih) pjesama spojene u jednu neprekinutu dionicu - od You Never Give Me Your Money do The End, jedine pjesme u kojoj je prisutan Ringov solo na bubnjevima. Sve zvuči divno, produktivnost je i dalje tu, međutim, uslijed dugotrajnog razilaženja u mišljenjima i nepomirljivih konflikata, jedan od najvećih bendova svih vremena uskoro prestaje postojati. Konačna bilanca? U svojoj bogatoj karijeri snimili su dvanaest studijskih albuma u samo sedam godina, a hiperproduktivnost tog epohalnog podviga nimalo nije umanjila kvalitetu stvorene muzike. Upravo suprotno. I je li to onda sve? Da se poslužim jeftinom frazom iz tv-reklama... Nakon svega, polako dolazim do svog (davno uočljivog) suda o precijenjenosti Beatlesa. No prije konačnog odgovora (a ne sjedim nasuprot Tariku), još samo da o tome upitam i nekog drugog... Jesu li Beatlesi precijenjeni? * Za detaljno upoznavanje s Beatlesima preporučam ovaj dokumentarni film u osam nastavaka - 02:12 - And the story about the Fab Four goes on... Revolver – psihodelično remek-djelo No po meni najoriginalnija stvar s ovoga albuma definitivo je Tomorrow Never Knows, budući da su na istoj uvedene mnoge studijske inovacije - tzv. automatic double tracking koji postiže dvostruki zvuk vokala i instrumenta te tape looping (segment zvuka se snimi i repetitivno ponavlja radi kreiranja neobičnih struktura i obrazaca). Na pjesmi je ubrzan zvuk gitare i pozadinskog smijeha, prisutan je simfonijski isječak, zvuk tambure i sitara... – potpuna kaotična psihodelija! Lennonovi stihovi (preporučam čitanje!) pritom nimalo ne zaostaju za neobičnošću ove pjesme i navodno su nastali pod jakim utjecajem LSD-a te preuzeti iz ove knjige. Osobno se ne mogu zasititi te pjesme. I´m hooked, kako bi se reklo. Evo i zašto: Eksperimentalnost ove posljednje stvari s albuma kao da je bila uvod u sljedeći - onaj koji se smatra njihovim maestralim uratkom i po mnogim kritičarskim listama, najvećim albumom svih vremena. Riječ je naravno o... Svakako je značajna i iznimno cijenjena A Day In The Life – osim što u njoj svira 40-člani orkestar, zanimljivo je i to da je bila zabranjena na britanskoj javnoj televiziji zbog lascivnosti u stihu „I´d love to turn you on“ (ma zbilja subverzivno ako mene pitate, iako stihovi, u principu, govore o vrlo običnim stvarima). Kada smo kod toga, stihovna inventivnost također je jedna od značajki ovog albuma, pri čemu ne mogu a da ne spomenem kultnu pjesmu Lucy in the Sky with Diamonds, Lennonovu ilustrativni imaginarij nastao na temelju školskog crteža njegova sina Juliana. Ova zanimljiva i pjevna stvarčica svakako ne bi postala toliko slavna da nije sljedbenika (kako samog benda, tako i lika i djela Johna Lennona) koji su iz naslova pjesme iščitali akronim za LSD. A Beatlesi su se tada drogirali – i savršen recept za stvaranje kulta je bio tu. Ne bi, naravno, sve skupa bilo toliko zanimljivo da tome nije tako... A tko je, na kraju, ta čuvena Lucy? „A girl with kaleidoscope eyes“, tko bi drugi bio. Blues, metal i avangarda – The Beatles (The White Album) Za kraj bih spomenula i to da je na ovom albumu prisutno, sada već standardno eksperimentiranje a la the Beatles, a ono je mjestimice toliko avangardo i za ono doba progresivno da je čak (mnogima) i neslušljivo. Radi se o pjesmi Revolution 9, pretposljednjoj stvari s albuma, koju donosim za kraj ovog posta. Pokušajte poslušati Lennonovu kakofoniju: U ovoj fazi njihova stvaralaštva najznačajniji (po procjeni kritike) album je iza njih, a dečki sve manje uspijevaju pronaći zajednički jezik. Lennon je´smrtno´zaljubljen u Yoko, McCartney sve teže podnosi manjak nekadašnje kreativne sinergije, Harrisonov glazbeni i stihovni potencijal teško zbog njih dolazi do izražaja, a Starr demonstrativno odlazi, da bi se ipak ubrzo vratio... - 01:31 - Što napisati o Beatlesima, a da ne recikliram već bezbroj puta ponovljeno? Može li se uopće napisati išta novo? Hm... Ovaj tekst moj je mali osobni doprinos ´milijunima´ stranica napisanih o bendu koji se smatra najznačajnijim svih vremena. Shvatite ga kako vam odgovara - kao The Beatles for Dummies, ponavljanje gradiva, upoznavanje s dosad nepreslušanim pjesmama - kakva god da je vaša slušateljsko-čitateljska pozicija i stupanj osobne ´beatlemanie.