iznad svih do kraja

samo je nebo granica i kapa do poda cudu i cudesima, mi to mozemo!!!
nema predaje i kompromis je samo izgovor za neuspjeh. sport je odluka bez zadrske, a pogotovo natjecateljski.
kad preslikamo formulu uspjeha na privatni zivot, sve se svodi na dobru odluku, sad il nikad.

to be or not to be.. Petak 21

A

IKEA natjecaj

bas sam pod dojmom, super iznenadenje u ove neke sumorne dane pune politike i politiziranja sa svih strana, od ljudi koji me okruzuju do telke.. Uzas.
stoga je ova vijest od pred cca 20min ucinila moj dan sretnim i odlucih to objavit i obznanit.
dakle, negdje u 10.mj.2015. obavijesti me frendica (ja sam joj kuma pa je to vise od frendica) da je IKEA objavila natjecaj za klince, ne znam koja tocno dob je limit, al znam da njezin mali ulazi u raspon godina i kak ona juri prije posla odnijet te crteze direkt tam kod njih. kaj je najbolje, pokazala mi ih je i bas su bili super.
na kraju se tamo morala odlucit za samo 1od 3.
par dana poslije, veli mi, jao, gora sam od politicara jer lobiram na sve strane za ljude s Ikea karticom
Ja nabavila par brojeva i glasalo se, al tko bi reko da ce mi sad javit da je dobila mail s turbo pozitivnim zavrsetkom, a to je da slika putuje u Svedsku na finale.
juhuuuu.
eto, sretna sam jer je posteno glasano, moglo se samo karticama s njihovim brojem i jer sam ugodno iznenadena da ipak nije namjesteno.
sretno B u finalu i dao Bog da pobijedis!!!

Neopisivo lijepo za kraj dana, ponosna kuma!

vesh mashina

cudo jedno, vrhunski izum, tehnoloski gledano stalno ide dalje, novo nesto za tu kutiju prikopcanu u struju.
i tak ja cujem da ona centrifugira, silent, jedan od marketinskih mamaca kad ju kupujete. mislio bi covjek, aha, mos mislit kak je tiha centrifuga, al je, ova moja je svabica, gda bosch, drito iz germany, bez onih made in slovakia for bosch germany.
(pisem sve malim slovima jer mi se tak vise svida, bez brige, znam da se ime pise velikim slovom, pocetno je veliko)
slusam i razmisljam, zakljucim da je to sve super jer tko bi uopce u ovom ubrzanom zivotu imao vremena za rucno pranje, rifljace, velike lavore....
uglavnom, koliko god sve to nama olaksava, izgubilo se ono nesto od prije 100g., kad su zene odlazile na rijeke, potoke, izvore vode da bi prale, rifljale ves kojeg doduse nije bilo za izvoz, imale su par stvari koje je trebalo rijesit.. Sve to nije bilo tesko jer su jedne drugima pravile drustvo.
znaci ugodno s korisnim se na kraju pretvorilo u super druzenje, razmjenu informacija i kojecega jos.
danas, stisnes gumb i odes svojim imaginarnim frendovima na fejs il pred telku, kutija odradi job, a ti umorna od dana odes lec zakinuta za zbiljsko druzenje na rijeci.
vode i dalje teku, al zene vise ne furaju na rijeke

A

Oznake: Zakljucak

iznad svih

tja, krenulo je, opet je pocelo, kao na pocetku svake godine, euforija i nije neka.
uf, nekad se disalo s kaubojima, svaki misic, svaki zivac je trebalo smirivat, nismo disali samo da praznovjerno ne bi narusili prevlast, pobjedu gotovo u dzepu.
danas, zadnjih par godina, ne, ne, ne..nekaj ne stima, ne ide, nismo jedno, ne disemo ko jedno, stovise svatko igra ko da smo na tenisu.. steta..
uvijek su tu greske u napadu, pogesno dodavanje, koraci i da, suci, vjecno samo nas zakidaju, mi smo ti, teorija urote, zavjere i kojecega.
ne znam zasto ne mozemo priznat sami sebi da nam NE IDE vec par godina odnosno od smjene generacija.
pricali su, ovaj ih ubija na treningu, ne da im disat pa Balic sim, anarhija..
ja ne znam puno o ciklusima priprema vrhunskih sportasa za velika natjecanja i tempiranje forme, al znam da iza toga i za to stoje krv, znoj i suze, red, rad i disciplina i mislim da onaj koji to nije spreman prihvatit ne mora niti biti u repki

