neukrotivacarolija

vrijeme će pokazat

nedjelja, 31.07.2016.

...jednom netko će doći
Doći da ostane, možda baš ja
Tko to sada zna, ima još vremena...

Dugo godina, dok sam još bila u fazi razvoja,
Evoluiranja same sebe, uopće nisam željela
Shvaćat da će vrijeme nešto pokazat, da stvari moraju sazrijet, da krug života diktira slijedove života
I da apsolutno ništa nije do nas,
Osim možda da nešto prvi sami zavrtimo, ako je tako trebalo bit.
Stvarno, od trenutka kad sam prestala svađu s onim svojim malim Bogom kojeg nosim u sebi i kojeg uredno ne slušam, stvari su počele dolaziti na svoje.
Spoznala sam svašta, odlučila sam svašta, okrenula onaj bitan list u biljeznici svog života, sjećate se, pisala sam skoro svakodnevno o tome.. Nebitno
Svašta je bilo, nadam se da će svašta još i biti.
Jedna bitna stvar kod tog vremena mi je davno promakla, al sam ju sad uspjela ulovit, bolje ikad nego nikad i bolje sada nego tada.
Ulovila sam da smo različiti i da to vrijeme, ako trebamo bit na istom kolosijeku samo pomaže da smo na tom vlaku u isto vrijeme, zajedno zauvijek.

Pa vi sad vidite skupa sa mnom kaj će nam to vrijeme pokazat i kada će to bit.
Strpljen spasen i pusti nek traje, dok traje
Dobro je...
Vjetre puši nam ti i dalje

A

svašta za danas

petak, 29.07.2016.

Zivot je prekratak da se ujutro budiš s kajanjem.
Zato voli ljude koji te tretiraju dobro i zaboravi one koji to ne rade. Vjeruj da se sve desava s razlogom i ako ti se pruži prilika, iskoristi je... ako ti promijeni život, pusti neka tako bude.
Nitko nije rekao da će bit lako, samo su obećali da će biti vrijedno truda.

Slomljeno srce je slomljeno onoliko koliko ti to želiš i bol ide duboko onoliko koliko ti to želiš.
Pobjeda nije u tome koliko nam je puta srce bilo slomljeno, već što smo naučili iz toga.

Eh ljudi moji, za sve to treba imat snagu i volju, treba se borit ma kako teško bilo, treba ic i živjet dan po dan i uzivat u svakom trenutku jer život je jedan, neponovljiv i kratak.

A onaj vjetar i dalje puše

A

pravo vrijeme i pravo mjesto

ponedjeljak, 25.07.2016.

srela sam te slučajno,
Al kažu da svaka slučajnost
Nije slučajna, onda mogu rec
Sreli smo se s razlogom.
već neko vrijeme razmišljam i znam
Koji je to bio razlog
Sve sam shvatila
Sve je jasno
Imaš to nešto što je mojoj duši spas
Došao si u moj život nenadano i ostavio
Dubok trag
Bio si tamo, na 4rijeke u pravo vrijeme,
Na pravom mjestu
Zivotni krug zna gdje i kada treba zatvorit
Zašto tako i kako dalje.
Sve je zapisano, a kako dalje
Vrijeme će sve pokazat

Ostat ćeš zauvijek moj heroj

A

jednosmjerna cesta

subota, 23.07.2016.

Pomislim nekad na bivsa jutra
na bivse ljude na bivsa mesta
al put me vodi samo u sutra
zivot je jednosmerna cesta.
Pamtim detinstvo dom svaki kutak
krov posle kise crven ko kresta
ne mogu tamo ni na trenutak
zivot je jednosmerna cesta.
Secam se svoje ljubavi rane
poljubca prvog u senci bresta
ne mogu nazad u sretne dane
zivot je jednosmerna cesta.
Svi idu dalje i ja sa njima
zivotni pravac moram da pratim
a tolko divnih casova ima u koje zelim da se vratim. U svoju proslost ja necu stici pa da prozivim godina dvesta na drugu stranu uvek cu ici zivot je jednosmerna cesta.
A

Ps. Dobro kaže Balasevic

tragovi na duši

petak, 22.07.2016.

