siguran uspjeh
subota, 14.11.2020.kada ćete znati da ste sigurno uspjeli?
Gotovo nikada taj odgovor ne će biti pozitivan i ohrabrujući dokle god naše misli, radnje i postupci ovise o mišljenju drugih.
Logično je da smo odrastanjem postali ovisni
o okolini, odnosno oblikovani od strane zajednice u kojoj živimo, odrastamo, učimo, u kojoj nam se dešava sve lijepo i manje lijepo, sv što život daje i nudi na pladnju.
to je proces odrastanja koji smo svi prošli, koji prolaze naša djeca i tako će uvijek biti prema nekim životnim logikama.
u svakom slučaju na toj cesti postali smo manje ili više uspješni u realizaciji svojih ideja, želja, snova.
Tek kada "glavom" odrastemo shvaćamo koliko smo uspješno riješili svoje pupkovine ili ih ipak nismo.
Kada kažemo prvi NE, dobar je test provjere naše užadi i konca.
S NE kreću promjene koje nezaustavljivo izvlače sve one davne frustracije i neuspjehe, sve što smo htjeli, a nisu nam dali iz tko zna kojih razloga.
a mi, jednostavno nismo imali dovoljno samopouzdanja da se otmemo kontroli i radimo po svome.
Ponekad mi se čini da cijelo naše podneblje povremeno ima napadaj samopouzdanja u kasnijoj dobi jer su osvijestili što smo i koliko vremena izgubili.
Bildajte svoje samopouzdanje i širite ga dalje jer uspjeh se mjeri količinom hrabrosti i odlučnosti, a ne samo novcem i mjestom na društvenoj ljestvici.
Jel se slažete?
A
komentiraj (9) * ispiši * #
život
četvrtak, 12.11.2020.Neku večer pokušavam sva jadna riješiti neki svoj problem, dobro nije mali, malo je veći, pokušavam riješiti stambeno pitanje .
Sjedim u tišini noći i prebirem po glavi neka imena, kopam po mobitelu I sjetim se osobe koja mi možda može barem malo, utješno, riješiti stvar.
Pošaljem ja poruku uz ispriku da je kasno, da sorry na smetnji i da je kasno pa odmah u srž stvari i kako stoji da mi pomogne. Ona je takav tip osobe koja odmah nudi rješenje i na meni je da odradim dio koji se tiče mene same.
Zahvalim joj se i ona mi pošalje nešto što je mene u tadašnjem trenutku toliko spustilo na zemlju, da ne kažem učinilo manjom od mrava.
Poslala mi je tekst o djevojci koja se zove Kristina Ivanuš, dobitnica nagrade Hermann Gmeiner koja se svake godine dodjeljuje mladim ljudima odraslim u SOS Dječjim selima diljem svijeta. Uf, uf, uf…
Čitam taj tekst, suza suzu goni, dirljivo do bola, emotivno, ježi mi se svaka pora koja postoji na koži, baš udara.
Saberem se i kažem si, kako te nije sram…i baš tako, sram me biti toliko razmažena i misliti da je moj problem nešto što se treba dati drugome da ti pomogne. Ajmeeee Andrea pa kaj ti je…ovo je bitno, život te mlade djevojke.
Znate li o kojoj predivnoj curi pričam, netko možda iz medija već i poznaje te je pročitao?!
Tko nije, a smatra da je njegova otpala umjetna trepavica najveći problem odnosno očosali lak za nokte, nešto zbog čega ne može kročit po svijetu, samo neka pročita život Kristine.
Nije ona jedina koja ima takav život, al među rijetkima je koja javno ima hrabrosti ukazat na životne nedaće koje su je zadesile, desio joj se realni život.
Hvala Anice što si mi pružila pomoć, priču i indirektno me naučila kako riješiti stvar bez auč, ijao, grrrr.
Život je lijep.
Viva la vida
A
komentiraj (7) * ispiši * #
Zahvalnost
srijeda, 11.11.2020.Danas je Martinje pa ovim putem svim Martinama, Martinima i drugima koji slave i obilježavaju današnji dan, čestitam imendan. Živjeli.
