Tebi grade moj
srijeda, 31.05.2017.Made in Zagreb, gdje cesta mog života teče..
Sve sam ti dala, sve sam od tebe krala..
Stojis i brojis
Ljudi odlaze i dolaze
Prošlost se piše i vratiti se ne može više
Ljudi te vide i tebe se ne stide
Ponosno stoje kipovi i top
Pa nam u podne kratko kažeš stop
Sava šutke teče i zna da si ti pun sreće
Tebi grade moj
Dragi Zagrebe,
jedan KAJ za kraj
Za tvoj mali raj
A
komentiraj (2) * ispiši * #
osjećaji
petak, 26.05.2017.osjećaji su sve promijenili..
uvijek tako bude.
kad si dovoljno hrabar i dovoljno lud, onda emocije naveliko utječu na okolnosti i promjene.
ono što te mijenja dolazi iznutra, ta vatra, neopisivo.
buktinja daje žar, polet, euforiju, na krilima vjetra, letim..dobar je osjecaj za feeling.
divota za dva života.
iz jednog pogleda
od jednog poljupca
od tebe
zbog tebe
ma sve..
izgaram jer to želim, jer samo tako i mogu, za drugo niti ne znam.
jednom rječju, uzivam na najjačee.
lost on you..a opet samo svoja u zagrljaju tvom, na usnama tvojim..tijelo o tijelo..neprocjenjivo
A
komentiraj (4) * ispiši * #
kad smo spremni?
četvrtak, 25.05.2017.jesmo li ikada dovoljno spremni?
kada mislimo da možda jesmo, a što je to za što smo spremni?
trenutci kroz život, male i sitne stvari nas nevidljivo vode te nam pokazuju spremnost u punini.
je li doista trenutak za biti spreman i suociti se sa svime sto nam se stavlja pred nas kao plata za dvoje s brdom svega?!
mozda bismo radije odabrali vrecu necega, a ne platu, al nema tu biranja jer i kad smo mogli odabrat, prihvatili smo neke druge izazove.
jesmo li sretniji, jesmo pametniji...to ne mozemo znat..osjecamo se tako, uvijek smo blago napuhani i pametniji u odnosu na neke druge, ali smo isto tako i gluplji u odnosu na one na ciji se niov cesto znamo spustiti jer nas uvuku u svoje sitne svijetove.
ah, tko zna jel smo ikad spremni...radimo na spremnosti od kad znamo za se, a ona stara born ready..nisam sigurna da nije samo fraza.
znam rec, nista me vise ne moze iznenaditi..oooooooooo kako loše, koja glupa recenica...itekako mi se onda sprema nešto, neko veliko se iznenađenje iza brda valja.
umijeće života i jest življenje, svojstveno svakom ponaosob.. pa tako i ta čuvena spremnost na sve i svašta što nam život pruža.
spremna sam izgarat to je ono što sa sigurnošću znam i spremna sam obećat odanost i vjernost dokle god dišem i živim...
za drugo vjerpjatno nisam dovoljno spremna, samo hodam i učim, vjerujem i živim..
A
komentiraj (5) * ispiši * #
Mislit je…
utorak, 23.05.2017.Drek znat..rekli su nekad davno naši stari.
Ima nešto i u tome.
Puno promišljanja, razmišljanja vodi nigdje..pogotovo kad taj proces traje neko duže vrijeme.
Ja radim po feelingu. Hop i evo me, spontano idem dalje i naprijed. Razmišljam u hodu.
Jel takav pristup dobar ili nije, nebitno mi je, paše mi, a to je ono što radim dokle god me to veseli.
Sreća koja proizlazi iz brzopoteznih postupaka za mene je nemjerljiva. Neprocjenjivo.
Znam, znam zvuči ludo, but this is who I am and i don't care. Uzivam na najjče i sada.
Ne sutra, ne kad dobro promislim i ne onda kada za to bude kasno.
Now!!!!
We think too much and feel too little- charlie chaplin
A
komentiraj (8) * ispiši * #
emocije
ponedjeljak, 22.05.2017.Pitaš me o emocijama.