sjedim ja ovih dana na plaži, ono kao uzivancija, ma mos mislit, al dobro i baš danas, upadne mi u oči starija Svabica puna tetovaža.
I gledam u nju, malo skicam kaj ima sve na sebi i padne mi napamet pa ona je puna tragova na duši.
Da, vjerojatno je 90% svih tetovaža vidljivih u paru s istim brojem onih unutra, nama smrtnicima nevidljivim.
Ostanem iznenadena sa svojom spoznajom, vjerojatno nisam u krivu, a možda ni u pravu, al zaključak nije za odbacit.
Tko od nas nema tragove na duši, od najranijih dana svog života?!
Ne pamtimo sve jer smo ih brdo prevalili, htjeli čim prije zaboraviti, ali eto, neki su taj trag ostavili kao znamen za cijeli život, neki su se obilježili, da ne kažem zigosali.
Jesu li požalili ili nisu, to je malo bitno, bitnije je ono unutra, jesu li riješili sa sobom te tragove ili su ih oni unakazili za cijeli život?!
To je ono što nikada ne možemo znat jer je to nešto što nitko ne želi priznat ni samom sebi, a kamoli drugome.

..in vino veritas... Možda jednog dana

A

sloboda nema cijenu

srijeda, 20.07.2016.

Vrištim već danima tu naoko slogan frazu, sloboda nema cijenu.
Zvuči tak luckasto, smiješno i pomalo prazno onom tko uopće ne shvaća kaj se iza toga krije.
Smijem se, ne prestajem, osmijeh mi se razlijeva od uha do uha.
Ljudi koji znaju značenje naslova, raduju se sa mnom, grle se ljube i čeznutljivo čekaju naše buduće vedre dane ma kako možda ti dani teški bili jer svako oslobođenje nosi neki svoj biljeg i znamen.
Mojoj radosti nema kraja i kad me ljudi upitaju, 'i kako ćeš sad dalje'!?! Jer to su oni koji ne razumiju, ne shvaćaju bit te nove životne stranice te točke na i, tog veselja
To su oni koji nikada ne će spoznati kako je lijepo konačno odlučiti i učiniti nešto čime ćeš se spasiti od nečega za što znaš da je osudeno na propast kad tad
U biti znao si to možda prvog dana negdje duboko u sebi, al teško je sebi priznati tako nešto, teško je sebe pobijediti.
No život i prilike ne pitaju više ko će koga pobijediti, već te tjeraju da sam sebi konačno kažeš
E sad je stvarno dosta jer život je pred tobom i nitko nema dva života pa nemam ni ja... La La La

A

sram

ponedjeljak, 18.07.2016.

A. se srami zbog njega, nedopustivo.
Odavno sam se prestala sramiti zbog sebe i svojih postupaka.
Davnih dana, nekada tamo, ni ne pamtim više.
Znam da je to možda i loše, al ja sam takva, blamaža je u opisu moje ličnosti i čisto pristojno ja s tim živim, dobro se nosim i čak ljudi sve to oko mene isto prihvaćaju (da ne prihvaćaju ne bi bili kraj mene).
Bilo je kojekakvih blamaža i sramota, od nekih neuspjelih uleta muškima do uzicavanja propusta negdje.
Ovi neuspjesi su uglavnom brzo zaboravljeni jer je skor na strani uspjeha uvijek bio veći. Na moju sreću.
Al ovo zbog čega se A. srami ne samo danas nego i zadnjih nekoliko godina nije A.i njezino ponašanje nego njegovo.
Da, dobro ste čuli, njegovo.
To je za poludit.
Prvo toga nisam uopće bila svijesna, ali što sam bliže bila odluci, moje se ticalo srama povećavalo.
Nema veze, preživjet ću kao i sve do sada
I gledam sada dok ovo pišem u velebni Velebit
I pjevam si
No more, no more i can stand it
Iliti nikada više jer ti se loše piše

A

kaj ti je život

subota, 16.07.2016.