Proveselite se i feštajte koliko to okolnosti dopuštaju i pazite na se. Vele da Bog čuva pijance/budale i malu djecu….m-da koliko ima istine, bumo vidli.
Nekako sam odlučila jutros u vožnji, dok sam razmišljala o temi dana i svecu dana, da to ipak bude zahvalnost. Čini mi se prigodno uvijek, a ne samo danas i ne samo za vjernike bilo koje vrste. Prigodno je za sve.
Zahvalnost je nešto što treba prakticirati svaki dan, to je dio života koji treba disati i biti sretan jer nam je dana prilika ići kroz život, kročiti dan po dan, biti tu.
Ponekad mi se čini da uopće zaboravim reći dobro jutro Andrea, dobro jutro djeco, dobro jutro svijete, dobro jutro zoro što se budiš i kako te divno vidjeti u svim spektrima tvojih boja, tvojih moći, tvojih ljepota, što smo mogli kročiti u novi dan, što dišemo.
Bezbroj je stvari za koje bismo trebali biti zahvalni, a tako je malo potrebno to cijeniti, dovoljno je reći samo HVALA.
Jedna jedina riječ koja ima toliku snagu i toliku težinu da je se ljudi gotovo boje, da ju ne mogu prevaliti preko usta, da jednostavno budu i jesu skamenjeni od nje same, da jednostavno ne znaju koliko se čovjek dobro osjeća kada ju izgovori Njemu, svijetu, sebi, drugome...koliko daje na vrijednosti svima oko sebe.
Jeste li pomišljali kako jedno hvala kao i osmijeh kao i jedno oprosti može učiniti čudo, pokrenuti lavinu nečega za što niste znali niti da postoji.
Moje prvo hvala je jutros bilo u buđenju i kročenju kroz dan, udisaju i odlasku iz kuće, zdravlju i dobrom stanju pa onda tako do navečer te sitnice čine jednu cjelinu koja daje smisao riječi hvala.
Zastanite ponekad, osluškujte svijet oko sebe i recite Mu hvala što ste dio tog Svemira i dio rijeke ljudi koja vas dodiruje na putu vašega života.
Hvala vam što me čitate i komentirate jer ovo mi je prvi puta da sam bloger tjedna i zato sam dodatno zahvalna za pruženu priliku koju ne smijem propustiti.
arigatou gozaimasu
komentiraj (11) * ispiši * #
ormar
utorak, 10.11.2020.jeste li ikada razmišljali o sadržaju svojeg ormara- garderobnog, ormara za cipele, improviziranog ili kakvog već imate?
Sad se sigurno pitate čemu ta tema, Bože, još jedna koja obrađuje tako trash temu, trijavilnog značenja i sadržaja.
Hahaha, tema je u biti duboka kad se gleda iz jednog drugog kuta, kad shvatiš da je povezana s psihom i mozgom onda počne biti napeta i duboka, skoro pa ko seks na suho.
Onih 14 dana kućnog pritvora sam također iskoristila na čišćenje, nemojte mislit da je pritvor moguć bez radnih akcija.
i tada sam po tisućiti put u svemu tome vidjela milijune krpica, hodanja po shopping centrima i bačenog novca.
novac nije milijun, ali je mnogo u tome.
S obzirom da sam tip osobe koja ne dvoumi dugo oko kupnje nečega, nego naprotiv vidi to i kupi- nekako mi se čini da postoji posebna konekcija između mene i tog robnog komada ili nakita ili nečeg nosivog, ali svejedno je osjećaj gubitka na tako nešto nevažno i danas prisutan bez obzira što sam okrenula ringišpil u svojoj glavi.
Pitanje koje si trebamo postaviti jest, čemu kupovati bjesomučno sve te stvari kad ovako i onako nosimo samo 20% svega toga, doslovno smo stalno u istome i ponekad dodamo neki komad na kojeg smo naletjeli u radnim akcijama jer eto nismo se sjetili, prerasli smo taj stil, konfekcijski broj ili nešto treće što je bio razlog da to ne nosimo.
