tragovi na duši

petak, 22.07.2016.

sjedim ja ovih dana na plaži, ono kao uzivancija, ma mos mislit, al dobro i baš danas, upadne mi u oči starija Svabica puna tetovaža.
I gledam u nju, malo skicam kaj ima sve na sebi i padne mi napamet pa ona je puna tragova na duši.
Da, vjerojatno je 90% svih tetovaža vidljivih u paru s istim brojem onih unutra, nama smrtnicima nevidljivim.
Ostanem iznenadena sa svojom spoznajom, vjerojatno nisam u krivu, a možda ni u pravu, al zaključak nije za odbacit.
Tko od nas nema tragove na duši, od najranijih dana svog života?!
Ne pamtimo sve jer smo ih brdo prevalili, htjeli čim prije zaboraviti, ali eto, neki su taj trag ostavili kao znamen za cijeli život, neki su se obilježili, da ne kažem zigosali.
Jesu li požalili ili nisu, to je malo bitno, bitnije je ono unutra, jesu li riješili sa sobom te tragove ili su ih oni unakazili za cijeli život?!
To je ono što nikada ne možemo znat jer je to nešto što nitko ne želi priznat ni samom sebi, a kamoli drugome.

..in vino veritas... Možda jednog dana

A