Zašto one?
Tako mi je najlakše živjet, odgovaram ja.
To sam ja, emocija.
Ali emocije nisu samo dobre, emocije su i loše, kažeš ti.
I opet pitaš, a kako kad te pogode takve, loše emocije.
Kad dođu loše emocije, onda placem i tugujem, ridam i cvilim, a zašto!
Zato jer tako oslobađam sve to i idem dalje u nove pobjede snažnija.
Jer sve što te ne lomi, jača te.
Budi u tebi hrabrost, jakost, mudrost, upornost..budi tebe na svim razinama.
Eto, zato emocije, zato da budemo cjeloviti i jaki kad nam to treba.
a ti, ti mi cinis krasne stvari, ti me cinis sretnom...
A
komentiraj (3) * ispiši * #
u oku promatraca
srijeda, 17.05.2017.Shvatila sam da su neke stvari zauvijek nepromijenjive..ma koliko se trudili dokazati suprotno.
kroz život radimo greške, naravno da je to škola odrastanja pa su neke tako spoznate, druge pak ostale negdje visit između spoznaje i lekcije, a za neke uopće niti ne znamo da su se dogodile, al su od velike važnosti, odigrale ulogu kad nismo ni znali.
U našem životu ljudi se pojavljuju sa svojim vrećama emocija, problema, smijeha, grijeha.. ako im to dopustimo. Mjera nečije važnosti je isključivo osobna.
Promjene stavljanja cijelog čovjeka na 'njegovo' mjesto u našem životu proizlazi kao promjena koja nam se događa kako na dnevnoj bazi, tako i na životnom putu. Putu odrastanja, promjena, pomaka..
Ta spoznaja da nam nešto više nije bitno pogotovo od nebitne osobe, oslobađa sve što postoji, sve što imamo, što nas čini onim što mi jesmo.
Puno toga je samo u oku promatraca i cini se drugacije, ali najbitnije je ono što mi vidimo u svom oku duše i koliko ona stvarno raste.
Life is tricky baby, stay in your magic
A
komentiraj (2) * ispiši * #
Eto stari…
petak, 12.05.2017.oprosti za ovo 'stari'!!!
da smo se bolje upoznali i duže družili, onda mi ne bi to zamjerio..
sad smo maloprije ona i ja pričale o tebi..nismo već dugo. Nekako se čini kao da nisi uz nas, s nama, kraj nas..al vjeruj mi, jesi non stop, samo nekako više to ne izgovaramo na glas.
To je totalno pogrešno, znamo, ali lakše joj je tako. Sve drugo je bolno.
Nemaš pojma koliko je sve sada drugačije, kad te gledamo iz drugog kuta. Pinkicu je lakše, al samo mrvu.
Evo samo da ti velim za primjer, danas je ona obucena kao onda kad ste isli na onaj izlet tamo u Opatiju. Jednostavno sam joj to morala rec. Ujutro mi se cinilo jooooj moram joj to rec pa smo se zapricale i nisam, al za pauzu, izaslo je to iz mene.
Nekako sam cekala da se pojavis, da ju iznenadis i da ona opet bude sretna kao svaki put.
Stvarno si ju usrecivao, uzivala je..al samo da znas, da ju vidis…taj osmijeh joj se ne skida s lica.
Teško je…ježi ga, teze je svima..tako to valjda mora bit…jaka je ko crkveni toranj, stijena koja iznutra i dalje gori, na usnama joj lebi plamen ljubavi..uf da ju samo vidiš..ma znam, gledaš ju i to me nekako umiruje.
Kad stanem tamo kod Lojzeka, uredno mi misli posjecujes, tjeras me na plač, vodis me da joj pricam o tebi…jer znas da suosjecam, znas da sam se digla protiv svih da budem uz nju..
Tvoja je rijeka otplovila i postala jedan od rukavaca, satelit koji tu bdije, tjera ju da ostane takva kakva jest..al vjeruj mi , postala je snažna, prkosna, inatljiva mala..baš kakvu ju i volimo.
