noć vještica

ponedjeljak, 31.10.2016.

tko vjeruje nek uziva, tko ne, nek se moli ili kako vam drago!
pronašla zanimljiv članak pa se usuđujem kopirat i dat drugima na znanje :)

Jeza na Tuškancu: Kako je u Zagrebu spaljeno 250 vještica

U progonima vještica koji su se u Srednjem vijeku proširili Europom i Sjevernom Amerikom glavu su izgubile tisuće nevinih žena i muškaraca. Za svjetskim 'trendovima', nažalost, nije zaostajao ni Zagreb.

Progoni vještica Europom su se proširili u 15. i 16. stoljeću, a sistematizirani su krajem 15. stoljeća, nakon objave svojevrsnog vodiča za lov na vještice naslovljenog 'Malleus Maleficarum'. Njegov je autor bio Heinrich Kramer, Nijemac i član Dominikanskog reda koji je u svojem 'vodiču' ispisao sve poznato o vještičarenju, posebnim moćima vještica i njihovim metodama regrutiranja žena i, u mnogo manjoj mjeri, muškaraca.

Lovovi na vještice nakon Europe su se proširili i Sjevernom Amerikom gdje su između 1697. i 1693. godine održana neslavna suđenja u Salemu kada je osuđeno, mučeno i brutalno smaknuto 20 ljudi. No, presude su već krajem 17. stoljeća proglašene nevažećima, a obiteljima su isplaćene odštete. Svijet se pomalo, ali sigurno, okretao znanosti i prosvjeti, a Zagreb... U Zagrebu se lov na vještice tek zahuktavao.

Najpoznatiju vješticu mučili jer je - živcirala susjedu

Do sredine 18. stoljeća lov na vještice je u cijelom svijet više-manje utihnuo, osim na području današnje Hrvatske gdje je od sredine 14. stoljeća osuđeno oko 250 većinom žena i tek nekoliko muškaraca.

Pritom valja naglasiti da lov na vještice, suprotno vjerovanju, nije provodila Crkva, iako im nije ni odmagala, a Bog i vjera poslužili su samo kao vrlo dobro opravdanje za osvarenje osobnih ciljeva. Sasvim obični građani svoje su susjede, članove obitelji i bližnje najčešće prijavljivali nesreće, ljubomore ili zavisti, a lov na vještice dobro je poslužio i onima koji su se željeli riješiti političkih ili pak poslovnih neprijatelja.

Vještičinu glavu nerijetko su tražile i cijele zajednice koje su bile pogođene bolestima, sušama, ili nekom drugom nepogodom ili nesrećom.

Najpoznatija zagrebačka vještica, piše Express, bila je Magda Herucina Logomer iz Križevaca. Ona je brutalno mučena tijekom 18. stoljeća pod sumnjom da se pretvarala u muhu kako bi živcirala susjedu Evu Oblačić. Da, dobro ste pročitali.

U Zagrebu se ubijalo sve dok nije reagirala carica

Osim što je u povijest upisana kao 'najpoznatija zagrebačka vještica', Magda Herucina Logomer bila je i posljednja zagrebačka vještica. Nakon što je procesuirana 1758. godine, za nju je čula čak i carica Marija Terezija. Zbog nje je pisala i banu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, grofu Nadasdyu 'da se žurno u Beč dovede vještica Herucina Magda Logomer'.

Ona je u Beču smještena u kliniku i predana na proučavanje glasovitom liječniku Van Swietenu koji je, nakon dugotrajnog liječenja, Mariji Terezi podnio izvješće i u njemu naveo sve što je mislio o 'besmislicama i glupostima sudova u Hrvatskoj'.

Izmučena je Herucina potom puštena, piše dalje Express, a Marija Tereza je strogo zabranila progon i ubijanje 'vještica'.
Vještice su se u Zagrebu mučile prema uputama iz 'Malleus Maleficarum' - stiskani su im i drobljeni prsti, razbijane su im cjevanice, rastezalo ih se, isčašivali su im se i lomili zglobovi, a vrhunac mučenja bio je sakaćenje i razdiranje spolnih organa.

Kada je mučenje završilo, vještice su se kolima odvozile do 'Zvedišča', mjesta na današnjem raskrižju Streljačke ulice i Tuškanca. Onima koje su imale 'sreće' prvo su odrubili glavu pa ih tek onda spalili, a one optužene za najteže oblike vještičarenja spaljene su žive. Sve se, dakako, odvijalo pred velikim brojem okupljenih znatiželjnika.