pjeva Škoro, na vjetru svijeća
kažem ja, samo jedna vreća
pakiram danas sve, svoj život
U kutije i vreće, gledam i ne
Vjerujem, halo, sav život stane
U 20 kutija i 15 vreća za šutu
Ajme pa to je tako jadno
Ma nije jadno, okrenem se i
Kažem si, jadnije od tog bi bilo
Da sam ja u jednoj od tih vreća i
Da me nema
Zacas je zapuhal onaj vjetar koji
I dalje puše, a ja sam zatvorila to
Poglavlje i idem dalje za iste pare
S novim iskustvom u neko ljepše i
Bolje sutra
Jer ja se ne ću nikad predat,
A vatra života će uvijek plamtit
Ma kako bolno bilo

Jer život je samo jedan, kratak i neponovljiv

A

analiza

petak, 15.07.2016.

gledam ja te analiza nakon sportske utakmice pa analiza situacije u društvu, politički plan i program popraćen uvijek nekima komentarima i analizama
Uf, svi nekaj imaju za rec i zaključit na zadanu temu, koš, gol, penal, autogol...
I tak ja jučer mislim i snimam se curama na whtsup
Kad ono pa konačno
Konačno i mi svakodnevnim analizama dolazimo do takvih zaključaka da nam ni Freud ne bi bio do koljena, Haha
Usavršile smo svoje umijeće i umjesto da jadikujemo ili da smrcamo u svoja 4 zida, mi se snimajuci oslobađamo svega što nas ograničava i postajemo analiticarke zadane teme.
Tema je uvijek ista, na različite načine iz dana u dan
I Nikad ne dosadi, možete mislit o čemu klaframo.
Blablas ti, blablamo mi.
Moje analiticarke i ja SAM, volim vas

A

kao nekad

srijeda, 13.07.2016.

Izašla sam van s limenkom pive i slamkom
sjela na klupu kod Mimare
Klupa je mokra jer je padala kiša, al
Ja sjedim gore, na naslonu
Nekad nam je to bilo najdraže
Jer su nas vječno špotali da mazemo klupu
Evo vam na, špotajte me sad, ak ste ziher da će proc
Cugam solo
Uživam
Vjetar i dalje puše, pokoji prolaznik
Jer ipak je sutra radni dan
Da, radim i ja, al morala sam bit kao nekad
Buntovna, odvažna
Bezbrina, mlađa
Sretna i bez okova
Bez opravdanja kuda, gdje i kada
Neprocjenjivo
Baš kao nekad, al ovaj puta zrela i sama

A

raditi na sebi

zašto je rad na sebi uvijek najteži?!
možda zato što lakše analiziramo tuđe situacije
bolje vidimo tuđi problem
za drugog smo uvijek najpametniji
sve je to ok, štima priča, ali..
meni je u zadnje vrijeme od kad sam se
ulovila u koštac sama sa sobom i radim na tome
da poradim na sebi, puna kapa nezatrazenih komentara.
kad krenu ti ljudi, Ijaooooo, jel te ko kaj pital, molio, daj onak, pliz, nestani brzinom munje.
rad na sebi je najteži i na to skoro nikada nismo spremni, ali što prije počne čovjek sebe pobjeđivati u malim ili sitnim stvarima, bit će mu lakše sagledati opći mozaik sebe samoga.
na jednom natjecanju spiker je rekao, ovo je natjecanje u kojem ste rival sami sebi i pokažite si koliko daleko možete dogurat u toj ustrajnosti da postanete sam svoj sampion

A

spremna sam

ponedjeljak, 11.07.2016.

okrenuti novu stranicu
živjeti život u punini
radovati se svaki dan
oprostiti stare dugove
na tebe cijeli život čekati
otvoriti srce
uzeti ruke
zagrliti čvrsto i ostati tamo
vristati od sreće
gledati u tvoje oči
primiti poljubac
prepustiti se
uživati
voljeti ludo, nezaboravno i
bez zadrske
riskirati sve
opet vjerovati beskonačno
još puno toga dati tebi
oooooo živote ludi

A

zaspati

subota, 09.07.2016.

zaspala bih sada ja
na tvojim rukama
budila se ne bih
nikada

kako je dobar osjećaj
kad imaš ruke koje
te drže, koje su tvoj
oslonac
kojima vjeruješ
u koje se uzdas da te
neće pustiti da padneš
kao kad dijete držis u naručju
i tepas mu i voliš ga
i beskonačno gledaš
jer znaš da je sigurno i
da to može trajati zauvijek
taj osjećaj da mu spavas na rukama
tako bezbrizno i lijepo