´ Let us begin... Slušam, dakle ´manijak´ sam Kultnu liverpulsku četvorku ne moram ponaosob opisivati. Nije potrebno navoditi imena članova benda, ostavimo se faktografskih biografija, brojeva i statistika. O Beatlesima se može pisati iz bezbroj kuteva - o njihovom golemom utjecaju na popularnu kulturu, o komercijalnom postignuću i kritičarskom uspjehu. Ali ja ću o muzici, točnije, o njihovoj glazbenoj ostavštvini koja je zadužila svijet jer, osim pop-rock hitova po kojima su najpoznatiji, Beatlesi su zaslužni za nemjerljiv utjecaj na mnoge žanrove. Bili su inovativni eksperimentatori prije The Velvet Undergrounda. Odsvrali su heavy metal stvar prije Led Zeppelina i Black Sabbatha koji se smatraju pretečama tog žanra. Imali su pjesmu s dugom instrumentalnom dionicom i elementima progresivnog rocka, a nisu Pink Floydi. Snimili su mnoštvo psihodelije prije Jefferson Airplanea. Sve to i još mnogo toga postigli su na (između ostalog) 12 studijskih albuma izdanih u roku od samo 7 godina (!). E, ja ću o tome... Kao i svi, i Beatlesi su imali svoje glazbene uzore, kao što su Buddy Holly, The Evelyn Brothers i nezaobilazni Elvis Presley. Općenito inspirirani američkim rock´n´rollom 50-ih, r´n´b-em, soulom i rockabillyjem, taj su utjecaj kanalizirali već na prva dva albuma Please Please Me i With The Beatles, koji sadrže neke od legendarnih obrada poput Twist and Shout i Roll Over Beethoven. Navedeni albumi obiluju ritmičnim i plesnim pop-rock pjesmama, kao što su I Saw Her Standing There, Love Me Do, Little Child i sl. Melodije su zarazne, stihovi ljubavni, sve je plesno i poletno, a albumi se prodaju k´o na pokretnoj traci. Uz takav repertoar, Beatlesi kreću na turneju - horde fanova ih presreću, curice vrište i padaju u nesvijest, četverac svojim ironičnim i humorističnim komentarima šarmira novinare na press konferencijama, bitlmanija je na vrhuncu. U toj atmosferi snimljen je i sljedeći album, A Hard Day´s Night, na kojemu se nalaze neki od njihovih najvećih hitova – istoimeni uvod, Can´t Buy Me Love, itd. Album je prepun zaraznih pjevnih melodija - ma tko barem jednom nije zaplesao na neku od njih! Pritom bih posebno izdvojila nešto laganiju I Should Have Known Better na kojoj je zvuk obogaćen Lennonovim sviranjem usne harmonike: Uslijedio je Beatles for Sale, tužan i introspektivan album kojeg odlikuju sve inventivnije melodije i kompleksniji aranžmani, a njihov napredak očitovao se i kroz sve produhovljenije stihove. Posebno je to vidljivo u Lennonovoj pjesmi I´m a Loser (Although I laugh and I act like a clown/Beneath this mask I am wearing a frown) na čije je stihove utjecao, pogađate, nezaobilazni Bob Dylan. No na albumu se također nalaze i čiste rock ˇpržioneˇ poput Rock´n´Roll Music, obrade Chucka Berryja. Da se Beatlesi sve više muzički i stihovno razvijaju, pokazao je i sljedeći album Help!, prvi album u koji su inkorporirali elemente klasične glazbe - u najobrađeniju pjesmu svih vremena, ´žilorezačku´ baladu Yesterday, Paul McCartney uvodi gudački kvartet. U pjesmi You´ve Got to Hide Your Love Away, gostujući glazbenik Johnny Scott svira flautu, a Lennonovi stihovi sve su više pod Dylanovim utjecajem. The Fab Four polako počinje eksperimentirati. Da su Beatlesi u ovoj fazi prestali stvarati glazbu, ostalo bi sve ono po čemu su široj publici najpoznatiji - generatori pop-rock hitova koji su svojom poletnom glazbom i simpatičnom pojavom zaludili svijet. I tada bismo možda (veeeliko i diskutabilno možda) mogli govoriti o njihovoj precijenjenosti. Ali pravi značaj Beatlesa, po mom mišljenju, tek počinje jer uskoro se dogodilo nešto posve drugačije, novo i nepredviđeno. Ime toga je... Sve te inovacije donio je Rubber Soul, a da su ovdje stali, Beatlesi bi i dalje mogli biti smatrani iznimno velikim i značajnim bendom. Ali zatim se dogodila nova prekretnica u karijeri jednog od najznačajnijih bendova svih vremena. The Beatles su prestali ići na turneje i nastupati. Kako se to odrazilo na njihovo stvaralaštvo i daljnje albume, pročitajte u sljedećem postu - najbolje od najvećih tek slijedi... - 05:13 - Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Što smo sve saznali
Dosadašnje akcije ATJ Lučko su brojne – uhićenje generala Ivana Koradea, potraga za posadom srušenog zrakoplova Cesna na Velebitu 2009., osiguranje Georga Busha za vrijeme njegova posjeta Zagrebu itd. No većinu intervencija, njih 200-injak godišnje, specijalni policajci obave daleko od očiju javnosti jer se, kako kažu, ne vole medijski eksponirati. Ne zanimaju ih „tople ljudske priče“ i „naslikavanje za novine“. U maniri pravih profesionalaca, oni odrade svoj posao i idu dalje.