'Žene slijede Sotonu jer su 'defektne' u duhu i tijelu'

U Zagrebu, kao i u ostatku svijeta koji se bavio lovom na vještice, stradale su većinom žene. Razloga za to je nekoliko, od besćutnog patrijarhata pa do upute koje su pisale u 'Malleus Maleficarum'. Dominikanac Kramer je u njemu naime objasnio da su žene labilnije i 'sklonije vjerovanju' te kao takve podložnije Sotoni i njegovim nagovorima da se priključe mračnom društvu kojim on predsjeda.

Tu, naravno, nije bio kraj njegovim besmislicama. On je također tvrdio da su žene temperamentnije, 'jače na jeziku', 'defektne u duhu' i mnogo pohotnije od muškaraca.

- Žena je zla po samoj prirodi jer brže počne sumnjati i propitkivati vjeru, zaključio je.



zanimljive su te nekadašnje teorije
mene bi vjerojatno isto spalili pa mi je bas zato zanimljiv ovaj članak
ahahaha

uzivajte dragi moji, sutra smo off

A

slomljeno srce

petak, 28.10.2016.

Slomljeno srce je slomljeno koliko ti to želiš i bol ide duboko onoliko koliko ti to želiš jer kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si pobijedio, to znači da više nisi vrijedan mog vremena, mog truda i moje ljubavi. To znači da smo sve već rekli tišinom koja se spustila između nas.
Pobjeda nije u tome koliko nam je puta srce bilo slomljeno, već što smo naučili iz toga.
Život je prekratak da se ujutro budiš s kajanjem. Zato voli ljude koji te tretiraju dobro i zaboravi one koji to ne rade. Vjeruje da se sve dešava s razlogom i ako ti se pruži prilika iskoristi je..ako ti promijeni život, pusti neka tako i bude.
Treba biti otvoren za sve što ti život pruža, treba se prepustit struji života i plutat, da, udisat sve one mirise i očaranost na koju nailazimo, treba slomljenom srcu dati lijek, treba mu ugoditi na najbolji mogući način.
Nitko nije rekao da će biti lako, samo su obećali da će biti vrijedno truda.
I vrijedno je, svaki mikro osjećaj i svaka sekunda našeg postojanja.
Osluškujte otkucaje svoga srca i shvatit ćete da nije toliko slomljeno koliko se prvotno mislili.


A

odjednom ti

srijeda, 26.10.2016.

opet ti i ja, al ovaj puta stvarno slučajno
da mi je netko rekao na početku da će tako biti,
rekla bih, ma nema šanse.
Inače je susret, namjeran, narihtam, tempiram da se
Ipak susretnemo iako nemam pojma hoće li upaliti.
Uzdam se u neke Više sfere i nadam se pozitivnom.
Al jucer, ne znam, kako bi to covjek nazvao,
slucajnost,
jer svaka slucajnost nije slucajna,
zelja,
stalno nesto zelimo pa ne dobijemo,
zapisano,
mozda, al desilo se.
Pocela je rominjat kisica,
Zavrsavala sam pomalo vec svoj put, kad onako, TI,
Jesi li stvarno ti, perifernim vidom spazih tvoj obris
Usli smo u mrak, pod most u istom trenutku
Prosli jedno kraj drugog,
Brzina svjetlosti.
Sanjam li ja ili se to stvarno događa, srce lupa ko ludo.
Stanem, ne znam za sebe, okrećem se jer to trebam,
Uvjeriti se u ono sto mi srce govori.
Nastavljam dalje s osmjehom na licu
Jer da, bio si to TI, ipak ti.
Divota od života.
A

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

utorak, 25.10.2016.

preuzela sam tekst jer me danas nasao, gledajuci po netu, naletila sam na njega.
bas je dobar, svi smo ga već jednom procitali, al nije lose opet procitat.
uzivajte.

Dva anđela putnika zaustavila su se da bi prenoćili u kući jedne vrlo imućne obitelji. Obitelj je bila tvrda srca i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće.
Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugleda jednu pukotinu na zidu, i popravi je. Kada ga mlađi anđeo upita zbog čega to čini, stariji mu odgovori: “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
sljedeće noći anđeli dođoše prenoćiti u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par dopusti anđelima da spavaju u njihovu krevetu, gdje će se moći dobro odmoriti.