Gle stari, baš onakva kakvu si ti volio..tvoje Sunce..
Ah..
A
komentiraj (19) * ispiši * #
duša vs taština
srijeda, 10.05.2017.bila neki dan rasprava o tome kak duša boli jer te
netko povrijedi
dirne te u bolnu točku
nesretno zaljubljeni
loše se posexali
popljuje tvoje radove, tebe..
koješta boli dok malo ne postanemo zreliji i dok ne skužimo da to ipak ne boli duša..
boli ta taština.
uuuuuuuuu i to jakoooooooooooo.....
taština je vražja i ako se ne uhvatimo u koštac s njom, bude gadno.
srećom da sam spoznala da nije duša, nego da moram malo poradit na sebi..
duša nek boli za neke jače stvari..nek ne boli zbog idiota jer nije toga vrijedan.
taštino moja jesi dobro danas, nisi li ppreviše tašta, pita te tvoja kraljica
buhu ahahahahah
A
komentiraj (2) * ispiši * #
Wingsforlife 2017.
ponedjeljak, 08.05.2017...if you can't see it, try it
..if you can't try it, then touch it..
To see the flame you have to be brave...
Ne mogu vam opisat svoj osjećaj sudjelovanja u sada već drugom wingsforlife natjecanju.
Neprocjenjivo iskustvo, motivacija, želja..
Osim kaj sam digla broj kilometara ove je godine i pratnja bila nešto predivno pa je doprinos bio i s te strane jači.
Fala ti za sve GB, tako je lako trčat kad znam da trčim i za tebe, od sebe i svog srca.
Osim Zadra koji daje posebnu čar i ljepotu svemu tako i atmosfera vodi postizanju dobrih djela i željom za postizanjem neceg lijepog.
dragi moj Zadre, dragi nemoćni i svi trkaci, dogodine idemo u nove kilometre i nova osvajanja svojih želja.
Fire.. Uvijek i zauvijek
A
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
ljudi na našem putu
četvrtak, 04.05.2017.pisala sam o sličnoj temi, da, fascinira me činjenica da svakodnevno spoznajem zašto su nam ljudi iz našeg trenutnog vremenskog stanja dani.
također se to odnosi i na sve one koji su prosli kroz naš zivot pa makar ga samo i okrznuli.
od svih smo tih ljudi nešto morali naučiti, trebali spoznati kako o sebi, tako i o sveukupnim odnosima, ljudima, osjećajima, stanjima i mnogo čemu drugome.
nevjerojatno je kako tek sada s odmakom mnogih godina prepoznajem da su mi u datom trenutku događaji i ljudi bili dani da mogu ić dalje, koračat u nove životne i radne pobjede.
s tom spoznajom veselo koračam u nove dane jer znam zašto su mi dani današnji dragi zapravo predragi ljudi, mojji dragulji.
to treba znat ocuvat i veseliti se s njima svim novim spoznajama.
treba znati prepoznati na koga usmjeriti svoje osjećaje i energiju koja je toliko dragocjena.
eto, ljudi moji..toliko o spoznaji...a još je toliko lekcija koje moram savladati..
radujem se, o daaaaaa živote, radujem.
hvala Ti.
ALWAYS AND FOREVER
A
komentiraj (3) * ispiši * #
Mali korak do slobode
utorak, 02.05.2017.Taj mali korak, koliki je?!
Jel to samo jedna odluka, više njih ili splet okolnosti koji vodi ka tome?!
Zvuči toliko banalno i smiješno, pih, kako ne bih mogla, ali je vraski teško dok ne krenete.
Toliko je značajan, čini nas drugačijim, boljim, hrabrijim... Čini nas životno važnim samima sebi.
Usudimo li se iskoračiti i biti svoji, baciti kocku pa vidjeti kamo će nas sve to odvest unatoč brojnim preprekama?!
Uključite srce i krenite
Jer razum će vam gotovo uvijek reci NE.
Viva la vida
A
komentiraj (4) * ispiši * #