Zanimljivo je i to da u kriznim situacijama, prije primjene nužne sile, svoj posao obavljaju pregovarački timovi. Primjer jedne takve intervencije je i prijetnja auto-bombom ispred Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu. „Poludjeli muškarac nakrcao je automobil benzinom i prijetio da će raznijeti veleposlanstvo ukoliko mu ne dovedemo Angelu Merkel“, prisjećao se jedan policajac. Ova situacija uspješno je riješena, no ujedno pokazuje kako su za pregovore sa sretnim završetkom potrebna znanja iz komunikologije, psihijatrije i drugih, za ovakve slučajeve primjenjivih disciplina.
Prema riječima Zdravka Janića, specijalni policajci moraju biti sposobni „pravovremeno reagirati na svaki nepredviđeni scenarij“ jer „iza nas nema tko doći“. No nijedna im akcija ne prođe sasvim ´glatko´ budući da uvijek nešto iskrsne te uvijek moraju biti spremni i na faktor iznenađenja. „Stoga iza svake intervencije slijede brojne analize i izmjena iskustava kako bismo u budućim akcijama bili što bolji“, dodao je. A kako bi bili sposobni reagirati na što bolji način, policajci u ATJ Lučko moraju proći rigoroznu obuku.
U sklopu brojnih seminara, tečajeva i zahtjevnih treninga, pripadnici ove specijalne postrojbe uče borilačke vještine, snajperizam, ronilaštvo, helikopterske i padobranske vještine, pregovaračke taktike i još mnogo toga za što je potrebna iznimna psihofizička sprema. Stoga su kriteriji za primanje u njihove redove vrlo strogi, no osim traženih sposobnosti, kandidati moraju biti spremni i na suradnju i timski rad. Zbog toga su, prema Janiću, prijateljski odnosi vrlo važni za funkcioniranje cijelog tima. „Rezultati se mogu popraviti, karakter baš i ne“, izjavio je na kraju predavanja.
Što smo vidjeli
Da bi tako pomno selektirani specijalci u svakom trenutku bili spremni za krizne situacije, uključujući i one najvećeg stupnja rizika, potrebne su neprekidne vježbe. Dvije takve imali smo i mi prilike vidjeti te smo, nakon predavanja, prisustvovali vježbi rješavanja talačke krize te simulaciji akcije uhićenja. Pogledajte potonju:
* Profesor Mirko Bilandžić stručnjak je u području terorizma, nacionalne sigurnosti i međunarodnih odnosa. Ukoliko vas ta tematika zanima, ovdje možete saznati više o knjigama koje je napisao
ponedjeljak, 12.12.2011.
A Hard Day´s Night
Prošli četvrtak nisam mogla biti gore raspoložena. Nakon neprospavane noći uslijed last-minute dovršavanja akademskih zadataka, odlazaka na fakultet i obavljanja hrpe administrativnih dosada po gradu, u kasno sam popodne došla kući i doslovno se srušila na fotelju. Sneno se podsjećajući kako se pod hitno moram razbuditi i krenuti na koncert The Beatles Revival Banda u KSET, u glavi mi se vrtila nemotivirajuća mantra - „Ne da mi se ići, želim samo spavati“. No u iščekivanju da mi se probudi alter ego željan provoda, krenula sam pustiti muziku. „Moraš ići, karta je tu, imaš dogovor, a i ono, pa slušat ćeš Beatlese cijelu večer!“, mučila mi se druga polovica ličnosti dok sam s nevjericom promatrala kako mi se računalo neće upaliti. „Ne opet!“, verbalizirao mi se usklik uz autoironično preispitivanje o tome može li mi taj dan biti naporniji. Zakon vjerojatnosti rekao je "ne, dosta je bilo za danas“, ali moj najdraži Murphyjev zakon, kojemu sam tako vjeran klijent, očito je odlučio pomrsiti račune blagonaklonije raspoloženom od dvojice. No unatoč dragome Murphyju, računalo je ipak vratilo poslušnost i ubrzo su odjeknuli zvukovi, naravno, The Beatlesa. Slušajući niz dragih mi pjesama, naglo mi se popravilo rapoloženje jer je glazba, kao i uvijek, za mene odigrala svoju ´nabrijavajuću´ ulogu. „Stvarno je zvonka radost“, otrcani klišej ušuljao mi se u misli...