Kada su se sljedećeg dana probudili, anđeli pronađoše gospodina i njegovu suprugu u suzama.
Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je uginula na polju.
Mlađi se anđeo razljuti i upita starijeg anđela:
“Kako si mogao dopustititi da se ovo dogodi?! Prvi čovjek imao je sve, a ti si mu još i pomogao; druga obitelj imala je toliko malo, ali je bila spremna sve podijeliti – a ti si dopustio da im ugine krava?!”
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine!!” – odgovori mu blago stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primijetio sam da je u onoj pukotini na zidu skriveno – zlato. S obzirom na to da je vlasnik već ionako bio opsjednut novcem, zatvorio sam onu pukotinu da bih mu onemogućio da ga pronađe.
A noćas, dok smo spavali u postelji siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu tog seljaka, a ja sam mu dao – kravu.
Dakle, stvari doista nisu uvijek onakve, kakvima se čine.”


divno i inspirativno.
da, stvari nisu uvijek ono sto mislimo da jesu.
dajte si truda spoznat kakve jesu, ako vam je stalo.
kome nije stalo, ne će ni shvatit ovaj tekst.

A

ah

ponedjeljak, 24.10.2016.

hrpa pitanja, neka nikad ne budu dobila odgovor
čista enigma.
I to je ok, to je valjda i smisao života
Da neke stvari ostanu takve kakve jesu, tajnovite i intrigantne.
Kako mene inspiriraju kukavice i slabići, ne mogu to uopće opisat,
Zašto je to tako. To je nečuveno.
Što više takvih srećem, to mi je motiv jači, odustanak nezamisliv.
Oduvijek je taj neki princip bio taj koji vodi igru bez obzira sto sve nema odgovor, bez obzira kakvo je pitanje, bez obzira na trenutno situaciju, bez obzira na sve jer opravdanja nema
A jel?
da te vidim da odustajes, ma ajde samo,
Ma nema, idemo do kraja ma kako bolno i teško bilo
Jer nije uvijek lako, ma nije nikad.
Samo nam se čini da je lako, naizgled lako i jednostavno, na kraju uvijek ispadne najteže
I najbolnije, najkompliciranije i najveća enigma.
Pitanja sto, odgovora malo ili nista.

A


Ps.malo poticajnih stihova jer predaje nema
But just because it burns
Doesn't mean you're gonna die
I know that I'm running out of time
I want it all, mmm, mmm
And I'm wishing they'd stop tryna turn me off
I want it on, mmm, mmm
No one can be just like me any way
Just like magic, I'll be flying free

LAŽ

četvrtak, 20.10.2016.

Zakaj ljudi lazu?
Kaj nije lakse rec istinu? Mirniji si.
Nikad ne ću skuzit ljude koji lazu. Smijesni su.
U pocetku se prikazuju ko face, pricaju pricu, ufuraju se u to, a nemaju pojma da ce kad tad sve doc na naplatu.
Interesantno je to promatrat, pogotovo ako znas nekoga tko laze godinama. Kako se stvari otkrivaju mic po mic.
Koji je to napor, lagat svaki dan, minutu, al prije svega lagat samome sebi.
Svatko je od nas barem jednom lagao, haha. U biti tek sad kuzim da laz postoji da bi covjek sebi olaksao realnost.
Lakse je stvari prikazivat kako zelimo da budu.
Uvijek je lakse izmislit nego priznat.
Ucili su nas, ne priznaj, osim, ako moras.
I tako u krug, godina po godina i covjek se izgubi, ne zna vise kaj će, di bi, kud bi..
Joooj ljudi moji, lazljivi, sretno vam bilo u svakodnevnom zivotu, a pogotovo pred špiglom.
Mislim da vam je to najgori trenutak u danu, kad tamo stanete i gledate sebe u krivom svijetu i nekom drugom svijetlu.

Za istinu je potrebna hrabrost, a za laz je dovoljan izgovor.

A

želje

ponedjeljak, 17.10.2016.