Odgovor sigurno leži u psihi.
To je moj zaključak već neko vrijeme, al sad sam si definitivno to i potvrdila. Kao što je sve u glavi tako su i ti hirovi vezani uz bolesna kupovanja, nigdje drugdje, nego u glavi. Kad nam nešto u životu ne štima uvijek je tu dobra stara utjeha čokolada, cuga i kartica. Plastika čini čuda koja nas samo privremeno i trenutno čini sretnima jer sve je prolazno osim rješenja problema.
Priznajem vam da obožavam naočale i to one Kineske za jeftinu lovu, one koje imaju UV zaštitu ( moš mislit) i koje uopće ne kvare vid ( yeah right :), imam ih barem 10 jer idu uz svaku kombinaciju za trčanje ili druge potrebe- šetnja, posao…
O tenisicama da i ne govorim…
naušnice, nakit.....
aaaaaaa...help
Trebam li po terapiju??- hahah, znam da trebam i idem najviše na nasip i u šumu, noge, bajk..bilo što samo da što prije spoznam da nam je potrebno tako malo, gotov ništa.
Jel se slažete????
carpe diem i ne kupujte nepotrebno nego dobro i smisleno :)
komentiraj (13) * ispiši * #
Mini zavjet
ponedjeljak, 09.11.2020.Jeste li ikada imali neki zavjet? Onak ne mora nužno biti vjerski iako ljudi najčešće zavjet povezuju s vjerom.
Meni to nije nužno poveznica, osobno mi je zavjet više kao neko obećanje dano sebi kojeg se onda držim ko pijan plota pa mi olakšava radnju koju sam se mini zavjetovala.
Mini je zato što je lakše izvediv, bolje se možeš sam sa sobom dogovoriti i jednostavnije ga ispuniš, a sretan si zbog toga, ispunio si nešto što si sebi obećao i htio za sebe učiniti.
Naravno potrebna je ustrajnost u tome i svakome tko nije spreman biti uporan i tvrdoglav može u samoj ideji i začetku svog zavjeta biti skeptičan i sklon odustajanju.
Ja nisam tip koji lako odustaje i u svakom slučaju nastojim sve svoje ideje realizirati, pokušavam motivirat ljude koji ponekad budu u sumnji, ali samo kao mali poticaj, ništa više od toga.
Sve druge radnje predstavljaju forsiranje i pasivnu agresiju prema nekome tko nije spreman za sebe doprinjeti.
Jeste li vi tip koji izvršava vlastito obećanje ili vam je sasvim svejedno?!
Moj neki mini zavjet koji se u konačnici pokazao i kao koristan za osobni napredak, nastao je u proljeće 2020. za vrijeme lockdowna (prava hrvatska riječ) kada smo bili po cijele dane domeka s online poslovima, školama i kojekakvim osobnim demonima.
Bilo je 21.4.2020. točnije kada sam krenula s trbušnjacima i planckovima u nekom strahu od pretjeranog raskvašavanja. I eto, ostalo je do danas.
Jutros u 5:45 dizanje i ajmo 5 minuta trbušnjaka, malo manje planckova. Odmah mi je lakše kročiti u novi dan i vidjeti svijet drugačijim očima.
Krenite s nečim, bilo čime…nije bitan niti zavjet, niti savjet, samo da se kreće kuda god.
A možda me nemojte poslušati jer ja sam ovako i onako samo i stalno u 5. brzini u pripremama za triatlon (ne hvalim se nego se motiviram jer odricanje nije niti jednostavno niti lako, ali se isplati, uvijek se na kraju isplati).
Ostajte mi dobro, zdravo, vedro i veselo…
komentiraj (14) * ispiši * #
14 dana
nedjelja, 08.11.2020.karantena, samoizolacija, kako god nazovete, al meni ipak najdraže ime 'kućni pritvor'.
dok je još trajala 14 dana upali smo u to slučajno ili ipak i ne, ne znam, al dobro je sjelo. 2.a je od tada i tada do tada i tada u pritvoru, citam to pred dva vikenda, subota 10 navečer.
