ponedjeljak, 05.12.2011.
And the story about the Fab Four goes on...
Zašto su Beatlesi prestali nastupati, kako je nastao njihov najcjenjeniji album te koje su sve žanrovske inovacije uveli u svoj glazbeni opus, donosim u drugom nastavku priče o globalnom fenomenu zvanom The Beatles.
Revolver – psihodelično remek-djelo
Beatlesima su, navodno, dozlogrdili live nastupi na kojima nisu uspijevali reproducirati materijal snimljen u studiju, a nije pogodovalo niti to što su od vrišteće publike teško mogli čuti vlastitu svirku. Također su, u skladu s mitologiziranim imidžem svih velikih rock bendova, otkrili svijet droge. Ah, što bi drugo bilo posrijedi...
No prije konačnog razlaza sa svirkom uživo, objavili su još jedan važan album naziva Revolver, na kojem osvajaju žanr psihodeličnog rocka. Odličan pokazatelj tog novog zvuka Harrisonova je psihodelična balada o prolazanosti vremena Love You To (A lifetime is so short/A new one can't be bought). Naime, njegova fascinacija indijskom glazbom rezultirala je dominantnim zvukom sitara i tzv. table (indijskih udaraljki), a s obzirom na to da mi je ova pjesma vrlo draga, moram reći – bravo George! Samozatajni gitarist također je zaslužan i za zvuk električne gitare u uvodnoj stvari Taxman, nakon čega na albumu slijedi Eleanor Rigby – primjer rastuće melodijske i stihovne inovativnosti. McCartney se ovaj put sjetio uvesti gudački oktet, a bizarne su stihove, prema legendi, svi zajedno iskombinirali. Eleanor je ime glumice s kojom su Beatlesi surađivali, no svakako je zanimljivija legenda da je za naslov pjesme zaslužan nadgrobni spomenik na kojem je Paul navedeno ime uočio šetajući grobljem. Prezime Rigby preuzeo je s natpisa na dućanu u Bristolu i tako je nastao (pomalo dadaistički) naslov koji uvodi u pripadajuće stihove. Naime, Eleanor Rigby „...Lives in a dream/ Waits at the window, wearing the face that she keeps in a jar by the door/ Who is it for?“, da bi uslijedilo legendarno „All the lonely people/Where do they all belong?“. Eto, svi samotni ljudi uz ovo se mogu pitati gdje zapravo pripadaju.
No po meni najoriginalnija stvar s ovoga albuma definitivo je Tomorrow Never Knows, budući da su na istoj uvedene mnoge studijske inovacije - tzv. automatic double tracking koji postiže dvostruki zvuk vokala i instrumenta te tape looping (segment zvuka se snimi i repetitivno ponavlja radi kreiranja neobičnih struktura i obrazaca). Na pjesmi je ubrzan zvuk gitare i pozadinskog smijeha, prisutan je simfonijski isječak, zvuk tambure i sitara... – potpuna kaotična psihodelija! Lennonovi stihovi (preporučam čitanje!) pritom nimalo ne zaostaju za neobičnošću ove pjesme i navodno su nastali pod jakim utjecajem LSD-a te preuzeti iz ove knjige. Osobno se ne mogu zasititi te pjesme. I´m hooked, kako bi se reklo. Evo i zašto:
Eksperimentalnost ove posljednje stvari s albuma kao da je bila uvod u sljedeći - onaj koji se smatra njihovim maestralim uratkom i po mnogim kritičarskim listama, najvećim albumom svih vremena. Riječ je naravno o...
Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band - vrhunac eksperimentalnosti
Isprva zamišljen kao konceptualni album alter-benda gornjeg naslova, ovaj album primjer je potpune eksperimentalnosti. I ujedno najcijenjeniji, najhvaljeniji, naj... – pa valjda sve ikad. Beatlese, kao što sam napomenula, više ne zanimaju nastupi uživo, nego se okreću potpunom studijskom aranžiranju svojih pjesama. I kako je to završilo? Ponovno mi se u misao ušuljala ona standardna floskula – the rest is history! Što drugo reći, kada tako zaista i jest. Složene orkestracije, limena glazba, violine, rezanje i ponovno spajanje snimljenih vrpci, okretanje i puštanje zvukova unazad, ubrzanje i usporavanje istih.. – ovaj album zaista obiluje svačime. Jedna takva pjesma s raznim instrumentalnium elementima (ponovno sitar i tabla, akustične gitare...) je i Within You Without You, odlična stvar za koju se govori da je bila vrlo utjecajna na žanr progresivnog rocka. Poslušajte o čemu je riječ, a preporučam i Harrisonove, istočnjačkom spiritualnošću inspirirane stihove.