A

sanjam

četvrtak, 07.07.2016.

ležiš u mom naručju
tama oko nas
tišina i pokoji cvrčak
žar tvoje cigarete
daje znak da smo tu
da se snovi ostvaruju
i da se želimo prepustiti
jedno drugom
sanjam da me vodis na
vrh ledenog brijega
topi se sve oko nas
želim da me uvedes u taj
neistraženi svijet
u ekstazu života i da mi
konačno vratiš eliksir davno
izgubljene mladosti
upravo to želim u noći
kad slušam tvoje disanje
i mirisim tvoju kosu
osjećam tvoje dodire
po sebi i znam
o da, znam da želim te

A

biti sretan

utorak, 05.07.2016.

Okrenula sam stranicu u zivotu, presretna sam zbog toga. Odluka je dozrela, konacno. Trebalo mi je dugih godinu dana, al taj dan kad sam odlucila, kad je taj demon izasao iz mene, to je bilo to. OSLOBODENJE.
Neprocjenjivo.
To je nevjerojatan osjecaj, dobar do bola. Osjecaj koji ti daje krila.
Od toga dana, svaki tren kad pogledam u nebo, koje je ovih dana predivno plavo i divno,
Dobivam od njega takav mili i dragi pogled pun razumijevanja i ohrabrenja.
Kao da mi kaze, bravo curo, pred tobom je nesto nevjerojatno.
Hrabrost, ljudi moji, hrabrosti treba imat. Usudite se i uzivajte.
Onda sam jucer procitala ovo i uzdigla se jos i vise:
"Najbolji dan u tvom životu je onaj dan kada odlučiš da je tvoj život samo tvoj. Bez ispricavanja ili opravdanja. Bez ikoga na koga ćeš se osloniti,od koga ćeš zavisiti ili koga ćeš kriviti."
Viva la vida jer je zivot samo jedan i divan.

A

Ps. Bez obzira da li je to negdje zapisano, znam da ću uspeti! Ako to nije predodređeno – predodredit ću, ili ako nije suđeno, ja ću to uraditi. Ako stignem do granice, precrtat ću je, ako naiđem na kraj, stvorit ću od njega novi početak."

mi smo se sreli

ponedjeljak, 04.07.2016.

A.B.Simic
Mi smo se sreli na ovoj zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kada se opet rastanemo i pođemo na naše
tajne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se nekada ljubili na nekoj zvijezdi
što se zove Zemlja?

Uf, a duša cezne i zudi
Hoćemo li, mali, hoćemo li ikada više

A

malo sexa

subota, 02.07.2016.

Tko smo?
Što smo?
Gdje smo?
Kako smo?
To su samo neka od pitanja koja moja prijateljica i ja rasclanjujemo svaki dan.
Nije na odmet biti upoznat sa stanjem, kako općim tako i osobnim, Haha.
Na kraju se uvijek sve opće svede na to osobno koje je od dana do dana drugačije.
Čemu služe frendovi nego da se ili veselis s njima ili da im se izjadas za sve kaj ti se desilo, sitnice koje muče iz dana u dan, da se analiziraju stvari, stanje i činjenice.
Masu puta iz tih razgovora pronađemo put i rješenje za sve, odmah i zauvijek, a u većini se slučajeva samo smijemo kao kakve curice i maštamo o nekim ljepšim stvarima i načinu života koji bi zadovoljio sve ono o čemu sanjamo.
I recimo, danas, vrućina strašna, konačno je stiglo ljet, mi se cerimo i pričamo o seksu.
Tema koja je neiscrpna, stalno prisutna i jako nas veseli.
Slatke smo dok tako pričamo kaj bi mi htjele, kako to ostvarit, način na koji promijenit postojeće stanje i gdje ćemo dogurat s tim svim što pretresamo.
Hihocemo, ljudi gledaju, nis im nije jasno,
Al nije nama bitno kaj njima nije jasno,
Nama je bitno naše stanje i naše malo vriskanje od
Zadovoljnog razgovora.
Sretne smo jer možemo sve podijelit jedna s drugom bez zadrske i bez osude.
Živio sex

A