Tko su oni?
Na putu prema prijateljičinom stanu, mjestu sastanka s ostatkom ekipe, razmišljala sam o tome kako je bendu koji ´samo´ obrađuje tuđe stvari zapravo lakše nego onome koji sklada/piše nove. Hm, je li zbilja tako? A je li uopće bitno? Dečki očito jako vole Beatlese i zašto, uostalom, ne bi bili ´samo´ tribute band? Kako bi inače čula stvari Beatlesa uživo osim kao eventualni vrhunac večeri na nekoj tipičnoj svadbi? Pa to je zapravo super, sviraju ono što vole i pritom su, navodno, prilično dobri. Naime, prethodno sam saznala sve potrebne informacije - radi se o peteročlanom riječkom bendu kojeg su 1994. osnovali članovi Belfast Fooda i otada su održali stotine koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu. Čak su svirali i u znamenitom Cavern Clubu! Nisam dosad bila na njihovom koncertu, ali, po svemu sudeći, ne bi trebalo biti loše... Iz tih misli prenuo me dolazak na prvu destinaciju te večeri. Uslijedio je sastanak s nekoliko prijatelja, zafrkancija i dolazak u KSET – preskočimo detalje.
All we are saying...
KSET je bio krcat, čak uočih posjetitelje u pozamašnim godinama. No kako sam se, potkraj koncerta, probijala u prednje redove, lica su mi se doimala sve mlađima. Usidrivši se dva metra od pozornice, činilo mi se kako smo prijatelj i ja, oboje (post-pubertetlije) u kasnim dvadesetima, podignuli prosjek godina s 18 na 18,3 u prvim redovima. Toliko je bilo ´klinčadije´. Ali ništa nije smetalo jer redali su se hitovi i uskoro je, na dozivanje publike, odsviran prvi bis. All You Need Is Love i kolektivna razdraganost. Helter Skelter i pokoji headbang. Opet sam zalivena pivom, no već sam navikla s koncerata izlaziti sa zakorenim hmeljom po rukavima. No biggie, kako bi anglofoni homo sapiensi rekli. Koncert je uskoro završio, svjetla su upaljena i dečki su, isključivši instrumente, otišli s pozornice. No publika se nije dala, frenetično ih i neumorno pozivajući na novi bis. „Idemo, nema šanse da se više vrate“, rekla sam svojima misleći da su moja koncertna iskustva dovoljno precizna u predviđanju biseva. „Daaaaj, šta moraš uvijek bit tak´ realna? Doći će!“, bocnuo me frend. I bio je u pravu, a ja se nasreću prevarih jer uslijedio je jedan od onih pamtljivih trenutaka koji bi sam po sebi bio dovoljan za pozitivno ocijenjen koncert - Hey Jude u akustičnoj verziji popraćena potpuno emotivnom a cappella izvedbom i jednoglasnim pjevanjem „All we are saying is give peace a chance“. Ma, lovely!
utorak, 06.12.2011.
Posljednja faza stvaralaštva
Nakon kaotičnog ´bijelog albuma´, uslijedio je Yellow Submarine, soundtrack za istoimeni film te abum koji se generalno smatra njihovim najslabijim. McCartney uskoro inzistira na ponovnoj zajedničkoj svirci (za razliku od prethodnog pojedinačnog sviranja i studijskog spajanja pjesama) i Beatlesi se uskoro vraćaju svojim rock´n´roll korijenima. Paulova inicijativa i tzv. back-to-basics princip rezultirali su mnoštvom novog materijala te posljednjim objavljenim albumom Let it Be. Možda najbolji pokazatelj novog/starog pristupa u njihovom glazbenom stvaralaštvu riječi su rokerskog klasika Get Back kojeg su odsvirali na krovu svoje diskografske kuće Apple. Pogledajte slavni nastup:
Beatlesi su ponovno mnogo snimali, ali i dalje se mnogo svađali. John i Paul navodno su se i potukli (baš me zanima tko je bio jači...), a ovaj je put Harrison iziritran napustio bend (također privremeno). No unatoč svim McCartneyjevim pokušajima da ih zadrži na okupu, Beatlesi se uskoro raspadaju. Međutim, prije konačnog razlaza, još su se jednom okupili u studiju kako bi, ostavljajući razmirice po strani, snimili album kojem kritičari mahom dodijeljuju čistu desetku. Naziv tog remek-djela je...