Lijepa nasa kao da je morska vila s lasom u rukama
Ajmooooooo kauboji

A

bakutanerica

ima jedna bakutanerica mala
koja svoje srce njemu je dala
nije znala kako bi stala
pa ga je tamo i urezala
dugo on ce jos tamo biti
i ona ce sniti o toj ljubavnoj niti
lokot ce na srce staviti, a bravu
kljucicem zaglaviti

A

zgodni fraeri

gledam ja sad dokumentarac najduzi dan, ne gledam to inace, al paznju mi privuku kontrolori leta. vau koji tipovi, haha.
zvuci totalis ko da sam neka siparica..khm prisjetim se jednog decka iz proslosti, bio kontrolor leta.. Nije mi se uopce svidao
nebitno sve to, glavno da imamo zgodne kontrolore leta, vatrogasce, specijalce, pilote..ah te uniforme
zene, nemojte se muljat, ipak volimo uniformu

A

uvijek moze biti teze

ne mogu se oteti dojmu i moram napisat par rijeci o tome koliko sam zahvalna da recimo trenutno nismo bolesni ili da imam 20kn u dzepu i sretna sam zbog toga, da imamo krov nad glavom, da djeca spokojno spavaju...
zasto to nabrajam, e pa zato jer sam svojevremeno bila u situaciji da sam razmazeno i olako gledala na neke stvari u zivotu, situacije, ljude.. Sve dok mi se nije desilo da sam prosla odjelom vaskularne kardio kirurgije na Rebru, odjel na kojem su se nalazila djeca do 5g., s tim da sam ja taj trenutak vidjela samo male zavezane rucice sa sondama u nosu.. Ijao, nakon tog prizora vise mi nije nikad palo napamet kukat jer nismo nocima spavali vise od 4sata.
kako je vrijeme odmicalo ipak sam malo zaboravila na one prizore iz bolnice i hop, evo mene u bolnici s mojim djetetom s brutalnom dijagnoznom, skoro pa da umire (srecom je sve super zavrsilo i dijagnoza je bila pogrešna). molim, kako, šta, ko, gdje..
e ljudi moji, svaki dan gledam u taj prozor gdje smo boravile, u agoniji i neizvjesnosti i s velikim Hvala idem dalje jer znam da uvijek moze biti teze, kompliciranije i tuznije...
stoga kad vam je tesko, ne ocajavajte jer nekima je uvijek jos i gorje nego vama samima
pomislite dobro

A

me myself and I

rece neki dan jedna moja jako dobra kolegica, mozebitna frendica, to me, kak je sve to u zivotu tuzno jer smo u biti uvijek sami, kad god je neki problem ili nesto, ma koliko ljudi bilo oko nas, nekako to sami moramo prozvakat i prebolit, borit se s tim i kaj ja vec znam kaj trebamo cinit, uglavnom,solo smo, ne.
Ok
onda isto tak procitam na fejsu jednu super stvar, mislim super, tad se cinila ok, al kad malo promislim o njoj, ijaooo. to je da se u zivotu u biti svadamo sami sa sobom u svakoj svadi koja postoji.
zanimljivo
i na kraju, na sebi sam skuzila da kad trcim, penjem se,planinarim il skijam, da u biti opet vodim borbu sama sa sobom.
kaj vise rec, osim, borimo se sa sobom i pobijedimo se jer je taj dio najtezi.
never give up

A

10 eura

mjesto radnje: austrija
vrijeme radnje: hladno jutro u 8:50
akteri radnje: smrznutih 10eura i ja

eto posrecilo mi se.
u RH nailazim konstantno na 5 ili 10 lipa, sića, ali i to je novac. mnogi će rec, pih ni ne saginjem se za to.
e pa eto, ja sam se trudila podic te lipe i sad mi se vratilo brdo tih lipa u obliku 10 eura.
osjecaj je sladak, ali nista posebno jer ipak je to samo materijalno, jel tako, takooooo je.
zrno po zrno, pogaca
lipa po lipa, desetaca

A