Izašla sam van s limenkom pive i slamkom
sjela na klupu kod Mimare
Klupa je mokra jer je padala kiša, al
Ja sjedim gore, na naslonu
Nekad nam je to bilo najdraže
Jer su nas vječno špotali da mazemo klupu
Evo vam na, špotajte me sad, ak ste ziher da će proc
Cugam solo
Uživam
Vjetar i dalje puše, pokoji prolaznik
Jer ipak je sutra radni dan
Da, radim i ja, al morala sam bit kao nekad
Buntovna, odvažna
Bezbrina, mlađa
Sretna i bez okova
Bez opravdanja kuda, gdje i kada
Neprocjenjivo
Baš kao nekad, al ovaj puta zrela i sama
A
Post je objavljen 13.07.2016. u 23:40 sati.