Abbey Road – the last but not the least
Abbey Road posljednji je snimljeni materijal i njihov ´labuđi pjev´ (iako je objavljen prije albuma Let it Be koji se stoga smatra njihovim posljednjim). Omotnica ovog albuma također je jedna od najpoznatijih u povijesti rock glazbe (možda uz tzv. bananu The Velvet Undergrounda, Nirvanin Nevermind, The Dark Side of the Moon Pink Floyda te još pokoji uradak). Ta je omotnica ujedno potkrijepila poznatu teoriju zavjere „Paul is dead“ budući da pristaše iste u njoj vide simuliranu pogrebnu povorku u kojoj McCartney, treći u nizu, glumi pokojnika. Jasno, Paul je davno otišao na vječna lovišta, dok njegov ´jednojajčani´ dvojnik zaslužuje oteti Oscare iz ruku svih glumaca koji su ikad dobili zlatni kipić za životno djelo. A dok slavni Beatle obitava s one strane života, Elvis Presley, Jim Morrison, Bob Marley i ostali preminuli glazbeni velikani ispijaju sangriju i puše travu na nekom tropskom otoku, smijući se cijelom svijetu kako je ´popušio´ njihove smrti. Hm, da...
... to nije sve!
Naravno da nije - osim navedenih albuma, Beatlesi su tijekom svoje karijere objavili i mnogo EP-ova, singlova i kompilacijskih albuma, od kojih su neki nastali godinama nakon njihova raspada. Vrijedan spomena je The Beatles Box, osmerostruka kompilacija na kojoj su se našle i neke od dotad neobjavljenih pjesama. A poznata je činjenica i ta da su snimali filmove - A Hard Day´s Night, Help!, Let it Be, Yellow Submarine i Magical Mystery Tour. Pritom bih kao još jedan važan album izdvojila i pripadajući soundtrack za potonji film budući da su se na istom našli neki od najvećih hitova poput We Can Work It Out, All You Need Is Love i Hey Jude. I da, meni najdraža:
Stvarateljski opus Beatlesa izuzetno je raznolik, a glazbeni utjecaj nemjerljiv. Kao što sam prikazala, nema čega u njihovoj glazbi nije bilo – himničnih balada, rokerskih klasika, raskošnih orkestracija, pop hitova, psihodelije, folka, bluesa... i mnogo mnogo eksperimentiranja. Navodno su rezali snimljene vrpce, bacali ih u zrak te nasumično spajali kako bi kreirali novi zvuk. Bili su inovativni i u svakom smislu revolucionarni. A njihovi stihovi svakako za time ne zaostaju te su predmet mnogih (više ili manje kredibilnih) interpretacija. You´ve Got to Hide Your Love Away navodno je upućena Brianu Epstainu jer je slavni menadžer bio, pogađate, homoseksualac. Harrisonova Within You Without You duboka je i spiritualna te zasigurno poziva na razna subjektivna iščitavanja. Spomenula sam i Helter Skelter, rokersku ˇrasturačinu´, koja je, nažalost, dodatno ˇrasturilaˇ i pomračeni um onog ˇbezopasnog stričeka´ Charlesa Mansona (o tome saznajte ovdje ). No vjerojatno najviše tumačenja izazvala je, također spomenuta, Lucy in the Sky with Diamonds. Radilo se o referenci na LSD ili ne, za njeno su ´dešifriranje´ odani fanovi, kritičari i svi bitlmani diljem svijeta često uprezali sive ćelije ne bi li joj dokučili značaj. A sarkastični Lennon svima im se ´nasmijao u facu´ i napisao semantičku besmislicu I am the Walrus – zapravo skroz fora pjesmu! A primjera ima još jako jako mnogo...
Što kažu mladi danas...
Za mišljenje o Beatlesima upitala sam nekoliko mladih ljudi koji su dali sljedeće odgovore. Marina S. (29), iako u vječnom glazbenom okršaju bira Rolling Stonese, smatra Beatlese institucijom i nezaobilaznom glazbenom lektirom, a dragi su joj jer, kao i ona, tvrde „all you need is love“. Da ne postoje argumenti protiv tvrdnje da su Beatlesi najbitniji bend popularne glazbe izjavio je Matija G. (28), a voli ih jer su zapanjujuće melodiozni. Nije na odmet niti to što Johna Lennona smatra „cool likom, jednim od najbitnijih likova 20.st“. Petri R. (24) Beatlesi su prozor u rock´n´roll prošlost i ne postoji nijedan drugi bend koji ju vraća u bezbrižne 60-e kao oni. Jednostavno ju tjeraju na ples i smijeh, kako sama kaže. Nuša V. (22) tvrdi da ih je nemoguće ne voljeti te da im se uvijek iznova vraća, čak i ako joj ponekad dosade. „Volim slušati njihov poskočni i catchy rock'n'roll, uvijek podignu atmosferu. Osobno mi nisu najdraži bend, ali imam faze kada bi ih mogla slušati danima bez prestanka“, izjavila je. I, ono najbitnije, nitko od njih ne misli da su Beatlesi precijenjeni. Uzevši u obzir ova redom pozitivna mišljenja, na kraju dolazim do odgovora na pitanje...