Gledam, ne vjerujem i pomalo se počinjem i bojat jer u prilogu je službeni dopis JZJZ, pokojni Štampar valjda ne spava noćima ove godine jer ga se spominje 24/7 (sorry imenjače, vjerojatno o tebi niš ne znaju, osim imena i crnjaka na tom području).
Dakle, samoizolacija.
e, al nije to zezancija, zaveden si u sustavu i moš najebat po džepu, ak te ulove i bla bla.
Zaključili smo već da je ovaj najeb po džepu nekak novi krug pakla pa usput pozdravljam gospodina Dantea koji ne kuži da bi danas za svoje krugove jedva dobio duju (oprostite Dante, šire se krugovi na dnevnoj bazi od birokracije do demokracije).
Uglavnom, evo, proletilo vrijeme u pritvoru pa mi dođe da me još malo pritvore po nekoj drugoj osnovi, al nemere, ne ide to tako, neš razbojniče kad tebi paše nego kad je nama gušt.
Sutra šljaka za bedaka i tak u krug, al od nečeg se i mora poludit, ne ide to samo od sebe.
Ps. dva tjedna ne slušam uopće vijesti i neam pojma kaj se događa, na fejsu nisam od ljeta, telku ne gledam godinama...jel sve ok sa mnom... ahahaha noć svima
komentiraj (12) * ispiši * #
zašto
utorak, 03.11.2020.zašto je toliko malo ljubavi oko nas kad znamo da ljubav ipak ima zadnju i odnosi pobjedu?!
zašto je frozen usao u ljude kad je jedino ljubav ta koja je besplatna?!
zašto je toliko stisnutih srdaca željnih nježnosti, a boje se odškrinut prozor ma kaj odškrinut, stavit ga na kant...
zašto sve to kad znamo da je život samo jedan, kad znamo da vrijedi disati punim plućima ma što drugi mislili o tome... Jer tko su oni da pričaju o našim kapacitetima i tko su oni da išta uopće ikada pričaju bez da smo ih ikada nešto i pitali????!!!
možda odgovor i leži u njihovoj želji da ih nešto pitamo i barem malo okrznemo njihov život pun pogleda kojima je potrebno puno toga, koji nemaju neku smislenost u malim stvarima ovdje i sada.
tko su oni da nas ukalupljuju i kore dok nam srca na livadama gore???
tko???
komentiraj (7) * ispiši * #
razno, a prazno
ponedjeljak, 02.11.2020.vratila sam ti se bloge
jer nikako drugacije ne more...
pita moja frendica SarahBEeee jos davnog 4.10.2020. jel bum pisala ili samo voajerisala.
m-da, dobro pitanje. Koje ja tek vidim danas, 2.11.2020.
proslo je puno od mog zadnjeg bivanja ovdje, prebrzo nekako, a ovdje kao da je vrijeme stalo.
to je pozitivan dio svega, al ipak u tom pozitivnom dijelu, puno se toga dogodilo svima nama.
priču o Koviljki i njezinoj vladavini u 2020.godini ne bum ni spomenula.
vise od svega pogodio me potres. to je jutro za mene koja sam tada stanovala u Preradovicevoj bilo velika prekretnica za sve.
gotovo me ubilo u svakom dijelu života, a i fizicki.
preživjeli smo, sreca nasa, mir na Nebu djevojci kija nije... Ne ponovilo se.
Ah, živote... Nakon sto sam opet dosla kod mame u Novi Zagreb i pribrala se, prošlo je i ljeto i godisnji i neki lijepi trenutci i neki ružni, ali evo... Idemo dalje s odlukama i realizaciji istih pa kud puklo.
nema smisla očajavat, uzdignute glave pripreme za tratlon teku, trenira se jer je osobni i unutarnji psihijatar tako odredio, a njemu se ne moze reci ne.
Hahahah.
Ostajte mi ustrajni i dobri, volite sebe i svoje bliznje, a Koviljku ne puštajte na vrata.
Laku i mirnu noc zelim svima.
komentiraj (5) * ispiši * #