Kazu, covjek snuje, Bog određuje.
Kad si mlad ili mlađi mislis si da je svijet pod tobom i da mozes sve, da nema te zapreke koja bi te sprijecila u necemu.
Sad kad si vratim vrijeme unatrag, mozda to i nije tako lose, zivjeti malo manje sa spoznajom da smo ipak u nekim gabaritima predodredeni nekom svojom unaprijed dodjeljenom ulogom u ovom malom prolaznom zivotu.
Da nema te hrabrosti o pokoravanju svijeta s vlastitom nadmoci, ne bismo bili toliko uporni i tvrdoglavi, ne bismo imali toliku energiju i spoznaju da mozemo promijeniti svijet u kojem smo ponekad jedini stanari.
Ne znam jel to mozda velika zabluda mene same i nije mi uopce bitno, ali svida mi se zivjeti sa spoznajom da ipak imamo dovoljnu slobodu odabira ma koliko on krivi bio, ma koliko puta krivom crtom putanja na kraju ipak ispadne prava i desi se onaj' back on track'.
Koliko smo puta radeci iste stvari ocekivali drugaciji rezultat i bili toliko ludi od toga, ali najbitnije od svega je da nismo odustali. barem ja nisam i jos sam dovoljno' luda' da vjerujem da ima lijepog, njeznog, vjernog, da ima nade da će me on jednog dana nazvat i rec, cuj, oprosti, pogrijesio sam, krivo shvatio.
Svatko ima svoju teoriju o nekomu i necemu , neko svoje jako vazno misljenje o tome sto je zabluda i ludost, al vjerujete mi sve je to
totalno nebitno za prezivljavanje i za vlastitu hrabrost i srcanost.

Zivite zivot punim plucima cause we only live once!!!

A

pisma/pjesma za petak

petak, 14.10.2016.

drži me cijeli dan.
da je barem i meni tako :))))

Da mi budeš jidro (klapa Intrade)

Da mi budeš jidro – d bi sve na svitu
S tobon bi i s porta – kušao svaku đitu
Da mi budeš more – d bi još i više
Živija po tvome – tiho i bez priše

Da mi budeš jidro – ja bi vitar bija
Željan tvoja glasa – tvoga sna i smija
Samo bi te gleda – s’jaš mi ka lanterna
Tombola si moja – cinkvina i terna

Da mi budeš jidro – sva bi sidra raspa
Samo bi te gleda – nikad ne bi zaspa
D bi sve na svitu – svaku stinu škoja
Da mi budeš jidro – da si duša moja…

Da mi budeš jidro – da si duša moja
Da mi budeš jidro – sve bi ruke pusti
Da me drži fibra – i kad projdu gušti
Svaku svoju uru – da tvom snu posveti

Da mi budeš jidro – pa da s tobom letim
Da mi budeš jidro – sva bi sidra raspa…
D bi sve na svitu – svaku stinu škoja
Da mi budeš jidro – da si duša moja (2x)


poslusajte

najbitnije

srijeda, 12.10.2016.

Je kad sebe na kraju dana možeš pogledat u oči i vidjet da si dao sve od sebe za taj dan
je da si sebi heroj i nosiš orden za hrabrost
je da možeš mirno zaspat i tako dočekati jutro
je da znaš da si ispravan i da imaš plan
je da znaš da te prvotna intuicija nikad ne vara
je da znaš da si pošten prema drugima i prema sebi
je da znaš da sloboda nema cijenu
je da znaš da nema predaje
je da znaš da ništa nije uzalud
je da znaš da vjetar i dalje puše
je da znaš da tvoju sreću nitko nije ukrao
je da znaš da moraš zavrtit i pokrenut nešto
je da znaš da imaš Anđela čuvara
I najbitnije je da znaš da Netko to od gore vidi sve

Najvažnije je da zavolis sebe jer jedino tako možeš voljet i druge u ovom krhkom i prolaznom životu zato jer samo ljubav vrijedi

A

Hvala drage moje cure

utorak, 11.10.2016.

Za svaki dan
Za svaki osmijeh
Za svaku suzu
Za svaki tren
Za divne dane
Za divne sate
Za izlaske
Za sazrijevanje
Za poučne priče
Za motivaciju
Za inspiraciju
Za nove životne pravce
Za nove horizonte
Za razvoj sebe same
Za to što me usmjeravate
Za dobru vibru
Za vrhunsku zezanciju
Za naše različitosti
Što me slušate bez osude
Što ste kritične s razlogom
Što ste tu i kad niste kraj mene
Hvala za svaki zagrljaj,
za rame koje prima suze
i za svaki pogled iz kojeg znam
da smo našle to nešto, da smo to mi,
družina koja osvaja svijet bez srama i straha

HVALA VAM što postojite, drage moje cure

A

vikend u Veneciji

ponedjeljak, 10.10.2016.