Beatlesi su bili su svašta. I ulickani štreberi koji, pod ´redateljskom palicom´ Briana Epsteina, u odijelima i kravatama pjevaju pop hitove izgledajući poput dobrih maminih sinova. I kosati rokeri koji opako ´praše´ klasik Get Back. I avangardni eksperimentatori. I bluzeri. I psihodelični spiritualisti pod utjecajem droga. I hrabri inovatori u mnogo toga daleko ispred svoga vremena. I... da, da, oni su sve to. Na početku ove bitlmanske ´trilogije´ postavila sam pitanje može li se o Beatlesima napisati nešto novo. Ne, nikako nisam napisala ništa novo – štoviše, samo sam se dotakla jednog aspekta njihova neprijepornog utjecaja i značaja. A to je onaj koji se odnosi na njihovo glazbeno stvaralaštvo. Stoga je odgovor na pitanje iz naslova ovog trostrukog teksta jedno veliko i rezolutno ´ne´. NE! Beatlesi, po mom mišljenju, zaslužuju svu pažnju koju su ikad primili.
„The Beatles su spasili svijet od dosade“, rekao je jednom prilikom George Harrison. Ma može proći, George, jer moj je svijet uz njih ponekad zbilja manje dosadan. Stoga čitateljima ovog članka, svim bitlmanima i općenito ljubiteljima glazbe želim lijep dan uz njegovu:
** Zanimljive priče iza pojedinih pjesama možete pronaći na ovoj stranici
** * I definitivno preporučam preslušavanje svih albuma! :)
ponedjeljak, 05.12.2011.
Zašto su Beatlesi prestali nastupati, kako je nastao njihov najcjenjeniji album te koje su sve žanrovske inovacije uveli u svoj glazbeni opus, donosim u drugom nastavku priče o globalnom fenomenu zvanom The Beatles.
Beatlesima su, navodno, dozlogrdili live nastupi na kojima nisu uspijevali reproducirati materijal snimljen u studiju, a nije pogodovalo niti to što su od vrišteće publike teško mogli čuti vlastitu svirku. Također su, u skladu s mitologiziranim imidžem svih velikih rock bendova, otkrili svijet droge. Ah, što bi drugo bilo posrijedi...
No prije konačnog razlaza sa svirkom uživo, objavili su još jedan važan album naziva Revolver, na kojem osvajaju žanr psihodeličnog rocka. Odličan pokazatelj tog novog zvuka Harrisonova je psihodelična balada o prolazanosti vremena Love You To (A lifetime is so short/A new one can't be bought). Naime, njegova fascinacija indijskom glazbom rezultirala je dominantnim zvukom sitara i tzv. table (indijskih udaraljki), a s obzirom na to da mi je ova pjesma vrlo draga, moram reći – bravo George! Samozatajni gitarist također je zaslužan i za zvuk električne gitare u uvodnoj stvari Taxman, nakon čega na albumu slijedi Eleanor Rigby – primjer rastuće melodijske i stihovne inovativnosti. McCartney se ovaj put sjetio uvesti gudački oktet, a bizarne su stihove, prema legendi, svi zajedno iskombinirali. Eleanor je ime glumice s kojom su Beatlesi surađivali, no svakako je zanimljivija legenda da je za naslov pjesme zaslužan nadgrobni spomenik na kojem je Paul navedeno ime uočio šetajući grobljem. Prezime Rigby preuzeo je s natpisa na dućanu u Bristolu i tako je nastao (pomalo dadaistički) naslov koji uvodi u pripadajuće stihove. Naime, Eleanor Rigby „...Lives in a dream/ Waits at the window, wearing the face that she keeps in a jar by the door/ Who is it for?“, da bi uslijedilo legendarno „All the lonely people/Where do they all belong?“. Eto, svi samotni ljudi uz ovo se mogu pitati gdje zapravo pripadaju.
Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band - vrhunac eksperimentalnosti
Isprva zamišljen kao konceptualni album alter-benda gornjeg naslova, ovaj album primjer je potpune eksperimentalnosti. I ujedno najcijenjeniji, najhvaljeniji, naj... – pa valjda sve ikad. Beatlese, kao što sam napomenula, više ne zanimaju nastupi uživo, nego se okreću potpunom studijskom aranžiranju svojih pjesama. I kako je to završilo? Ponovno mi se u misao ušuljala ona standardna floskula – the rest is history! Što drugo reći, kada tako zaista i jest. Složene orkestracije, limena glazba, violine, rezanje i ponovno spajanje snimljenih vrpci, okretanje i puštanje zvukova unazad, ubrzanje i usporavanje istih.. – ovaj album zaista obiluje svačime. Jedna takva pjesma s raznim instrumentalnium elementima (ponovno sitar i tabla, akustične gitare...) je i Within You Without You, odlična stvar za koju se govori da je bila vrlo utjecajna na žanr progresivnog rocka. Poslušajte o čemu je riječ, a preporučam i Harrisonove, istočnjačkom spiritualnošću inspirirane stihove.
