Eto stari…

petak, 12.05.2017.

oprosti za ovo 'stari'!!!
da smo se bolje upoznali i duže družili, onda mi ne bi to zamjerio..
sad smo maloprije ona i ja pričale o tebi..nismo već dugo. Nekako se čini kao da nisi uz nas, s nama, kraj nas..al vjeruj mi, jesi non stop, samo nekako više to ne izgovaramo na glas.
To je totalno pogrešno, znamo, ali lakše joj je tako. Sve drugo je bolno.
Nemaš pojma koliko je sve sada drugačije, kad te gledamo iz drugog kuta. Pinkicu je lakše, al samo mrvu.
Evo samo da ti velim za primjer, danas je ona obucena kao onda kad ste isli na onaj izlet tamo u Opatiju. Jednostavno sam joj to morala rec. Ujutro mi se cinilo jooooj moram joj to rec pa smo se zapricale i nisam, al za pauzu, izaslo je to iz mene.
Nekako sam cekala da se pojavis, da ju iznenadis i da ona opet bude sretna kao svaki put.
Stvarno si ju usrecivao, uzivala je..al samo da znas, da ju vidis…taj osmijeh joj se ne skida s lica.
Teško je…ježi ga, teze je svima..tako to valjda mora bit…jaka je ko crkveni toranj, stijena koja iznutra i dalje gori, na usnama joj lebi plamen ljubavi..uf da ju samo vidiš..ma znam, gledaš ju i to me nekako umiruje.
Kad stanem tamo kod Lojzeka, uredno mi misli posjecujes, tjeras me na plač, vodis me da joj pricam o tebi…jer znas da suosjecam, znas da sam se digla protiv svih da budem uz nju..
Tvoja je rijeka otplovila i postala jedan od rukavaca, satelit koji tu bdije, tjera ju da ostane takva kakva jest..al vjeruj mi , postala je snažna, prkosna, inatljiva mala..baš kakvu ju i volimo.
Gle stari, baš onakva kakvu si ti volio..tvoje Sunce..
Ah..
A