Svakako je značajna i iznimno cijenjena A Day In The Life – osim što u njoj svira 40-člani orkestar, zanimljivo je i to da je bila zabranjena na britanskoj javnoj televiziji zbog lascivnosti u stihu „I´d love to turn you on“ (ma zbilja subverzivno ako mene pitate, iako stihovi, u principu, govore o vrlo običnim stvarima). Kada smo kod toga, stihovna inventivnost također je jedna od značajki ovog albuma, pri čemu ne mogu a da ne spomenem kultnu pjesmu Lucy in the Sky with Diamonds, Lennonovu ilustrativni imaginarij nastao na temelju školskog crteža njegova sina Juliana. Ova zanimljiva i pjevna stvarčica svakako ne bi postala toliko slavna da nije sljedbenika (kako samog benda, tako i lika i djela Johna Lennona) koji su iz naslova pjesme iščitali akronim za LSD. A Beatlesi su se tada drogirali – i savršen recept za stvaranje kulta je bio tu. Ne bi, naravno, sve skupa bilo toliko zanimljivo da tome nije tako... A tko je, na kraju, ta čuvena Lucy? „A girl with kaleidoscope eyes“, tko bi drugi bio.
Lennonovo poigravanje stihovima prisutno je i u pjesmi Being for the Benfit of Mr. Kite, budući da je riječi preuzeo sa, ni više ni manje nego postera za cirkus. A da je motiv cirkusa važan aspekt ovog albuma dokazuje i poznata omotnica na su kojem su Beatlesi parodično obučeni u narednike cirkusante. Vjerujem da je navedena omotnica jedna od najpoznatijih ikad. Ali, ma nisu to Beatlesi, to je Sgt. Pepper´s Lonely Hearts Club Band, njihov slavni imaginarni bend.
Zatvorivši se u čuveni studio Abbey Road kako bi napravili ovaj album, Beatlesi su svojim upornim i kreativnim eksperimentiranjem još jednom stvorili glazbenu povijest. A onda su otišli u Indiju.
Blues, metal i avangarda – The Beatles (The White Album)
Vrativši se iz Indije, gdje su učili transcendentalnu meditaciju i poprilično ˇzabrijaliˇ na istočnjačku filozofiju, Beatlesi rade istoimeni album popularno zvan The White Album, čije su snimanje obilježile tenzije i svađe. Stoga je, po mnogima, ovaj album označio početak kraja slavne četvorke. Lennon se, vodeći ju kao attachment koji nervira ostatak benda, u studiju nije pojavljivao bez Yoko Ono. Mislim da ne moram dodatno objašnjavati tko je ta žena. Ili zbog nje, ili zbog nekih drugih razloga, John se sve više udaljava od ostatka benda, dok pragmatični McCartney sve više pritišće na suradnju. Ringo Starr je uslijed svega toga poludio i napustio bend na dva tjedna (zbog čega Paul svira bubnjeve u pjesmi Dear Prudence). "Ringo, vrati se!", možda su na taj način ostali članovi apelirali slavnom bubnjaru da ih ne napušta, no u svakom slučaju su uspjeli - Ringo nije dugo izdržao bez svog benda. A iz prkosa dominantnom dvojcu, Harrison je u studio doveo svog prijatelja Erica Claptona koji je odsvirao gitaru u (meni baš lijepoj) pjesmi While My Guitar Gently Weeps. Možda je Georgeu ta inicijativa kasnije prisjela budući da mu je Clapton preoteo ženu. No iz tog je ljubavnog trokuta nastala Claptonova poznata stvar Layla, posveta fatalnoj Pattie Boyd. Zbog cijele te situacije i manjka suradnje u kojoj je svatko od članova benda snimao pjesme sam za sebe, album je ispao heterogen i stilski nekoherentan, a kritike su podijeljene. No to svakako ne umanjuje važnost ovoga uratka u kojem ima svega - psihodelije, čistog rocka, McCartneyjevih pop veselica koje je Lennon, u svom ciničnom stilu, nazivao granny music, ali i utjecaja bluesa. Elementi tog žanra prisutni su u stvarima Why Don´t We Do it in the Road? i Yer Blues. Eto, čak je i blues našao svoje mjesto u njihovom muzičkom opusu.
Za kraj bih spomenula i to da je na ovom albumu prisutno, sada već standardno eksperimentiranje a la the Beatles, a ono je mjestimice toliko avangardo i za ono doba progresivno da je čak (mnogima) i neslušljivo. Radi se o pjesmi Revolution 9, pretposljednjoj stvari s albuma, koju donosim za kraj ovog posta. Pokušajte poslušati Lennonovu kakofoniju:
U ovoj fazi njihova stvaralaštva najznačajniji (po procjeni kritike) album je iza njih, a dečki sve manje uspijevaju pronaći zajednički jezik. Lennon je´smrtno´zaljubljen u Yoko, McCartney sve teže podnosi manjak nekadašnje kreativne sinergije, Harrisonov glazbeni i stihovni potencijal teško zbog njih dolazi do izražaja, a Starr demonstrativno odlazi, da bi se ipak ubrzo vratio...
No na koji su još način John, Paul, George i Ringo doprinijeli glazbenoj povijesti, saznajte u sljedećem postu, zaključku cijele priče zvane The Beatles.
- 01:31 -