Lennonovo poigravanje stihovima prisutno je i u pjesmi Being for the Benfit of Mr. Kite, budući da je riječi preuzeo sa, ni više ni manje nego postera za cirkus. A da je motiv cirkusa važan aspekt ovog albuma dokazuje i poznata omotnica na su kojem su Beatlesi parodično obučeni u narednike cirkusante. Vjerujem da je navedena omotnica jedna od najpoznatijih ikad. Ali, ma nisu to Beatlesi, to je Sgt. Pepper´s Lonely Hearts Club Band, njihov slavni imaginarni bend.
Zatvorivši se u čuveni studio Abbey Road kako bi napravili ovaj album, Beatlesi su svojim upornim i kreativnim eksperimentiranjem još jednom stvorili glazbenu povijest. A onda su otišli u Indiju.
Vrativši se iz Indije, gdje su učili transcendentalnu meditaciju i poprilično ˇzabrijaliˇ na istočnjačku filozofiju, Beatlesi rade istoimeni album popularno zvan The White Album, čije su snimanje obilježile tenzije i svađe. Stoga je, po mnogima, ovaj album označio početak kraja slavne četvorke. Lennon se, vodeći ju kao attachment koji nervira ostatak benda, u studiju nije pojavljivao bez Yoko Ono. Mislim da ne moram dodatno objašnjavati tko je ta žena. Ili zbog nje, ili zbog nekih drugih razloga, John se sve više udaljava od ostatka benda, dok pragmatični McCartney sve više pritišće na suradnju. Ringo Starr je uslijed svega toga poludio i napustio bend na dva tjedna (zbog čega Paul svira bubnjeve u pjesmi Dear Prudence). "Ringo, vrati se!", možda su na taj način ostali članovi apelirali slavnom bubnjaru da ih ne napušta, no u svakom slučaju su uspjeli - Ringo nije dugo izdržao bez svog benda. A iz prkosa dominantnom dvojcu, Harrison je u studio doveo svog prijatelja Erica Claptona koji je odsvirao gitaru u (meni baš lijepoj) pjesmi While My Guitar Gently Weeps. Možda je Georgeu ta inicijativa kasnije prisjela budući da mu je Clapton preoteo ženu. No iz tog je ljubavnog trokuta nastala Claptonova poznata stvar Layla, posveta fatalnoj Pattie Boyd. Zbog cijele te situacije i manjka suradnje u kojoj je svatko od članova benda snimao pjesme sam za sebe, album je ispao heterogen i stilski nekoherentan, a kritike su podijeljene. No to svakako ne umanjuje važnost ovoga uratka u kojem ima svega - psihodelije, čistog rocka, McCartneyjevih pop veselica koje je Lennon, u svom ciničnom stilu, nazivao granny music, ali i utjecaja bluesa. Elementi tog žanra prisutni su u stvarima Why Don´t We Do it in the Road? i Yer Blues. Eto, čak je i blues našao svoje mjesto u njihovom muzičkom opusu.
No na koji su još način John, Paul, George i Ringo doprinijeli glazbenoj povijesti, saznajte u sljedećem postu, zaključku cijele priče zvane The Beatles.
nedjelja, 04.12.2011.
Neki moji prijatelji obožavaju The Clash. Moj otac fanatični je štovatelj Led Zeppelina te često ponavlja kako bi Robertu primjerenije prezime bilo Animal, a ne Plant. Rista, slažem se potpuno i svađajući se s biologijom tvrdim - Plant je Animal, Robbie the Životinja, da ne pretjeram riječju zvijer. Jedna moja prijateljica ´reže žile´ pred recitacijama Đorđa Balaševića, druga ne vadi CD Pearl Jama iz playera, trećoj je dovoljno pustiti Ramonese i počne skakati k´o luda. Među mojim favoritima davno se kao primus inter pares prometnuo australski enfant terrible, ´princ tame´ i gotični ´bastard´ Nick Cave. Njegovi stihovi za mene su poetski doseg u rangu Edgara Alana Poea i Williama Blakea. Svatko ima svoga favorita i osobne slušateljske ´manije´ su raznolike – od klešomanije, kejvomanije do, hm, balaševićemanije? (bolje da se ostavim kovanja morfoloških hibrida). U svakom slučaju, prefiks je varijabilan ovisno o individualnim muzičkim afinitetima. No postoji i kolektivna manija vrlo fiksnog prefiksa – beatlemania ili, kroatizirano – bitlmanija. Riječ je to koja označava kolektivnu euforiju ´poludjelih´ fanova, no ja ću joj za potrebe ovoga teksta pomalo proširiti značaj...