Carobno, divno, neopisivo lijepo.
Znas ono kad nemas rijeci kojima bi opisao kako ti je lijepo bilo, toliko krasno da mozda cak to zelis zadrzat za sebe i ne podijelit jer ce onda nestat te carolije i ljepote koja ti se dogodila.
Pogotovo danas kad je ovako ruzan dan, trebas malo poticaja prezivjet tu tmurnost i dosadnost dana.
ah ta Venecija, tko je bio zna o cemu pricam.
Osjeca se miris Casanove, ples mocnih maski pod okriljem noci, pokoji prolazeci tat u sitne jutarnje sate i taj osjećaj povijesti kroz plutajuce gondole.
Divota…..
A tek otoci, Burano..najbolji, najljepši, najšareniji, najluđi, budi i golica maštu, daje snagu, poticaj, odluku, hrabrost..
I tako, sjedimo nas tri, uzivamo u caffe con latte i ne zelimo otic.
Zelimo ostat, sanjat, voljet na isti nacin kao i Burano.
Pitamo se……
Je li itko od nas zna, gdje je naše svitanje?

Hocemo li naci spas kad nas preplavi tisina?

Al moramo ic, brod nas ceka, taman da nam ostavi odgovor u zraku, negdje izmedu svega

Arrivederci!!!

Do nekog drugog vikenda draga Venecijo, dragi Burano…


A

dragi Magleni

četvrtak, 06.10.2016.

imala sam tu čast upoznati te!!!
rekao si da imam jaki stisak ruke,
takav je, uvijek, jaki i odvazan,
upoznali smo se u prolazu i vječno cu ti biti zahvalna.
hvala ti sto si milijun puta usrećio nekoga koga ja jako volim,
hvala ti sto si je ponekad jako znao naljutit,
što si je tjerao u očaj, plač i druga stanja koja život daje.
Hvala ti za to jer uz tebe je ona jačala i postajala buntovnija, barem naočigled.
Hvala ti sto si joj dao nesto najljepse na nasem prolaznom putu u vječnost,
dao si joj ljubav kakvu zasluzuje samo ona i zato ti H V A L A.
RIP

…jednog dana..

A

kad bi mogli MI

srijeda, 05.10.2016.

eh, kad bi mogli
zaustaviti vrijeme među zvijezdama

eh, kad bi mogli
samo ti i ja i pogledi u tami
da budemo vječno sami

eh, kad bi mogli
reči da jutro nije blizu i
da ima vremena za poljupce u nizu

eh, kad bi mogli
da ne izgubim tebe jer izgubit ću dio sebe

eh, kad bi mogli
da nam zanos vječno traje

eh, kad bi mogli..samo jedan tren da bude kako želim!
jedan tren naspram vječnosti


A

tuđe mišljenje

utorak, 04.10.2016.

Zbog čega se bojimo tuđeg mišljenja?

Većina ljudi je sklona neprestalnoj procjeni drugih ali i samoprocjeni. Da bismo funkcionirali u socijalnom okruženju neophodno je da vladamo objema vrstama procjena. Ipak nije dobro da budemo ekstremni u ovome jer onda postajemo ili previše samokritični ili pretjerano kritiziramo druge.

Osobe koje su jako samokritične su ujedno jako osjetljive na tuđe kritike koje „idu na njihov račun“. Kritike drugih im samo potvrđuju njihov, inače pogrešan, koncept da nisu dovoljno dobri i da su manje vrijedni. Ovakvim osobama je veoma važno tuđe mišljenje i preosjetljivi su na tuđe negativne reakcije a često ih vide i tamo gdje ih nema. Vjerovatno je da ovakvo ponašanje potječe iz perioda odrastanja ukoliko su roditelji i okolina bili previše kritični i oštri te se bilo kakav njihov trud ili ono što su dobro uradili nije pohvaljivalo već kudilo ili je ostalo neprimjećeno. Da bi se nadišlo osjećanje stida, depresivnosti, socijalne anksioznosti i manje vrijednosti u koje su pretjerano samokritične osobe skolne da upadnu potrebno je znati nekoliko činjenica.

