PETAK

petak, 29.04.2016.

Hej ti petak
Ludi ti je taj metak
Gdje postoje dvije vrste ljudi
Koji od stresa su ludi
Jedni igraju sudoku,
Drugi smrcu koku
Neka barakuda
Ima muda
Pa jede bilo
Kuda, kiki
Svuda
A je pod stresom
Dok S luduje za plesom
K je prava cura,
I se vjecno nigdje ne gura
A svi se pravimo da smo kultura.
I tako tjedan prode
A mi smo ko slatko grozde!!!

A


Netko uvijek pazi na tebe!

četvrtak, 28.04.2016.

Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu prelaska dječaka u zrelo doba. Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog!

Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na jednom posječenom stablu i da ne smije da skine povez sa očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svojemu licu. Nije smio plakati, niti zvati pomoć. Kada preživi noć, postat će ČOVJEK.

Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao ući u zrelo doba na svoj način. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri, raznih ptica, pa do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili možda ubiti. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i zemlju. Ali ipak mali indijanac sve je to hrabro podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.

Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.
Tek u tom trenutku mali Cherokee Indijanac otkrio je da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

Isto tako ni mi nikad nismo sami. Netko uvijek pazi na nas. Naš otac – Bog!


bas mi je sjeo ovaj tekst
stvarno ima dana kad se pitam,
cekaj, htjela sam ovo,
htjela sam glavom kroz zid
pa na kraju uopce nisam postupila
onako kako sam htjela,
nego totalno drugacije,
smireno i stalozeno
(helou, a to inace nisam ja)
haha...

netko to od Gore vidi sve!

A

voditeljica

ponedjeljak, 18.04.2016.

hocu i zelim biti voditeljica,
haha,
jel to prevec nadobudno?!
ma nije,
znam da mogu,
vec sam radila na radiju,
sportska redakcija,
bilo je super, al tada,
eh tada nisam imala to nesto
sto imam danas,
taj feeling da sve
mozes, zelis i hoces
i s tim osjecajem vec si na pol puta
do konacnog cilja.
pitali su me u par navrata na cesti,
jeste vi ona voditeljica sa Z1,
joj pa vi ste voditeljica na RTLu.
eh da barem jesam, mislila
sam si tada ja,
sada znam da to zelim pa
cu i probat
pa kud puklo!

A

jedan

petak, 15.04.2016.

obavlja poslove za nas.
vidamo se svaki dan
sjtim se ja da ga znam, vidla sam ga negdje
detektiram, znamo se nesto sitno sa studiranja
on je otpal, nije ga to vise zanimalo, valjda, nije me briga
svaki dan nekaj prica, svima, ne samo meni
al jedan dan me poceo ispistivat pitanja
pa onda drugi dan neki kompliment
ha, wtf si mislim ja
ni ne dozivljavam ga
haha
pristojna sam u granicama normale
i onda jedan dan hop, on se pali na tebe
govore mi svi oko mene
kaj? kaj vam je?
tip je bzvz
danas me pita, jel ti kosulja sastavni dio te veste???
helouuu??
objasnim da ne, zahvalim na komplimentu
i kaj da si mislim..
ja nis
za njega ne znam.

ugodan vikend

A

život=rugalica

ponedjeljak, 11.04.2016.

e živote, aha, sretni, tužni, zivotni ciklus ide u krug, al su neke stvari neizbježne.
ono što smo jednom izbjegli, dođe kad tad na naplatu.
ne bi čovjek povjerovao koliko je to ona,
what goes around, comes around
i to onda kad se najmanje nadamo.
mala životna rugalica te podsjeti da ne moze sve ici glatt
da mora malo komplicirat sve odnose i sve stvari
jer zasto da nam bude extra lijepo, zasto?!
al živote, shvati, nismo mi kukavice, borimo se i shvati
ne mozes nam se narugat jer smo spremni na sve,
khm, na sve, e pa ne bas na sve!!!
al na vecinu tog.

stoga, zivimo ga punim plucima dok se ne raspuknemo :)

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.