Marketing
„Morate biti gadovi da biste uspjeli, i to je činjenica. A The Beatles su najveći gadovi na zemlji“, izjavio je jednom John Lennon, cinično sumirajući uspjeh svog benda. Gadovi ili ne, Beatlesi su doživjeli sve – bili su (i još jesu) masovno idolatrijski divinizirani, kritičarski cijenjeni te mnogo mnogo slušani. No doživjeli su i kolektivno paljenje svojih albuma nakon Lennonove legendarne izjave kako su popularniji od Isusa te uskovitlali mnoge rasprave o svojoj precijenjenosti. Svoj konačni sud o tome jesu li Beatlesi precijenjeni ili ne, donesite nakon završnog dijela ove´trilogijeˇ...
Posljednja faza stvaralaštva
Nakon kaotičnog ´bijelog albuma´, uslijedio je Yellow Submarine, soundtrack za istoimeni film te abum koji se generalno smatra njihovim najslabijim. McCartney uskoro inzistira na ponovnoj zajedničkoj svirci (za razliku od prethodnog pojedinačnog sviranja i studijskog spajanja pjesama) i Beatlesi se uskoro vraćaju svojim rock´n´roll korijenima. Paulova inicijativa i tzv. back-to-basics princip rezultirali su mnoštvom novog materijala te posljednjim objavljenim albumom Let it Be. Možda najbolji pokazatelj novog/starog pristupa u njihovom glazbenom stvaralaštvu riječi su rokerskog klasika Get Back kojeg su odsvirali na krovu svoje diskografske kuće Apple. Pogledajte slavni nastup:
Najpoznatija pjesma s albuma McCartneyjeva je posveta pokojnoj mu majci - Let It Be, no ja bih ovdje izdvojila Across the Universe - folk baladu u kojoj Lennon, nakon stiha na sanskrtu, sneno pjeva kako ništa neće promijeniti njegov svijet. Divota! Ilustrativne stihove u kojima evocira apstraktne koncepte poput riječi i slika pročitajte ovdje, a pjesmu svakako ne propustite poslušati.
Beatlesi su ponovno mnogo snimali, ali i dalje se mnogo svađali. John i Paul navodno su se i potukli (baš me zanima tko je bio jači...), a ovaj je put Harrison iziritran napustio bend (također privremeno). No unatoč svim McCartneyjevim pokušajima da ih zadrži na okupu, Beatlesi se uskoro raspadaju. Međutim, prije konačnog razlaza, još su se jednom okupili u studiju kako bi, ostavljajući razmirice po strani, snimili album kojem kritičari mahom dodijeljuju čistu desetku. Naziv tog remek-djela je...
Abbey Road – the last but not the least
Abbey Road posljednji je snimljeni materijal i njihov ´labuđi pjev´ (iako je objavljen prije albuma Let it Be koji se stoga smatra njihovim posljednjim). Omotnica ovog albuma također je jedna od najpoznatijih u povijesti rock glazbe (možda uz tzv. bananu The Velvet Undergrounda, Nirvanin Nevermind, The Dark Side of the Moon Pink Floyda te još pokoji uradak). Ta je omotnica ujedno potkrijepila poznatu teoriju zavjere „Paul is dead“ budući da pristaše iste u njoj vide simuliranu pogrebnu povorku u kojoj McCartney, treći u nizu, glumi pokojnika. Jasno, Paul je davno otišao na vječna lovišta, dok njegov ´jednojajčani´ dvojnik zaslužuje oteti Oscare iz ruku svih glumaca koji su ikad dobili zlatni kipić za životno djelo. A dok slavni Beatle obitava s one strane života, Elvis Presley, Jim Morrison, Bob Marley i ostali preminuli glazbeni velikani ispijaju sangriju i puše travu na nekom tropskom otoku, smijući se cijelom svijetu kako je ´popušio´ njihove smrti. Hm, da...
No vratimo se na album na kojemu, ponovno, ima svega - čistog rocka u uvodnoj stvari Come Together, klasične glazbe u harmoničnoj baladi Because inspiriranoj Beethovenovom Mjesečevom sonatom, Harrisonovih uradaka Something i Here Comes the Sun (uvijek mi svane sunce dok slušam ovu pjesmu, nemoguće je ne voljeti je!) itd. Također bih naglasila dragu mi stvar I Want You (She´s So Heavy), osmominutnu baladu s elementima bluesa i progresivnog rocka. Čuje se sintisajzer, čuje se Paulov bas, stihovi su kratki i repetitivni (I want you so bad/It´s driving me mad), a kraj je nagao. Ma evo je u cijelosti:
Zanimljivost ovog albuma je i tzv. medley u kojem su više kratkih (nedovršenih) pjesama spojene u jednu neprekinutu dionicu - od You Never Give Me Your Money do The End, jedine pjesme u kojoj je prisutan Ringov solo na bubnjevima. Sve zvuči divno, produktivnost je i dalje tu, međutim, uslijed dugotrajnog razilaženja u mišljenjima i nepomirljivih konflikata, jedan od najvećih bendova svih vremena uskoro prestaje postojati. Konačna bilanca? U svojoj bogatoj karijeri snimili su dvanaest studijskih albuma u samo sedam godina, a hiperproduktivnost tog epohalnog podviga nimalo nije umanjila kvalitetu stvorene muzike. Upravo suprotno. I je li to onda sve? Da se poslužim jeftinom frazom iz tv-reklama...
... to nije sve!