Negativno tuđe mišljenje nije jedini dokaz moje vrijednosti

Ljudi su različiti i imaju različite navike, načine funkcioniranja, vrijednosti, želje, interese prema tome nije moguće da se dopadnete svima iako biste možda to željeli. Ako se malo zamislite i pitate sebe da li se vama dopadaju svi ljudi koje srećete odgovor bi sigurno bio negativan. Prema tome, ako netko ima negativno mišljenje o vama, to nije smak svijeta, jer on prvo na to ima pravo, a drugo to ne mora ništa govoriti o vama. To što je netko procjenio da ste npr. nesposobni da obavite neki posao to vas ne čini manje vrijednim. Možda niste dobro nešto obavili ali on ne vrijedi više od vas ako umije nešto što vi ne umijete. Potrebno je da prihvatite sebe onakvi kakvi jeste sa svim manama i vrlinama jer su sva ljudska bića takva i svi smo mi podjednako vrijedni bez obzira na to što znamo ili ne znamo.

Kritika ne mora uvijek biti loša za mene

Veoma je teško prihvatiti nečiju kritiku, i često o tome razmišljamo kao o nekakvom napadu na našu osobnost. Ipak kritika može biti i dobronamjerna. Uglavnom ako nas kritizira netko tko nam je blizak i za koga znamo da nam ne misli loše, ili ako vidimo da nas osoba često i hvali, a ne samo kritizira, možda bismo mogli da razmislimo o tome da tu kritiku iskoristimo. Konstruktivna kritika se prije svega odnosi na neko naše ponašanje a ne na nas kao ličnost. Ukoliko nam neko kaže da je potrebno da se malo bolje skoncentriramo na neki posao kako bi ga bolje obavili onda nam on daje sugestiju kako da korigiramo sebe. Primjećujete koliko je to različito i dragocjeno u odnosu na ono kada nam neko govori da smo nesposobni što uvijek ima konotaciju da je to nešto što je trajno vezano za nas i što ne možemo popraviti.

Ako neko loše govori o meni ili mi se podsmjehuje to nešto govori i o njemu

Ljudi koji su skloni da stalno dovode u pitanje tuđe ponašanje ili se smiju na tuđi a nikako na svoj račun su često duboko nezadovoljni sobom i to nezadovoljstvo žele izbaciti tako što će unesrećiti druge. Takve osobe su emotivno prazne i krhkog identiteta, imaju problem sa empatijom i prihvaćanjem drugih ali i sebe samih. Ipak, njihove „omiljene žrtve“ su osobe koje imaju previše samokriticizma te je često važno za takve osobe da shvate da nije problem uvijek u njima i da objektino sagledaju šta je zaista do njih a šta je do onog ko je uputio kritiku, negativan komentar i podsmijeh.

Da zaključimo, tuđe mišljenje je nešto što je promjenjiva kategorija može biti i pozitivno i negativno. Ali, tuđe mišljenje nije mjerilo čovjekove vrijednosti. Potrebno je da bezuvjetno prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i da objektivno procjenjujemo da li nešto možemo popraviti, da li je problem u nama ili u drugima i što iz svega toga možemo iskoristiti kao najbolje za sebe.


ps. tude mi misljenje i nije vise toliko bitno
nekad je bilo bitno, al danas vise ne.
mijenjam se i uzivam u tome.

fuckas tude misljenje, who cares
jer zivot je ovak i onak kratak i treba ga uzivat i zivjet,
ne bumo zivjeli 100 godina

ja volim samo sebe,
za druge mi se j....
haha

A

Ti

nedjelja, 02.10.2016.

me dižeš u nebesa
me jacas
me vodis preko voda
me cinis lijepom i milom
mi daješ snagu za dalje
mi cinis divne stvari
mi stvaras kaos od života
mi daješ neizvjesnost
mi lutas snovima

Ti si mi u mislima non stop

A

želim

subota, 01.10.2016.

želim da ti trebaš mene kao što ja trebam tebe
želim da idemo zajedno sa svime što nosimo sa sobom
želim da nam srce kuca i da znamo da je to zbog nas
želim da želimo iste stvari
želim da si uvijek tu pa i kad te ne vidim
želim da se želimo i nikad ne prestanemo
želim da traje i ne nestane
želim..... ma što da želim, sve je tako daleko...
ma želim samo tebe uvijek i zauvijek

ne znaju oni što mi znamo

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.