...jednom netko će doći
Doći da ostane, možda baš ja
Tko to sada zna, ima još vremena...
Dugo godina, dok sam još bila u fazi razvoja,
Evoluiranja same sebe, uopće nisam željela
Shvaćat da će vrijeme nešto pokazat, da stvari moraju sazrijet, da krug života diktira slijedove života
I da apsolutno ništa nije do nas,
Osim možda da nešto prvi sami zavrtimo, ako je tako trebalo bit.
Stvarno, od trenutka kad sam prestala svađu s onim svojim malim Bogom kojeg nosim u sebi i kojeg uredno ne slušam, stvari su počele dolaziti na svoje.
Spoznala sam svašta, odlučila sam svašta, okrenula onaj bitan list u biljeznici svog života, sjećate se, pisala sam skoro svakodnevno o tome.. Nebitno
Svašta je bilo, nadam se da će svašta još i biti.
Jedna bitna stvar kod tog vremena mi je davno promakla, al sam ju sad uspjela ulovit, bolje ikad nego nikad i bolje sada nego tada.
Ulovila sam da smo različiti i da to vrijeme, ako trebamo bit na istom kolosijeku samo pomaže da smo na tom vlaku u isto vrijeme, zajedno zauvijek.
Pa vi sad vidite skupa sa mnom kaj će nam to vrijeme pokazat i kada će to bit.
Strpljen spasen i pusti nek traje, dok traje
Dobro je...
Vjetre puši nam ti i dalje
A
Post je objavljen 31.07.2016. u 23:39 sati.