Naravno da nije - osim navedenih albuma, Beatlesi su tijekom svoje karijere objavili i mnogo EP-ova, singlova i kompilacijskih albuma, od kojih su neki nastali godinama nakon njihova raspada. Vrijedan spomena je The Beatles Box, osmerostruka kompilacija na kojoj su se našle i neke od dotad neobjavljenih pjesama. A poznata je činjenica i ta da su snimali filmove - A Hard Day´s Night, Help!, Let it Be, Yellow Submarine i Magical Mystery Tour. Pritom bih kao još jedan važan album izdvojila i pripadajući soundtrack za potonji film budući da su se na istom našli neki od najvećih hitova poput We Can Work It Out, All You Need Is Love i Hey Jude. I da, meni najdraža:
Stvarateljski opus Beatlesa izuzetno je raznolik, a glazbeni utjecaj nemjerljiv. Kao što sam prikazala, nema čega u njihovoj glazbi nije bilo – himničnih balada, rokerskih klasika, raskošnih orkestracija, pop hitova, psihodelije, folka, bluesa... i mnogo mnogo eksperimentiranja. Navodno su rezali snimljene vrpce, bacali ih u zrak te nasumično spajali kako bi kreirali novi zvuk. Bili su inovativni i u svakom smislu revolucionarni. A njihovi stihovi svakako za time ne zaostaju te su predmet mnogih (više ili manje kredibilnih) interpretacija. You´ve Got to Hide Your Love Away navodno je upućena Brianu Epstainu jer je slavni menadžer bio, pogađate, homoseksualac. Harrisonova Within You Without You duboka je i spiritualna te zasigurno poziva na razna subjektivna iščitavanja. Spomenula sam i Helter Skelter, rokersku ˇrasturačinu´, koja je, nažalost, dodatno ˇrasturilaˇ i pomračeni um onog ˇbezopasnog stričeka´ Charlesa Mansona (o tome saznajte ovdje ). No vjerojatno najviše tumačenja izazvala je, također spomenuta, Lucy in the Sky with Diamonds. Radilo se o referenci na LSD ili ne, za njeno su ´dešifriranje´ odani fanovi, kritičari i svi bitlmani diljem svijeta često uprezali sive ćelije ne bi li joj dokučili značaj. A sarkastični Lennon svima im se ´nasmijao u facu´ i napisao semantičku besmislicu I am the Walrus – zapravo skroz fora pjesmu! A primjera ima još jako jako mnogo...
Nakon svega, polako dolazim do svog (davno uočljivog) suda o precijenjenosti Beatlesa. No prije konačnog odgovora (a ne sjedim nasuprot Tariku), još samo da o tome upitam i nekog drugog...
Što kažu mladi danas...
Za mišljenje o Beatlesima upitala sam nekoliko mladih ljudi koji su dali sljedeće odgovore. Marina S. (29), iako u vječnom glazbenom okršaju bira Rolling Stonese, smatra Beatlese institucijom i nezaobilaznom glazbenom lektirom, a dragi su joj jer, kao i ona, tvrde „all you need is love“. Da ne postoje argumenti protiv tvrdnje da su Beatlesi najbitniji bend popularne glazbe izjavio je Matija G. (28), a voli ih jer su zapanjujuće melodiozni. Nije na odmet niti to što Johna Lennona smatra „cool likom, jednim od najbitnijih likova 20.st“. Petri R. (24) Beatlesi su prozor u rock´n´roll prošlost i ne postoji nijedan drugi bend koji ju vraća u bezbrižne 60-e kao oni. Jednostavno ju tjeraju na ples i smijeh, kako sama kaže. Nuša V. (22) tvrdi da ih je nemoguće ne voljeti te da im se uvijek iznova vraća, čak i ako joj ponekad dosade. „Volim slušati njihov poskočni i catchy rock'n'roll, uvijek podignu atmosferu. Osobno mi nisu najdraži bend, ali imam faze kada bi ih mogla slušati danima bez prestanka“, izjavila je. I, ono najbitnije, nitko od njih ne misli da su Beatlesi precijenjeni. Uzevši u obzir ova redom pozitivna mišljenja, na kraju dolazim do odgovora na pitanje...
Jesu li Beatlesi precijenjeni?
Beatlesi su bili su svašta. I ulickani štreberi koji, pod ´redateljskom palicom´ Briana Epsteina, u odijelima i kravatama pjevaju pop hitove izgledajući poput dobrih maminih sinova. I kosati rokeri koji opako ´praše´ klasik Get Back. I avangardni eksperimentatori. I bluzeri. I psihodelični spiritualisti pod utjecajem droga. I hrabri inovatori u mnogo toga daleko ispred svoga vremena. I... da, da, oni su sve to. Na početku ove bitlmanske ´trilogije´ postavila sam pitanje može li se o Beatlesima napisati nešto novo. Ne, nikako nisam napisala ništa novo – štoviše, samo sam se dotakla jednog aspekta njihova neprijepornog utjecaja i značaja. A to je onaj koji se odnosi na njihovo glazbeno stvaralaštvo. Stoga je odgovor na pitanje iz naslova ovog trostrukog teksta jedno veliko i rezolutno ´ne´. NE! Beatlesi, po mom mišljenju, zaslužuju svu pažnju koju su ikad primili.
„The Beatles su spasili svijet od dosade“, rekao je jednom prilikom George Harrison. Ma može proći, George, jer moj je svijet uz njih ponekad zbilja manje dosadan. Stoga čitateljima ovog članka, svim bitlmanima i općenito ljubiteljima glazbe želim lijep dan uz njegovu:
* Za detaljno upoznavanje s Beatlesima preporučam ovaj dokumentarni film u osam nastavaka
** Zanimljive priče iza pojedinih pjesama možete pronaći na ovoj stranici
** * I definitivno preporučam preslušavanje svih albuma! :)
Post je objavljen 06.12.2011. u 02:12 sati.