Ask me why? I want to tell you...
Neki od vas u ovom su podnaslovu prepoznali dvije pjesme Beatlesa čiji mi naslovi prikladno odgovaraju na pitanje čemu ovaj tekst. Naime, prolazeći prije nekoliko dana kroz aulu Filozofskog fakuleta, uočila sam plakat za koncert The Beatles Revival Banda, koji će se 08.12., 11. godinu zaredom održati u zagrebačkom KSET-u. Instantno odlučivši da taj događaj ne smijem propustiti, ujedno mi se rodila ideja da iznesem svoje viđenje o značaju benda kojem se zadnjih pola stoljeća kolektivno atribuira epitet najvećih ikad. A jesu li oni to zaslužili? Read slowly and see...
Pop-rock počeci i fanatična bitlmanija
Davne ´56. nekoliko liverpulskih klinaca (na inicijativu Johna Lennona) osniva skiffle bend naziva The Quarrymen, a 1960. bend mijenja ime u ono koje je zauvijek promijenilo glazbenu povijest. No Beatlesima uspjeh nije došao preko noći. Isprva su nastupali po lokalnim birtijama rodnoga grada, svirali po opsukrnim striptiz klubovima Hamburga, brusili vještinu i neprestano vježbali. A onda se 1961. dogodio THE trenutak - Brian Epstein, koji će postati njihov dugogodišnji menadžer, uočava ih dok sviraju u liverpulskom Cavern Clubu i, što drugo reći nego otrcanu ali istinitu frazu, the rest is history! Vrhunska procjena Brian, a uskoro je uslijedilo snimanje albuma.
Rubber Soul! Stilski zaokret i novi zvuk
Rubber Soul album je kojim su Beatlesi, pod utjecajem The Byrdsa i (koga drugog nego opet) Boba Dylana, napravili značajan zaokret prema zvuku folka te se općenito smatra jednim od najutjecajnijih folk-rock albuma. Ikad. To možda nije uočljivo na uvodnoj stvari (onoj nepoznatoj koja se rijetko može čuti) Drive My Car – globalno popularnom hitu s elementima funka, ali već sljedeća stvar svojevrsna je mini-revolucija u glazbenom stvaralaštvu, za što to je zaslužan manje eksponirani član benda, gitarist George Harrison. Riječ je o Norwegian Wood (This Bird Has Flown), pjesmi u koju Harrison, pod velikim utjecajem indijske glazbe, prvi put uvodi tradicionalni indijski instrument sitar i kreira legendarno psihodelično folk ostvarenje.
Pjesma je ujedno i primjer poznatog brainstorminga u pisanju stihova na potezu Lennon-McCartney, koji se mogu interpretirati na razne načine. „I once had a girl or should I say, she once had me“, uvod je u ono što se, diskutabilno, može opisati kao početak igre zavođenja u kojem muškarac, iz osvete što ga je žena odbila, drugo jutro pali njeno pokućstvo (napravljeno od norveškog drveta). Bilo tako ili ne, humoristični element svakako je prisutan, za razliku od nekih pjesama koje su prilično ozbiljne tematike. Primjerice, Harrisonovu Think for Yourself (Do what you want to do/And go where you're going to/Think for yourself/'Cause I won't be there with you), moguće je shvatiti i kao apel na korištenje vlastite glave u osobnim situacijama i kao upozorenje protiv političkih i inih obmana. Na svakome je da odluči što je George htio poručiti. U svakom slučaju, na ovom su albumu stihovi sve više kritički usmjereni, dublji i promišljeniji. Takvi su i u Lennonovoj Nowhere Man, prvoj pjesmi Beatlesa u kojoj nije prisutna ljubavna tematika (He's a real nowhere man/Sitting in his Nowhere Land/Making all his nowhere plans for nobody). Hm, mislim da se mnogi rezignirani emotivci, emo-klinci, depresivni, izgubljeni te pripadnici sličnih populacija mogu naći u ovoj nihilističkoj baladi. Što se tiče glazbe, u sklopu novog folk zvuka eksperimentiranje postaje sve izraženije. U pjesmi I´m Looking Through You, primjerice, Ringo Starr kucka prstima po kutiji šibica, a zvuk klavira, kojeg je u pjesmi In My Life odsvirao George Martin, producent benda i jedan od onih što zaslužuju titlulu ´the 5th Beatle´, eksperimentalno se snima kako bi zvučao kao čembalo.
U međuvremenu uživajte uz:
